KOLEGA IVAN
Poznat
- Poruka
- 8.216
Već duže vremena se priča da se krećemo prema Evropskoj Uniji, evo sad se čak i Dačić i SPS slažu da treba da uđemo u EU, i ja sam za to da se krećemo prema Evropi i da usvajamo neke evropske norme i standarde ponašanja, zapadnoevropski životni standard jer je Evropa ipak centar sveta i Srbija se nalazi u Evropi. Ali, šta je sporno u celoj ovoj priči ? Stvar je u tome što ne možemo mi ovako gologuzi i bosi da uđemo u EU i tamo da prosimo za pare. Ko će da nas primi ovakve jadne, siromašne i opljačkane ? U Evropu se ulazi ponosno i uspravno a ne savijene kičme, puzeći na kolenima ili bez Kosova i Metohije. Svaka država je u EU ušla sa svojim nacionalnim identitetom, i sa nekim sojim tradicionalnim vrednostima. Pa i na poleđini kovanicama evra svaka članica EU je sačuvala neki svoj simbol, simbol svoje države i svog nacionalnog identiteta. Zato nije realno da Srbija uđe u EU ponižena i bez Kosova.
Drugo, što se tiče vizne liberalizacije, tu je slična situacija. Džabe tebi vizna liberalizacija kad ne možeš ni decu da prehraniš. Džaba tebi vize kad radiš za bednih 13-15 ili 20 000 dinara. Odakle ti pare da putuješ bilo gde ? Pođeš u Evropu i šta, stigneš do granice ili do nekog evropskog grada i nemaš para za dalje. Nemaš čime da se vratiš kući. I kakav ti je to put u Evropu, onda? Pa mnogi ljudi u Srbiji još uvek nemaju ni ovaj novi pasoš, nemaju para ni za pasoš a kamoli za putovanja.
Takođe je zabluda oko odlaska u EU zbog posla. Vi mislite to tako jednostavno ide. To je naravno MOGUĆE I IZVODLJIVO ali je prilično komplikovano. Kako će onaj gologuzan koji radi za 15 000 dinara ili je nezaposlen da ide u Evropu da traži posao kad nema para ni za autobusku ili avionsku kartu do tamo a kamoli za ostanak? Što reče Olimp, viznoj liberalizaciji se najviše raduju oni koji nemaju para ni za povratnu kartu do Beograda. Pa da li vi znate da treba bukvalno da se obogatite pre nego što odete negde u Evropu da radite ? Pričam naravno o nekim normalnim i ozbiljnim poslovima u Evropi a ne o šverc-komercu, belo-žuto, trange-frange, kriminalu ili privremenom boravku na crno. Ne može sad neko nezaposlen da se iznervira zbog političke ili socijalne situacije u Srbiji i da kaže: E, sutra idem u Nemačku da radim ! Treba ti dosta para da bi otišao bilo gde i turistički a kamoli ako ćeš da ideš u Evropu da radiš i planiraš duži ostanak tamo. Prvo, što ti treba 3 i kusur hiljada dinara za vađenje novog pasoša (ako ga nemaš), pa ti trebaju pare za vađenje one zelene karte i drugih putnih zajebancija ako ideš kolima negde. A ako ne, treba ti mnogo para za avionsku kartu i aerodromsku taksu jer su "naše" firme Jat i Aerodrom Beograd veliki i skupi monopolistički lopovi ! A pre samog puta ti treba dosta para (a i vremena) za nostrifikaciju diplome za posao za koji si kvalifikovan i koji planiraš da radiš tamo jer mnoge naše diplome ne priznaju u EU nego moraš tamo da završiš neko doškolovavanje, diferencijaciju i nostrifikaciju. Pa ti treba para i vremena da završiš kurs jezika zemlje u koju ideš da radiš. Makar osnovni kurs moraš da završiš u Srbiji a neke dodatne kurseve i obuke tamo u toj zemlji. Jer u mnogim zapadnim zemljama ne možeš ni posao čistača da dobiješ ako ne znaš makar osnove tog jezika. Evo navodim Švedsku, na primer. Pa kad odeš tamo ti treba mnogo para za smeštaj i hranu za vreme dok ne nađeš posao i za prvih par meseci rada dok ne primiš neku platu. Ako imaš nekog rođaka u EU, to može samo da ti smanji troškove stanovanja ili ishrane ali niko tamo neće da te trpi za džabe pa ni rod rođeni. Znači, u tom slučaju taj rođak (ako hoće) može da ti pomogne samo u početku, dok se ne snađeš u toj zemlji a posle toga parola: SNAĐI SE. A pitanje je kad ćeš da nađeš posao tamo i koji jer postoji mogućnost da prođu meseci i godine dok ne nađeš neki ljudski, pristojan ili bilo kakav posao tamo gde si otišao a za to vreme ti moraš da jedeš i da živiš. A za to su potrebne pare ako nameravaš da ostaneš tamo. I tako dalje, i tako dalje. Znači, ne kažem ja da je nemoguće zaposliti se u svojoj struci i oblasti u EU, moguće je ali je teško i komplikovano i zahteva dosta para, vremena, strpljenja i upornosti. A ova vest o Beom Šengenu se tako doživela kao da smo mi već potpuno spremni za put u Evropu, spakovani i samo čekamo na aerodromu da nam ukinu vize i da uripimo u prvi aviJon koji naiđe 19. decembra. Kao da su nam samo vize bile problem za putovanje a ne pare, pasoši i preskupe avionske karte i aerodromske takse u Srbiji.
