- Poruka
- 555
http://www.e-novine.com/region/region-hrvatska/30502-jedan-lov-jeretika.html
Povodom gostovanja Igora Mandića na HRT
Još jedan lov na jeretika
Pisac Igor Mandić postao je ponosni vlasnik još jedne krivične prijave * To mu se dogodilo zato što je javno, na HRT, u emisiji „Nedjeljom u 2” rekao nešto što oni koji ga tuže smatraju za nedopustivu jeres - Srbi i Hrvati bi , zamislite, trebalo da žive zajedno
Mandićevo gostovanje u emisiji Aleksandra Stankovića probudilo je nikada do kraja uspavane nacionalističke duhove hrvatske javnosti i medija. Doduše, zasluga za vraćanje rečnika devedesetih u etar najpre pripada pomenutoj medijskoj kući i Željku Kerumu, o čemu je Mandić u nekoliko navrata pričao, pominjući sramotnu medijsku sliku Hrvatske danas.
Kao i celoga života, Mandić je veoma precizno dijagnostikovao većinu društvenih problema u toj zemlji, gurnuo prst u oko svima koji smatraju da je prihvatljivo vređati druge i svojim nastupom pokazao koliko je Hrvatska nezrelo društvo. To, naravno, povlači određene posledice. Od svega što je Igor Mandić u tih sat vremena izgovorio, a pomenuo je pregršt dubokih, ozbiljnih problema hrvatskog društva, skoro svi mediji, pa i dobar deo javnosti uhvatili su se konstatacije da bi Hrvati i Srbi trebalo da žive zajedno. Ako je HRT od cele emisije mogla to da izvuče u naslov, zašto se onda ne bi našao i neko da posluša samog Mandića i podnese krivičnu prijavu protiv pisca? Našao se predsednik Hrvatske čiste stranke prava Josip Miljak koji je u Mandićevom nastupu, a posebno u rečenici o Hrvatima i Srbima, našao elemente za krivičnu prijavu jer je gost Aleksandra Stankovića „zloupotrijebio snagu javne riječi u udarnom i gledanom terminu te javno pozvao na zajednički život Hrvata i Srba”. Kako piše Slobodna Dalmacija, Miljak je Mandiću zamerio što je, “prema njegovu mišljenju, povredio sve građane RH, a posebno branitelje, invalide i druge stradalnike Domovinskog rata koji su Hrvatskoj nametnuli upravo Srbi”.
„Pozivanje na novo zajedništvo, a znajući kako su završila sva dosadašnja zajedništva sa Srbima u obje Jugoslavije, jest otvoreno zagovaranje novih ratova i novog genocida nad hrvatskim narodom”, navodi se u prijavi.
Da podsetimo, isti taj Miljak je samo nekoliko dana ranije dao punu podršku Željku Kerumu zbog toga što je rekao da Srbi ne treba da ulažu u Hrvatsku i da mu Srbin i Crnogorac nisu poželjni za zeta, a sve novinare koji pišu protiv njega prozvao „Jugoslovenima”, što je, u tuđmanovskom rečniku, pogrdan naziv.
Sa Miljkom se složio i dobar deo komentatora kako u emisiji, tako i na internet stranici HRT, gde su Mandića proglasili teškim bolesnikom, spodobom, filozofom kojeg je vreme pregazilo pa bulazni. Njegove se reči smatraju sramotnim, uz neizbežnu (a tako prepoznatljivu) konstataciju da „Jugoslaveni pokazuju svoje lice i otkrivaju se. Biće ih lakše pronaći.” Neki su tražili od HTV da se javno izvini gledaocima zbog „uvrijedljivih komentara o Vlajima iz Muća, o Splitu, karakteru Splićana i Dalmatinaca”. Niko od njih nije čuo deo koji je izgovoren pre pomenute rečenice, a glasi: "Hvatam se na ponuđenu udicu da vidim hoće li nas neko tužiti za provociranje filosrpske suradnje?"
