endonuclease
Ističe se
- Poruka
- 2.010
1. Uvod
A crank is defined as a man who cannot be turned.
– Nature, 8 Nov 1906, 25/2
Dobru ilustraciju problema kojim se bavi ovaj tekst možemo naći u anegdoti koju je na forumima starog Sezama jednom preneo Dejan Ristanović. Dejan je dugo bio urednik i dopisnik časopisa "Galaksija", koji je dugo bio jedan od retkih izvora informacija o nauci i tehnologiji; između ostalog, povremeno su bili prisutni kratki tekstovi o matematici, sa problemima i rešenjima.
Tako su jednom objavili matematički dokaz u vezi kvadrature kruga, i njene matematičke nemogućnosti.
Rezultat? Redakcija je primila gomilu besnih pisama od raznih "teoretičara" koji su imali svaki svoju ideju kako izvesti kvadraturu. Dejan je najveći broj njih ignorisao, ali je odlučio da odgovori jednom - čovek je po svemu izgledao veoma iskreno, a greška u njegovom "dokazu" je bila veoma jednostavna. Nakon odgovora, prošlo je nekoliko meseci, i Dejan je zaboravio na celu stvar...kada mu je odjednom stigao paket. U propratnom pismu, "teoretičar" mu je objasnio da je prethodna "ideja" bila samo "test"; čestitamo, Dejane, prošao si test, i sada mogu da ti pokažem moju pravu teoriju kvadrature kruga - koja se sastojala od debele gomile sitno ispisanih stranica teksta...
Ovo je standardna ilustracija ponašanja pseudonaučnog "krenka" - čoveka koji iskreno veruje da je neki aspekt "zvanične" nauke potpuno netačan, i da je on pronašao rešenje.
U okviru ovog teksta, moj cilj je da obradim neke od poznatih karakteristika krenkova, situacije u kojima krenkovi mogu postati veoma važni u opštoj shemi događaja (proizvodeći dugoročnu, katastrofalnu štetu za društvo), i mehanizme kojima teorije krenkova prelaze u širu javnost.
Potrebno je dati jednu napomenu u vezi terminologije. Bitka između nauke i pseudonauke se mnogo duže vodi na engleskom govornom području nego na našem, što je možda najlepše vidljivo ako uporedimo terminologiju. U okviru engleskog, postoji čitav niz suptilno različitih naziva za pseudonaučnike. Recimo, pseudonaučnici iz oblasti fizičkih nauka se zovu "crank" (krenk, "obrtaljka", "čekrk", simbol za uvrnutost), ili za one koji su udaljeniji od stvarnosti, "crackpot" (krekpot, "napukla posuda"). Mnogi fizičari se bave "psihokeramikom", naukom o napuklim posudama, kao hobijem - analiza motivacije i ponašanja crackpota je beskonačno fascinantna oblast. Istovremeno, u medicini se pseudonaučni i natprirodni pristupi obično zovu "woo-woo" (vuvu), a ljudi koji ih zastupaju su "woomeisters".
U okviru srpskog jezika, na žalost, izbor reči je veoma ograničen - možemo da koristimo apstraktnu reč "pseudonaučnik", ili da pređemo na direktno uvredljive termine (budala, neznalica, itsl.). Radi distinkcije važnih termina u daljoj diskusiji (reč "pseudonaučnik" sadrži u sebi reč "naučnik" i otud ne nosi dovoljnu težinu), uvešću anglicizam "krenk" kao oznaku za pseudonaučnike. Ako neko ima predlog za bolji termin - javite! Ovaj termin ću koristiti univerzalno, da označim pseudonaučnike svih boja, oblika i veličina.
2. Opšte karakteristike krenkova.
Prosečnom čoveku fenomen krenkova može izgledati bezopasno ili nevažno. Međutim, krenkovi su veoma iritirajući faktor za mnoge naučnike (odeljenja za matematiku i fiziku dobijaju gomile krenk teorija, a krenkovi povremeno aktivno proganjaju profesore); a još važnije za opšte ljudsko društvo, krenkovi često predstavljaju (kao što će biti pokazano u daljem tekstu) izvor ili podršku mnogih veoma destruktivnih društvenih pokreta.