Što se tiče puta Srbije u EU, i smo potpuno nespremni za ulazak u EU i još uvek je rano pričati o tome. Ali nisu tu u pitanju samo razlike između prosečne plate i životnog standarda ovde i EU nego su u pitanju i razlike u kulturi, vaspitanju, normama ponašanja i svim drugim standardima. Pa već sam naveo da je Srbija uz Bosnu jedina zemlja u Evropi u kojoj se ne samo koristi nego i proizvodi olovno gorivo. Dok se Evropa i svet uveliko okreću prema zelenoj energiji, mi još uvek proizvodimo otrovno i kancerogeno olovno gorivo. Dok su po Evropi potpuno normalna više operatera fiksne telefonije i potpuna liberalizacija u tom domenu, kod nas je**ni Telekom još uvek drži monopol a monopolističkom i lopovskom Ratelu treba 100 godina da uvede novog fiksnog operatera uz naravno previše komplikovane administrativne i birokratske procedure koje sve to dodatno komplikuju i otežavaju. Pa u Srbiji u mnogim zabačenim krajevima i selima nema ni običnog fiksnog telefona a da i ne govorimo o široko-pojasnom internetu koji je u Evropi već odavno standard. Dok ljudi uveliko lete na Mesec i u svemir naša vlast se ponosi uvođenjem običnog fiksnog telefona u Ripnju, na Voždovcu. Dobro, jeste taj Ripanj teška selendra ali je sastavni deo glavnog grada Srbije i stvarno je sramota što do juče ti ljudi tamo nisu imali čak ni fiksni telefon. I o kakvoj Evropi mi ovde pričamo ?
Pa pogledajte puteve po Srbiji, sve je to razrovano, sa mnogo rupa, neravnina i kolotraga. Govorim naravno o lokalnim putevima dok je autoput, hvala Bogu, bolji. A da ne govorimo o neasfaltiranim putevima, blatu i turskoj kaldrmi. Evo kod mene je do pre neku nedelju stajala turska kaldrma u jednom delu ulice na 5 minuta vožnjom od centra grada pa su je konačno asfaltirali posle 100 godina. A u susednoj ulici turska kaldrma još uvek stoji. I kako ćemo mi preko tog blata i turske kaldrme u Evropu ?
Ali nije u pitanju samo država. Tu je u pitanju i narod. Pre svega narod i neke navike i ponašanje naroda treba uskladiti sa nekim normalnim evropskim standardima. Koliko ljudi ne pere zube. Koliko ljudi u Srbiji ne pere ruke posle toaleta ili ih ne peru sapunom ? A ima i onih koji se ne kupaju uopšte ili to veeeeeoma retko rade. I kako ćemo mi tako krezubi i prljavi u Evropu ? Koliko ima nepismenih ljudi u Srbiji ? Mnogo, a to koliko smo nepismeni možemo najbolje da vidimo u SMS porukama ili ovde na internetu. A da i ne govorim o funkcionalnoj (ne)pismenosti, odnosno poznavanju rada na računaru i znanju stranih jezika. I o kom ulasku u Evropu mi ovde pričamo ?
A problem je u tome što smo mi mnoge loše stvari preuzeli sa Zapada a dobre nismo. Umesto da bude obrnuto. Prema tome, moramo mi kao narod dosta da se menjamo na bolje i ima da protekne još mnogo vode Moravom dok mi uđemo u tu EU. Mi pre svega treba da se menjamo iznutra a tek onda da se trkamo sa Evropom. To bi isto bilo kao kad bi se trkali Fića ili Jugo sa BMW-om. Pa čekaj bre, ne može to tako.
