ja mislim da ne postoji "bezbedna" granica uzimanja bilo koje supstance koja
treba da "malo pomogne" u tom psiholoskom smislu.
jer poznato je da je vecina zavisnika bilo koje vrste (narkomani, alkoholičari, tabletomani...)
upala u tu bedu ni ne primetivsi, uzimajuci "pomalo" i "rekreativno" , uvek smatrajuci da
su oni "pravi i ozbiljni" slucajevi nesto sto oni sigurno nece dosegnuti.
a vremenom se ti mali "izleti" u olaksavajuce stanje svesti cine sve cesce, i ulaze u naviku
kao nacin opustanja i udovoljavanja sebi. klasicni prvi koraci buduceg zavisnika.
taj period dok se ne zabrazdi moze da bude kratak, oko godinu do godinu i po.
a moze da bude i veoma dug i neprimetan, da neko tokom recimo pet do deset godina
u svoju naviku povremeno, ali sve cesce i sve "ozbiljnijim" sredstvima , uvodi opijanje
kao uobicajenu stvar, nesto svakodnevno .
tvoj primer gde hoces da se posle (ili tokom) napetog dana "malo opustis" je tipican primer
trazenja izgovora kojim sebi u svojoj glavi opravdavas uzimanje alkohola, iako sasvim dobro
znas da postoje razni rizici po zdravlje.
a sada bih zamolio da se prikljucite i
ovoj mojoj temi i pomognete mi u bliskoj problematici