Pseudonauka i antinaučna paranoja - zašto treba da nas bude briga za to?

Naučnih emisija ima danas daleko manje nego pre dvadeset godina.
Nekada je na RTS-u postojao naučno-obrazovni program. Na primer, emisija "Opstanak" ili emisije slične sadržine su emitovane oko 10 ili 11 časova i reprizirane popodne oko 16 ili 17 časova, svakog radnog dana.
RTS danas u tim terminima pušta... pa obične gluposti, koje ničemu ne koriste.




Nije zanimljivije, nego je lakše, a i podilazi se najglupljim i najneobrazovanijim slojevima stanovništva.
Biti obrazovan i načitan je postalo nešto poput gube u današnjem društvu.
To nije cool, nije in, nije fancy, nije trendy.
Zašto?
Zato što je glupa radna snaga, jeftina radna snaga, kojoj možete sve da prodate.

Vidis nikada nisam to tako posmatrao. Mislis da je seme neznanja posejano iz visih vrhova radi licnog profita ili prosto narod sam od sebe ide linijom manjeg otpora?
 
Vidis nikada nisam to tako posmatrao. Mislis da je seme neznanja posejano iz visih vrhova radi licnog profita ili prosto narod sam od sebe ide linijom manjeg otpora?

Od starog Rima važi izreka "hleba i igara", koje su svesni svi koji se nađu na vlasti. Neki manje, neki više.
Zaglupljivanje naroda nije posledica međunarodne zavere, nego smanjivanja troškova krupnih kapitalista i političara, koji ionako nemaju interesa za visokoobrazovanim stanovništvom.
Radna snaga sa visokom stručnom spremom je skupa i ima dovoljno informacija, ili ako ih nema, zna gde i kako ih može nabaviti, da joj se ne može podvaliti bilo šta.

Tekst koji je dao endonuclease je veoma koristan, jer jasno izražava da su crank-ovi, najčešće osobe koje imaju nešto obrazovanja, ali ne i dovoljno. Osobe koje uopšte nemaju obrazovanja biće pod uticajem autoriteta nauke ili pseudonauke, tako da neće postavljati pitanja, a osobe koje su dovoljno obrazovane će znati šta nije u redu sa pseudonauučnim budalaštinama.

Obrazovanje košta. Ono što onaj koji daje pare želi da dobije efikasnog radnika, sa što manje ulaganja, koga može da plati minimalno moguće.
Idealan slučaj je radnik koji od škole ima samo kurseve pri kompaniji u kojoj radi. Takav radnik je prinuđen da prihvati one uslove koje kompanija odredi, jer ionako ne ume da radi bilo šta drugo.
Izvestan broj religija, zapravo isključivo avramske religije su odavno u ovom prepoznale svoj interes, a i politička elita se ne buni ako je izborno telo sačinjeno od tupavih "ovaca" kojima mozak ispiraju "48 sati - svadba", "Farma", "Veliki brat" i slične bljuvotine.
Emitovanje naučno-obrazovnog programa je kratkoročno neisplativo.

U čemu je osnovni problem?
Oni koji poseduju sredstva za ulaganje umeju da prepoznaju ili ih zanima samo kratkoročna dobit... i to maksimalno moguća, uz minimalna ulaganja.
Stoga u najvećem broju slučajeva nisu u stanju da shvate brojke koje je izneo endonuclease u svoj izvrsnom tekstu.
Ovo oni nisu u stanju da razumeju:
Cena svih istraživanja iz fizike u celom svetu tokom zadnjeg veka je manja od profita koga na osnovu tih istraživanja čovečanstvo dobija svake dve nedelje dana.

Jedan moj kolega, koji je imao tu sreću i nesreću da dobije posao u Japanu, o njihovoj praksi investiranja u nauku kaže sledeće:
"Ako u nekom institutu postoji 100 projekata, država i kompanije će finansirati svih 100. Od tih 100 projekata 70 će biti totalni promašaji, 20 će biti potvrde onoga što smo i ranije znali, 8 će predstavljati male teorijske pomake. Preostala dva će biti veoma profitabilni i višestruko će isplatiti ulaganja u svih 100. Pošto Japanci ne znaju koja 2 projekta su u pitanju, onda finansiraju svih 100."
Rezultat?
Japan je tehnološki gledano četvrt veka ispred bilo koje zemlje sveta.
Njihova deca nemaju taj luksuz da im se "smanjuje opterećene obrazovanjem".
Mislite o tome. ;)
 
Mislis da je seme neznanja posejano iz visih vrhova radi licnog profita ili prosto narod sam od sebe ide linijom manjeg otpora?

