eremita
Zaslužan član
- Poruka
- 117.180
Kosovo i Metohija Platforma Prirodne Albanije
Kočo Danaj
petak, 02. oktobar 2009.
Platforma Prirodne Albanije izrađena je kako u skladu današnje novostvorene regionalne i međunarodne stvarnosti tako i u skladu nove realnosti same albanske nacije, koja je raspodeljena i živi u više država, u Albaniji, na Kosovu, u Makedoniji, kao i albanska manjina u Crnoj Gori i u takozvanoj "Preševskoj dolini" (deo Istočnog Kosovskog vilajeta). Platforma Prirodne Albanije, je izdata u 50 hiljada kopija i prevedena je u nekoliko jezika (albanski, srpski, grčki, makedonski i engleski) i sadrži oko 200 stranica.
Temelji platforme Prirodne Albanije
- Platforma Prirodne Albanije je utemeljena na pozitivnom nasleđu Albanaca od vremena Skenderbega i Prizrenske lige. Sabor u Leži i Prizrenska liga, smatrani su i ostali kao dva krova napora Albanaca i njihovoj težnji za nacionalno i teritorijalno ujedinjenje.
- Platforma Prirodne Albanije se zasniva na odlukama Skupštine Vlore, koja je proglasila nezavisnost Prirodne Albanije, a ne današnje Albanije. Današnja Albanija sa 28748 kvadratnih kilometara je proizvod Londonske konferencije 1913.
Skupština Vlore i Privremena vlada koja je proizašla iz te Skupštine u suštini su predstavljali gotovo sve albanske krajeve, uključujući i one koje su okupirale vojske balkanskih zemalja, što je u suštini Skupštini dalo karakter jednog opštealbanskog skupštinskog zasedanja. Dana 4. decembra 1912, kada je izabrana Privremena vlada, kao i naredna 2-3 dana, od ukupno 63 poslanika 16 su bili sa Kosova i iz Glavnog grada - Shkupi (Skopje) i ostalih gradova, dok su 7 bili sa Ćamerije. Takođe, u Vladi Vlore, osim Isa Boletinija koji iako nije imao neku državnu poziciju jeste bio jedan od najbližih saradnika Ismajla Ćemalija, bili su prisutni kao deo delegacije i ostali uvaženi ljudi sa Kosova i ostalih okupiranih albanskih krajeva, kao što su: Vehbi Dibra (Agoli), u funkciji predsednika Starijih mudraca, Mehmet paša Derala, ministar odbrane, i Hasan Priština, kasnije naimenovan za ministra poljoprivrede. U organ mudraca Skupštine Albanije, osim Vehbi Agolija, izabrana su još 3 člana sa Kosova i istočnih albanskih krajeva: Bedri Pejani, Sali Gjuka i Ajdin Draga. U Deklaraciji upućenoj velikim silama, još 28. i 29. novembra 1912. I. Ćemajli nije bez razloga naglasio ovu realnost, da su Izjava o nezavisnosti i formiranje Privremene vlade bili delo Nacionalne skupštine, gde su prisutni bili poslanici svih krajeva Albanije, bez razlike na veru i krajine.
- Platforma se zasniva i na zaključcima dokumenata Bujanske konferencije 31. decembra 1943, te 1–2. januara 1944, kojima je proglašeno ujedinjenje Kosova sa Albanijom nakon završetka Drugog svetskog rata.
Glavni zaključci rezolucije Bujanske konferencije
1. Kosovo i Dukađin su naseljeni uglavnom Albancima.
2. Albanci Kosova i Dukađinija, kao uvek, žele ujedinjenje sa Albanijom.
3. Najbolji put za Albance da se ujedine sa Albanijom jeste zajednička borba sa narodima Jugoslavije.
4. Albanski narod Kosova imaće mogućnost da odlučuje o svojoj sudbini kao rezultat borbe protiv okupatora.
5. Određivanje sopstvene sudbine sadrži i pravo na samoopredeljenje do otcepljenja.
6. Ovo pravo se garantuje od strane Narodnog oslobodilačkog pokreta Jugoslavije (NOP), Albanije, i Velike antifašističke alijanse, kako je obećano od Atlantske povelje, Moskovske i Teheranske konferencije.
- Platforma se zasniva na zakletvi boraca Oslobodilačke vojske na Kosovu, u albanskim krajevima u Bivšoj republici Makedoniji, i Preševskoj dolini.
Ova zakletva, ujedinjenje albanskih teritorija smatra glavnim ciljem i motivacijom njihove oslobodilačke borbe. U tekstu zakletve boraca se kaže: "Ja, borac OVK, zaklinjem se da ću se boriti za oslobođenje i ujedinjenje svih albanskih teritorija."