Što se tiče carinske liberalizacije i tržišne utakmice i tu smo potpuno neravnopravni u odnosu na Evropu. Moramo prvo da razvijemo našu industriju, industrijsku proizvodnju, kao i poljoprivrednu proizvodnju, i privredu uopšte pa tek onda da se trkamo sa nekim. Šta mi kao zemlja možemo da ponudimo Evropi i da izvezemo tamo ? Šta mi proizvodimo uopšte ? Proizvodnja i privreda su nam potpuno uništene i zanemarane i sve se svodi na uvoz iz Evrope i sveta i potrošnju bez pokrića. Postali smo samo tržište za uvozne proizvode iz EU a nema ništa od našeg izvoza u EU. I zato kažem da smo mi kao narod i država sada potpuno nespremni za ulazak u Evropu odnosno EU.
Dakle, naravoučenije: NE IDE SE Z GOLO DUPE MEĐ' PIJANI EUROPLJANI !
Drugo, što se tiče vizne liberalizacije, tu je slična situacija. Džabe tebi vizna liberalizacija kad ne možeš ni decu da prehraniš. Džaba tebi vize kad radiš za bednih 13-15 ili 20 000 dinara. Odakle ti pare da putuješ bilo gde ? Pođeš u Evropu i šta, stigneš do granice ili do nekog evropskog grada i nemaš para za dalje. Nemaš čime da se vratiš kući. I kakav ti je to put u Evropu, onda? Pa mnogi ljudi u Srbiji još uvek nemaju ni ovaj novi pasoš, nemaju para ni za pasoš a kamoli za putovanja.
Takođe je zabluda oko odlaska u EU zbog posla. Vi mislite to tako jednostavno ide. To je naravno MOGUĆE I IZVODLJIVO ali je prilično komplikovano. Kako će onaj gologuzan koji radi za 15 000 dinara ili je nezaposlen da ide u Evropu da traži posao kad nema para ni za autobusku ili avionsku kartu do tamo a kamoli za ostanak? Što reče Olimp, viznoj liberalizaciji se najviše raduju oni koji nemaju para ni za povratnu kartu do Beograda. Pa da li vi znate da treba bukvalno da se obogatite pre nego što odete negde u Evropu da radite ? Pričam naravno o nekim normalnim i ozbiljnim poslovima u Evropi a ne o šverc-komercu, belo-žuto, trange-frange, kriminalu ili privremenom boravku na crno. Ne može sad neko nezaposlen da se iznervira zbog političke ili socijalne situacije u Srbiji i da kaže: E, sutra idem u Nemačku da radim ! Treba ti dosta para da bi otišao bilo gde i turistički a kamoli ako ćeš da ideš u Evropu da radiš i planiraš duži ostanak tamo. Prvo, što ti treba 3 i kusur hiljada dinara za vađenje novog pasoša (ako ga nemaš), pa ti trebaju pare za vađenje one zelene karte i drugih putnih zajebancija ako ideš kolima negde. A ako ne, treba ti mnogo para za avionsku kartu i aerodromsku taksu jer su "naše" firme Jat i Aerodrom Beograd veliki i skupi monopolistički lopovi ! A pre samog puta ti treba dosta para (a i vremena) za nostrifikaciju diplome za posao za koji si kvalifikovan i koji planiraš da radiš tamo jer mnoge naše diplome ne priznaju u EU nego moraš tamo da završiš neko doškolovavanje, diferencijaciju i nostrifikaciju. Pa ti treba para i vremena da završiš kurs jezika zemlje u koju ideš da radiš. Makar osnovni kurs moraš da završiš u Srbiji a neke dodatne kurseve i obuke tamo u toj zemlji. Jer u mnogim zapadnim zemljama ne možeš ni posao čistača da dobiješ ako ne znaš makar osnove tog jezika. Evo navodim Švedsku, na primer. Pa kad odeš tamo ti treba mnogo para za smeštaj i hranu za vreme dok ne nađeš posao i za prvih par meseci rada dok ne primiš neku platu. Ako imaš nekog rođaka u EU, to može samo da ti smanji troškove stanovanja ili ishrane ali niko tamo neće da te trpi za džabe pa ni rod rođeni. Znači, u tom slučaju taj rođak (ako hoće) može da ti pomogne samo u početku, dok se ne snađeš u toj zemlji a posle toga parola: SNAĐI SE. A pitanje je kad ćeš da nađeš posao tamo i koji jer postoji mogućnost da prođu meseci i godine dok ne nađeš neki ljudski, pristojan ili bilo kakav posao tamo gde si otišao a za to vreme ti moraš da jedeš i da živiš. A za to su potrebne pare ako nameravaš da ostaneš tamo. I tako dalje, i tako dalje. Znači, ne kažem ja da je nemoguće zaposliti se u svojoj struci i oblasti u EU, moguće je ali je teško i komplikovano i zahteva dosta para, vremena, strpljenja i upornosti. A ova vest o Beom Šengenu se tako doživela kao da smo mi već potpuno spremni za put u Evropu, spakovani i samo čekamo na aerodromu da nam ukinu vize i da uripimo u prvi aviJon koji naiđe 19. decembra. Kao da su nam samo vize bile problem za putovanje a ne pare, pasoši i preskupe avionske karte i aerodromske takse u Srbiji.
