Singidunum011
Zainteresovan član
- Poruka
- 119
A ko li je taj Aćif efendija boga mu, evo nekih osnovnih (JEDINIH) podataka o njemu na netu.
Sudbonosne 1941. godine Aćif efendija organizuje odbranu Pazara od napada srbijanskih četnika koji su krenuli iz pravca grada Raške. Neprijateljski plan je bio da Sandžak pritisnu sa svih strana, prvo iz pravca istočne Bosne, zatim iz pravca Crne Gore, a sa srbijanske strane iz pravca Ivanjice i Raške. Cilj četničkih komandanata je bio zauzeti Novi Pazar, a njegovo stanovništvo pobiti i protjerati. Međutim, događaji su pokazali da je najžešći otpor četničkim jedinicama pružilo baš stanovništvo Novog Pazara, potpomognuto jedinicama sa Pešteri i jedinicama kosovskih Albanaca koje je predvodio legendarni Šaban Poluža. Na planinama koje okružuju Novi Pazar polovinom 1941, godine se formiraju četnički odredi sastavljeni od Srba iz deževskog (novopazarskog) i moravičkog sreza. Planine Kopaonik, Rogozna, Golija, i dolina rijeke Ibra u pravcu Raške i Kraljeva, bile su prepune četnika.
Istog dana kada je Kraljevina Jugoslavija potpisala bezuslovnu kapitulaciju (17. aprila 1941.), njemačka vojska je ušla u Novi Pazar. Stanovnici nisu skrivali zadovoljstvo zbog dolaska Nijemaca, jer su se nadali da će u okviru nove vlasti biti bolje nego pod srpsko-crnogorskom okupacijom uspostavljenom u novembru 1912. godine. Poštujući historijsko pravo na autonomnost ove regije, njemačka komanda je dozvolila i omogućila sandžačkim prvacima da povrate vlast koja im je oduzeta nakon Prvog balkanskog rata 1912. godine.
Na Savjetovanju u Kosovskoj Mitrovici, koje je njemačka Krajskomanda organizovala 19. aprila 1941., politička vlast i upravljanje se predaje sandžačkim Bošnjacima-muslimanima. Pored Bošnjaka na ovom sastanku koji je održan u hotelu "Jadran", prisustvovali su i najuticajniji kosovski Albanci. Na savjetovanju je bilo oko 60 Albanaca i Bošnjaka i 20 njemačkih oficira koje je predvodio general Eberhart. Iz Pazara su bili prisutni Aćif efendija i Ahmed Daca, iz Sjenice Omer Čingić i još jedan predstavnik iz Tutina. Ključne funkcije u Novom Pazaru preuzimaju Aćif efendija, Ahmed Daca i Bahrija Abdurahmanović. Sve važne položaje koje su ranije držali Srbi preuzeli su Bošnjaci, a iz žandarmerije su izbačeni svi Srbi i Crnogorci, jer Hadžiahmetović nije imao povjerenja u njih. Ta njegova dalekovidost i preventiva pokazale su se u kasnijim događajima kao potez koji je spasio Novi Pazar a time i cijeli Sandžak, jer ključ odbrane nalazio se u ovom gradu. Za komandanta žandarmerije postavljen je kaplar Azem Hadžović. U red najuglednijih Pazaraca tog vremena, pored Aćif efendije ulazili su sljedeći prvaci: Ahmed-aga Daca, sreski načelnik i predsjednik opštine Novi Pazar, Ejup-aga Ljajić, Murat efendija Sukić, muftija, Džemail-aga Bošnjović, Mahmut efendija Elfić, Alijaga Ćilerdžić Avdul-aga Ćilerdžić, Ahmet-aga Ćilerdžić, Šemsi-beg Čavić, Sulejman-beg Rasovac, Šerif-aga i njegov sin Sinan-aga Grbović, Šućurija efendija Hamzagić, Jonuz-aga Gusinac, Šefkija Kapidžić, advokat, Bahrija Abdurahmanović, diplomirani ekonomista i drugi. Pored pazarskog muftije Murat efendije Sukića najveći vjerski autoritet je bio hafiz Ibrahim Riđanović, koji je u ovaj grad došao iz Bosne i u kojem je proveo niz godina službujući kao šerijatski sudija. Riđanović je kod ovdašnjeg stanovništva stekao ogroman ugled, pa mu je prilikom njegovog povratka u Sarajevo priređen nesvakidašnji ispraćaj. On je Novi Pazar napustio 1936. godine, odakle je otišao na novu službu u Sarajevo. Jedan je od potpisnika čuvene "El Hidajine" Sarajevske rezolucije iz 1941. godine, prvog antifašističkog protesta u tadašnjoj porobljenoj Evropi.