Upravo o takvoj Hrvatskoj Mandić je rekao sledeće „Njegove (Kerumove) ideje o Srbima i srpstvu u Dalmaciji i Splitu ne da su nakardane, nego su možda i za kriminalni progon, koliko odudaraju od svega normalnog... Da Srbi moraju znati gdje im je mjesto, stravična je rečenica koja se u Hrvatskoj nije čula od vremena Tuđmana, a prije Tuđmana od vremena Musolinija i Hitlera, jer zamijenimo li imenicu Srbin sa imenicom Židov, pa ćemo vidjeti šta smo dobili. Neka Židovi znaju gdje im je mjesto, to je glavni kliše nacizma bio, a gdje im je mjesto to se zna. Najprije im nije mjesto u Ustavu. U takvoj klimi jedan Kerum dolazi kao nedužni građanin iz Muća koji blesavo djetinje lane stvari koji ne zna da su pod stigmom nacističke strahote. Neobrazovan čovjek neka se drži svojim poslom, prodaje igračke, meso, neka se ne bavi gradom i politikom.... On je izrod klime koja vlada u Hrvatskoj posljednjih 20 godina. A kako neće govoriti takve stvari o Srbima kad koljač Srba u Osijeku šeta po inozemstvu i prima saborsku plaću.” Govoreći o Splitu i Dalmaciji, Mandić se slikovito izrazio napomenuvši da se tu radi o Dioklecijanovom kompleksu, da se „intelektualci, općenito malograđanska inteligencija u Splitu i Dalmaciji zatvara u svoje bjelokosne kule okrećući leđa svemu i svakome u jednoj vrsti samoprezira i samotruljenja, oni su humus na kojem izrastaju divergenti i otpadnici raznih vrsta.”
Mandić je nemilosrdni lakmus papir za sve nacionaliste, klerofašiste, bogobojažljive, kao i za celokupno društvo u kojem je primitivizam poželjna osobina, vrlo često i karta za uspeh. Baš onako kako je tražio od Aleksandra Stankovića da ga isprovocira, Mandić je uspeo u svom naumu, da sam izazove reakcije onih koje je prozvao - primitivne, neobrazovane, zaluđene i u moralnom i svakom drugom smislu potpuno zapuštene ljude.
Povodom gostovanja Igora Mandića na HRT
Još jedan lov na jeretika
Pisac Igor Mandić postao je ponosni vlasnik još jedne krivične prijave * To mu se dogodilo zato što je javno, na HRT, u emisiji „Nedjeljom u 2” rekao nešto što oni koji ga tuže smatraju za nedopustivu jeres - Srbi i Hrvati bi , zamislite, trebalo da žive zajedno
Mandićevo gostovanje u emisiji Aleksandra Stankovića probudilo je nikada do kraja uspavane nacionalističke duhove hrvatske javnosti i medija. Doduše, zasluga za vraćanje rečnika devedesetih u etar najpre pripada pomenutoj medijskoj kući i Željku Kerumu, o čemu je Mandić u nekoliko navrata pričao, pominjući sramotnu medijsku sliku Hrvatske danas.
Kao i celoga života, Mandić je veoma precizno dijagnostikovao većinu društvenih problema u toj zemlji, gurnuo prst u oko svima koji smatraju da je prihvatljivo vređati druge i svojim nastupom pokazao koliko je Hrvatska nezrelo društvo. To, naravno, povlači određene posledice. Od svega što je Igor Mandić u tih sat vremena izgovorio, a pomenuo je pregršt dubokih, ozbiljnih problema hrvatskog društva, skoro svi mediji, pa i dobar deo javnosti uhvatili su se konstatacije da bi Hrvati i Srbi trebalo da žive zajedno. Ako je HRT od cele emisije mogla to da izvuče u naslov, zašto se onda ne bi našao i neko da posluša samog Mandića i podnese krivičnu prijavu protiv pisca? Našao se predsednik Hrvatske čiste stranke prava Josip Miljak koji je u Mandićevom nastupu, a posebno u rečenici o Hrvatima i Srbima, našao elemente za krivičnu prijavu jer je gost Aleksandra Stankovića „zloupotrijebio snagu javne riječi u udarnom i gledanom terminu te javno pozvao na zajednički život Hrvata i Srba”. Kako piše Slobodna Dalmacija, Miljak je Mandiću zamerio što je, “prema njegovu mišljenju, povredio sve građane RH, a posebno branitelje, invalide i druge stradalnike Domovinskog rata koji su Hrvatskoj nametnuli upravo Srbi”.
