Šta se desilo 1919 godine u Crnoj Gori

Okupacija i nasilna aneksija ili oslobođenje i realizacija volje većine ?

Već smo podosta raspravljali o toj temi. No hajde, da što kraće odgovorim:

* Okupacija: Da, jeste. Kraljevina Crna Gora je bila pod vojničkom okupacijom oružanih snaga Antante 1919. godine

* Nasilna aneksija: Ne, nije. Kraljevina Crna Gora je anektirana 1918. godine

* Oslobođenje: Ne, nije; još prethodne godine je Kralj. Crna Gora oslobođena od okupacije Centralnih sila

* Realizacija volje većine: Ovo je najspornija tačka, međutim o (kakvoj-takvoj - ali ipak) većini čija je volja realizovana se ipak može tvrditi sa relativnom sigurnošću

Odgovorih ti na pitanje što kraće i što preciznije je moguće.
 
Jedna strana priče jeste bila da je Srbija stavila do znanja da će vojno reagovati na prisustvo italijanskih trupa u CG kada je još i saznala da Italija nije imala podršku Amerike u tome.
Ono ostalo je i meni misteriozno i nerazjašnjeno ali mislim da Srbija do kraja nije zauzela pravi stav.
Niti znam tačno zašto je knjaz napustio državu?
 
Uspaničio se od čega on je napustio zemlju mnogo pre dolaska srpskih trupa ako si već negde pisao o ovome iskopiraj post pa ga baci ovde.
Knjaz nije bio antisrbin već po tradiciji Petrovića srpski orijentisan zato mi nisu najjasnije ove okolnosti budući da je bio tast Evrope i jedna ćerka mu je bila udata za Musolinija opet druga za Karađorđevića.

Knjaz Nikola I se vaspitavao u Parizu, primivši vladu u 19. godini života. Prvih godina upravljao je uz pomoć i saradnju svoga oca, velikog vojvode Mirka. Godine 1862. poveo je zbog oslobođenja Hercegovine prvi rat sa Turskom. Rat je bio težak za Crnu Goru, ali se svršio časnim mirom. 1868. mladi knjaz Nikola putovao je prvi put u Rusiju i tom prilikom je sa carem Aleksandrom II još više razvio veze koje su sa Rusijom bili utvrdili njegovi preci. Po povratku s puta otpočeo je živi rad na preuređenju države. Uredio je vojsku, koja mu je bila prva briga; otvorio je po zemlji sudove i škole. 1876. u zajednici sa Srbijom, sa kojom je knjaz Nikola još pod vladom kneza Mihaila sklopio savez, Crna Gora je objavila Turskoj rat za ujedinjenje i oslobođenje srpskoga naroda.U mladosti je bio član Ujedinjene omladine srpske.

Crnogorsko se oružje proslavilo u pobjedama na Vučjem Dolu, Fundini u i Nikšiću, pa, pošto je i Rusija ušla u rat, Crna Gora zauze Bileću, Bar, Ulcinj i Podgoricu.

Glas o pobjedama crnogorskim bi raznesen širom svijeta. Pjesnici ih opjevaše, a Crnogorci dadoše knjazu Nikoli naziv: "Car Junaka". Crna Gora je izašla iz rata proširena i dobila izlaz na more. Tada su joj priznale nezavisnost i one velike sile, koje joj to do tada formalno ne priznavahu.

Po ratu nastalo je dugo doba mira, koje je knjaz Nikola umio iskoristiti da Crnu Goru mudrom upravom i mirnim radom uzdigne na stepen na koji su je podigle pobjede njene vojske u ratnim vremenima.

Radio je u svim pravcima kulturnoga razvića. Podizao je škole, gradio puteve, otvarao nove varoši, izdavao korisne zakone, sređivao državnu upravu zavođenjem ministarstava i podsticao privredni i trgovinski polet i opštu radinost. Ali najveća mu je briga bila vojska, koju je, pomoću Rusije, podigao naoružanjem i obukom na visinu savremenih zadataka i potreba i od nje učinio pravu narodnu uzdanicu. Rodstveničkim vezama sa stranim dvorovima pribavio je Crnoj Gori još veće poštovanje i pojačao u velikoj mjeri njen ugled. Teški i dugotrajni rad na narodnom i državnom dobru olakšale su mu jaka volja i žica poezije, koja ga je učinila popularnim srpskim pjesnikom. Napisao je i tekst za prvu crnogorsku himnu „Onamo, 'namo“, ali ona zbog provokativnog karaktera nikad nije ušla u službenu upotrebu. Tada se u stvari upotrebljavala himna Ubavoj nam Crnoj Gori koja je bila službena, dok se pjesma Onamo namo koristila kao narodna svečana himna. Crna Gora danas ne koristi ovu himnu zbog politički problematičnog teksta, već je napisana nova, himna „Oj svijetla majska zoro“ (muzika je uzeta iz narodne "poskočice". Dao je zemlji ustav 6. decembra 1905 pod nazivom Nikoljdanski ustav jer je donet na Svetog Nikolu.

Ovakva biografija mi ni malo ne liči na nekakvog izdajnika.

Zato sam postavio ovo pitanje.
 
Bilo bi dobro kad bi se koncentrisali na pitanje legitimiteta prisajedinjenja Crne Gore Srbiji 1919 godine.

Tu se možda svašta raspravljati - ali neosporno je (od izbora koje je održala Nikolina Crna Gora i njegovi ljudi posmatrali, preko izbora koji su organizovani u haotičnoj situaciji i Srbija posmatrala, do izbora koje je Beograd organizovao i međunarodna zajednica posmatrala, a koji nas svi navode na jedan te isti zaključak) da je prisajedinjenje Crnoj Gori bilo legitimno. Svi upiti narodne volje govore u korist unionističkom srbocrnogorskom vidu, dok za suverenistički moramo prvo diskreditovati ama baš sve istorijske izvore, a potom hipotetisati (bez osnova) da je istorijska realnost bila sasvim suprotna od onih koje činjenice tvrde.
 
