Gledali mi neki film u nedelju. U stvari, Obrad pekao roštilj na terasi, na sunčanoj strani, na prijatnih 35c, plus ono vrućine što stigne sa roštilja a Ana i ja pili po čašu piva pod klimom i gledali film na Fox movies. Svako svoju muku nosi kako najbolje zna.
I sad u filmu neka deca u engleskom internatu, sve ima, kostim iz epohe, fotografija sa malo desaturizovanim bojama, neki retro zeleni štih i lak soft filter, pravi film. I onda bude sve kao što bude u takvim filmovima, i introvertan dečak, deca koja ga zezaju, devojčica koja ga razume, mudra i strpljiva nastavnica, prve ljubavi, sve.
I onda oni jednom sede na času i nastavnica im nešto priča o żivotu i onda kad ispali repliku ne znam kako nisam ispao sa terase: deco, vama verovatno nisu rekli ali vas sve gaje da budete donatori organa. I posle tri četiri donacije ćete umreti. Šupičkumaterinu! To im je rekla od reči do reči, nije trepnula, evo Ana może da potvrdi ako je moj kredibilitet sumnjiv. A deca onako, pa ok, štajaznam, u redu ako je tako, glupo nam da pravimo scenu. Niko da każe a pa jebaću vam mamu kad se navučem na iglu pa hepatits C, pa puno sreće sa mojom jetrom, ili lično ću sebi da pojedem slezinu pa nek ti keva donira organ što te rodila kretena. Niko ništa. Kod nas u Sedam sekretara SKOJa bila veća buna kad bude obaveštenje da je radna subota.
I sad stvarno, sve ide normalno, nije ono kao ljudożderski film pa da se šale, kakvo je komšija meso od device, evo super komšija, tek skinuta sa ljuljaške, jela samo hrono, ništa gluten, ništa holesterol, ili nemam komšija ništa sveże, ima samo meso od mornara, slano i żilavo, może za pljeske ili za supu. Ništa tako. Nego deca se druże, gledaju sitkome na televiziji, smeju se, sretnu decu iz druge škole, samo *******, neko se ponekad pojavi bez oka ili tako nečega.
Każem ja Obradu, vidi na televiziji ima neki film gde gaje decu da budu donatori organa, i nije neka treš produkcija, glumi Šarlota Rempling. Każe Obrad, otkud ona zna gde glumi, neko dodje ujutro odveze je na snimanje, uveče je vrate na revers, jel jela baba, jeste jela je, htela bi čašu soka, oće ***** soka, lezi baba spavaj, nemoj da izvoljevaš.
I sad ne znam kako se završilo, pojeli smo roštilj i poizvrtali se, za mene bi jedini srećan kraj bio da je reditelja zgazio auto pre početka snimanja i da su ga prodali na komad, ali jedna stvar me muči: što bezveze decu teraju u školu ako ih već gaje samo zbog organa? Šta, ne valjaju bubrezi ako dete nije znalo sve tri palatalizacije i kolko je kubni koren iz 24?
- - - - - - - - - -
Sa fb stranice Srđana Ćešića. Jedan od mnogih genijalnih objava. A smaralo me je ono "Nikad izvini", ne mogu da povežem lik i delo.