Pseudonauka i antinaučna paranoja - zašto treba da nas bude briga za to?

endonuclease

Ističe se
Poruka
2.010
1. Uvod


CrankItUp.jpg


A crank is defined as a man who cannot be turned.
– Nature, 8 Nov 1906, 25/2

Dobru ilustraciju problema kojim se bavi ovaj tekst možemo naći u anegdoti koju je na forumima starog Sezama jednom preneo Dejan Ristanović. Dejan je dugo bio urednik i dopisnik časopisa "Galaksija", koji je dugo bio jedan od retkih izvora informacija o nauci i tehnologiji; između ostalog, povremeno su bili prisutni kratki tekstovi o matematici, sa problemima i rešenjima.

Tako su jednom objavili matematički dokaz u vezi kvadrature kruga, i njene matematičke nemogućnosti.

Rezultat? Redakcija je primila gomilu besnih pisama od raznih "teoretičara" koji su imali svaki svoju ideju kako izvesti kvadraturu. Dejan je najveći broj njih ignorisao, ali je odlučio da odgovori jednom - čovek je po svemu izgledao veoma iskreno, a greška u njegovom "dokazu" je bila veoma jednostavna. Nakon odgovora, prošlo je nekoliko meseci, i Dejan je zaboravio na celu stvar...kada mu je odjednom stigao paket. U propratnom pismu, "teoretičar" mu je objasnio da je prethodna "ideja" bila samo "test"; čestitamo, Dejane, prošao si test, i sada mogu da ti pokažem moju pravu teoriju kvadrature kruga - koja se sastojala od debele gomile sitno ispisanih stranica teksta...

Ovo je standardna ilustracija ponašanja pseudonaučnog "krenka" - čoveka koji iskreno veruje da je neki aspekt "zvanične" nauke potpuno netačan, i da je on pronašao rešenje.

2626244907_a38d9299dd.jpg


U okviru ovog teksta, moj cilj je da obradim neke od poznatih karakteristika krenkova, situacije u kojima krenkovi mogu postati veoma važni u opštoj shemi događaja (proizvodeći dugoročnu, katastrofalnu štetu za društvo), i mehanizme kojima teorije krenkova prelaze u širu javnost.

Potrebno je dati jednu napomenu u vezi terminologije. Bitka između nauke i pseudonauke se mnogo duže vodi na engleskom govornom području nego na našem, što je možda najlepše vidljivo ako uporedimo terminologiju. U okviru engleskog, postoji čitav niz suptilno različitih naziva za pseudonaučnike. Recimo, pseudonaučnici iz oblasti fizičkih nauka se zovu "crank" (krenk, "obrtaljka", "čekrk", simbol za uvrnutost), ili za one koji su udaljeniji od stvarnosti, "crackpot" (krekpot, "napukla posuda"). Mnogi fizičari se bave "psihokeramikom", naukom o napuklim posudama, kao hobijem - analiza motivacije i ponašanja crackpota je beskonačno fascinantna oblast. Istovremeno, u medicini se pseudonaučni i natprirodni pristupi obično zovu "woo-woo" (vuvu), a ljudi koji ih zastupaju su "woomeisters".

U okviru srpskog jezika, na žalost, izbor reči je veoma ograničen - možemo da koristimo apstraktnu reč "pseudonaučnik", ili da pređemo na direktno uvredljive termine (budala, neznalica, itsl.). Radi distinkcije važnih termina u daljoj diskusiji (reč "pseudonaučnik" sadrži u sebi reč "naučnik" i otud ne nosi dovoljnu težinu), uvešću anglicizam "krenk" kao oznaku za pseudonaučnike. Ako neko ima predlog za bolji termin - javite! Ovaj termin ću koristiti univerzalno, da označim pseudonaučnike svih boja, oblika i veličina.


2. Opšte karakteristike krenkova.

Prosečnom čoveku fenomen krenkova može izgledati bezopasno ili nevažno. Međutim, krenkovi su veoma iritirajući faktor za mnoge naučnike (odeljenja za matematiku i fiziku dobijaju gomile krenk teorija, a krenkovi povremeno aktivno proganjaju profesore); a još važnije za opšte ljudsko društvo, krenkovi često predstavljaju (kao što će biti pokazano u daljem tekstu) izvor ili podršku mnogih veoma destruktivnih društvenih pokreta.

Otud, ne treba da nas čudi da je o psihologiji i ponašanju krenkova napisano mnogo knjiga, i urađeno dosta studija. Iz ove oblasti istraživanja, možemo da izvučemo neke osnovne zajedničke karakteristike krenkova (koje su praktično univerzalne):

1. Krenkovi precenjuju svoje znanje i sposobnosti, i potcenjuju znanje i sposobnosti eksperata na datom polju. U razgovoru sa stručnjacima, krenku nikada ne pada na pamet da on nešto nedovoljno razume; naprotiv, svi eksperti su propustili da primete problem koji je krenku očigledan.