„Pozivanje na novo zajedništvo, a znajući kako su završila sva dosadašnja zajedništva sa Srbima u obje Jugoslavije, jest otvoreno zagovaranje novih ratova i novog genocida nad hrvatskim narodom”, navodi se u prijavi.
Da podsetimo, isti taj Miljak je samo nekoliko dana ranije dao punu podršku Željku Kerumu zbog toga što je rekao da Srbi ne treba da ulažu u Hrvatsku i da mu Srbin i Crnogorac nisu poželjni za zeta, a sve novinare koji pišu protiv njega prozvao „Jugoslovenima”, što je, u tuđmanovskom rečniku, pogrdan naziv.
Sa Miljkom se složio i dobar deo komentatora kako u emisiji, tako i na internet stranici HRT, gde su Mandića proglasili teškim bolesnikom, spodobom, filozofom kojeg je vreme pregazilo pa bulazni. Njegove se reči smatraju sramotnim, uz neizbežnu (a tako prepoznatljivu) konstataciju da „Jugoslaveni pokazuju svoje lice i otkrivaju se. Biće ih lakše pronaći.” Neki su tražili od HTV da se javno izvini gledaocima zbog „uvrijedljivih komentara o Vlajima iz Muća, o Splitu, karakteru Splićana i Dalmatinaca”. Niko od njih nije čuo deo koji je izgovoren pre pomenute rečenice, a glasi: "Hvatam se na ponuđenu udicu da vidim hoće li nas neko tužiti za provociranje filosrpske suradnje?"
Upravo o takvoj Hrvatskoj Mandić je rekao sledeće „Njegove (Kerumove) ideje o Srbima i srpstvu u Dalmaciji i Splitu ne da su nakardane, nego su možda i za kriminalni progon, koliko odudaraju od svega normalnog... Da Srbi moraju znati gdje im je mjesto, stravična je rečenica koja se u Hrvatskoj nije čula od vremena Tuđmana, a prije Tuđmana od vremena Musolinija i Hitlera, jer zamijenimo li imenicu Srbin sa imenicom Židov, pa ćemo vidjeti šta smo dobili. Neka Židovi znaju gdje im je mjesto, to je glavni kliše nacizma bio, a gdje im je mjesto to se zna. Najprije im nije mjesto u Ustavu. U takvoj klimi jedan Kerum dolazi kao nedužni građanin iz Muća koji blesavo djetinje lane stvari koji ne zna da su pod stigmom nacističke strahote. Neobrazovan čovjek neka se drži svojim poslom, prodaje igračke, meso, neka se ne bavi gradom i politikom.... On je izrod klime koja vlada u Hrvatskoj posljednjih 20 godina. A kako neće govoriti takve stvari o Srbima kad koljač Srba u Osijeku šeta po inozemstvu i prima saborsku plaću.” Govoreći o Splitu i Dalmaciji, Mandić se slikovito izrazio napomenuvši da se tu radi o Dioklecijanovom kompleksu, da se „intelektualci, općenito malograđanska inteligencija u Splitu i Dalmaciji zatvara u svoje bjelokosne kule okrećući leđa svemu i svakome u jednoj vrsti samoprezira i samotruljenja, oni su humus na kojem izrastaju divergenti i otpadnici raznih vrsta.”
Mandić je nemilosrdni lakmus papir za sve nacionaliste, klerofašiste, bogobojažljive, kao i za celokupno društvo u kojem je primitivizam poželjna osobina, vrlo često i karta za uspeh. Baš onako kako je tražio od Aleksandra Stankovića da ga isprovocira, Mandić je uspeo u svom naumu, da sam izazove reakcije onih koje je prozvao - primitivne, neobrazovane, zaluđene i u moralnom i svakom drugom smislu potpuno zapuštene ljude.
