Kriza morala ili moral krize?

Arhimedes

Veoma poznat
Poruka
14.988
Nedavno sam u razgovoru sa mojom kćerkom o svemu i svačemu došli i na temu morala u društvu i ja joj tada rekoh: - Kad sve svoje napore i u životu saberem, nisam vam stekao bog zna šta. Ali mislim da će ti posle mene, ako ništa drugo ostati to, da možeš čistog obraza svakome pogledati u oči. Možda će neko ponekad, upreti prst u tebe i reći: - eno ono je kćerka onog čestitog i poštenog čoveka.- Na to mi ona odgovori: - Ma pusti to ćale, ja bih danas najviše volela da imam vilu na moru ili Dedinju i da gradom protutnjim u besnom autu, makar mi svi psovali oca i majku lopovsku.-
Misliš li da je kriza morala dovela do toga da je materijalno bogatstvo, bez obzira na način njegovog sticanja, merilo vrednosti ljudi ili je pak kriza u društvu oblikovala "novi moral" u kome je nemoralno i nenormalno biti pošten i pogotovu siromašan.
 
:eek: mislim da se nista nije promenilo po pirtanju morala, a ni po pitanju drustva; njih karakterise kriznost, nestabilnost; zato se i cuvaju normama; pisanim i nepisanim
uvek je materijalno bogatstvo predstavljalo nesto sto su ljudi pokusavali da zadobiju, samo se tokom vremena menja moguca brzina sticanja kao i mogucnost nekaznejnog nezakonitog sticanja
Ono sto se meni cini da cuva jedno drustvo jeste njena elita. To je ono "riba sa glave smrdi".
Jeste da ima i ono da je vlast onakva kakvu je narod zasluzio, ali, narod ne moze da razmislja. Elita je ta koja treba da omoguci normalno funkcionisanje jednog drustva.
 
Arhimede, meni se čini da tvoja ćerka možda nije htela reći da bi sve to želela da ima po cenu sumnjivog porekla bogatstva; sklona sam da poverujem da je mislila kako joj ne bi bilo bitno šta bi govorkala čaršija – bez obzira da li je bogatstvo stečeno na pošten ili nepošten način.
Ali, pod uslovom da je mislila onako kako si ti to protumačio:
siromaštvo nikad nije bilo popularno (iz shvatljivih razloga) i, realno govoreći, ne znači da je siromašan čovek uvek i pošten čovek. Siromaštvo može biti prinuda ili izbor (kod onih koji se, iz asketskih pobuda, svesno odriču svega materijalnog što im nije nužno za preživljavanje). Bogatstvo je relativan pojam; ko je bogat čovek – onaj koji ima koliko sam hoće, ili onaj koga mi vidimo kao bogatog jer ima ono što bismo mi hteli da imamo? Neko bi vilu na Dedinju a neko sto hektara netaknute prirode; neko bi da protutnji besnim kolima a neko da skuplja antikvitete. U čemu je razlika?

Razmetanje materijalnim je posebna priča, i ona dokazuje da čovek – ma kako bogat – može biti siromašan duhom. Onda možemo pričati o skorojevićima i snobovima koji imaju luksuzne automobile samo da bi njima protutnjali svojom ulicom ili do prvog kafića na ćošku; o onima koji kupe stara zdanja pa ispred njih postave gipsane lavove, nadograde ih kao lego kocke – sa sve pvc stolarijom, a fasadu ukrase satelitskim antenama i klima uređajima; o onima koji kupuju skupocene slike da popune zidove ili sakriju šteker, o onima koji kupuju knjige na metar, čije se korice bojom uklapaju sa bojom nameštaja.
I sa tim u vezi – potrošačko društvo agresivno nameće neke standarde, brendove i trendove: šta se nosi ove sezone, gde se letuje a gde zimuje, koja vrsta kafe, pivo, banka, patike ili ulošci su najbolji ... pa čak i kako ostati mlad, postati lep i zdravo živeti. I svi bi hteli da budu u trendu i da nose brendove. :lol: Ali, toga je bilo oduvek, samo bez upliva medija: i pre par stotina godina postojala je moda, i tada se išlo u luksuzna letovališta, i tada se tražio eliksir mladosti. Ukratko – i tada se razmetao ko je hteo, mogao i imao čime. I tada je bilo bogatstava stečenog na neki nemoralni, zakulisni način, kao i ljudi koji su želeli da imaju ono što nemaju - makar po cenu sopstvenog poštenja. U svakom vremenu ima kukolja.

