Папа у Србији 2013- године?

Alekasandar3

Buduća legenda
Poruka
35.716
RIM
OD SPECIJALNOG IZVEŠTAČA

JOŠ jedna dobra vest za Srbiju stigla je u subotu iz Rima: Vatikan nastavlja da podržava evropske integracije naše zemlje i ostaje pri stavu da ne prizna nezavisno Kosovo.
To su dve glavne poruke koje su u subotu poslate posle susreta predsednika Srbije Borisa Tadića i poglavara rimokatoličke crkve pape Benedikta DžVI. Ovo je drugi put u poslednje četiri godine da šef srpske države ide u zvaničnu posetu Svetoj stolici. Tadić i papa proveli su pola sata u razgovoru u četiri oka, u papskoj biblioteci.
Srpski predsednik zahvalio se poglavaru Rimokatoličke crkve na principijelnoj poziciji Vatikana, ali i njegovoj lično, prema rešavanju kosovskog pitanja i EU integracijama.
Po rečima predsednika Tadića, papa Bendikt DžVI dao je podršku za plan koji su promovisali premijeri Grčke i Italije, Papandreu i Berluskoni, o ulasku celog zapadnog Balkana u EU do 2014.
- Ovaj rok koincidira sa 2013. i proslavom 1.700 godina od potpisivanja Milanskog edikta - kazao je Tadić, i objasnio da je bilo reči i o tome da Srbija uzme učešće u proslavi ovog jubileja.
Na pitanje da li uskoro može da se očekuje da papa uzvrati posetu i dođe u Beograd, Tadić je rekao:
- I prilikom prve posete Vatikanu, 2005, otvorio sam mogućnost njegovog dolaska u Srbiju. Potrebno je da i većinska crkva uputi takav poziv. Ovih dana mogle su se čuti i poruke Svetog arhijerejskog sinoda, koje su bile više nego jasne, da svi zajedno treba da se molimo za zdravlje našeg patrijarha Pavla, što je i pretpostavka da primi u posetu papu.
Tadić i papa Benedikt DžVI saglasili su se da bi upravo vreme proslave Milanskog edikta bio idealan trenutak u kom bi moglo doći do papine posete Beogradu. Što se tiče države Srbije, naglasio je Tadić, taj poziv ostaje otvoren.
Nakon susreta sa papom, srpski predsednik i šef naše diplomatije Vuk Jeremić sreli su se i sa kardinalom Tarćiziom Bertoneom, državnim sekretarom Vatikana, sa kojim su, između ostalog, razgovarali i o odnosima države i crkve.
Tim susretom je završena i Tadićeva trodnevna „rimska turneja“, tokom koje je imao niz značajnih razgovora i predvodio našu državnu delegaciju na samitu vlada Italije i Srbije.

POKLONI
SRPSKI predsednik darovao je papu Bendikta DžVI iluminacijom sa motivima iz Miroslavljevog jevanđelja, a dobio je pozlaćen medaljon sa papinim likom prilikom pontifikacije.

IKONA
TADIĆ je posetio izložbu „Moć i milost - sveci zaštitnici Evrope“, u muzeju Palate Venecija, gde je izložena i srpska ikona svetog Petra i Pavla, iz 13. veka.
 
Čekajući papu

Počivši poglavar Rimokatoličke crkve, bog da mu dušu prosti, Karol Vojtila, video je Rim i Napulj i nije umro; ali je umro ne ugledavši Srbiju. Kako stvari stoje i sadašnji papa Racinger će se načekati prilike da prošeta Knez Mihajlovom. Delikatna je stvar u pitanju.


Treba da se steknu uslovi. Ako mene pitate kad će se uslovi steći, odgovor je - nikad. Otpor prema papinoj poseti je, naime, jedna od stožernih tačaka „srpskog nacionalnog identiteta“, onakvog kako ga vide Koštunica i Vukadinović, recimo. Taj sakati „identitet“ pokušava da se ustroji na negativitetu, poricanju i konfrontaciji i zato se - uprkos ogromnim naporima - neprestano urušava. Tako se (nažalost sekularizovana i politizovana) pravoslavnost Srbije ne zasniva na teologiji Grigorija Palame ili sv. Maksima Ispovednika, nego na pukoj činjenici da nismo katolici i da ne priznajemo papinu vlast. Ima to i nastavak. Što duže odbijamo papinu posetu - sve smo pravoslavniji. Jeste, papa je bio u poseti Grčkoj i Bugarskoj; hajde, da ne kažemo baš da su Grci i Bugari unijati, ali nisu mnogo ni odmakli od tog žalosnog statusa. Zar nisu uveli gregorijanski kalendar? Zar ne slave Božić u nevreme, 25. decembra umesto kao mi, 7. januara, kada nam pobožne emisije Tijanića televizije celomudreno prikazuju samu suštinu pravoslavlja: klanje pečenica, sečenje badnjaka i mešenje česnice.

Neko neobavešten bi mogao pomisliti da je otpor naših crkvenih arhijereja i političkih arhibudala motivisan neslogom oko nerešenog pitanja filioque, zbog koga je svojevremeno došlo do crkvenog raskola. Jok more. Reci Tomi Nikoliću u lice - filioque, ima da te tuži za uvredu. Koštuničin popečitelj vera, Naumov, smatra, recimo, da „ožiljci prošlosti još nisu dovoljno zalečeni.“ Ne znam, doduše, kako će se zalečiti rane poklanih i pobijenih u Jasenovcu; pretpostavljam da Naumov i drugi naumovi ciljaju na Jasenovac i na ratnu ulogu kardinala Stepinca. Ali - uz dužno poštovanje prema žrtvama - Nemci su takođe organizovali žestoke pogrome Srba, a ne bi bilo nikakvih problema za Merkelovu da dođe u Beograd. Čak bi se politikanti i obradovali; možda se tu može izvaćariti neka kinta. Konačno, da ne idemo predaleko. Naši lični istorodni i istoverni komunisti pobili su desetine hiljada ideološki nepodobnih Srba, pa evo njihovih ideoloških potomaka, sede u vladi, piju rujno vino sa Tadićem. Tadićev čovek, Srđan Milivojević, poslanik DS-a, negde izjavljuje da „odluku o papinom dolasku treba da donese Sveti arhijerejski sinod SPC.“ Koliko mi je poznato, papa je nameran da kao šef države Vatikan dođe u posetu državi Srbiji. Može biti da bi se Tadić, rizikujući anatemu, i odvažio da samostalno donese odluku da odobri papin dolazak. Ali strateški partner - Kremlj i Moskovska patrijaršija - takođe odbijaju papinu posetu. Gde sad da se zameramo braći Moskaljima koji takođe Božić slave na dan sedmog januara. A i drug Staljin je lepo rekao da Vatikan nema tenkovske divizije. Otvorimo li papi dveri, obaspemo li ga tradicionalnim srpskim gostoprimstvom, možemo se pozdraviti sa našim identitetom. Nema veze što je papa šef, istina male ali veoma uticajne države koja može - ako hoće - pripomoći našu stvar u nemalom katoličkom svetu. Nije važno što bi papina poseta onoliko doprinela ugledu Srbije i bila udarana vest u svetskim medijima. Mi nismo katolici i tačka.


basara nekad ubode odlichan text
 

Back
Top