Postoji vise puteva u kome se moze kretati covecanstvo. Dva su fundamentalno bitna za nasu situaciju.
Jednim putem ide Kina. Koncept razvoja Kine se zasniva na velikom unutrasnjem trzistu. Bez jedinstvenog trzista i zemlje koja to omogucuje, kineski razvoj bi pao u vodu, drugim recima Kina nikada ne bi bila ekonomska sila kao sto je vec sad i kakav ekonomski dzin postaje. Vec 2035 prema prognozi prestiznog Carnegy Endowement Washington Kina ce ekonomski nadmasti SAD a do kraja veka ce biti najmanje duplo jaca.
Drugim putem ide se u brojnim zemljama Evrope. U osnovi decentralizacija o kojoj se govori u mnogim zemljama nije nista drugo do drugi naziv za stvaranje autonomnih jedinica sa atributima drzavnosti tj. malih ili mini drzava. Ko iole malo bolje poznaje termine centralizacija i decentralizacija zna da dva ekstrema nisu pozeljna niti potpuna centralizacija koja stavlja moc odlucivanja u rukama izuzetno malog broja ljudi sto je stetno za drustvo, niti potpuna decentralizacija koja potpuno razara neku organizovanu tvorevinu na zasebne manje delove. Uvek se pravi odredjeni miks centralizacije i decentralizacije, sa nijansama pretezanja jednog ili drugog u skladu sa razlicitim uslovima.
Sta znace mini drzave? Prakticno svaka drzava sa manje od 1000000 stanovnika je mini drzava. Drzava sa vise od 1000000 a manje od 5000000 stanovnika, je mala drzava. Male i mini drzave se vode kao slabe drzave.
Male i mini drzave su slabe drzave posto one imaju malu snagu u medjunarodnim odnosima a u ekonomskom smislu imaju malo unutrasnje trziste. One su zavisne zemlje u svakom pogledu.
Male rascepkane teritorije, male i mini drzave u danasnjem vremenu nemaju ni minimum sansi za iole ozbiljniji razvoj, i u svom zacetku ili nesto pre ili kasnije postaju tzv. ekonomski neodrzive teritorije. Vise malih i mini drzava na nekom prostoru znaci vise neprijateljstava jedna prema drugoj, vise rampi i blokada, vise mogucih sukoba i ratova.
Nekad je Evropa bila podeljena na male teritorije pod kontrolom nekog gospodara ili feudalca i gradove. Te zavadjene teritorije su medjusobno ratovale. Uzmimo primer Nemacke. Na teritoriji danasnje Nemacke postojale su mnoge drzavice koje su medjusobom bile neprijateljske i krvavo su ratovale.
Sta se desava sa malim i mini drzavama? Da li one moge biti zasticene od strane UN? Da mogu u nekoj meri. Ali ne mogu biti zasticene od ekonomski snaznih igraca, ekonomskih zakona i turbulencija. Pre ili kasnije njihovi budzeti pucaju a zaduzivanje ide do nebesa.
Primera radi dobro je da damo situaciju koju je opisao Nil Klark (Neil Clark) u britanskom Guradian-u za Crnu Goru:
Never mind the Balkans
Montenegro had more independence as part of Yugoslavia than it will as an EU-Nato protectorate
Crna Gora je imala kao deo Jugoslavije nezavisnost vecu nego sto ce je imati kao protektorat EU-NATO.
www.guardian.co.uk/commentisfree/2006/may/23/balkans
Prema ovom autoru “najvaznije politicke i ekonomske odluke, koje ce uticati na svakodnevni zivot gradjana ove republike, nece se donositi u njenom glavnom glavnom gradu, Podgorici, vec u Briselu, Zenevi i Vasingtonu, i na upravnim odborima multinacionalnih kompanija koje danas dominiraju ekonomijom ove zemlje.
...
Sicisnom crnogorskom ekonomijom strani kapital dominira jos vise nego srpskom, pri cemu je proces privatizacije tu poceo jos ranije. Prodaja nacionalnih dobara imace ozbiljne implikacije na buducu ekonomsku mogucnost razvoja zemlje pa cak i sa turistickim potencijalom njene atraktivne obale tesko da moze da se predvidi kako ce Crna Gora moci da izadje na kraj a da se nepredaje jos vise zapadnim finansijskim institucijama. Radeci tako, sledice put svojih suseda.”