S obzirom da je odlično poznavao uticajne Albance sa Kosova, Aćif je ubrzano počeo raditi na naoružavanju stanovništva Novog Pazara i okoline, kako bi se uspješno suprotstavili nadolazećoj četničkoj opasnosti. Osjećajući kakvo se zlo sprema iz Srbije i Crne Gore, sandžački Bošnjaci se organizuju u samoodbrambene jedinice, u narodu poznate kao Narodna milicija ili samo Muslimanska milicija. One su formirane kao prirodan odbrambeni refleks muslimanskog stanovništva na nadolazeću četničku opasnost koja je vrebala iz Ibarske doline i sa planina Kopaonika, Golije, Javora, Zlatara, Bjelasice, i drugih na kojima su živjeli srpski i crnogorski seljaci koji su oduvijek gajili mržnju prema Bošnjacima i vrebali pogodne trenutke (uglavnom su to bili veći ratovi), kada su silazili sa brda i izvodili krvave pireve po pitomim sandžačkim mjestima. Da su planine i šume mjesta gdje se Srbi i Crnogorci najprirodnije osjećaju, pokazao je i rat koji se vodio u Bosni i Hercegovini (1992-1995).
Najsvjetliji, a ujedno i najteži dio novije historije Novog Pazara je period od 02. oktobra do 07. decembra 1941. godine. U toku ovih 65 dana vodila se odlučujuća bitka za opstanak Bošhjaka-muslimana na ovom i širem prostoru. Četnici su neprestano kidisali ne bi li rastrgli srce sandžačkog otpora - Novi Pazar. Tada se na čelu Odbora za odbranu Novog Pazara nalazio Aćif efendija. Ovakvi odbori su formirani u većini sandžačkih gradova. Hadžiahrnetović je potpuno kontrolisao situaciju u gradu i okolini. Odmah je mobilisao cjelokupno vojno sposobno stanovništvo i podijelio mu oružje i municiju i istovremeno poslao tri delegacije da u pomoć pozovu albansku braću sa Kosova i Bošnjake-muslimane sa Pešteri i drugih srezova.
- Prvu delegaciju, koja je krenula na Kosovo, za Peć, Đakovicu i Prizren, sačinjavali su:
Ejup i Hanefija Ljajić,
Rasim aga Nišlija,
Hazir aga Kriješ i
Fehim aga Hoćanin, a za Kosovsku Mitrovicu Ahmed Daca.
- Drugu delegaciju, koja je krenula na Pešter, predvodio je Džemail Tuzinac.
- Treću delegaciju, upućenu u Tutin i Rožaje, predvodio je Džemail Bošnjović i četvrtu, upućenu u Sjenicu, vodio je Džemail Koničanin.
Prva veća grupa od 500 Albanaca došla je u Pazar 07. oktobra 1941., nakon što je u silovitom napadu porazila četnike u srpskom Kolašinu kod Kosovske Mitrovice.
Uplašeni dolaskom Albanaca u Pazar, četnici su se dogovorili da svim snagama napadnu Pazar i osvoje ga. To su učinili već krajem oktobra 1941. Četnici iz Srpskog (Ibarskog) Kolašina, koje je predvodio Todor Dobrić i Todor Čukić su zaposjeli put Kosovska Mitrovica - Pazar u namjeri da spriječe dalji dolazak Albanaca u Pazar. Kolašinski četnici su popalili muslimanske kuće u selima Brđane i Trnavi i stigli do muslimanskog groblja Gazilar. Na drugoj strani, četnici Miladina Milanovića i Dragora Pavlovića su popalili muslimanska sela Gornju i Donju Požegu, Pope, Đonlije, Okose, Ivanču, Rajčinoviće i skoro svo muslimansko stanovništvo pobili. Prije napada na Pazar poslata je izvidnica na brdo Đurđevi Stubovi kao i na "Šanac" na Paričko brdo odakle je trebalo da se vrši izviđanje četničkih pokreta.
Ima i još ali neću da smaram sa fašističkom propagandom.
Preuzeto sa sledećeg sajta http://www.sandzaknews.com/forum/showthread.php?t=513
A evo i izjave predsednika Novog Pazara
http://www.rts.rs/page/sport/ci/story/31/Фудбал/270251/Лукићева+дуксерица+није+створила+проблеме.htm
E sto mi je drago da se Turci nisu uvredili Lukićevim duksom, inače ne bih mogao da zaspim.
Tužilac Radovanović bih mogao da počne da radi svoj posao umesto što kao inkvizitor juri Lukića zbog natpisa "dok se zemlja oko sunca kreće..."