Mozda jednostavno,a mozda zamrseno?

:) mnogo toga
ispricacu jednu pricu o drugom, te stvari je mnogo lakse uociti i cuti za drugog, a prica vazi i za mene, samo kako da vidim sebe kada nisam ispred ogledala, nisam to u stanju:
Stojim pored jednog coveka, srednje veci skup je u pitanju, i zadesi se da stojim dovoljno blizu tog coveka da mogu da cujem ono sto on prica ukoliko govori normalno glasno. I prilazi mu mlad prijatelj i kaze kako nije nesto mogao da obavi, detalja onog sto je on rekao se ne secam a i nisu bitni. Prijatelj koji je prisao, mlad, jako visok, preko dva metra, mrsav, blago povijenih ledja, blagog i po malo naivnog izraza lica; nosio je sportsku tanku jaknu bar dva broja manja no sto bi mu trebala, rukavi do iznad gleznjva i nekako prekratka za taj model. Poenta ne obavljanja posla je bila u tom da nije mogao da prodje pored nekih ljudi. Covek kog sam pomenula na pocetkui price, do kog sam slucajno stala, kaze mu sledece: "Pa jel ti mislis da svi samo u tebe gledaju. Sta je bre koga briga za tebe. Prodjes, uradis sto treba, sto mislis o tom. Ej, niko u tebe ne gleda." Slusala sam to pazljivo, rekao je nesto jako slicno ovom sto sam navela.
Tako gledati na te stvari je nekada bilo jako komplikovano a sada mi je jako prosto. Ljudi su ga gledali, evo i ja sam ga gledala, i cak mogu da opisem kako je izgledao, u detalje, mnogo detaljnije nego sto sam to uradila :lol:, ali, meni to nije vazno, isto kao sto to nije vazno nikom od tih ljudi koji su bili tamo. Ni meni to nekada niej bilo moguce shvatiti. Cinilo mi se ko da remetim stvarnost :lol:.
 

Back
Top