Nije dovoljno samo zasaditi seme, jer da bi iz njega nesto niklo neophodno je odgovarajuce tlo. U tome je poenta. Nijedan seljak nece ulagati svoj trud na zemlji koja ne moze da daje plodove. Postoji filozofija po kojoj je seljakov rad glavni problem, medjutim ja mislim da je poenta ucini zemlju neplodnom za gluposti. Onda je sve jedno hoce li neko da se bakce sa sejanjem. ;)
 
Tekst koji je dao endonuclease je veoma koristan, jer jasno izražava da su crank-ovi, najčešće osobe koje imaju nešto obrazovanja, ali ne i dovoljno. Osobe koje uopšte nemaju obrazovanja biće pod uticajem autoriteta nauke ili pseudonauke, tako da neće postavljati pitanja, a osobe koje su dovoljno obrazovane će znati šta nije u redu sa pseudonauučnim budalaštinama.

Kao sto rece jedan sinoc na TV - ma nisu problem oni sto nisu procitali ni jednu knjigu. Problem nastaje kad tu jednu procitaju. ;)
 
ceo dan vodim bitku na jednoj temi uprvo protiv ovakvih o kojima pricamo ovde, i pravo vam kazem mislim da cu da odustanem, sto nije ni malo pohvalno ali stvarno su nemoguci

krenucu onom linijom: neka svako radi i misli sta oce, a to nije ni malo dobro u nekim slucajevima, kao sto je upravo tema sa koje razmisljam da se povucem, zbog takvih cemo proci kao Nigerija za poli :neutral:
 
Problem sa filozofijom nauke je, po mom mišljenju, sekundaran. Dokins i njemu slični makar rade na popularizaciji nauke, a njihova ultraateistička interpretacija motiviše druge, umerenije ljude da i sami pišu svoja objašnjenja i da učestvuju u pokušajima da se osnovni problemi reše. Dvosekla oštrica, ali ne može im se zabraniti da govore. Moramo da nađemo način da radimo oko njih, i da njihove greške koristimo kao odbojnu dasku za uspešnu naučnu komunikaciju.

Можда си у праву, али погледај и овај текст.

http://www.pescanik.net/content/view/2803/1083/
 
А шта да кажемо када бивша министарска здравља Финске (тако бар пише у опису овог видеа), земље са једним од најјачих система образовања на свету, овако говори о завери у вези са новим грипом...

LINK: Rauni-Leena Luukanen-Kilde
 
Можда си у праву, али погледај и овај текст.

http://www.pescanik.net/content/view/2803/1083/

Vrlo interesantan tekst, kao i clanak Biljane Stojkovic na koji se Cirkovic (izgleda mi tvoj guru, sto bi se reklo ovdasnjim forumskim jezikom :D) osvrnuo. Mislim da je sustina problema o kojem pomenuti autori pisu sukob izmedju racionalnog i iracionalnog pristupa u traganju za odgovorima o svetu koji nas okruzuje i smislu naseg postojanja u njemu.

Savremeni svet postao je idolopoklonik racionalizma, a sporovi koji se vode upravo se zasnivaju na najmanje jednom od dva racionalizma - iskljucivoj idolatriji spram naucnog pristupa, i veri racionalizovanoj psudonaucnim postulatima.

Rekao vih da su i Stojkovic i Cirkovic donekle u pravu. Mislim da se religija i nauka preklapaju u smislu tretiranja istih problema kao sto zakljucuje Stojkovic, iako u sadasnjoj fazi razvoja nase civilizacije, njihovim razlicitim aspektima. Mozda upravo zbog toga pri tom koriste razlicite pristupe - "racionalisticki" i "iracionalisticki". Suprotno Biljani mislim da oba pristupa u zivotu savremenog coveka mogu biti korisna i medjusobno nadopunjavajuca.

-
 
Poslednja izmena:
Naučnih emisija ima danas daleko manje nego pre dvadeset godina.
Nekada je na RTS-u postojao naučno-obrazovni program. Na primer, emisija "Opstanak" ili emisije slične sadržine su emitovane oko 10 ili 11 časova i reprizirane popodne oko 16 ili 17 časova, svakog radnog dana.
RTS danas u tim terminima pušta... pa obične gluposti, koje ničemu ne koriste.

Sećam se. (Takođe se slažem sa skoro svim što si rekao o visokom obrazovanju, ali to je druga tema.) S druge strane, danas umesto dva programa RTS-a imaš gomilu programa na kojima ima naučnih emisija, u raznim terminima (da ostavimo ovom prilikom po strani kvalitet). Drugo otvoreno pitanje je da li je odsustvo naučno-obrazovnih programa u udarnim terminima uzrok ili posledica nedovoljnog interesovanja, mada verovatno prevazilazi okvir ove teme.
 