Nekada su se imperijalne sile takmicile koje ce zauzeti sto bolje drzave da imali vecu vajdu od eksploatacije. Tako su V. Britanija i Francuska zaista mogle biti smatrane imperijama. S druge strane Nemacka Kajzera Vilhelma II je bila “imperija radi imperije”, koja je ukljucila ekonomski neodrzive teritorije sub-saharske Afrike i Juznog Pacifika.
“Often, European states saw colonies not just as revenue producers, but as ways of aggrandizing the state itself. The size of a nation’s empire could be taken by some to implicitly suggest a vindication of the founding ideals behind that state (with Republican France and Parliamentarian Great Britain potentially using their vast overseas empires as an indication of the strength of principles behind their institutions), or perhaps as a display of strength and might by others. One prominent example of “empire for the sake of empire” would be the Kaiser Wilhelm II’s Germany, which included economically unviable territories in Sub-Saharan Africa and the Southwest Pacific.” (Diatabre Magazine)
I danas se nije mnogo toga promenilo, s tim sto imamo pored jakih drzava, i multinacionalne i globalne finansijske institucije, kompanije i druge organizacije koje raspolazu znatnom finansijskom i drugom moci i koje znatno prevazilaze ekonomsku snagu pogotovo malih i mini drzava.
Sta se desava kada te drzavice dodju u tesku situaciju da ne mogu odrzavati svoje budzete, da su prezaduzene i ne mogu otplacivati dugove i da su upale u druge teske situacije iz kojih bez necije intervencije sa strane nemaju izlaz? One su ekonomski neodrzive teritorije. Jedan nacin da se spasu je da ih neko drugi izvuce iz te nemoguce situacije. Postoje li izdasne i dobre vile?
Da li je zivot pojedinaca i porodica u takvim drzavicama sjajan? Pa ekipa koja je na vlasti i uziva spoljnu podrsku ima perspektivu i to dobru pod uslovom da je sto duze na vlasti. Cesto oni postaju bahati knezovi i kapoi koji s vremenom ne prezaju ni od cega unutar te teritorije. Ostali kako se ko snadje, vecina jedva zivotari. Korupcija razjeda drustvo a srednja klasa je veoma mala i neutemeljena. Jedan od velikih problema u malim i mini drzavama je specijalizacija. Ljudi nemaju mogucnosti da ovladaju dublje u vecini struka jer za tu struku u takvim zemljama ima posla u jednoj dve firme. Ako ta firma oslabi ili se nadje pred stecajem, ljudi u toj firmi nemaju sta da traze, ali ni u toj struci. Moraju sve da pocinju ispocetka i ulete u neku drugu struku, gde opet nece imati mogucnosti da steknu dublje znanje. Da ne govorimo o vecim troskovima usled odrzavanja glomazne administracije za tako malo ljudi u maloj i mini drzavi ili slabijim mogucnostima za lecenje usled nedostatka skupih sprava i specijalizovanih bolnickih kapaciteta. I td. Uopste, zivot u malim zemljama je teskoban sa svih strana za pojedince i porodice.
Najbolji izlaz za ove drzavice koje su vec ili vremenom postaju ekonomski neodrzive teritorije je da krenu prvim putem, da se ujedine i stvore jako unutrasnje trziste i ekonomiju koja ce biti najbolja brana siromastvu i beznadju.
Put stvaranja drzave koja je normalne velicine zahteva ujedinjenje ekononmski neodrzivih teritorija. To je prirodan put i on se pre ili kasnije desava, i to je nezaustavljivo. Ovaj put je mnogo bolji za covecantstvo.
Tako je bilo svuda u svetu, tako ce se desiti i na nasim prostorima.
Jos tri kategorije zemalja su:
Postoje dve kategorije normalnih drzava: one koje imaju izmedju 10000000 i 20000000 stanovnika, koje su prave normalne drzave i one koje imaju izmedju 5000000 i 10000000 stanovnika koje su u drugoj kategoriji normalnih drzava.
Srednje sile su one koje imaju izmedju 50000000 i 100000000, koje su prave srednje sile i one izmedju 20000000 i 50000000 koje su manje sile.
Velike drzave su one koje imaju preko 100000000 ljudi. (U svetu to su: Asia alone accounted for 6: China, India, Indonesia, Japan, Bangladesh, Pakistan; Africa 1: Nigeria; Europe 1: Russia; two Americas: the United States and Brazil).