Otud, ne treba da nas čudi da je o psihologiji i ponašanju krenkova napisano mnogo knjiga, i urađeno dosta studija. Iz ove oblasti istraživanja, možemo da izvučemo neke osnovne zajedničke karakteristike krenkova (koje su praktično univerzalne):
1. Krenkovi precenjuju svoje znanje i sposobnosti, i potcenjuju znanje i sposobnosti eksperata na datom polju. U razgovoru sa stručnjacima, krenku nikada ne pada na pamet da on nešto nedovoljno razume; naprotiv, svi eksperti su propustili da primete problem koji je krenku očigledan.
2. Teorije krenkova uvek napadaju najosnovnije, centralne koncepte u nauci. Krenkovi nikada ne napadaju male probleme, već uvek pokušavaju da uzdrmaju temelje moderne nauke. Njihove teorije predlažu zamenu za teoriju relativiteta, drugačiju kosmologiju, novu strukturu atoma, novu ujedinjenu teoriju materije i energije, itsl. Čak i u slučaju krenkova koji se manje bave zastupanjem neke teorije nego što se bave napadima na postojeće (kategorija u koju spada većina kreacionista), predmet napada je uvek nešto centralno u nauci.
U skladu sa tačkom 1, krenku izgleda sasvim razumno da su svi eksperti slučajno propustili da primete problem koji obara centralnu teoriju njihove nauke iz samog temelja, iako je opis tog problema obično moguće objasniti i šestogodišnjem detetu.
3. Krenkovi retko priznaju bilo kakvu grešku u svojim stavovima ili računicama, bez obzira koliko ta greška bila trivijalna.
4. Krenkovi neprestano pričaju o svojim idejama, koristeći bilo koju mogućnost da počnu razgovor o njima. Istovremeno, krenk nije spreman da sluša ili razume šta bilo ko drugi govori. Iz ovog razloga, potrebna je velika upornost i strpljenje u razgovoru sa bilo kojim krenkom; razgovor često najvećim delom izgleda kao razgovor sa zidom. Iz ovoga sledi i izvod:
4a. Krenkovi ignorišu druge krenkove. Činjenica da hiljadu drugih krenkova daje potpuno drugačije "teorije" na istom polju nema nikakvog uticaja. Na kraju krajeva, krenk vidi da svi eksperti greše i da je samo njemu jasna istina; otud, uopšte nije začuđujuće što ima drugih ljudi koji greše na druge načine. (Primer ovoga imamo u duelu marko3/galet; Marku je jasno da Galetova hipoteza nije tačna, ali pritom zastupa balističku teoriju svetlosti, dok je Galetu očigledno da balistička teorija nije tačna, ali pritom zastupa svoju hipotezu bez pauze.)
Pored ovih osnovnih osobina, postoje i dodatne česte karakteristike koje se pojavljuju među krenkovima.
Stav o naučnoj literaturi je podeljen. Veliki deo krenkova je veoma slabo obrazovan, u kom slučaju su njihove teorije često ispunjene tvrdnjama da prethodno znanje ne samo što nije potrebno za nova otkrića, već da aktivno "truje mozak" protiv istine. Ovo je često praćeno verom u razne teorije zavere. Drugi krenkovi imaju težnju da preuveličavaju svoje kredencijale i lična postignuća, ili uzimaju neko postignuće u nepovezanoj grani kao dokaz da je njihova naučna teorija ozbiljna (po ovom principu imamo, recimo, više desetina zubara koji su potpisnici "Discovery Institute" peticije protiv evolucije, kao "stručnjaci").
Krenkovi retko poseduju realno razumevanje oblasti koju napadaju. Diskusija sa praktično bilo kojim krenkom ubrzo pokaže da krenk veoma slabo poznaje oblast protiv koje se bori, ili teoriju koju pokušava da obori. U ređim slučajevima kada krenk poseduje relativno dobro generalno znanje oblasti, on ne poznaje finije distinkcije ili rezultate koji su neophodni za pravilno razumevanje predmeta.
Posebno značajan u ovom smislu je problem udžbeničkog obrazovanja. Naime, među obrazovanijim krenkovima u oblasti fizike, skoro svi (preko 95%) su inženjeri; slično, među obrazovanijim krenkovima u biološkim naukama, skoro svi su zubari ili lekari. O čemu se ovde radi?