Veoma zanimljiva diskusija. Da dodam par ideja, i da obradim par specifičnih stvari koje su pomenute.

Tačno je da postoje veliki nedostaci školskog sistema (pogotovo sad posle Bolonje), ali nemojmo se zavaravati - situacija nije mnogo bolja ni u većini ostatka sveta. U Americi je verovatno i gora, a čak i zemlje koje naizgled izgledaju bolje imaju svoje probleme (npr. Kina ima veoma strogo i dobro obrazovanje, ali je sve zasnovano na bubanju; rezultat su ljudi koji imaju veoma velike probleme sa originalnim razmišljanjem - mada i dalje proizvode ogroman broj genijalaca, ovo je rezultat broja ljudi koji prolaze kroz sistem, ne efikasnosti samog sistema.)

No, to nije osnova problema. Jeste, nezainteresovanost i neznanje jesu nešto protiv čega se treba boriti, ali ono u čemu je ključni korak sledi nešto kasnije. Nezainteresovan čovek neće biti ni za vakcinacije ni protiv vakcinacija, recimo. Prvo nešto mora da ga zainteresuje (recimo, dobije dete i onda se iskreno pita šta je najbolje da uradi), a onda mora da dođe do informacija. I tu imamo problem.

Kao što je Čak rekao:

Kao sto rece jedan sinoc na TV - ma nisu problem oni sto nisu procitali ni jednu knjigu. Problem nastaje kad tu jednu procitaju. ;)

Problem nastaje kada ljudi krenu da istražuju neku temu, i kada nalete na OLUJU antinaučne propagande. Kada čovek ode na internet i "sazna" za sve te zavere svetskih moćnika da se broj populacije smanji, i kako nas truju vakcinama - pa kako onda da ne postane besan i uzbuđen. I onda su taj bes i uzbuđenost motivacija za tog čoveka da dalje širi tu propagandu.

Frenk Lantz, jedan od prominentnijih pseudonaučnika i proizvođača antinaučne propagande na polju globalnog zagrevanja, ima jednu lekciju koju vredi naučiti:

Postoji jednostavno pravilo: kažeš svoj stav ponovo, i kažeš ga ponovo, i kažeš ga ponovo, i kažeš ga ponovo, i kažeš ga ponovo, i ponovo i ponovo i ponovo, i otprilike u trenutku kada ti se potpuno smučilo da ga ponavljaš, tvoja ciljna publika će te čuti prvi put.

Jedini način kojim možemo ikada postići nekakav progres je da im se usprotivimo svuda, paralelno, i što više možemo. Nije potrebno promeniti mišljenje pseudonaučnicima: potrebno je da postavljamo pravilne informacije, tako da ljudi koji traže činjenice o nečemu imaju pola-pola (ili makar 1:9) odnos neistina i istine.

Ako neko pokrene antivakcionističku temu, tamo treba ponovo i ponovo i ponovo... slati istinite informacije. Koliko ko od nas može, kada može, kako može, ali uporno i strpljivo.

Dakle:

ceo dan vodim bitku na jednoj temi uprvo protiv ovakvih o kojima pricamo ovde, i pravo vam kazem mislim da cu da odustanem, sto nije ni malo pohvalno ali stvarno su nemoguci

Nemoj odustajati. Nemoj se predavati. Ako ne možeš svima da odgovoriš, nemoj. Ako nemaš vremena, uradi onoliko koliko imaš vremena. Ako oni postave sto poruka, a ti imaš vremena da odgovoriš na jednu, onda odgovori na jednu. Ali nastavi da im odgovaraš. Tema koja je 100% na strani pseudonauke je deset puta gora nego tema koja je 99% na strani pseudonauke. Ako jedna poruka u sto dovodi u sumnju onih preostalih 99, to je neuporedivo bolje nego situacija u kojoj takve poruke nema!

Potpuno je tačno da mi imamo probleme koji su naizgled nesavladivi. Paranoja i pseudonauka su i jednostavnije i zanimljivije od stvarnih činjenica, i otud će pseudonaučniku uvek biti lakše da zavede ljude nego što će naučniku biti da ih nauči. Ali ovo ne znači da treba da dignemo ruke i da se predamo.

Ne zaboravite da u svemu ovome imamo i jednu veliku prednost: naučnici su kompetentniji od pseudonaučnika. Jedan naučnik može da savlada gomilu pseudonaučnika a da se pritom ni ne oznoji. Da je odnos jedan prema sto, ne bi bilo problema - razlog zbog kog se nalazimo u ovoj situaciji je što je odnos jedan prema deset hiljada.

