Prevelika zelja

Demister

Domaćin
Poruka
3.290
Prica ide otprilike ovako... (Ne drzite me za rec da je 100% tacno preneto)

Odigravalo se takmicenje u strelicarstvu, sa strane je posmatrala nekolicina ljudi medju kojima je bio i jedan Zen svestenik. Momak koji se takmicio protiv drugog je bio dobar ali nikako nije mogao da pogodi bolje od svog protivnika. Jedan covek je upitao svestenika: "Sta radi pogresno?"
Ovaj mu je odgovorio: "Njegova preterana zelja za pobedom mu oduzima sposobnost da odradi to najbolje sto moze. Zato sto je previse fokusiran na buducnost i tamo usmerava svoju energiju a ne na ono sto radi i to ga ometa."

Ovo je jako lepo receno. Znam posto se bavim borilackim vestinama. Ako preterano razmisljam samo o pobedi i namecem sebi da je pobeda jedino sto dolazi u obzir, obicno ne pruzim dobru partiju, ali da sam najbolje borbe pruzao kada sam bio totalno resen da dam sve od sebe (pa bila pobeda ili to bio poraz) i da nikako ne odustanem. To su potvrdili i mnogi borci kao i ostali sportisti.

Da li vi mislite da ovo ima smisla ili imate i vi neku drugu teoriju? :think:
 
Prvo da napomenem da sam srednjoskolac (cak i nemam filozofiju kao predmet) pa je verovatno vecina vas ispred mene ovde.

Govorim da prihvatanje cinjenice da nismo nepobedivi i da je ljudski i normalno izgubiti (iako nikako nije pozeljno) moze da nam pomogne. Kao sto rekoh, najbolju partiju pruzam kada ne razmisljam toliko o tome, krenem jednostavno sa tim da znam da cu dati sve od sebe i da necu odustati...
 
Nema veze, dobre su ove filodoxsicne teme..

Bas iz istog razloga koji je tema ovde...
Pa ja moram da objasnjavam coveku koji je kao u vezi psihologije da odelo cini coveka.

Tvoja tema bi se sa filozofskog tumacenja mogla shvatiti ozbiljno.
Kad bi se to htelo.
Jer ljudi pogresno , tj licno tumace reci volja, zelja, paznja, koncentrisanost...resenost.
Uzmimo strelca...
To je sve prisutno kod ostalih, ali se kod strelca vidi i minimum odstupanja od idealnog.

Strelac sebi zada cilj....cilj je svakako buducnost.
Ali da li sadasnja buducnost, buduca buducnost ili buduca sadasnjost...
Sadasnja buducnost bi bila cilj je pogoditi 10.
Buduca sadasnjost bi bila sa 10 imas prednost od 3 poena nad drugoplasiranim i jos 3 gadjanja.
Buduca buducnost bi bila pobeda , slava, novac, ili ono sto je motiv posle motiva...

Strelac u ratu cesto iskljucuje namerno sve buducnosti , ostavlja samo sadasnjost , pa da li ona bila sadasnja sadasnjost , sadasnja buducnost ili proslost...

Sta dobija...
Dobija rasterecenost paznje od ostalih, i mogucnost usmerenja na sadasnji trenutak.
Kao sto trkac posmatra temperaturu i tezinu nogu, lakocu disanja, znojenje, pritisak u glavi, rad srca preko stanja misica u rukama itd...sve to dok trci.
To je svima razumljivo , pa se moze ovde zavrsiti prikaz.
Strelac se koncentrise na vetar, vid, metu,liniju, ruku , misice nadlaktice, podlaktice, kicme, tela, prsta, sake, pluca, rad srca (zbog zaustavljanja disanja prilikom pucanja), adrenalin, tonus misica (moze da bude i negativno imati tonus pojacan) i predikciju svih tih parametara kod sebe u narednih 5s.
Tek kad stanje +predikcija budu iznad praga prihvatljivog strelac puca....ili je primoran da puca u nekom intervalu pa spusta kriterijum (biatlon, vreme za pucanj, strelu)...