Uzmimo kao primer fizičke krenkove koji napadaju teoriju relativiteta. Najveći deo takvih napada je zasnovan na komentarima Majklson-Morli eksperimenta, ili analizama obzervacija zakrivljenja svetlosti iz 1919-te godine. Silne stranice na Internetu su posvećene analizama raznih mogućih grešaka u ovim eksperimentama, i alternativnim interpretacijama koji logički mogu da se uklope u njih. Naravno, ovi eksperimenti su potpuno nebitni za današnju fiziku, ali se skoro uvek nalaze u udžbenicima radi najjednostavnijeg mogućeg objašnjenja. Pošto je krenk naučio sve što zna o fizici upravo iz udžbenika, bez poznavanja moderne fizičke literature ili novijih eksperimenata, ovo mu izgleda kao sasvim razumna meta; krenk onda ozbiljno misli da niko nikada nije proverio ove rezultate tokom zadnjih sto godina, i da nikakvih daljih eksperimenata nije bilo.
Krenk teorije su uvek jednostavnije i intuitivnije. Alternative teoriji relativnosti uvek zaobilaze neintuitivne rezultate, kao što je dilatacija vremena (ovi rezultati se čak uzimaju kao dokaz da osnovna teorija nije tačna, ignorišući činjenicu da se u stvari radi o uspešnom predviđanju obzerviranih rezultata). Takođe, tenzorni račun, teorija polja, i ostala kompleksna matematika prosto nestaje; u krenk teorijama, sve u univerzumu može da se objasni osnovnim integralnim računom ili (mnogo češće) osnovnom algebrom.
Možemo primetiti da su skoro svi krenkovi muškarci. Iz nekog razloga (ovde nemam čak ni hipotezu, u stvari, zašto je tako) žene su česte među pratiocima i vernicima u krenk teorije, ali su veoma retko na čelu takvih ideja. Konačno, mnogi krenkovi pokazuju izraženo smanjenu sposobnost razumevanja humora, pogotovo u vezi teorije o kojoj razgovaraju.
A crank is defined as a man who cannot be turned.
– Nature, 8 Nov 1906, 25/2
Dobru ilustraciju problema kojim se bavi ovaj tekst možemo naći u anegdoti koju je na forumima starog Sezama jednom preneo Dejan Ristanović. Dejan je dugo bio urednik i dopisnik časopisa "Galaksija", koji je dugo bio jedan od retkih izvora informacija o nauci i tehnologiji; između ostalog, povremeno su bili prisutni kratki tekstovi o matematici, sa problemima i rešenjima.
Tako su jednom objavili matematički dokaz u vezi kvadrature kruga, i njene matematičke nemogućnosti.
Rezultat? Redakcija je primila gomilu besnih pisama od raznih "teoretičara" koji su imali svaki svoju ideju kako izvesti kvadraturu. Dejan je najveći broj njih ignorisao, ali je odlučio da odgovori jednom - čovek je po svemu izgledao veoma iskreno, a greška u njegovom "dokazu" je bila veoma jednostavna. Nakon odgovora, prošlo je nekoliko meseci, i Dejan je zaboravio na celu stvar...kada mu je odjednom stigao paket. U propratnom pismu, "teoretičar" mu je objasnio da je prethodna "ideja" bila samo "test"; čestitamo, Dejane, prošao si test, i sada mogu da ti pokažem moju pravu teoriju kvadrature kruga - koja se sastojala od debele gomile sitno ispisanih stranica teksta...
Ovo je standardna ilustracija ponašanja pseudonaučnog "krenka" - čoveka koji iskreno veruje da je neki aspekt "zvanične" nauke potpuno netačan, i da je on pronašao rešenje.
U okviru ovog teksta, moj cilj je da obradim neke od poznatih karakteristika krenkova, situacije u kojima krenkovi mogu postati veoma važni u opštoj shemi događaja (proizvodeći dugoročnu, katastrofalnu štetu za društvo), i mehanizme kojima teorije krenkova prelaze u širu javnost.