Ali uzmimo sada naš cilj u svetlu ovog gore rečenog. Mi ne moramo da nekako okrenemo čitavu javnost, ili da ubedimo većinu prosečnih ljudi da je istina na našoj strani. Dovoljno je da procenat zainteresovanih i naučno okrenutih ljudi dovedemo sa 2-3% gde se danas nalazi, na možda 10-15%; to bi bilo dovoljno da spreči 90%+ posledica pseudonauke.

Kada ljudi formiraju svoje mišljenje o nečemu, oni imaju ograničenu količinu energije. Pogledaće pet ili šest izvora. Ako svih pet ili šest pričaju iste pseudonaučne stvari, dobili smo još jednog vernika u pseudonauku. Ako četiri pričaju pseudonaučne, ali jedan ili dva daju čvrste naučno zasnovane činjenice, nećemo dobiti pseudonaučnika (ili ćemo dobiti nekoga ko ima mnogo blaže stavove nego inače).

Takođe, nauka nije potpuno odsutna. Jeste, danas više nema "Opstanka" i sličnih stvari koje su mnogi od nas gutali kao deca. Ljudi danas gledaju "Velikog Brata". Ali tu su i druge stvari, ma koliko nerealistične i dramatizovane. Serije kao što su "House" ili "CSI", ma koliko preuveličavale mogućnosti medicine i nauke, i dalje pokazuju osnove naučnog metoda. Na svoj način, one popularizuju nauku, i daju vektor preko koga možemo da pristupimo problemu.

Dakle, ne treba odustati. Ako odustanemo, slede gadne posledice, za sve nas (pa i za naše "protivnike" sa druge strane diskusije).

Treba da budemo svesni da su pseudonaučnici već izgubili rat: čovek ne može pobediti činjenice. Ono oko čega se borimo je kako će pseudonaučnici izgubiti rat. Dve krajnosti su jasne: ili će njihova verovanja biti marginalizovana, ili će njihov sukob sa činjenicama odvući celo naše društvo u propast. Verovatniji ishodi su u sredini: trenutni oblici pseudonauke će pre ili kasnije propasti, ali će u toku svog postojanja naneti ogromnu štetu; kada oni nestanu, pojaviće se novi, koji će pre svog nestanka naneti štetu.

Cilj ljudi koji se ovde nalaze na strani nauke je minimizacija štete.

Ovo gore je pomalo nekoherentno, ali nadam se da je osnovna poenta jasna. Da završim sa još jednom stvari.

Lako je izgubiti volju za ovakve stvari kada se vide neverovatne gluposti, kao što je izjava ove bivše ministarke. No, razmislimo malo dalje o ovome. Šta bi bilo da je bivša Finska ministarka izašla sa videom u kome priča o tome kako su je oteli vanzemaljci i vršili eksperimente nad njom? Bilo bi ljudi koji bi to slušali...ali koliko? A ovakvih stvari ima - ima ljudi koji su imali (ili imaju!) visoke pozicije, i koji zastupaju razne sulude ideje.

Ali niko ih ne sluša!

A ovu ministarku slušaju. Zašto? Zato što se njena suluda izjava uklapa u unapred pripremljenu pozadinu paranoje i pseudonauke koja je izrasla iz masivnog rada antivakcionističkih grupa. Ljudi su ponovo, i ponovo, i ponovo, i ponovo, i ponovo naletali na povremene priče o opasnosti vakcina; takođe su ponovo, i ponovo, i ponovo, i ponovo, i ponovo naletali na priče o zaverama svetskih moćnika. I otud, ova suluda izjava mnogim ljudima zvuči manje suludo - možda čak i prihvatljivo.

Što istovremeno pokazuje i moć pseudonaučnog pokreta, ali pokazuje i njegovu slabu tačku. Isto kao što oni mogu ponovo, i ponovo, i ponovo, i ponovo - tako možemo i mi. Svako koliko, kada, i gde može. Svi mi imamo druge obaveze i važnije stvari u svojim životima. Ali ako se motivišemo, i ako svako od nas uradi koliko može gde može, efekt će biti mnogo veći nego što izgleda u svetlu veličine problema sa kojim se suočavamo.
 
Можда си у праву, али погледај и овај текст.

Lep tekst, ali promašuje poentu.

Mi efektivno ne možemo da ućutkamo Dokinsa i ostale njemu slične. Reći da bi evolucija bila mnogo lakša vernicima za prihvatanje da nema Dokinsa je isto kao da kažeš da bi evolucija bila mnogo lakša za prihvatanje da nema kreacionista. Istina, ali ništa ne pomaže.

Prema tome, moramo da nađemo strategiju koja zaobilazi ovaj problem.

Recimo, moj argument na ovom polju je relativno jednostavan. Kreacionisti lažu (ovo je jako lako dokazati analizom samo nekolicine njihovih argumenata). Dokins onda govori istinu o nauci. I onda na tu istinu o nauci dodaje ateizam. Time promocija nauke (i evolucije) postaje snažno oružje u korist ateizma.

