Umro je

Jedan od naših najslavnijih i najplodnijih pisaca je izdahnuo...

Neću reći da je umro, pošto on idalje živi u dubini na milione naših srca... I uvek će živeti...
 
Velika šteta.

Mračni krug:

25. jun 2009. umro Majkl Džekson.
25. avgust 2009. umro Ted Kenedi.
14. septembar 2009. umro Patrik Svejzi
15. novembar 2009. umro patrijarh srpski gospodin Pavle
30. novembar 2009. umro Milorad Pavić
 
30 Nov 2009. 16:56
Preminuo književnik Milorad Pavić

Književnik Milorad Pavić preminuo je danas od posljedica infarkta u 81. godini.

Pavić je važio za jednog od najviše prevođenijih savremenih srpskih pisaca zahvaljujući romanu "Hazarski rečnik", objavljenom prije 25 godina.

Njegova djela imaju preko 80 prevoda u zasebnim knjigama na različite jezike širom svijeta. Od strane stručnjaka iz Evrope, SAD i Brazila, Milorad Pavić bio je nominovan i za Nobelovu nagradu za književnost.

Pavić će ostati zapamćen kao jedan od najboljih prevodilaca ruskih klasika i kao autor priča, desetak romana, drama, eseja ...

Pavić je do penzije bio profesor na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu.

======
 
30 Nov 2009. 16:56
Preminuo književnik Milorad Pavić

Književnik Milorad Pavić preminuo je danas od posljedica infarkta u 81. godini.

Pavić je važio za jednog od najviše prevođenijih savremenih srpskih pisaca zahvaljujući romanu "Hazarski rečnik", objavljenom prije 25 godina.

Njegova djela imaju preko 80 prevoda u zasebnim knjigama na različite jezike širom svijeta. Od strane stručnjaka iz Evrope, SAD i Brazila, Milorad Pavić bio je nominovan i za Nobelovu nagradu za književnost.

Pavić će ostati zapamćen kao jedan od najboljih prevodilaca ruskih klasika i kao autor priča, desetak romana, drama, eseja ...

Pavić je do penzije bio profesor na Filozofskom fakultetu u Novom Sadu.

======

Vidi, objavio sam pre njih, oni u 16:56, a ja u 15.19!!!:mrgreen:
 
Умро је сјајни преводилац на српски језик многих врхунских дела руске литературе

Због тога осећам према њему дубоку захвалност. Нека му је лака црна земља
 
http://2.***************/_08dKDQf0GUY/SpZcjviv9gI/AAAAAAAAACg/6lnICs78Vlw/s320/pavic_11.jpg

On misli kao sto mi sanjamo

Akademik, književnik Milorad Pavić preminuo je danas,30.11.2009.g.u 13:10 časova od posledica infarkta u 81. godini.
Milorad Pavić je rođen 15. oktobra 1929. godine u Beogradu, Srbija .Srpski prozni pisac, pesnik i istoričar srpske književnosti 17-19 veka,
stručnjak za barok i simbolizam,
prevodilac Puškina i Bajrona, profesor univerziteta.
Član je Srpske akademije nauka i umetnosti od 1991. godine, član je Societe Europeenne de Culture i srpskog PEN-a.
Poznat kao pisac nelinearne, interaktivne proze (romani, priče, drame).
M. Pavić je jedan od najčitanijih savremenih pisaca sa Balkana, preveden na tridesetak jezika.
Od strane stručnjaka iz Evrope, SAD, Izraela i Brazila, Milorad Pavić je nominovan za Nobelovu nagradu u književnosti.


Citati i misli iz nekih njegovih dela..


Ispod nebeskog polutara u dolinama gde se mešaju slana i slatka rosa raste ogromni otrovni vrganj,
i na njegovoj kapi, pretvarajući njegovu kožnu krv u slast, male, jestive pečurke izvanrednog ukusa.
Jeleni u tom kraju vole da obnove mušku snagu tako što pasu sa otrovnog vrgnja pečurku.
Pri tome, oni koji nisu dovoljno pažljivi i zagrizu suviše duboko,
zahvataju zajedno sa pečurkom i vrganj, i umiru otrovani.
Svake večeri kad poljubim svog dragog, ja pomislim:
sasvim je prirodno da ću jednom ugristi suviše duboko...
................................

Vremenom ćeš navići na rastajanje. Naučićeš da se sećaš.
A sećanje je isto kao i susret. I pomalo ćeš navići da voliš mnoga bića u uspomeni.
Kao što deo sebe daješ prijateljima, tako će i oni tebi davati najbolje od sebe.
Na kraju ćeš videti da si ti pomalo svi koje si nekad volela.
Jednom ćeš morati da daš sve i da te ne boli. Naučićeš da sanjaš.
Da lečiš dodirom. Da zadaješ mali, da bi ublažila veliki bol.
..............................

Vrlina je postupati u skladu sa sobom. Biti zadovoljan sada.
Ne u ime budućnosti i od sećanja na prošlost, nego zbog ovog trenutka.
Vrlina je biti potpuno živ.

.............................................

Ljubav se stiče polako - od jednog po jednog coveka.
Jedan i jedan čovek nikada nisu dva, a samo ponekad su par...
.......................................

Ne možeš dati sebe, ako mogu da te zamene nečim drugim.
..........................
Jedino albatrosi svuda na svetu govore istim jezikom.
......................
Tog dana na polici je bila ostala još samo jedna jedina knjiga.
Čekali su da padne, ali se samo ljuljala.
On je tada uzeo kamen i umesto odgovora skinuo poslednju knjigu sa police
kao što se grudvom skida vrabac sa krova.
- Ti ne voliš da čitaš! - primetila je ona.
- Knjige su slikana pamet! - uzvratio je i začudio se kada je čuo njen zaključak:
- Ti voliš da pričaš, a ne da čitaš. I umeš da ćutiš. A ne umeš da pevaš.....
...................................................................
On je bio polovina necega. Snazna, lepa i darovita polovina necega,
sto je mozda bilo jos snaznije, vece i lepse od njega.
Bio je, dakle, carobna polovina necega velicanstvenog i nedokucivog.
A ona, ona je bila potpuna celina.
Mala, dezorijentisana, ne mnogo snazna ni skladna celina, ali celina."
.....

Posadila sam ruže u tvoje čizme,
Iz tvoga šešira raste mi šeboj.
Dok te čekam, u svojoj jedinoj
I večitoj noći, po meni veju dani
Kao komadići pocepanog pisma.
Sastavljam ih i sričem slovo po slovo
Tvoje ljubavne reči.
Ali, pročitati malo šta mogu, jer
Ponekad se pojavi nepoznati rukopis,
I uz tvoje pismo zapadne komadić -
Nekog drugog pisma,
Umeša se u moju noć neki tuđi dan,
I tuđe slovo.
Čekam kada ćeš doći i kada pisma i dani
Više neće biti potrebni.
I pitam se:
Da li će mi i tada pisati onaj drugi,
Ili će biti i dalje noć?"...
 
MPavic4-1.jpg
 

Back
Top