- Platforma se zasniva na Ustavu republike Albanije, koja ujedinjenje Albanaca smatra legitimnom i vekovnom težnjom. U preambuli Ustava Albanije stoji: "Mi, narod Albanije... sa vekovnom težnjom albanskog naroda za identitet i nacionalno ujedinjenje... Sankcionisanje nacionalnog ujedinjenja Ustavom Albanije, potvrda ovog prava narodnim referendumom, prihvatanje ovog prava i od strane međunarodnih eksperata iz Venecijanske komisije, i najzad, od strane eksperata NATO-a, čini temelj na osnovu koga je neophodno i moguće sagraditi završnu arhitekturu nedovršene albanske misije.
Zašto sada ova Platforma
Zato što je albansko pitanje izašlo van folklornog okvira i prešlo u realpolitiku. Albansko pitanje je van arhiva velikih sila, i smatra se geopolitičkom realnošću, koja ima potrebu totalne reformatizacije i rekonfiguracije.
- Zato što Albanci nisu završili svoju glavnu misiju. Prizrenska albanska liga u osnovi je ostala nedovršena. Pobuna Albanaca tokom 1911-1912. ostala je nedovršena pobuna. Nezavisnost Albanije je ostvarena i poznata kao takva samo u jednom delu albanske teritorije. Ostali delovi albanske teritorije ostali su u okviru, ili su aneksirani, od strane drugih susednih država Albanije i Albanaca.
- Takozvana Narodnooslobodilačka borba tokom Drugog svetskog rata 1939-1945. ostala je nedovršena. Ostvaren je samo jedan njen deo, vezan za reč "oslobodilačke", ali ostao je nedovršen deo vezan za reč "nacionalno". Više od polovine albanske nacije ostalo je van granica Albanije.
- Borba Albanaca na Kosovu, započeta 1998. godine, ostala je nedovršena. Ova borba je ostvarila samo otcepljenje od Srbije, ali nije ostvarila drugi deo cilja, ujedinjenje sa nacionalnim jezgrom - Albanijom.
- Istu sudbinu je pretrpela i borba Albanaca u Makedoniji 2001. godine. Počela je kao nacionalno oslobodilačka, završila se kao borba za slobode i prava Albanaca i prihvaćajući tuđu državu kao otadžbinu Albanaca, prelazeći u prve redove odbrane ove države.
- Završetak misije od strane albanske političke elite u trouglu Tirana-Priština-Tetovo, ima jednu jaku istorijsku osnovu, ali je samo evropejskog karaktera.
Koja je istorijska osnova Prirodne Albanije
Albanci već jedan vek proslavljaju 28. novembar 1912. kao Dan nezavisnosti, dok su administrativne granice koje su kasnije određene na Londonskoj konferenciji jula 1913. podelile Albaniju u pet delova.
I Ahmet Zogu, i Enver Hodža, i Fadil Hodža, i Šaban Paluža, i Bedri Pejani, i Ali Ahmeti, i Menduh Tači, i Ibrahim Rugova, i Fatmir Sejdiu, i Mustafa Kruja, i Mehdi Frašeri, i Sali Beriša, i Fatos Nano, i Hašim Tači, i Alfred Mojsiu, i Ramuš Haradinaj, i Agim Čeku, itd., nisu priznali Londonsku konferenciju 1913. Oni su priznali samo 28. novembar 1912.
Međunarodna zajednica nije priznala 29. novembar 1912. i granice Albanije je odredila 29. jula 1913. Albanci nisu priznali Londonsku konferenciju 1913, dok priznaju samo Prirodnu Albaniju. Ali o tome nisu progovorili. Sada je vreme sa se govori, vreme argumenata i konkretnog delovanja.
Platforma Prirodne Albanije ima u vidu političku realnost regiona
U aktuelnom momentu velike sile popravljaju greške učinjene balkanskim narodima, posebno Albancima. Neke popravke grešaka velikih sila su:
- Crna Gora je dobila nezavisnost koja je bila negirana silom od strane Versajske konferencije godine 1919.
- Bosna je dobila nezavisnost koja joj je bila negirana od strane Versajske konferencije 1919.
- Platforma Prirodne Albanije uzima u obzir činjenicu da u političkim sredinama i regionalnim demokratskim vladama nema tabu tema, uključujući tu i teme koje se tiču nacionalnih pitanja.
- Platforma Prirodne Albanije analizira i uzima u obzir promene u regionalnoj geopolitici, promene koje idu u korist albanske nacije, popravljanje grešaka u prošlosti od samih velikih sila.