Jednim putem ide Kina. Koncept razvoja Kine se zasniva na velikom unutrasnjem trzistu. Bez jedinstvenog trzista i zemlje koja to omogucuje, kineski razvoj bi pao u vodu, drugim recima Kina nikada ne bi bila ekonomska sila kao sto je vec sad i kakav ekonomski dzin postaje. Vec 2035 prema prognozi prestiznog Carnegy Endowement Washington Kina ce ekonomski nadmasti SAD a do kraja veka ce biti najmanje duplo jaca.
Drugim putem ide se u brojnim zemljama Evrope. U osnovi decentralizacija o kojoj se govori u mnogim zemljama nije nista drugo do drugi naziv za stvaranje autonomnih jedinica sa atributima drzavnosti tj. malih ili mini drzava. Ko iole malo bolje poznaje termine centralizacija i decentralizacija zna da dva ekstrema nisu pozeljna niti potpuna centralizacija koja stavlja moc odlucivanja u rukama izuzetno malog broja ljudi sto je stetno za drustvo, niti potpuna decentralizacija koja potpuno razara neku organizovanu tvorevinu na zasebne manje delove. Uvek se pravi odredjeni miks centralizacije i decentralizacije, sa nijansama pretezanja jednog ili drugog u skladu sa razlicitim uslovima.
Sta znace mini drzave? Prakticno svaka drzava sa manje od 1000000 stanovnika je mini drzava. Drzava sa vise od 1000000 a manje od 5000000 stanovnika, je mala drzava. Male i mini drzave se vode kao slabe drzave.
Male i mini drzave su slabe drzave posto one imaju malu snagu u medjunarodnim odnosima a u ekonomskom smislu imaju malo unutrasnje trziste. One su zavisne zemlje u svakom pogledu.
Male rascepkane teritorije, male i mini drzave u danasnjem vremenu nemaju ni minimum sansi za iole ozbiljniji razvoj, i u svom zacetku ili nesto pre ili kasnije postaju tzv. ekonomski neodrzive teritorije. Vise malih i mini drzava na nekom prostoru znaci vise neprijateljstava jedna prema drugoj, vise rampi i blokada, vise mogucih sukoba i ratova.
Nekad je Evropa bila podeljena na male teritorije pod kontrolom nekog gospodara ili feudalca i gradove. Te zavadjene teritorije su medjusobno ratovale. Uzmimo primer Nemacke. Na teritoriji danasnje Nemacke postojale su mnoge drzavice koje su medjusobom bile neprijateljske i krvavo su ratovale.
Sta se desava sa malim i mini drzavama? Da li one moge biti zasticene od strane UN? Da mogu u nekoj meri. Ali ne mogu biti zasticene od ekonomski snaznih igraca, ekonomskih zakona i turbulencija. Pre ili kasnije njihovi budzeti pucaju a zaduzivanje ide do nebesa.
Primera radi dobro je da damo situaciju koju je opisao Nil Klark (Neil Clark) u britanskom Guradian-u za Crnu Goru:
Never mind the Balkans
Montenegro had more independence as part of Yugoslavia than it will as an EU-Nato protectorate
Crna Gora je imala kao deo Jugoslavije nezavisnost vecu nego sto ce je imati kao protektorat EU-NATO.
www.guardian.co.uk/commentisfree/2006/may/23/balkans
Prema ovom autoru “najvaznije politicke i ekonomske odluke, koje ce uticati na svakodnevni zivot gradjana ove republike, nece se donositi u njenom glavnom glavnom gradu, Podgorici, vec u Briselu, Zenevi i Vasingtonu, i na upravnim odborima multinacionalnih kompanija koje danas dominiraju ekonomijom ove zemlje.
...
Sicisnom crnogorskom ekonomijom strani kapital dominira jos vise nego srpskom, pri cemu je proces privatizacije tu poceo jos ranije. Prodaja nacionalnih dobara imace ozbiljne implikacije na buducu ekonomsku mogucnost razvoja zemlje pa cak i sa turistickim potencijalom njene atraktivne obale tesko da moze da se predvidi kako ce Crna Gora moci da izadje na kraj a da se nepredaje jos vise zapadnim finansijskim institucijama. Radeci tako, sledice put svojih suseda.”