Reče Kolridž da amoralnosti najčešće ima tamo gde se supermoralizira. Načelo morala je: dobro misliti, i to je jedino merodavno.

Al se rasplinuh ... :mrgreen:
 
Arhimede, meni se čini da tvoja ćerka možda nije htela reći da bi sve to želela da ima po cenu sumnjivog porekla bogatstva; sklona sam da poverujem da je mislila kako joj ne bi bilo bitno šta bi govorkala čaršija – bez obzira da li je bogatstvo stečeno na pošten ili nepošten način.
Ali, pod uslovom da je mislila onako kako si ti to protumačio:
siromaštvo nikad nije bilo popularno (iz shvatljivih razloga) i, realno govoreći, ne znači da je siromašan čovek uvek i pošten čovek. Siromaštvo može biti prinuda ili izbor (kod onih koji se, iz asketskih pobuda, svesno odriču svega materijalnog što im nije nužno za preživljavanje). Bogatstvo je relativan pojam; ko je bogat čovek – onaj koji ima koliko sam hoće, ili onaj koga mi vidimo kao bogatog jer ima ono što bismo mi hteli da imamo? Neko bi vilu na Dedinju a neko sto hektara netaknute prirode; neko bi da protutnji besnim kolima a neko da skuplja antikvitete. U čemu je razlika?

Razmetanje materijalnim je posebna priča, i ona dokazuje da čovek – ma kako bogat – može biti siromašan duhom. Onda možemo pričati o skorojevićima i snobovima koji imaju luksuzne automobile samo da bi njima protutnjali svojom ulicom ili do prvog kafića na ćošku; o onima koji kupe stara zdanja pa ispred njih postave gipsane lavove, nadograde ih kao lego kocke – sa sve pvc stolarijom, a fasadu ukrase satelitskim antenama i klima uređajima; o onima koji kupuju skupocene slike da popune zidove ili sakriju šteker, o onima koji kupuju knjige na metar, čije se korice bojom uklapaju sa bojom nameštaja.
I sa tim u vezi – potrošačko društvo agresivno nameće neke standarde, brendove i trendove: šta se nosi ove sezone, gde se letuje a gde zimuje, koja vrsta kafe, pivo, banka, patike ili ulošci su najbolji ... pa čak i kako ostati mlad, postati lep i zdravo živeti. I svi bi hteli da budu u trendu i da nose brendove. :lol: Ali, toga je bilo oduvek, samo bez upliva medija: i pre par stotina godina postojala je moda, i tada se išlo u luksuzna letovališta, i tada se tražio eliksir mladosti. Ukratko – i tada se razmetao ko je hteo, mogao i imao čime. I tada je bilo bogatstava stečenog na neki nemoralni, zakulisni način, kao i ljudi koji su želeli da imaju ono što nemaju - makar po cenu sopstvenog poštenja. U svakom vremenu ima kukolja.

Reče Kolridž da amoralnosti najčešće ima tamo gde se supermoralizira. Načelo morala je: dobro misliti, i to je jedino merodavno.

Al se rasplinuh ... :mrgreen:

сиромашан није поштен него преплашен. павле, нек му је лака земља, није био ни богат ни преплашен него је имао и користио што му је било потребно. можда је то богатство?

чини ми се да би овај твој састав пре нашао место на другој теми.
 
"obecana zemlja" sta je to?
jel to mesto gde odes pa malo ores, malo sejes i malo zanjes, pa onda malo lupas, pa meljes i onda mesis a onda peces i jedes?
To postoji.
ili je to mesto gde odes, ucis se pljackanju, stavis masku na glavu i pokusas da opljackas banku; ako ti uspe zivis ko lord do kraja zivota a aako ti ne uspe zivis u zatvoru do kraja zivota?
I to postoji.
 
