Ljudi su Lincom sokirani iz dva razloga: iz sebi znanog razloga i iz njemu znanog razloga. Sa oba razloga on racuna, i oba razloga, s predivnom lakocom, usvaja kao polazno stajaliste.
On,npr.zna da vecina naroda pali tv da mu prodje vreme uz deliveri-komunikaciju. U prevodu:gutaj sta ti se servira,ne sumnjaj u ono sto vidis. Zamisli Lincov licni shok od takve spoznaje!
To ti je da se iskonski pobunis,bas onako ljudski,iz temelja... Njega samo ne mrzi da svo djubre kog mu servira svet pod agresivno-fasistickom parolom slobode uredno,skoro kompulzivno sortira,odabere,probere i pljusne tom svetu to isto smece koje mu isporucuje natrag u lice- da se ovaj zamisli (i to je kljucna rec) nad masom gluposti koje je do tada progutao zdravo za gotovo..
...pri tom nudeci nepatvoren pogled na Vecnu Podlogu, Prirodu,nazovi to kako hoces, na Polje koje svaki kontrolisani medij danas vesto izbegava (nudeci umesto toga djubre),znaci,cist,beo prostor autenticne slobode,ociscen od vidjenih nabacanih primesa,prostor koji se kroz sve zaplete filozofski izborio sa treshom. time se tresh, suprotno njegovim osobnim inventarom-indolencijom,arogancijom,ignorancijom-zapravo prihvata,usvaja, sa jednakom brigom i paznjom za svet, sacinjavajuci zapravo onaj komican aspekt kod Linca...sve vec vidjeno i dozivljeno u zivotu.
mozda cak zaboravljeno.
Enivej, to je jedan cvrst reditelj...oformljenog postupka i razmisljanja...koji se samo u tome jos vise razvijao i ucvrscivao kroz vreme i delo....sto ce reci,ako je nekad i bilo misterija,sad vise i nije,a opet...jednako je zacudjujuce...
ipak, ko ga je pratio,dobio je dovoljno putokaza za koriscenje nekog najosnovnijeg,najjednostavnijeg kljuca za pristup njegovom filmskom izrazu. Ni ovaj novi Twin Peaks nije izuzetak...Sve sto treba je potsetiti se tih njegovih nacela. Onda ce se videti da sa svakim novim delom ubacuje neka nova,savremenija pitanja koja se namecu svetu, nesto novo sto zulja i budi radoznalost.
Nove opasnosti po uvek vecan i cist prostor-slobodu...(ili onu njegovu kolibu snova)....
Mislim...sta je najosnovnije :
1.Shok se ne desava po svaku cenu!
Shok nije uzrok, vec posledica, i desava se na filozofsko-stoicki nacin: jer ga nije moguce izbeci...
Na taj nacin koketira sa katarzickim svojstvom stare tragedije.
2.Linc razmislja elipticno: baci frizbi na levu stranu, doci ce sa desne. Pusti stvar da propadne (dole), pasce ti sa neba u krilo (ruke). To je siguran pokazatelj da neces ostati bez odgovora kod njega..
To je moguce jer je svet porozan (magicni realisti iz juzne amerike su imali neke zadivljujuce ostvarene rezultate iz knjizevnosti na tom fonu, a Linc je ovo isto razmisljanje bukvalno usavrsio za medij Filma)
3.Ne treba puno kopati po recnicima i ici u dubiozu glede pitanja simbola koji se pojavljuju nicim izazvani kod njega. Kod Linca simboli nisu simboli u klasicnom smislu, da podcrtavaju podelu/rascep na bukvalno i ne znam kakvo preneseno znacenje, na razliku izmedju oznacenog i oznacitelja...Nema razlike.
Zahvaljujuci Lincovom blagom i otvorenom duhu,razlike se gube u mostovima koji spajaju rastavljene strane poroznog sveta. Ti mostovi su prava dragocenost Lincovog univerzuma. U originalnom Tvin Piksu, kao brodovi pred porinuce, krsteni su jeftinom,tada popularnom romanticarskom patetikom, tinejdz-ljubavlju, snom o vecnoj mladosti (Lora Palmer), ali reditelj je dobro znao da ih odene kako god zeli, ti Mostovi zapravo imaju vrednost koju je opisao Ivo Andric, razvijajuci elegiju na racun jednog neponovljivog...
Kod Linca, neponovljivo je to OSECANJE, koje je u pocetku nosilo ruho tinejdz romanse, slapstik-patetike, bitnika, bunta, kulta mladosti...ali to su sve razlicita ruha koja odevaju jednu pojavu,jedno bivstvo, a ono je, kako bih rekao, Vecnost zive Ljubavi- objektivne, sveprisutne, koja siri prostor slobode kao jedinu pozornicu za bilo sta sto se zaista dogadja.
i to je ono sto te kopka i tera dalje da gledas kako se razvija.
Produkti ove Lincove filmski manifestovane Misticne Nad-ljubavi su Andricevi mostovi na sve strane, nad naizgled sasvim razdvojenim obalama.
I kao sto rekoh, kao tresnje na vrhu torti, tresnje bez kojih torta nije finito
stoje ti prelazni oblici-simboli,koji...vidimo,ispratimo...nisu simboli,vec vise SIMPTOMI nad kojima se zgrusnjava smisao toka radnje. Evo opet Andrica: Znakovi kraj puta.
Budete li ovako gledali Linca, svaki zaplet dobice obrise ne samo prepoznatljivog, vec iskanalisanog, prociscenog, otvorenog, katarzicnog,stavise...Svaki kadar je vrlo promisljen, sve je vrlo uputno. Taj covek kao da vam ponovo otvara oci za stvarnost van svake mas-medijalne predstave..Stvaran,oh,vrlo stvaran svet mogucnosti...
Sve ono cega se klasicni sitkomi najvise pribojavaju
Al ne bojte se, nece vas ujesti za guzu..mozda samo malo.
Linc paradoksalno kod svih svojih fanova, znanih i neznanih gledalaca, najvise polaze nadu u jedan didakticno-edukativan metod koji, zapravo, najvise shokira efektom: iz d.u. gl.......