Kako je manjina doshla do vlasti?

treba li uvesti obavezno glasanje?


  • Ukupno glasova
    18
  • Anketa je zatvorena .

tomcat318

Ističe se
Banovan
Poruka
2.412
Kako u Srbiji sa 1 % podrške gradjana, uzeti 40 % vlasti ?<br />
Pre neki dan Cesid-izadje sa nekim preliminarnim istraživanjima , gde je javnost obaveštena, šta ovih dana misli „prepametna" srpska javnost o našim istaknutim strankama, to jest kao se oni kotiraju kod gradjana, birača, jelte...<br />
Tu nam izbaciše podatke, da dve vodeće stranke u tom istraživanju(čitaj DS, SNS) nose u svoje bisage po 30% glasova ispitanih slučajnih uzorak-glasača. Svi ostali valjda treba da imaju tih 40%.<br />
Ali avaj, ovaj matematički Binom,ima svoju kvaku, a ona kaže: da su ti procenti odnose na izlaznost od najviše 40 % uzorka,koji bi danas uopšte izašli da glasaju za bilo koga.<br />
Šta nam to govori: pa to, kada neko ima 30 % glasova na 40 % izlaznosti, to mu u prevodu na Pitagorinu teoremu(Zbir glasova konstruisanih u kabinetima(a(DS) i b(SNS) jednak je površini kvadrata Srbije , to jest nad hipotekarnim ukupnim brojem glasova) znači, da je to zapravo nominalno jedva 12 % podrške celog biračkog tela u Srbiji.<br />
Šta tek reći za one stranke koje pri izlaznosti od 40% , jedva predju cenzus od 5% ? To prevedeno na srpski jezik znači,da oni nominalno nemaju podršku u biračkom telu , ni jedan procenat.<br />
Ali ko te pita za nauku zvanu Matematika, takvi  odlučuju o sastavu naših vlada posle svakih izbora, a kad se dobro uzjogune, taj jedva jedan procenat može pametnom ucenom da dogura i nabrekne do čak 40% vlasti na terenu.<br />
<br />
Zanimljiv je izborni zakon u Srbiji,on je sad tako prilagodjen strankama, da na istima mogu teoretski da izadju samo dva glasača , i ako jedan od njih glasa za Peru, a drugi za Djoku, oni matematički uzimaju po 50 % birakog tela, to jest izašlih gradjana na te izbore.<br />
Kako vidite, objasnio sam za one koji slabije kapiraju nauku zvanu matematika, da je u našoj politici moguće uzeti i 50 % glasova birača, samo treba naterati dovoljnan broj ljudi da uopšte ne izadje na glasanje i ubedljiva pobeda je vaša.<br />
Eto na primeru sam dokazao, da što više glasača izlazi na izbore,to su procenti manji za stranke koje su na listi...i obrnuto, što manje glasača, to veći procenat za vašu omiljenu opciju.<br />
Eto Vam tajne poštovani Blogeri,čitaoci...<br />
Shvatili ste sad zašto ceo rad i priča naših političara se svodi na to, da ogade narodu, biračima politiku kao takvu, jer vidite i samo da im vi kao glasači uopšte ne trebate.<br />
Naravoučenije: Kad se manjina od 5 % dobro organizuje, ujedinini, i ima sreće ...ona lako može da vlada sa većinom od čak 60 % koja uošte nije izašla na izbore, i koja nikoga na istima nije podržala.<br />
Dakle, kad je 60% gradjana dobro NEorganizovano ostaje opozicija čak i manjini od 5% organizovanih.*******Ako se tome doda da je cenzus za manjine 3% a ne 5% kao za Srbe i da jedan na primer ciganski glas vredi kao dva srpska-dolazimo do termina koji se moze nazvati kolektivno politichko samoubistvo.Ignorishite izbore
-ako mislite da vam se i dalje isplati da vama vlada politichka i nacionalna manjina.***  http://tomcat.exitblog.net/The-first-blog-b1/Kako-je-manjina-doshla-do-vlasti-b1-p15.htm
 
Tekst je sa interneta naravno ;-) a sushtina je da bi se uvodjenjem obaveznog glasanja doshlo do potpuno drugachijih rezultata_a demokratija bi pochela da lichi na sebe-posebno kada bi se ukinule povlastice za manjine kao sto je nizi izborni cenzus od 3% -zakon treba da je jednak za sve.
 
