ali pazi onda nema smisla govoriti o objektivnom razmisljanju ako smatras da objektivno razmisljanje nemozemo izvuci iz subjektivnog stava.
Objektivno se moze razmisljati i te kako samo sto ti nemozes razmisljati objektivno pa sve iz tvoje percepcije izgleda subjektivno pa mislis da je tako svima. Ali u tome i jeste kvaka zato sto ne moze svako da ima objektivan stav. To je veoma tesko i zato sam otvorio ovu temu i rekao svoje mehanizme objektivnog razmisljanja ocekujuci takodje misljenje drugih forumasa.
Ovo prvo je tacno , tj ne mozes doci do objektivnog iz subjektivnog stava....STAVA.
Objektivno ne mozes naci ni kad nadjes istinito, jer si do istinitog dosao slucajno polazeci od pojedinacnog subjektivnog....ali to nije objektivno vec subjektivno i slucajno tacno...
Tako se formira priblizno tacno subjektivno misljenje, gde pojedinac sve odredjuje subjektivno , ali dosta cesto tacno....
Objektivno mora da ima viseugaono sadrzano u sebi...i refleksiju tog viseugaonog.
Usput , ni kad ustalis viseugaono posmatranje, nisi objektivan, jer ti je potrebno izvrsiti nalazenje prenosne funkcije koju cinis takvim postupcima, tj kao i kod svakog odmeravanja, merenja, moras naci gresku , granice percepcije, uslove u kojima vazi takvo merenje, preciznost, omaske, kad koju metodu koristiti , i otvorenost za nove mehanizme merenja...
Filozofi su skoro uvek suplji sto se toga tice, bar gledam po onome sto pisu....
Cast izuzecima, a ima ih i to su oni najveci...
Skolski kako bih rekao...