Potrebno je dati jednu napomenu u vezi terminologije. Bitka između nauke i pseudonauke se mnogo duže vodi na engleskom govornom području nego na našem, što je možda najlepše vidljivo ako uporedimo terminologiju. U okviru engleskog, postoji čitav niz suptilno različitih naziva za pseudonaučnike. Recimo, pseudonaučnici iz oblasti fizičkih nauka se zovu "crank" (krenk, "obrtaljka", "čekrk", simbol za uvrnutost), ili za one koji su udaljeniji od stvarnosti, "crackpot" (krekpot, "napukla posuda"). Mnogi fizičari se bave "psihokeramikom", naukom o napuklim posudama, kao hobijem - analiza motivacije i ponašanja crackpota je beskonačno fascinantna oblast. Istovremeno, u medicini se pseudonaučni i natprirodni pristupi obično zovu "woo-woo" (vuvu), a ljudi koji ih zastupaju su "woomeisters".
U okviru srpskog jezika, na žalost, izbor reči je veoma ograničen - možemo da koristimo apstraktnu reč "pseudonaučnik", ili da pređemo na direktno uvredljive termine (budala, neznalica, itsl.). Radi distinkcije važnih termina u daljoj diskusiji (reč "pseudonaučnik" sadrži u sebi reč "naučnik" i otud ne nosi dovoljnu težinu), uvešću anglicizam "krenk" kao oznaku za pseudonaučnike. Ako neko ima predlog za bolji termin - javite! Ovaj termin ću koristiti univerzalno, da označim pseudonaučnike svih boja, oblika i veličina.
2. Opšte karakteristike krenkova.
Prosečnom čoveku fenomen krenkova može izgledati bezopasno ili nevažno. Međutim, krenkovi su veoma iritirajući faktor za mnoge naučnike (odeljenja za matematiku i fiziku dobijaju gomile krenk teorija, a krenkovi povremeno aktivno proganjaju profesore); a još važnije za opšte ljudsko društvo, krenkovi često predstavljaju (kao što će biti pokazano u daljem tekstu) izvor ili podršku mnogih veoma destruktivnih društvenih pokreta.
Otud, ne treba da nas čudi da je o psihologiji i ponašanju krenkova napisano mnogo knjiga, i urađeno dosta studija. Iz ove oblasti istraživanja, možemo da izvučemo neke osnovne zajedničke karakteristike krenkova (koje su praktično univerzalne):
1. Krenkovi precenjuju svoje znanje i sposobnosti, i potcenjuju znanje i sposobnosti eksperata na datom polju. U razgovoru sa stručnjacima, krenku nikada ne pada na pamet da on nešto nedovoljno razume; naprotiv, svi eksperti su propustili da primete problem koji je krenku očigledan.
2. Teorije krenkova uvek napadaju najosnovnije, centralne koncepte u nauci. Krenkovi nikada ne napadaju male probleme, već uvek pokušavaju da uzdrmaju temelje moderne nauke. Njihove teorije predlažu zamenu za teoriju relativiteta, drugačiju kosmologiju, novu strukturu atoma, novu ujedinjenu teoriju materije i energije, itsl. Čak i u slučaju krenkova koji se manje bave zastupanjem neke teorije nego što se bave napadima na postojeće (kategorija u koju spada većina kreacionista), predmet napada je uvek nešto centralno u nauci.
U skladu sa tačkom 1, krenku izgleda sasvim razumno da su svi eksperti slučajno propustili da primete problem koji obara centralnu teoriju njihove nauke iz samog temelja, iako je opis tog problema obično moguće objasniti i šestogodišnjem detetu.
3. Krenkovi retko priznaju bilo kakvu grešku u svojim stavovima ili računicama, bez obzira koliko ta greška bila trivijalna.