He he niko zapravo nije siguran shta bi se desilo kada bi SVI punoletni gradjani glasali.Drugo na izborima moze i da se precrta ceo listic a porez mora da se plati bez obzira da li to gushi slobodnu volju gradjana.A opet o kakvoj demokratiji prichamo kad se evropske institucije poput predsednika i sl. ne biraju na izborima vec dogovorom Nemachke Britanije Francuske...shto ti naredi Angela_to ti je zakon.Demokratija_nema shta.
 
otkud znas?
nagadjas?

isto i ja mogu da kazem da 60% ljudi ne zeli da glasa nizakoga te zeli prazan parlament.

volja vecine - volja naroda - demokratija

ne nagadjam, vec sledim statisticke induktivne zakone.

a ako je uzorak reprezentativan (a 40% cele populacije, ravnomerno uzete iz cele srbije to definitivno jeste) onda su i zakljuchci na osnovu njih validni za celu populaciju.
 
ne nagadjam, vec sledim statisticke induktivne zakone.

a ako je uzorak reprezentativan (a 40% cele populacije, ravnomerno uzete iz cele srbije to definitivno jeste) onda su i zakljuchci na osnovu njih validni za celu populaciju.

ne brale, 40% ljudi bi izaslo da glasa 60% ne bi.
ostaje da vidimo koji je razlog da 60% ljudi ne izadje na izbore.
zauzeti? bolesni? nezainteresovani? zgrozeni?

vidis, mi to ne znamo, nije radjena statistika za takve stvari.

mozemo samo da nagadjamo
 
Но вратимо се парламентаризму и партијама . Демократија, "учи" бираче како они имају могућност избора различитих политичких опција . Привидно то је заиста тако, узимајући у обзир постојање многих партија и сталних сукоба међу њима .
Али ако мало боље погледа,бирачу ће бити јасно да он има избор само једне једине политичке опције . Демократске - било либрал-демократске или социјал-демократске. И поред све нетрпељивости актера демократско -партијашког политичког живота, очигледно је да су разлике између појединих партијских програма,више у нијансама него у суштини . А треба рећи и да бирачи програме углавном и не читају , већ се опредељују на основу неких апсурсних детаља ( нпр. ко има лепше одело, или лепше зубе...). Толико о "квалитету" демократије и њеном самопрокламованом " пружању права на политичку различитост". Ко се и усуди да изађе из круга "дозвољене деснице", добиће најпогрдније етикете, и бити шиканиран а често и прогањан на сваком кораку . И то без имало (или довољно) права на аргументовану одбрану, у демократској јавности. Када се све то узме у обзир, види се да је демаскирана демократија веома блиска комунизму . Оба система красе и тоталитаризам и извесни плурализам , само што у комунизму постоји унутарпартијски плурализам,оличен у борби и међусобној чистки партијских фракција , док у демократији постоји борба политичких партија , чија је међусобна разлика на идеолошком плану , како већ рекосмо махом привидна, баш као и међусобна идеолошка разлика комунистичких фракција . И у комунизму и у демократији, критичари суштине владајућег система,бивају "дочекани на нож".
Поменусмо демократски " квалитет". Намерно стављамо наводнике, јер демократија и парламентаризам као мерило правичности уводе квантитет а не квалитет . За демократију,важно је само ко је добио већину гласова , а потпуно се занемарује питање, да ли су и колико су стручни они који гласају , поводом питања о коме се гласа. Па тако на пример,глас тројце пекара важи три пута више од гласа једног економисте , када се одлучује о неком економском питању. Јер власт која је званично изабрана на принципу тзв . општег права гласа, бави се свим друштвеним питањима. Уместо да се доношење одлука сузи у границе стручности и компетентности бирача ,демократија омогућава да сваки бирач о свему одлучује , што је апсурд, јер се не може свако у све разумети. Због тога закључујемо да демократски систем не доприноси доношењу квалитетних друштвених одлука . Шта рећи и на то да је у демократији могуће да мање од 30% бирача изабере власт, а негде је довољно и мање (пошто је довољан и минимално надполовичан излазак бирача на изборе , а негде се чак ни тај услов признавања изборних резултата , не поставља).
Поставља се онда питање, о каквој је то владавини народа реч ? А како тек гледати на појаву толиких "невладиних организација" које у демократским системима имају почасно место при креирању јавног мњења , иако их нико није бирао. Да антинародни карактер демократије по овом питању буде још драстичнији ,доприносе и саме поменуте организације од којих многе представљају перјаницу у отвореној борби против матичног народа у датој држави . Али нису само оне те које су у служби глобалних центара моћи који се обрачунавају са остацима самосвести и суверености хришћанских државотворних народа . Јавна је тајна, да су многе политичке партије финансиране или чак и створене од стране истих центара , те су дужне и деловати по њеиховом диктату . Све те чињенице убедљиво сведоче о антинародном карактеру демократије .
Марко Б. Димитријевић
 