Kočo Danaj
petak, 02. oktobar 2009.
Platforma Prirodne Albanije izrađena je kako u skladu današnje novostvorene regionalne i međunarodne stvarnosti tako i u skladu nove realnosti same albanske nacije, koja je raspodeljena i živi u više država, u Albaniji, na Kosovu, u Makedoniji, kao i albanska manjina u Crnoj Gori i u takozvanoj "Preševskoj dolini" (deo Istočnog Kosovskog vilajeta). Platforma Prirodne Albanije, je izdata u 50 hiljada kopija i prevedena je u nekoliko jezika (albanski, srpski, grčki, makedonski i engleski) i sadrži oko 200 stranica.
Temelji platforme Prirodne Albanije
- Platforma Prirodne Albanije je utemeljena na pozitivnom nasleđu Albanaca od vremena Skenderbega i Prizrenske lige. Sabor u Leži i Prizrenska liga, smatrani su i ostali kao dva krova napora Albanaca i njihovoj težnji za nacionalno i teritorijalno ujedinjenje.
- Platforma Prirodne Albanije se zasniva na odlukama Skupštine Vlore, koja je proglasila nezavisnost Prirodne Albanije, a ne današnje Albanije. Današnja Albanija sa 28748 kvadratnih kilometara je proizvod Londonske konferencije 1913.
Skupština Vlore i Privremena vlada koja je proizašla iz te Skupštine u suštini su predstavljali gotovo sve albanske krajeve, uključujući i one koje su okupirale vojske balkanskih zemalja, što je u suštini Skupštini dalo karakter jednog opštealbanskog skupštinskog zasedanja. Dana 4. decembra 1912, kada je izabrana Privremena vlada, kao i naredna 2-3 dana, od ukupno 63 poslanika 16 su bili sa Kosova i iz Glavnog grada - Shkupi (Skopje) i ostalih gradova, dok su 7 bili sa Ćamerije. Takođe, u Vladi Vlore, osim Isa Boletinija koji iako nije imao neku državnu poziciju jeste bio jedan od najbližih saradnika Ismajla Ćemalija, bili su prisutni kao deo delegacije i ostali uvaženi ljudi sa Kosova i ostalih okupiranih albanskih krajeva, kao što su: Vehbi Dibra (Agoli), u funkciji predsednika Starijih mudraca, Mehmet paša Derala, ministar odbrane, i Hasan Priština, kasnije naimenovan za ministra poljoprivrede. U organ mudraca Skupštine Albanije, osim Vehbi Agolija, izabrana su još 3 člana sa Kosova i istočnih albanskih krajeva: Bedri Pejani, Sali Gjuka i Ajdin Draga. U Deklaraciji upućenoj velikim silama, još 28. i 29. novembra 1912. I. Ćemajli nije bez razloga naglasio ovu realnost, da su Izjava o nezavisnosti i formiranje Privremene vlade bili delo Nacionalne skupštine, gde su prisutni bili poslanici svih krajeva Albanije, bez razlike na veru i krajine.
- Platforma se zasniva i na zaključcima dokumenata Bujanske konferencije 31. decembra 1943, te 1–2. januara 1944, kojima je proglašeno ujedinjenje Kosova sa Albanijom nakon završetka Drugog svetskog rata.
Glavni zaključci rezolucije Bujanske konferencije
1. Kosovo i Dukađin su naseljeni uglavnom Albancima.
2. Albanci Kosova i Dukađinija, kao uvek, žele ujedinjenje sa Albanijom.
3. Najbolji put za Albance da se ujedine sa Albanijom jeste zajednička borba sa narodima Jugoslavije.
4. Albanski narod Kosova imaće mogućnost da odlučuje o svojoj sudbini kao rezultat borbe protiv okupatora.
5. Određivanje sopstvene sudbine sadrži i pravo na samoopredeljenje do otcepljenja.
6. Ovo pravo se garantuje od strane Narodnog oslobodilačkog pokreta Jugoslavije (NOP), Albanije, i Velike antifašističke alijanse, kako je obećano od Atlantske povelje, Moskovske i Teheranske konferencije.
- Platforma se zasniva na zakletvi boraca Oslobodilačke vojske na Kosovu, u albanskim krajevima u Bivšoj republici Makedoniji, i Preševskoj dolini.
Ova zakletva, ujedinjenje albanskih teritorija smatra glavnim ciljem i motivacijom njihove oslobodilačke borbe. U tekstu zakletve boraca se kaže: "Ja, borac OVK, zaklinjem se da ću se boriti za oslobođenje i ujedinjenje svih albanskih teritorija."
