Arhimede, meni se čini da tvoja ćerka možda nije htela reći da bi sve to želela da ima po cenu sumnjivog porekla bogatstva; sklona sam da poverujem da je mislila kako joj ne bi bilo bitno šta bi govorkala čaršija – bez obzira da li je bogatstvo stečeno na pošten ili nepošten način.
Ali, pod uslovom da je mislila onako kako si ti to protumačio:
siromaštvo nikad nije bilo popularno (iz shvatljivih razloga) i, realno govoreći, ne znači da je siromašan čovek uvek i pošten čovek. Siromaštvo može biti prinuda ili izbor (kod onih koji se, iz asketskih pobuda, svesno odriču svega materijalnog što im nije nužno za preživljavanje). Bogatstvo je relativan pojam; ko je bogat čovek – onaj koji ima koliko sam hoće, ili onaj koga mi vidimo kao bogatog jer ima ono što bismo mi hteli da imamo? Neko bi vilu na Dedinju a neko sto hektara netaknute prirode; neko bi da protutnji besnim kolima a neko da skuplja antikvitete. U čemu je razlika?
Razmetanje materijalnim je posebna priča, i ona dokazuje da čovek – ma kako bogat – može biti siromašan duhom. Onda možemo pričati o skorojevićima i snobovima koji imaju luksuzne automobile samo da bi njima protutnjali svojom ulicom ili do prvog kafića na ćošku; o onima koji kupe stara zdanja pa ispred njih postave gipsane lavove, nadograde ih kao lego kocke – sa sve pvc stolarijom, a fasadu ukrase satelitskim antenama i klima uređajima; o onima koji kupuju skupocene slike da popune zidove ili sakriju šteker, o onima koji kupuju knjige na metar, čije se korice bojom uklapaju sa bojom nameštaja.
I sa tim u vezi – potrošačko društvo agresivno nameće neke standarde, brendove i trendove: šta se nosi ove sezone, gde se letuje a gde zimuje, koja vrsta kafe, pivo, banka, patike ili ulošci su najbolji ... pa čak i kako ostati mlad, postati lep i zdravo živeti. I svi bi hteli da budu u trendu i da nose brendove.
Ali, toga je bilo oduvek, samo bez upliva medija: i pre par stotina godina postojala je moda, i tada se išlo u luksuzna letovališta, i tada se tražio eliksir mladosti. Ukratko – i tada se razmetao ko je hteo, mogao i imao čime. I tada je bilo bogatstava stečenog na neki nemoralni, zakulisni način, kao i ljudi koji su želeli da imaju ono što nemaju - makar po cenu sopstvenog poštenja. U svakom vremenu ima kukolja.
Reče Kolridž da amoralnosti najčešće ima tamo gde se supermoralizira. Načelo morala je: dobro misliti, i to je jedino merodavno.
Al se rasplinuh ...