4. Krenkovi neprestano pričaju o svojim idejama, koristeći bilo koju mogućnost da počnu razgovor o njima. Istovremeno, krenk nije spreman da sluša ili razume šta bilo ko drugi govori. Iz ovog razloga, potrebna je velika upornost i strpljenje u razgovoru sa bilo kojim krenkom; razgovor često najvećim delom izgleda kao razgovor sa zidom. Iz ovoga sledi i izvod:
4a. Krenkovi ignorišu druge krenkove. Činjenica da hiljadu drugih krenkova daje potpuno drugačije "teorije" na istom polju nema nikakvog uticaja. Na kraju krajeva, krenk vidi da svi eksperti greše i da je samo njemu jasna istina; otud, uopšte nije začuđujuće što ima drugih ljudi koji greše na druge načine. (Primer ovoga imamo u duelu marko3/galet; Marku je jasno da Galetova hipoteza nije tačna, ali pritom zastupa balističku teoriju svetlosti, dok je Galetu očigledno da balistička teorija nije tačna, ali pritom zastupa svoju hipotezu bez pauze.)
Pored ovih osnovnih osobina, postoje i dodatne česte karakteristike koje se pojavljuju među krenkovima.
Stav o naučnoj literaturi je podeljen. Veliki deo krenkova je veoma slabo obrazovan, u kom slučaju su njihove teorije često ispunjene tvrdnjama da prethodno znanje ne samo što nije potrebno za nova otkrića, već da aktivno "truje mozak" protiv istine. Ovo je često praćeno verom u razne teorije zavere. Drugi krenkovi imaju težnju da preuveličavaju svoje kredencijale i lična postignuća, ili uzimaju neko postignuće u nepovezanoj grani kao dokaz da je njihova naučna teorija ozbiljna (po ovom principu imamo, recimo, više desetina zubara koji su potpisnici "Discovery Institute" peticije protiv evolucije, kao "stručnjaci").
Krenkovi retko poseduju realno razumevanje oblasti koju napadaju. Diskusija sa praktično bilo kojim krenkom ubrzo pokaže da krenk veoma slabo poznaje oblast protiv koje se bori, ili teoriju koju pokušava da obori. U ređim slučajevima kada krenk poseduje relativno dobro generalno znanje oblasti, on ne poznaje finije distinkcije ili rezultate koji su neophodni za pravilno razumevanje predmeta.
Posebno značajan u ovom smislu je problem udžbeničkog obrazovanja. Naime, među obrazovanijim krenkovima u oblasti fizike, skoro svi (preko 95%) su inženjeri; slično, među obrazovanijim krenkovima u biološkim naukama, skoro svi su zubari ili lekari. O čemu se ovde radi?
Uzmimo kao primer fizičke krenkove koji napadaju teoriju relativiteta. Najveći deo takvih napada je zasnovan na komentarima Majklson-Morli eksperimenta, ili analizama obzervacija zakrivljenja svetlosti iz 1919-te godine. Silne stranice na Internetu su posvećene analizama raznih mogućih grešaka u ovim eksperimentama, i alternativnim interpretacijama koji logički mogu da se uklope u njih. Naravno, ovi eksperimenti su potpuno nebitni za današnju fiziku, ali se skoro uvek nalaze u udžbenicima radi najjednostavnijeg mogućeg objašnjenja. Pošto je krenk naučio sve što zna o fizici upravo iz udžbenika, bez poznavanja moderne fizičke literature ili novijih eksperimenata, ovo mu izgleda kao sasvim razumna meta; krenk onda ozbiljno misli da niko nikada nije proverio ove rezultate tokom zadnjih sto godina, i da nikakvih daljih eksperimenata nije bilo.
Krenk teorije su uvek jednostavnije i intuitivnije. Alternative teoriji relativnosti uvek zaobilaze neintuitivne rezultate, kao što je dilatacija vremena (ovi rezultati se čak uzimaju kao dokaz da osnovna teorija nije tačna, ignorišući činjenicu da se u stvari radi o uspešnom predviđanju obzerviranih rezultata). Takođe, tenzorni račun, teorija polja, i ostala kompleksna matematika prosto nestaje; u krenk teorijama, sve u univerzumu može da se objasni osnovnim integralnim računom ili (mnogo češće) osnovnom algebrom.
Možemo primetiti da su skoro svi krenkovi muškarci. Iz nekog razloga (ovde nemam čak ni hipotezu, u stvari, zašto je tako) žene su česte među pratiocima i vernicima u krenk teorije, ali su veoma retko na čelu takvih ideja. Konačno, mnogi krenkovi pokazuju izraženo smanjenu sposobnost razumevanja humora, pogotovo u vezi teorije o kojoj razgovaraju.