Ako je verniku zaista stalo do vere, otud, on može da bira. Može da pokuša da svoju veru brani kreacionističkim lažima. Ali ovaj pristup je osuđen na propast: istina će uvek na kraju pobediti, pre ili kasnije. Prema tome, ako je verniku dugoročno stalo do vere, on mora da nauči istinu, i da onda tu istinu koristi u odbranu svoje vere - da otme Dokinsu oružje, i da ga onda upotrebi prema suprotnoj strani.

Ovaj argument se obično može jasno izložiti u okviru standardne diskusije, i predstavlja istovremeno argument protiv kreacionizma, protiv Dokinsa, i daje motivaciju verniku da se zainteresuje za nauku i da se bori protiv kreacionizma (jer kreacionizam ima ulogu "crva u drvetu vere", koji slabi i truli veru i omogućava ljudima poput Dokinsa da je sa lakoćom napadaju i ruše).
 
Zašto se naučnici toliko brižno stavljaju u ulozi anđela spasitelja čovječanstva? Zašto pseudonaučnike smatraju smrtnim neprijateljima opstanku čovječastva?

Uloga naučnika prvenstveno je da otkriva istine. Sam naučnik ne bi trebalo da preuzima i ulogu edukovanja stanosvništva o naučnim dostignućima. To bi mu bilo preveliko breme. A trošio bi nepotrebno i mnogo dragocjenog vremena na djelatnosti van svoje uže specijalnosti. Dovoljno je da svoje radove publikuje naučnim krugovima. Svakako, iz redova naučnika trebalo bi da postoje posebne osobe zadužene za popularizaciju nauke širokim slojevima društva.

Zašto se naučnici u tolikoj mjeri plaše učinka pseudonaučnika? Po meni, ti strahovi su im apsolutno neopravdani. Naučnik govori istinu ili bar ono što je najbliže istini. Pseudonaučnik govori neistine i njegov kredibilitet se brzo obezvređuje. S druge strane, rat naučnika protivu pseudonaučnika je potpuno nepotreban. To je, ako hoćete, protivno evoluciji čovječanstva. Ta evolucija prati svoje zakonistosti po kojima se zasniva i mislim da je nemoguće čovjeku, pa ni naučniku, da je koriguje i usmjerava, nego će ona uvijek izmicati čovjekovoj kontroli, ma koliko se čovjek brižno trudio da to postigne. To je isto kao kad bi čovjek pokušao da smanji tempo razmnožavanje miševa ili kunića koji su tako u obilatoj mjeri hrana mnogim predatorima. Da bitku sa evolucijom čovjek ne može dobiti očit je primjer njegovog djelovanja na polju suzbijanja štetočina u poljoprivredi i uništavanja mikroorganizama u službi čovjekovog zdravlja. Ma koliko ih čovjek uništavao oni su obezbijeđeni mehanizmima (mutacije) koje im omogućavaju opstanak. Znači, oni su potrebni! u bio-sistemu, jer bio-sistem u suštini funkcioniše kao jedan organizam.

Dakle, neopravdan je strah naučnika od indoktrinacije široke populacije pseudonaučnim djelovanjem jer su to mehanizmi same evolucije čovječanstva. A ne vjerujem da će čovjek ikada biti u mogućnosti da usmjeri njene tokove. Svakako, ta evolucija će biti rezultat čovjekovog djelovanja, ali ne i njegovih želja.
 
Sećam se. (Takođe se slažem sa skoro svim što si rekao o visokom obrazovanju, ali to je druga tema.) S druge strane, danas umesto dva programa RTS-a imaš gomilu programa na kojima ima naučnih emisija, u raznim terminima (da ostavimo ovom prilikom po strani kvalitet). Drugo otvoreno pitanje je da li je odsustvo naučno-obrazovnih programa u udarnim terminima uzrok ili posledica nedovoljnog interesovanja, mada verovatno prevazilazi okvir ove teme.