Što se tiče puta Srbije u EU, i smo potpuno nespremni za ulazak u EU i još uvek je rano pričati o tome. Ali nisu tu u pitanju samo razlike između prosečne plate i životnog standarda ovde i EU nego su u pitanju i razlike u kulturi, vaspitanju, normama ponašanja i svim drugim standardima. Pa već sam naveo da je Srbija uz Bosnu jedina zemlja u Evropi u kojoj se ne samo koristi nego i proizvodi olovno gorivo. Dok se Evropa i svet uveliko okreću prema zelenoj energiji, mi još uvek proizvodimo otrovno i kancerogeno olovno gorivo. Dok su po Evropi potpuno normalna više operatera fiksne telefonije i potpuna liberalizacija u tom domenu, kod nas je**ni Telekom još uvek drži monopol a monopolističkom i lopovskom Ratelu treba 100 godina da uvede novog fiksnog operatera uz naravno previše komplikovane administrativne i birokratske procedure koje sve to dodatno komplikuju i otežavaju. Pa u Srbiji u mnogim zabačenim krajevima i selima nema ni običnog fiksnog telefona a da i ne govorimo o široko-pojasnom internetu koji je u Evropi već odavno standard. Dok ljudi uveliko lete na Mesec i u svemir naša vlast se ponosi uvođenjem običnog fiksnog telefona u Ripnju, na Voždovcu. Dobro, jeste taj Ripanj teška selendra ali je sastavni deo glavnog grada Srbije i stvarno je sramota što do juče ti ljudi tamo nisu imali čak ni fiksni telefon. I o kakvoj Evropi mi ovde pričamo ?
Pa pogledajte puteve po Srbiji, sve je to razrovano, sa mnogo rupa, neravnina i kolotraga. Govorim naravno o lokalnim putevima dok je autoput, hvala Bogu, bolji. A da ne govorimo o neasfaltiranim putevima, blatu i turskoj kaldrmi. Evo kod mene je do pre neku nedelju stajala turska kaldrma u jednom delu ulice na 5 minuta vožnjom od centra grada pa su je konačno asfaltirali posle 100 godina. A u susednoj ulici turska kaldrma još uvek stoji. I kako ćemo mi preko tog blata i turske kaldrme u Evropu ?
Ali nije u pitanju samo država. Tu je u pitanju i narod. Pre svega narod i neke navike i ponašanje naroda treba uskladiti sa nekim normalnim evropskim standardima. Koliko ljudi ne pere zube. Koliko ljudi u Srbiji ne pere ruke posle toaleta ili ih ne peru sapunom ? A ima i onih koji se ne kupaju uopšte ili to veeeeeoma retko rade. I kako ćemo mi tako krezubi i prljavi u Evropu ? Koliko ima nepismenih ljudi u Srbiji ? Mnogo, a to koliko smo nepismeni možemo najbolje da vidimo u SMS porukama ili ovde na internetu. A da i ne govorim o funkcionalnoj (ne)pismenosti, odnosno poznavanju rada na računaru i znanju stranih jezika. I o kom ulasku u Evropu mi ovde pričamo ?
A problem je u tome što smo mi mnoge loše stvari preuzeli sa Zapada a dobre nismo. Umesto da bude obrnuto. Prema tome, moramo mi kao narod dosta da se menjamo na bolje i ima da protekne još mnogo vode Moravom dok mi uđemo u tu EU. Mi pre svega treba da se menjamo iznutra a tek onda da se trkamo sa Evropom. To bi isto bilo kao kad bi se trkali Fića ili Jugo sa BMW-om. Pa čekaj bre, ne može to tako.
Što se tiče carinske liberalizacije i tržišne utakmice i tu smo potpuno neravnopravni u odnosu na Evropu. Moramo prvo da razvijemo našu industriju, industrijsku proizvodnju, kao i poljoprivrednu proizvodnju, i privredu uopšte pa tek onda da se trkamo sa nekim. Šta mi kao zemlja možemo da ponudimo Evropi i da izvezemo tamo ? Šta mi proizvodimo uopšte ? Proizvodnja i privreda su nam potpuno uništene i zanemarane i sve se svodi na uvoz iz Evrope i sveta i potrošnju bez pokrića. Postali smo samo tržište za uvozne proizvode iz EU a nema ništa od našeg izvoza u EU. I zato kažem da smo mi kao narod i država sada potpuno nespremni za ulazak u Evropu odnosno EU.
Dakle, naravoučenije: NE IDE SE Z GOLO DUPE MEĐ' PIJANI EUROPLJANI !