Medjutim metafizicari, tj filozofi koji mnogo misle a malo pucaju smatraju da je poboljsanje moguce i koncentrisanjem na metu...i zeljom da se meta pogodi...
Ljubav...kao emocija, adrenalinski nivo povisen kao motiv...
San o pobedi srcem...
Sirova snaga.....mozda kod trcanja, ali ne i kod strelca...
Postoje ljudi kojima strah povecava koncentraciju, postoje oni kojima motiv povecava koncentraciju , a postoje oni kojima mir povecava koncentraciju...
To je zavisno od profila licnosti...

To se koristi i kao mana...
Tako sam na primer koristio opkladu u 50dinara sa sahistom koji je deset puta bolji od mene, ali on to ne zna, da dobijem partiju, zato sto mu opklada od 50 dinara (jedan sokic i malo vise) smeta, sklanja paznju i iz sadasnje buducnosti (cim smem da se kladim mora da vredim) i iz buducnosti komplet (mozda izgubim, pa se obrukam)....

Kod koga ce upaliti ili nece, to dobar posmatrac , neznalica psihologije , moze da proceni....na osnovu repova, tragova u psihologici posmatranog...

-------------------------------------------
Sve je ovo jeres u filozofiji ovde, ne toliko u filozofiji uopste, antropoloskoj ili psiholoskoj filozofiji, valjda se tako zovu ti pravci filozofije...
 
U opazajnom svetu pojava osim apriornih formi opazanja razuma prostora i vremena koje su osnov sanajnog iskustva uopste, kao treca apriorna forma jeste kauzalitet ili uzrok -posledica.

1) Tako da u neorganskoj prirodi imamo kauzalitet u pravom smislu te reci. Svakoj promeni stanja prethodno inertne materije, moralo je da prethodi stanje koje cemo nazvati uzrok a novonastalo stanje posledica.

2) U nesvesnom zivom svetu nacelo razloga javlja se u vidu nadrazaja i reakcije na nadrzaj.

3) Kod zivih bica gonjenih razumom i umom motiv je nacelo razloga . Ako nema motiva nema ni aktivnosti.

Pokrenuti se bez bilo uzroka, nadrazaja ili motiva isto je kao kada bi vidwli kamen koji se pokrece sam od sebe bez ikakvog uzroka. To je nemoguce jer je kao sto rekoh kauzalitet apriorna forma saznavanja razuma i kao takva uslov mogucnosti iskustva uopste.


Ako ovo imas u vidu bices svestan da ako imas motiva za pobedu delovaces , a ako nemas neces. Kao sto ja necu ucestvovati na tom takmicenju jer nemam motiva.
E sada taj motiv moze biti stepenovan. Od odsustva do prinude. Sto je stepen jaci, to ce i angazovanost biti veca.
Kada bi ulog tog takmicenja bio zrtvovanje pobedjenih kao na "sportskim igrama" drevnih Asteka . Mogu da zamislim kakva bi to bila takmicenja ili kakva su to bila takmicenja.. i koji rekordi su tu postizani koji su vama "opustenim" neshvatljivi.

Tako da nemoj da se tesis da ravnodusnost prema pobedi donosi rezultate. To je smesno. A tu "Zen" pricu je izmislio neko ko je daleko od zena.
 
A sta donosi naucenost da gubis....ako ne ravnodusnost prema ishodu....
Ovo je upuceno ozimanu , ne junetu...

Patku, June gresi u tome kao i ti. :)

To je problem vas materijalista jer jednostavno niste u stanju da se ratosiljate dragog vam opazajnog sveta bar na tren. Verovatano je za tebe "estetska kontemplacija" nepoznat pojam a i kada pokusas da ga pojmis zamisljas nista drugo do banalne situacije zadovljavanj tvog individualonog htenja, tvojih zelja, zivotinjskih nagona... animalnih potreba. To je ono sto zaokuplja misli coveka cak i kada posmatra neku Rafaelovu sliku ili slusa Mocarta.
Stanje neiskazivog.. nedeljivog trajanja i volje...ili neceg sto zahvata u transcendentnost stvari po sebi, za tebe je zatvorena knjiga.

To se narocito moze vidti iz ovih tvojih primedbi o Zenu. Da sam ja Zen ucitelj i da me pitas sta ja mislim pod Zenom dobio bi u skladu sa tradicijom Zena stapom po glavi ...da naucis da ne mozes trpati Zen tamo gde mu nije mesto. Ili u misljenje, saznavanje, decje igre borbe petlova gde se jedan bori protiv drugog rukama i noagma i to zove "borilacke vestine" ili kada neko radi neku banalnu aktivnost ovoga sveta .. Nista od toga nije Zen Patku.
 
