Novi Sad - državni šalteraši

zeeborg

Zainteresovan član
Poruka
203
Na žalost, nije samo lk ili pasoš stvar zbog koje se ide u MUP. Namršteni šalterski radnici koji ni ne pogledaju stranku preko šalterskog stakla, uz nestručnost (obavezno za svaku stvar koja ne predstavlja uobičajenu proceduru za izradu lične karte ide se na "konsultacije" iza čuvenih vrata iza šaltera) i doturanje traženog papira kroz rupu na šalteru bez reči objašnjenja ili makar kurtoaznog "izvolite" (ta teška strana reč) je nešto što jako bode oči. Naročito u eri kada mnogi ljudi ostaju bez posla. Ali naravno, za nedodirljive "šalteraše iz MUP-a", to ne važi. Za jedan nevoljni i nadasve mrzovoljni "udarac" pečatom na zahtev koji sam lično sastavio i odštampao, morao je da promrmlja da to košta 200,00 din. Usput, nigde ne piše da se za odjavu lica koja su bila prijavljena kao podstanari kod prethodnog vlasnika koji je preminuo treba platiti taksa. Dakle, ako hoćete dodatnih troškova, uradite po zakonskoj obavezi ili što je izgleda bolje, ostavite sve koji se 20 i više godina prijavljuju na adrese da budu prijavljeni iako niko ne zna gde su te osobe. Zašto bismo zamarali "drage" nam činovnike i uznemirivali ih u radno vreme (pošto subotom to ne može da se uradi već samo u periodu od 8,00 do 13,00h). Na žalost i druge stvari vezane za sredjivanje dokumentacije nakon smrti vlasnika se uglavnom mogu uraditi isključivo radnim danima u vreme kada većina zaposlenih mora izostati sa posla (JP Informatika, Elektrovojvodina, Katastar...). Pa se pitaju zašto nam je produktivnost mala i kako to administracija utiče na efikasnost privređivanja u nekoj zemlji. O "količini" radne snage u državnim institucijama tj. o broju malih "bogova" da ni ne pričam. Samo je ovde izgleda postojanje ovih poluparazita definisano stavom: "Vi ste tu zbog nas a ne mi zbog vas, pa se prilagođavajte ako vam nešto treba." Time daju svoj mali doprinos našem (Božinom) putu ka Jevropi. Daleko ćemo dogurati, Očigledno.
Kakva su Vaša iskustva? Čini li mi se ili ipak ima daleko više ogorčenih nego zadovoljnih Novosađana?
 

Kada za najveću sitnicu budeš morao/la otići po običnu potvrdu da ne poseduješ nekretnine, pa te oderu od taksi i čekanja u redu (da ne govorim o gomili potrebnih i bespotrebnih papira) uz obavezan nadmeni stav sa pogledom uprtim suprotno tvom (obično neizainteresovano gledanje u stilu: " 'ajde crve šta me smaraš svojim postojanjem, jer ti si ovde zbog mene a ne ja zbog tebe") čovek oseti ono najgore. Nisi čovek već crv koga treba gaziti i maltretirati a pritom ga odrati što je više moguće raznim besmislenim taksama. Što više papira zatraže, to je potvrda značajnija a njihov ego veći. Nadam se da ima neko ko nije prošao sličnu "školu" pa ni ne želim nikome da je plati. Ali... ako ih ne možeš pobediti pridruži im se.
 

Back
Top