Vracajuci se s posla , na sred kolarceve prodjoh pored prosjaka sa hiruskom maskom na licu. Ljudi su prolazili pored njega , kao i ja i slatko se smejali....
Niko nije ni primetio da nam je covek izbio zadnji adut iz ruku:..Ko je zeleo da " udeli " ne bi razmisljao o gripu,ko nije, razmisljao bi i da li ce mu ruku dotaci.
Ljudi cesto da bi umirili svoju savest, pribegavaju " racionalnim lukavstima" Nedostatak kajanja
i savesti , pravdaju potrosackim nacinom zivota, Nije tacno !
Covek je ili moralan ili nije
Normalno da je pitanje moralnosti mnogo kompleksnije....Ali ovoga sam se setio.
 
Poslednja izmena:
Problemcic sa moralom krize tj. novim moralom je ssto mu se mora prilagoditi. O tome sta je moralno, a sta nije drustvo se dogovorilo. Novo drustvo moze i ne mora da prihvati moral drustva koje odumire. Slicno kao kada se jedan narod preda, osvajaci mogu da dopuste pokorenom narodu da zadrzi svoja: verovanja, bogove, obicaje, a i ne mora. Mnoge civilizacije su nestale, njih su zamenile nove koje su donele nesto novo. Slicno je i sa moralom.
 
Мислим да ми сви разумијемо шта је то морално а шта није, и ако смо нармални савјест ће нам рећи кад је нешто неморално. Само, неки би вољели да је оно што они раде морлано, али добоку у себи знају да није.
Шта да кажем, неморал је уништио Рим, уништиће и нашу цивилизацију. И то прије свега због те сулуде трке за материјалним и тог убрзаног начина живота, али не самог по себи већ због посљедица. Све мање се дјеце рађа, све мање жена извршава своју свету дужност, све мање мужева жели насљеднике...цивилизација се распада.
 
Nedavno sam u razgovoru sa mojom kćerkom o svemu i svačemu došli i na temu morala u društvu i ja joj tada rekoh: - Kad sve svoje napore i u životu saberem, nisam vam stekao bog zna šta. Ali mislim da će ti posle mene, ako ništa drugo ostati to, da možeš čistog obraza svakome pogledati u oči. Možda će neko ponekad, upreti prst u tebe i reći: - eno ono je kćerka onog čestitog i poštenog čoveka.- Na to mi ona odgovori: - Ma pusti to ćale, ja bih danas najviše volela da imam vilu na moru ili Dedinju i da gradom protutnjim u besnom autu, makar mi svi psovali oca i majku lopovsku.-
Misliš li da je kriza morala dovela do toga da je materijalno bogatstvo, bez obzira na način njegovog sticanja, merilo vrednosti ljudi ili je pak kriza u društvu oblikovala "novi moral" u kome je nemoralno i nenormalno biti pošten i pogotovu siromašan.

To je sve stvar ukusa, meni licno nije previse zanimljivo ni more ni lepa vila ni da me ljudi gledaju sa postovanjem, volim svakako prirodu no ne po cenu luksuza. Cerka to voli i to nije nista lose, neko drugi ce opet zuditi za 'dobrim glasom' sto opet nije nista lose. Ukusi su razliciti i o njima se ne raspravlja.
Kriza morala ne postoji, postoje samo utemeljena ubedjenja proslih generacija da je onako kako su oni smatrali da je OK, da to tako jednostavno mora biti, i drugacije nece valjati.
Siromastvo je obicna iluzija, glupo merilo za uporedjivanje raznih pozicija u drustvu pradavno kreirano, siromasan amerikanac je bogatiji od bogatog srbina, a siromasan srbin je opet bogatiji od bogatog afrikanca .. itd
A postenje je lepa vrlina ako je proizvod zdravog i otvorenog uma.

:)
 
Za moral se ili kaznjava ili ga nema.
On postoji da bi se odrzao stepen povjerenja i razumijevanja.
Kad on propadne, kriminal izlazi na povrsinu, u medije, na vlast, u tvoju nebranjenu dusu, jer kad sudija pusta kriminalca iz zatvora nakon 7 godina za ubistvo, jer mu je ovaj stari znanac i jer pripada klanu koji se brine za svoje "mrave", onda posten covjek vise nema sanse sem da odrobija duplo vise i jos da sluzi istim tim kriminalcima u zatvoru.
 

Back
Top