- Platforma se zasniva na Ustavu republike Albanije, koja ujedinjenje Albanaca smatra legitimnom i vekovnom težnjom. U preambuli Ustava Albanije stoji: "Mi, narod Albanije... sa vekovnom težnjom albanskog naroda za identitet i nacionalno ujedinjenje... Sankcionisanje nacionalnog ujedinjenja Ustavom Albanije, potvrda ovog prava narodnim referendumom, prihvatanje ovog prava i od strane međunarodnih eksperata iz Venecijanske komisije, i najzad, od strane eksperata NATO-a, čini temelj na osnovu koga je neophodno i moguće sagraditi završnu arhitekturu nedovršene albanske misije.
Zašto sada ova Platforma
Zato što je albansko pitanje izašlo van folklornog okvira i prešlo u realpolitiku. Albansko pitanje je van arhiva velikih sila, i smatra se geopolitičkom realnošću, koja ima potrebu totalne reformatizacije i rekonfiguracije.
- Zato što Albanci nisu završili svoju glavnu misiju. Prizrenska albanska liga u osnovi je ostala nedovršena. Pobuna Albanaca tokom 1911-1912. ostala je nedovršena pobuna. Nezavisnost Albanije je ostvarena i poznata kao takva samo u jednom delu albanske teritorije. Ostali delovi albanske teritorije ostali su u okviru, ili su aneksirani, od strane drugih susednih država Albanije i Albanaca.
- Takozvana Narodnooslobodilačka borba tokom Drugog svetskog rata 1939-1945. ostala je nedovršena. Ostvaren je samo jedan njen deo, vezan za reč "oslobodilačke", ali ostao je nedovršen deo vezan za reč "nacionalno". Više od polovine albanske nacije ostalo je van granica Albanije.
- Borba Albanaca na Kosovu, započeta 1998. godine, ostala je nedovršena. Ova borba je ostvarila samo otcepljenje od Srbije, ali nije ostvarila drugi deo cilja, ujedinjenje sa nacionalnim jezgrom - Albanijom.
- Istu sudbinu je pretrpela i borba Albanaca u Makedoniji 2001. godine. Počela je kao nacionalno oslobodilačka, završila se kao borba za slobode i prava Albanaca i prihvaćajući tuđu državu kao otadžbinu Albanaca, prelazeći u prve redove odbrane ove države.
- Završetak misije od strane albanske političke elite u trouglu Tirana-Priština-Tetovo, ima jednu jaku istorijsku osnovu, ali je samo evropejskog karaktera.
Koja je istorijska osnova Prirodne Albanije
Albanci već jedan vek proslavljaju 28. novembar 1912. kao Dan nezavisnosti, dok su administrativne granice koje su kasnije određene na Londonskoj konferenciji jula 1913. podelile Albaniju u pet delova.
I Ahmet Zogu, i Enver Hodža, i Fadil Hodža, i Šaban Paluža, i Bedri Pejani, i Ali Ahmeti, i Menduh Tači, i Ibrahim Rugova, i Fatmir Sejdiu, i Mustafa Kruja, i Mehdi Frašeri, i Sali Beriša, i Fatos Nano, i Hašim Tači, i Alfred Mojsiu, i Ramuš Haradinaj, i Agim Čeku, itd., nisu priznali Londonsku konferenciju 1913. Oni su priznali samo 28. novembar 1912.
Međunarodna zajednica nije priznala 29. novembar 1912. i granice Albanije je odredila 29. jula 1913. Albanci nisu priznali Londonsku konferenciju 1913, dok priznaju samo Prirodnu Albaniju. Ali o tome nisu progovorili. Sada je vreme sa se govori, vreme argumenata i konkretnog delovanja.
Platforma Prirodne Albanije ima u vidu političku realnost regiona
U aktuelnom momentu velike sile popravljaju greške učinjene balkanskim narodima, posebno Albancima. Neke popravke grešaka velikih sila su:
- Crna Gora je dobila nezavisnost koja je bila negirana silom od strane Versajske konferencije godine 1919.
- Bosna je dobila nezavisnost koja joj je bila negirana od strane Versajske konferencije 1919.
- Platforma Prirodne Albanije uzima u obzir činjenicu da u političkim sredinama i regionalnim demokratskim vladama nema tabu tema, uključujući tu i teme koje se tiču nacionalnih pitanja.
- Platforma Prirodne Albanije analizira i uzima u obzir promene u regionalnoj geopolitici, promene koje idu u korist albanske nacije, popravljanje grešaka u prošlosti od samih velikih sila.