Ta "gomila programa" su: National Geogrpahic, Discovery, Discovery Science, Discovery Civilisation, History, Viasat History, Viasat Explorer, Animal Planet i možda još jedan ili dva.
Na njima se ne prikazuju naučno-obrazovne nego naučno-popularne emisije, osim u retkim izuzecima.
Cilj tih kanala je da kroz zabavu približe nauku publici spuštajući se na nivo emisija koje nazivamo "reality show". Drugim rečima, podilaze najneobrazovanijim slojevima.
To je pristup koji naizgled ima pozitivan efekat.
Često ćemo čuti nečiji komentar kako ga je za neki fenomen ili nauku zainteresovala baš određena emisija. Međutim, previđa se da su u pitanju one osobe koje ionako imaju afiniteta prema nauci.
SF serija "Star Trek" je zapravo dovela do veće popularizacije nauke nego svi ti kanali zajedno.
Pravo rešenje zahteva da se nivo obrazovanja i razumevanja nauke celokupne populacije podigne, tako da se nauka ne prezentira kroz blentave emisije u kojima će se voditelji blesaviti i glupirati, nego kroz kvalitetne sadržaje.
Svakako ima veoma dobrih emisija takvog tipa.
Na primer, iz oblasti sociologije i etnologije je izuzetna emisija: "Mark and Olly Living with Machiguenga", koju toplo preporučujem.
Ne kažem da popularizaja nauke nije bitna. Naravno da jeste. Generacije su stekle ljubav prema životinjama gledajući, sada pokojnog, Stiva Irvina.
Ono što je pogrešno, je emitovati samo takve, ili uglavnom takve sadržaje, koji su u osnovi prilagođeni maloj deci.

Drugi, veoma bitan problem, je konstantna prisutnost anglo-američke propagande u naučno-popularnim emisijama. Naročito na kanalima koji se bave društvenim naukama.

Najkraći odgovor na tvoje pitanje u vezi uzroka i posledice bi bio - oboje.
 
Moja poenta je bila da danas, ipak, postoji neuporedivo veća mogućnost izbora i pristupa naučnim sadržajima nego, verovatno, ikada ranije. Problem je u zainteresovanosti publike za takve sadržaje. (Da ponovim, slažem se da je RTS ranije imao mnogo kvalitetniji obrazovni program, ali treba imati u vidu i činjenicu da smo možda svi gledali "Opstanak" između ostalog zbog toga što na drugim kanalima nije bilo npr. crtaća.). Na temu uzroka i posledice, u svakom slučaju, kada bi naučno-obrazovni program imao gledanost koju ima Veliki brat, bio bi u udarnim terminima svih komercijalnih TV stanica.

Mada, u suštini, čini mi se da se prepiremo oko sporednih stvari. Popularizacija nauke kroz "popularnu kulturu" meni lično deluje kao pogrešan pristup. Odnosno, mislim da, kako reče Čak, "treba zemlju činiti neplodnom za glupost" kroz obrazovni sistem, a ne preko televizije. Kad bi školski sistem funkcionisao kako treba, ne bi bilo (ili bar ne u tolikoj meri) ni potrebe za popularizacijom nauke i opovrgavanjem krenk teorija.

Pri tom, pod funkcionisanjem školskog sistema ne podrazumevam da svi treba da razumeju matematičke dokaze npr. kvantne teorije (ovo sam sad lupila, nemojte mi zameriti, ipak sam društvenjak) nego razumevanje toga šta nauka jeste, kako funkcioniše naučni metod, koliko je dobrih stvari iz nje proizašlo ali, u krajnjoj liniji, kakve su i potencijalne opasnosti od, da se tako izrazim, "odmetnute" nauke.

Još da dodam: mislim da se kada je reč o društvenim naukama u ovom kontekstu otvara još širi skup problema, ne znam da li je ovo baš mesto na kome treba širiti priču u tom pravcu, ali što se mene tiče možemo i to da prodiskutujemo.
 
Poslednja izmena:
Moja poenta je bila da danas, ipak, postoji neuporedivo veća mogućnost izbora i pristupa naučnim sadržajima nego, verovatno, ikada ranije. Problem je u zainteresovanosti publike za takve sadržaje. (Da ponovim, slažem se da je RTS ranije imao mnogo kvalitetniji obrazovni program, ali treba imati u vidu i činjenicu da smo možda svi gledali "Opstanak" između ostalog zbog toga što na drugim kanalima nije bilo npr. crtaća.). Na temu uzroka i posledice, u svakom slučaju, kada bi naučno-obrazovni program imao gledanost koju ima Veliki brat, bio bi u udarnim terminima svih komercijalnih TV stanica.

Mada, u suštini, čini mi se da se prepiremo oko sporednih stvari. Popularizacija nauke kroz "popularnu kulturu" meni lično deluje kao pogrešan pristup. Odnosno, mislim da, kako reče Čak, "treba zemlju činiti neplodnom za glupost" kroz obrazovni sistem, a ne preko televizije. Kad bi školski sistem funkcionisao kako treba, ne bi bilo (ili bar ne u tolikoj meri) ni potrebe za popularizacijom nauke i opovrgavanjem krenk teorija.