1876. u zajednici sa Srbijom, sa kojom je knjaz Nikola još pod vladom kneza Mihaila sklopio savez, Crna Gora je objavila Turskoj rat za ujedinjenje i oslobođenje srpskoga naroda.Ovde u narodu nije bilo dileme i podvojenosti.Ovde je pšropuštena prilika da se tako nešto spontano desi ili pre za vreme Mihajla.
Dakle najpre sjedinjeno srpstvo legitimno sa priznatim granicama pa posle jugoslovenstvo.
Tako je knjaz video tu ideju.

Ja mislim da je ovo bilo pravo vreme kada je knjaz Nikola Mihajlu i nudio presto dobrovoljno.
Ovako ja mislim da se to desilo u pogrešno vreme i rezultiralo je ovako kako danas jete.
 
1876. u zajednici sa Srbijom, sa kojom je knjaz Nikola još pod vladom kneza Mihaila sklopio savez, Crna Gora je objavila Turskoj rat za ujedinjenje i oslobođenje srpskoga naroda.Ovde u narodu nije bilo dileme i podvojenosti.Ovde je pšropuštena prilika da se tako nešto spontano desi ili pre za vreme Mihajla.
Dakle najpre sjedinjeno srpstvo legitimno sa priznatim granicama pa posle jugoslovenstvo.
Tako je knjaz video tu ideju.

Ja mislim da je ovo bilo pravo vreme kada je knjaz Nikola Mihajlu i nudio presto dobrovoljno.
Ovako ja mislim da se to desilo u pogrešno vreme i rezultiralo je ovako kako danas jete.

da, nedje sam citao da su se Knjaz Nikola i Knez Mihailo bili dogovorili i podpisali da u slucaju smrti Knjaza NIkole, vodjenje Crne Gore,.... odnosno da Knez Mihailo zavlada Crnom Gorom, nesto tako....
 
Da tako je samo što nije bilo posle smrti već je stvoren savez za oslobođenje svih Srba a svetske sile su izbojkotovale kao i Rusija indirektno zbog sklapanja svog mira.
Zatekla nas je i likvidacija Mihajla verovatno od istih gore navedenih.(Austrougara)
Knjaz Nikola je po završetku rata nudio Mihajlu presto.
Istina je da se CG sama izborila za Hercegovinu i da su sklopili časni mir sa Turcima.
Ovde dolazi i do priznavanja CG i knjaz je posle promenio afinitete i vladao u miru do Iww.
 
Ovde je propuštena najbolja prilika za spontanim ujedinjavanjem.
Da je Mihajlo ostao živ i da smo stisli zube kao što jesmo za vreme njegove vladavine i dobili ozbiljnu vojsku verovatno bi prilike na Balkanu danas izgledale drugačije.
Izvinjavam se Grubanu na ignorisanju pitanja mislim da taj čin nije bio potpuno legalan već su iskorištene prinudne okolnosti u CG.
Možda bi priča sa zelenašima i nekakvim dogovorom sa knjaz Nikolom bio realniji i legitimniji.
Ali za to smo kažnjeni ovim danas.U takvoj atmosferi bi dalji ishod zavisio od dogovora zelenaša i unitaraca a za to bi morao ostati parlament u CG.
 
Poslednja izmena:
Slažem se potpuno samo se tešim ako smo posle Turaka počeli istoriju od 0.
Da su tek za vreme Miloša Obrenovića zazvonila zvona srpskih crkava prvi put posle 2 veka i jače i da je za to morao da potplati velikog vezira uz obavezu da se ne preklapa sa pevanjem Hodža narod je bio oduševljen jer niko živ do tada nije pamtio crkvena zvona.
i ako nisam potpuni optimista valjda možemo i sad od 0 bar nam crkve još uvek zvone;)
 
Mislim da je Nikola bio veliki prijatelj Srbije i mozda nije zasluzio takav kraj...

Istina, bio je ali je sanjao o tome, da će on postati novi kralj te nove države.
Zato su ga Karađorđevići otjerali iz zemlje a CG ukinuli i zabranili sve što je crnogorsko.
Čak su zabranili i crnogorsku kapu.
Raspustili su zvaničnu crnogorsku skupštinu pa preko noći postavili nove delegate od svojih ljudi i proglasili da CG više nema.
Poznate su riječi Sava Fatića- predsjednika na toj nelegalnoj skupštini:

Naša istorija CG se dijeli na onu do danas i drugu ovu od danas.
Mi nijesmo više Crnogorci već Srbi.
Kralj Nikola je protjeran i zabranjujemu se povratak u zemlju.

Crnogorski narod je na ovo odgovorio sa oružjem i tz. zelenaškim ustankom koji je od strane srpskih žandara u krvi ugušen 1927g.
Zadnji ustanici su bili Radoš i Drago Bulatović, đed i stric Predraga Bulatovića, koji je danas najveći Srbin u CG.

Tako je slavni đed dobio unuka izroda.
 
Da je Nikola pričao o srpstvu samo zbog budućeg prestola to je glupost.
Verovatno je i Njegoš sanjao da bude patrijarh.
Velika su to bila vremena,veliki ljudi,veliki ideali.
Nisu bili skloni samo sticanju lične imovine.
Knjaz Nikola je onda po priči posle Mihajla trebao biti kralj.
pa obzirom da su bili vršnjaci knjaz Nikola je verovatno nameravao uraditi u nekom drugom životu.
 

Back
Top