Prica ide otprilike ovako... (Ne drzite me za rec da je 100% tacno preneto)



Ovo je jako lepo receno. Znam posto se bavim borilackim vestinama. Ako preterano razmisljam samo o pobedi i namecem sebi da je pobeda jedino sto dolazi u obzir, obicno ne pruzim dobru partiju, ali da sam najbolje borbe pruzao kada sam bio totalno resen da dam sve od sebe (pa bila pobeda ili to bio poraz) i da nikako ne odustanem. To su potvrdili i mnogi borci kao i ostali sportisti.

Da li vi mislite da ovo ima smisla ili imate i vi neku drugu teoriju? :think:

Ovo je istina. Samim usredsređenjem samo na cilj, ne obratimo pažnju na
ono što se dešava oko nas i vrlo lako možemo da se spotaknemo oko prepreke
koje nismo videli izgarajući za ciljem. Isto kao kad se penješ na planinu, nećeš
non stop posmatrati vrh koji ti je cilj, već znaš šta je cilj i ideš putem koji vodi
do njega, a on može biti i veoma strm, sa kamenjem, nepristupačnim predelima,
osmišljavaš kako da ih pređeš, obraćaš pažnju i na životinjsko carstvo i
raznorazne opasnosti, dakle, mnogo pažnje i koncentracije za
dešavanja oko sebe zahteva dolazak na željeni cilj.
 
Prica ide otprilike ovako... (Ne drzite me za rec da je 100% tacno preneto)



Ovo je jako lepo receno. Znam posto se bavim borilackim vestinama. Ako preterano razmisljam samo o pobedi i namecem sebi da je pobeda jedino sto dolazi u obzir, obicno ne pruzim dobru partiju, ali da sam najbolje borbe pruzao kada sam bio totalno resen da dam sve od sebe (pa bila pobeda ili to bio poraz) i da nikako ne odustanem. To su potvrdili i mnogi borci kao i ostali sportisti.

Da li vi mislite da ovo ima smisla ili imate i vi neku drugu teoriju? :think:

nema nikakvog smisla ako se bavis istocnjackim borilackim vestinama jer njihova filozofija nije u tome da razmisljas sve vreme o pobedi. onda znaci da nisi pronikao u sustinu njihovog koncepta shvatanja borbe.

najbolje od sebe dajes kada nesto gubis a da ne znas za to.
 
nema nikakvog smisla ako se bavis istocnjackim borilackim vestinama jer njihova filozofija nije u tome da razmisljas sve vreme o pobedi. onda znaci da nisi pronikao u sustinu njihovog koncepta shvatanja borbe.

najbolje od sebe dajes kada nesto gubis a da ne znas za to.

Ne, ne bavim se istocnjackim vestinama... Ali nisam rekao da razmisljam sve vreme o pobedi, procitaj malo bolje... P.S. Brazilski Dziu Dzicu
 
kada naucis redovno da gubis slobodno prestani da zivis... otprilike kao kad se kockas.

Ako te kao klinca vaspitaju da je lose gubiti celog zivota ces biti razocaran kad nesto ne postignes..sto je danas normalna pojava..ja sam se smejao takvim zivcima koji cupaju kosu i razbijaju po kuci zato sto je neko bolji od njih u obicnim drustvenim igrama..20 god kasnije se nisu promenili i na svaki nacin se pokusavaju izdici iznad svojih kompleksa..to ih itekako nazaduje ko ribe na suvom su u vecini slucajeva
 
Ako te kao klinca vaspitaju da je lose gubiti celog zivota ces biti razocaran kad nesto ne postignes..sto je danas normalna pojava..ja sam se smejao takvim zivcima koji cupaju kosu i razbijaju po kuci zato sto je neko bolji od njih u obicnim drustvenim igrama..20 god kasnije se nisu promenili i na svaki nacin se pokusavaju izdici iznad svojih kompleksa..to ih itekako nazaduje ko ribe na suvom su u vecini slucajeva

omasio si kontekst ne shvatajuci semantiku kauzalne recenice koju sam napisao.
 