Обавезно гласање никако.Стим што не би било лоше увести правило да странка која на изборима не добије 5 % гласова буде искључена из даљег бављења политиком
 
Poslednja izmena:
Pa čekaj, ako je neko politički neopredeljen, ili ne želi da glasa iz nekog razloga, zašto ga terati na tako nešto ? To onda nije demokratija, zar ne ?

Sećam se bili izbori, Milutinović - Šešelj, drugi krug, ja u askari, u nekom рičkovcu, odatle šalju čobane za Beograd da vide žensko u miniću, ja gledao koze i ovce, u pola noći upada neki major i urla kako ima evidenciju da nisam glasao. Ja mu kažem to je moje pravo a ne obaveza, on meni ajd da glasaš, ja njemu ostavi me ludače da spavam bio sam dežurni, on meni da ću u pritvor, ja njemu da ću da okrenem ujuku generala da mu stavi razvodnički čin, on istrča iz sobe, ovi seljaci vojnici mi kažu au sad si ga nadrljao ja ih oteram u tri lepe kad nemaju pojma i obratim se onom gore da spašava kako zna i ume, posle par meseci bilo bombardovanje i to glasačko mesto bilo rastureno.... poslušao me...

Koja demokratija? Komunista da priča o demokratiji?
 
Poslednja izmena:
Sećam se bili izbori, Milutinović - Šešelj, drugi krug, ja u askari, u nekom рičkovcu, odatle šalju čobane za Beograd da vide žensko u miniću, ja gledao koze i ovce, u pola noći upada neki major i urla kako ima evidenciju da nisam glasao. Ja mu kažem to je moje pravo a ne obaveza, on meni ajd da glasaš, ja njemu ostavi me ludače da spavam bio sam dežurni, on meni da ću u pritvor, ja njemu da ću da okrenem ujuku generala da mu stavi razvodnički čin, on istrča iz sobe, ovi seljaci vojnici mi kažu au sad si ga nadrljao ja ih oteram u tri lepe kad nemaju pojma i obratim se onom gore da spašava kako zna i ume, posle par meseci bilo bombardovanje i to glasačko mesto bilo rastureno.... poslušao me...

Koja demokratija? Komunista da priča o demokratiji?

http://sr.wikipedia.org/sr-el/Војислав_Шешељ

Na izborima za predsednika Srbije održanim 21. septembra 1997. godine, Vojislav Šešelj osvojio je 1.125.140 glasova i ušao u drugi izborni krug. Sa 50,61% važećih glasačkih listića pobedio je protivkandidata Zorana Lilića, tada predsednika SRJ, ali su izbori ponovljeni nakon što je Republička izborna komisija objavila da je izlaznost bila 48,88%. Na ponovljenim izborima SPS kandiduje Milana Milutinovića, tadašnjeg ministra inostranih poslova SRJ, koji Šešelja pobeđuje u drugom krugu.

Ако коза лаже ....

И шта кажеш,
бомбардовање пар месеци након избора М.Милутиновића ...

:roll::roll::roll:
 

Back
Top