Nekada su se imperijalne sile takmicile koje ce zauzeti sto bolje drzave da imali vecu vajdu od eksploatacije. Tako su V. Britanija i Francuska zaista mogle biti smatrane imperijama. S druge strane Nemacka Kajzera Vilhelma II je bila “imperija radi imperije”, koja je ukljucila ekonomski neodrzive teritorije sub-saharske Afrike i Juznog Pacifika.
“Often, European states saw colonies not just as revenue producers, but as ways of aggrandizing the state itself. The size of a nation’s empire could be taken by some to implicitly suggest a vindication of the founding ideals behind that state (with Republican France and Parliamentarian Great Britain potentially using their vast overseas empires as an indication of the strength of principles behind their institutions), or perhaps as a display of strength and might by others. One prominent example of “empire for the sake of empire” would be the Kaiser Wilhelm II’s Germany, which included economically unviable territories in Sub-Saharan Africa and the Southwest Pacific.” (Diatabre Magazine)
I danas se nije mnogo toga promenilo, s tim sto imamo pored jakih drzava, i multinacionalne i globalne finansijske institucije, kompanije i druge organizacije koje raspolazu znatnom finansijskom i drugom moci i koje znatno prevazilaze ekonomsku snagu pogotovo malih i mini drzava.
Sta se desava kada te drzavice dodju u tesku situaciju da ne mogu odrzavati svoje budzete, da su prezaduzene i ne mogu otplacivati dugove i da su upale u druge teske situacije iz kojih bez necije intervencije sa strane nemaju izlaz? One su ekonomski neodrzive teritorije. Jedan nacin da se spasu je da ih neko drugi izvuce iz te nemoguce situacije. Postoje li izdasne i dobre vile?
Da li je zivot pojedinaca i porodica u takvim drzavicama sjajan? Pa ekipa koja je na vlasti i uziva spoljnu podrsku ima perspektivu i to dobru pod uslovom da je sto duze na vlasti. Cesto oni postaju bahati knezovi i kapoi koji s vremenom ne prezaju ni od cega unutar te teritorije. Ostali kako se ko snadje, vecina jedva zivotari. Korupcija razjeda drustvo a srednja klasa je veoma mala i neutemeljena. Jedan od velikih problema u malim i mini drzavama je specijalizacija. Ljudi nemaju mogucnosti da ovladaju dublje u vecini struka jer za tu struku u takvim zemljama ima posla u jednoj dve firme. Ako ta firma oslabi ili se nadje pred stecajem, ljudi u toj firmi nemaju sta da traze, ali ni u toj struci. Moraju sve da pocinju ispocetka i ulete u neku drugu struku, gde opet nece imati mogucnosti da steknu dublje znanje. Da ne govorimo o vecim troskovima usled odrzavanja glomazne administracije za tako malo ljudi u maloj i mini drzavi ili slabijim mogucnostima za lecenje usled nedostatka skupih sprava i specijalizovanih bolnickih kapaciteta. I td. Uopste, zivot u malim zemljama je teskoban sa svih strana za pojedince i porodice.
Najbolji izlaz za ove drzavice koje su vec ili vremenom postaju ekonomski neodrzive teritorije je da krenu prvim putem, da se ujedine i stvore jako unutrasnje trziste i ekonomiju koja ce biti najbolja brana siromastvu i beznadju.
Put stvaranja drzave koja je normalne velicine zahteva ujedinjenje ekononmski neodrzivih teritorija. To je prirodan put i on se pre ili kasnije desava, i to je nezaustavljivo. Ovaj put je mnogo bolji za covecantstvo.
Tako je bilo svuda u svetu, tako ce se desiti i na nasim prostorima.
Jos tri kategorije zemalja su:
Postoje dve kategorije normalnih drzava: one koje imaju izmedju 10000000 i 20000000 stanovnika, koje su prave normalne drzave i one koje imaju izmedju 5000000 i 10000000 stanovnika koje su u drugoj kategoriji normalnih drzava.
Srednje sile su one koje imaju izmedju 50000000 i 100000000, koje su prave srednje sile i one izmedju 20000000 i 50000000 koje su manje sile.
Velike drzave su one koje imaju preko 100000000 ljudi. (U svetu to su: Asia alone accounted for 6: China, India, Indonesia, Japan, Bangladesh, Pakistan; Africa 1: Nigeria; Europe 1: Russia; two Americas: the United States and Brazil).