Pri tom, ponovo, pod funkcionisanjem školskog sistema ne podrazumevam da svi treba da razumeju matematičke dokaze npr. kvantne teorije (ovo sam sad lupila, nemojte mi zameriti, ipak sam društvenjak) nego razumevanje toga šta nauka jeste, kako funkcioniše naučni metod, koliko je dobrih stvari iz nje proizašlo ali, u krajnjoj liniji, kakve su i potencijalne opasnosti od da se tako izrazim, "odmetnute" nauke.

Vrlo dobro. Zao mi je sto vise ne ucestvujes na ovdasnjim diskusijama. Ipak, sto se tice obrazovnog sistema, endonuclease je vec ukazao da obraznovni sitem nigde nije bas sjajan, sto valjda implicira da nema potrebe da se nesto dize frka oko mogucnosti njegovog znacajnog unapredjenja. Sudeci po pristupu koji on uglavnom primenjuje u okviru sirenja naucnih ideja, da sam kojim slucaj bas ja ministar prosvete u Srbiji, Boga mi, ne bih mu nikad dao da igra znacajnu ulogu u reformi obrazovnog sistema.

Doduse, on je u okviru ove teme napravio jednu, ne bas kratku, analizu nekih pojava koji izgleda upucuju na to da je upravo njegov pristup izvesnim problemima najbolji. Ne znam da li bi sad trebalo i da drugi ucesnici foruma izvedu neke svoje poduze analize koje stoje u pozadini njihovih motiva i forumskih aktivnosti, ili da prave dugacke referate po pitanjima pristupa tim istim problemima, kako bi se stekao mozda potpuniji uvid u razlicite moguce pristupe, kao i u njihove dobre i lose strane?

Pa posto za sada za tako nesto ocigledno niko osim endonucleasea nema vremena da uradi na ovom forumu, bice da je on potpuno u pravu.
:)
 
Vrlo je moguće da je endonuclease potpuno u pravu. :)

Vrlo je moguće, takođe, da je mogućnost uticaja na promenu školskog sistema u pravcu koji sam nagovestila sasvim minorna. Mada mislim da to čak ne zahteva nužno ni neka velika materijalna sredstva. Da navedem banalan primer. Neka svaki učenik nekog već razreda donese na čas hemije od kuće staklenu čašu. Neka škola obezbedi po dve kutije šibica i rođendanskih svećica. Kad učenici vide sami da se svaka sveća poklopljena čašom ugasi, uvideće a) da je kiseonik neophodan za proces sagorevanja; b) kako funkcioniše eksperimentalni metod.

Što se tiče popularizacije nauke kroz medije, verovatno bi trebalo izvesti analizu za svaki medij ponaosob. Ali sada, na žalost, nemam vremena da pokušam da to uradim.
 
Zašto se naučnici u tolikoj mjeri plaše učinka pseudonaučnika? Po meni, ti strahovi su im apsolutno neopravdani.

Nije u pitanju strah, već (kao što je gore rečeno) minimizacija štete.

Dao sam ti konkretne primere štete koju samo par grupa nanosi svetu, a i primere pojedinaca koji su koštali živote miliona ljudi kroz svoje pseudonaučne pristupe. Ovo, mislim, nije naivno niti se može tek tako ignorisati.
 
Ipak, sto se tice obrazovnog sistema, endonuclease je vec ukazao da obraznovni sitem nigde nije bas sjajan, sto valjda implicira da nema potrebe da se nesto dize frka oko mogucnosti njegovog znacajnog unapredjenja.

Mislim da si me pogrešno razumeo. Bilo bi fenomenalno kada bi smo mogli nekako da unapredimo sistem naučnog obrazovanja.

Problem je u tome što je to veoma veliki zadatak, koji bi zahtevao veliku podršku od strane javnosti i političara. Ja iskreno ne znam kako to da izvedem, i otud mi se taj posao čini nemogućim. Mnogo ljudi koji su mnogo pametniji i uticajniji od mene je potrošilo živote radeći na ovom problemu, a ništa se nije značajno promenilo.

Otud, gornja diskusija se bavi pitanjem kako da u stanju u kome se nalazimo, i sa nivoom obrazovanja kakav imamo, možemo možda da ograničimo štetu i sprečimo njene katastrofalnije manifestacije (kakvima prete, recimo, antivakcionizam, ili poricanje globalnog zagrevanja).

Ne znam da li bi sad trebalo i da drugi ucesnici foruma izvedu neke svoje poduze analize koje stoje u pozadini njihovih motiva i forumskih aktivnosti, ili da prave dugacke referate po pitanjima pristupa tim istim problemima, kako bi se stekao mozda potpuniji uvid u razlicite moguce pristupe, kao i u njihove dobre i lose strane?

To bi bilo vrlo lepo. Više mišljenja i ideja je uvek bolje od jednog mišljenja i ideje. Donekle, ova diskusija služi upravo za tu svrhu.
 