Ako te kao klinca vaspitaju da je lose gubiti celog zivota ces biti razocaran kad nesto ne postignes..sto je danas normalna pojava..ja sam se smejao takvim zivcima koji cupaju kosu i razbijaju po kuci zato sto je neko bolji od njih u obicnim drustvenim igrama..20 god kasnije se nisu promenili i na svaki nacin se pokusavaju izdici iznad svojih kompleksa..to ih itekako nazaduje ko ribe na suvom su u vecini slucajeva

a opet, i nacin na koji ces gledati na takvu situaciju moze biti samo naucen nacin
evo kako se na primer to moze posmatrati:
covek je otvoren prema sebi i drugima, zaista zeli da pobedi, i srasno mu je krivo sto nije uspeo u tome
znaci da je u njemu energije, zelje za necim spolja, onim sto hoce da izmeni
to tera na zivot, na pokretanje, na menjanje
Neko kom do niceg nije stalo naravno da nece ni uloziti mnogo da to spolja promeni, pa nece ni postici mnogo u zivotu, a onaj ko ima zelju da to spolja promeni postice nesto u zivotu
Na kraju, sta nekom ima da smeta sto neko energicno ispoljava da mu je krivo sto je izgubio, sto bi tako nesto sakrivao, ako to vec tako oseca
Ali, nisam dala ovaj primer zato sto smatram da bi svi trebali da besne kad izgube ili da treba da su ravnodusni prema tome, nego jednostavno da je to njihov nacin na koji zive...
 
Ovo je istina. Samim usredsređenjem samo na cilj, ne obratimo pažnju na
ono što se dešava oko nas i vrlo lako možemo da se spotaknemo oko prepreke
koje nismo videli izgarajući za ciljem. Isto kao kad se penješ na planinu, nećeš
non stop posmatrati vrh koji ti je cilj, već znaš šta je cilj i ideš putem koji vodi
do njega, a on može biti i veoma strm, sa kamenjem, nepristupačnim predelima,
osmišljavaš kako da ih pređeš, obraćaš pažnju i na životinjsko carstvo i
raznorazne opasnosti, dakle, mnogo pažnje i koncentracije za
dešavanja oko sebe zahteva dolazak na željeni cilj.

To je ono sto sam hteo da cujem! ;) :ok: :klap:
 
a opet, i nacin na koji ces gledati na takvu situaciju moze biti samo naucen nacin
evo kako se na primer to moze posmatrati:
covek je otvoren prema sebi i drugima, zaista zeli da pobedi, i srasno mu je krivo sto nije uspeo u tome
znaci da je u njemu energije, zelje za necim spolja, onim sto hoce da izmeni
to tera na zivot, na pokretanje, na menjanje
Neko kom do niceg nije stalo naravno da nece ni uloziti mnogo da to spolja promeni, pa nece ni postici mnogo u zivotu, a onaj ko ima zelju da to spolja promeni postice nesto u zivotu
Na kraju, sta nekom ima da smeta sto neko energicno ispoljava da mu je krivo sto je izgubio, sto bi tako nesto sakrivao, ako to vec tako oseca
Ali, nisam dala ovaj primer zato sto smatram da bi svi trebali da besne kad izgube ili da treba da su ravnodusni prema tome, nego jednostavno da je to njihov nacin na koji zive...

Strasno mu je krivo...
Kojoj osobi je moguce da bude krivo...?
Osobi koja ne vredi koliko je pucala.
Osobi kojoj opadaju sposobnosti.
Krivo je suprotno od osecanja pravde, a pravda je osecanje presude po licnim kriterijumima a poznajuci samo licni slucaj, sto ce reci subjektivno do g.... i takve osobe i jesu obicno neka vrsta g....

Takav se i ne bi bunio da samo on vidi da je pobedio nepravedno...a da ostali nisu videli...

Tako da o pravo i krivo tu mozemo razmisljati samo o sebicnim zeljama po svaku cenu...
To vec nije sportista , to je takmicar, i nije mu cilj sport vec pobeda.

Znam da to vama izgleda smesto , jer ovo danas drustvo ne razlikuje trgovca od mesetara, pa ni sportistu od takmicara...mislioca od demagoga, ....proizvodjaca od veleprodaje....
 
Istina je da takmičar može samog sebe da dekoncentriše tako što razmišlja o pobedi više nego o igri, ali to ne znači da je loš strelac, već loš igrač...
Biti uspešan igrač zahteva posebnu veštinu i iskustvo.
 

Back
Top