Mislim da si me pogrešno razumeo. Bilo bi fenomenalno kada bi smo mogli nekako da unapredimo sistem naučnog obrazovanja.

Problem je u tome što je to veoma veliki zadatak, koji bi zahtevao veliku podršku od strane javnosti i političara. Ja iskreno ne znam kako to da izvedem, i otud mi se taj posao čini nemogućim. Mnogo ljudi koji su mnogo pametniji i uticajniji od mene je potrošilo živote radeći na ovom problemu, a ništa se nije značajno promenilo.

Otud, gornja diskusija se bavi pitanjem kako da u stanju u kome se nalazimo, i sa nivoom obrazovanja kakav imamo, možemo možda da ograničimo štetu i sprečimo njene katastrofalnije manifestacije (kakvima prete, recimo, antivakcionizam, ili poricanje globalnog zagrevanja).



To bi bilo vrlo lepo. Više mišljenja i ideja je uvek bolje od jednog mišljenja i ideje. Donekle, ova diskusija služi upravo za tu svrhu.

E pa treba zaintrigirati politicare. Ali kako? Njima je manje-vise profit najvazniji. A to silno ulaganje u obrazovanje iziskuje sta? Troskove! Tako da tu lezi kontradikcija. Kada bi postojao neki nacin da se izbegne potreba za profitom i/ili da se obrazovanje ucini profitabilnim onda bi to bilo super. Nazalost tako sta mi ne deluje moguce
 
E pa treba zaintrigirati politicare. Ali kako? Njima je manje-vise profit najvazniji. A to silno ulaganje u obrazovanje iziskuje sta? Troskove! Tako da tu lezi kontradikcija. Kada bi postojao neki nacin da se izbegne potreba za profitom i/ili da se obrazovanje ucini profitabilnim onda bi to bilo super. Nazalost tako sta mi ne deluje moguce

Oh, obrazovanje je jedna od najprofitabilnijih stvari! Svaki ekonomista uči u samom početku da profit zavisi od produktivnosti, a produktivnost zavisi od nivoa veštine (koji je ekvivalentan količini obrazovanja). Ako postoji jedna stvar iza koje možeš da okupiš veliku većinu svih ekonomista svih različitih linija razmišljanja, to je obrazovanje.

Problem je mnogo prozaičniji, i isti je koji se pojavljuje iza brige za okolinu, ili kod svakog od nas u brizi za zdravlje: kratkoročan trošak je važniji od dugoročnog dobitka.

Kako misliš da bi prošla vlada koja traži od ljudi da plate triput veći porez sada, eda bi se finansiralo obrazovanje na najboljem mogućem nivou, i da bi dvadeset godina u budućnosti država bila deset puta bogatija?

Znaš i sam - isto kao što dijeta i fizička aktivnost prolaze kod većine stanovništva. Mada svi znaju da su dugoročni dobici super (bolje zdravlje, duži život, manje bolesti i bolova), malo ko je spreman da plati kratkoročnu cenu (da ne jede šta god hoće, i da se oznoji bar par puta nedeljno).

Da bi ovo promenio, ne moraš da menjaš političare, već osnovnu ljudsku prirodu. Od čega nema vajde.
 
Oh, obrazovanje je jedna od najprofitabilnijih stvari! Svaki ekonomista uči u samom početku da profit zavisi od produktivnosti, a produktivnost zavisi od nivoa veštine (koji je ekvivalentan količini obrazovanja). Ako postoji jedna stvar iza koje možeš da okupiš veliku većinu svih ekonomista svih različitih linija razmišljanja, to je obrazovanje.

Problem je mnogo prozaičniji, i isti je koji se pojavljuje iza brige za okolinu, ili kod svakog od nas u brizi za zdravlje: kratkoročan trošak je važniji od dugoročnog dobitka.

Kako misliš da bi prošla vlada koja traži od ljudi da plate triput veći porez sada, eda bi se finansiralo obrazovanje na najboljem mogućem nivou, i da bi dvadeset godina u budućnosti država bila deset puta bogatija?

Znaš i sam - isto kao što dijeta i fizička aktivnost prolaze kod većine stanovništva. Mada svi znaju da su dugoročni dobici super (bolje zdravlje, duži život, manje bolesti i bolova), malo ko je spreman da plati kratkoročnu cenu (da ne jede šta god hoće, i da se oznoji bar par puta nedeljno).

Da bi ovo promenio, ne moraš da menjaš političare, već osnovnu ljudsku prirodu. Od čega nema vajde.

E pa da na to sam i ciljao. Pa dobro. Ne moras prirodu menjati. Ali je mozes usmeriti u drugom smeru- zakonima. Ako i ne mozes, pa mozemo cekati 21.12.2012 i nadati se necemu ^^
 

Back
Top