2. Teorije krenkova uvek napadaju najosnovnije, centralne koncepte u nauci. Krenkovi nikada ne napadaju male probleme, već uvek pokušavaju da uzdrmaju temelje moderne nauke. Njihove teorije predlažu zamenu za teoriju relativiteta, drugačiju kosmologiju, novu strukturu atoma, novu ujedinjenu teoriju materije i energije, itsl. Čak i u slučaju krenkova koji se manje bave zastupanjem neke teorije nego što se bave napadima na postojeće (kategorija u koju spada većina kreacionista), predmet napada je uvek nešto centralno u nauci.

U skladu sa tačkom 1, krenku izgleda sasvim razumno da su svi eksperti slučajno propustili da primete problem koji obara centralnu teoriju njihove nauke iz samog temelja, iako je opis tog problema obično moguće objasniti i šestogodišnjem detetu.

3. Krenkovi retko priznaju bilo kakvu grešku u svojim stavovima ili računicama, bez obzira koliko ta greška bila trivijalna.

4. Krenkovi neprestano pričaju o svojim idejama, koristeći bilo koju mogućnost da počnu razgovor o njima. Istovremeno, krenk nije spreman da sluša ili razume šta bilo ko drugi govori. Iz ovog razloga, potrebna je velika upornost i strpljenje u razgovoru sa bilo kojim krenkom; razgovor često najvećim delom izgleda kao razgovor sa zidom. Iz ovoga sledi i izvod:

4a. Krenkovi ignorišu druge krenkove. Činjenica da hiljadu drugih krenkova daje potpuno drugačije "teorije" na istom polju nema nikakvog uticaja. Na kraju krajeva, krenk vidi da svi eksperti greše i da je samo njemu jasna istina; otud, uopšte nije začuđujuće što ima drugih ljudi koji greše na druge načine. (Primer ovoga imamo u duelu marko3/galet; Marku je jasno da Galetova hipoteza nije tačna, ali pritom zastupa balističku teoriju svetlosti, dok je Galetu očigledno da balistička teorija nije tačna, ali pritom zastupa svoju hipotezu bez pauze.)

Pored ovih osnovnih osobina, postoje i dodatne česte karakteristike koje se pojavljuju među krenkovima.

Stav o naučnoj literaturi je podeljen. Veliki deo krenkova je veoma slabo obrazovan, u kom slučaju su njihove teorije često ispunjene tvrdnjama da prethodno znanje ne samo što nije potrebno za nova otkrića, već da aktivno "truje mozak" protiv istine. Ovo je često praćeno verom u razne teorije zavere. Drugi krenkovi imaju težnju da preuveličavaju svoje kredencijale i lična postignuća, ili uzimaju neko postignuće u nepovezanoj grani kao dokaz da je njihova naučna teorija ozbiljna (po ovom principu imamo, recimo, više desetina zubara koji su potpisnici "Discovery Institute" peticije protiv evolucije, kao "stručnjaci").

Krenkovi retko poseduju realno razumevanje oblasti koju napadaju. Diskusija sa praktično bilo kojim krenkom ubrzo pokaže da krenk veoma slabo poznaje oblast protiv koje se bori, ili teoriju koju pokušava da obori. U ređim slučajevima kada krenk poseduje relativno dobro generalno znanje oblasti, on ne poznaje finije distinkcije ili rezultate koji su neophodni za pravilno razumevanje predmeta.

Posebno značajan u ovom smislu je problem udžbeničkog obrazovanja. Naime, među obrazovanijim krenkovima u oblasti fizike, skoro svi (preko 95%) su inženjeri; slično, među obrazovanijim krenkovima u biološkim naukama, skoro svi su zubari ili lekari. O čemu se ovde radi?

Uzmimo kao primer fizičke krenkove koji napadaju teoriju relativiteta. Najveći deo takvih napada je zasnovan na komentarima Majklson-Morli eksperimenta, ili analizama obzervacija zakrivljenja svetlosti iz 1919-te godine. Silne stranice na Internetu su posvećene analizama raznih mogućih grešaka u ovim eksperimentama, i alternativnim interpretacijama koji logički mogu da se uklope u njih. Naravno, ovi eksperimenti su potpuno nebitni za današnju fiziku, ali se skoro uvek nalaze u udžbenicima radi najjednostavnijeg mogućeg objašnjenja. Pošto je krenk naučio sve što zna o fizici upravo iz udžbenika, bez poznavanja moderne fizičke literature ili novijih eksperimenata, ovo mu izgleda kao sasvim razumna meta; krenk onda ozbiljno misli da niko nikada nije proverio ove rezultate tokom zadnjih sto godina, i da nikakvih daljih eksperimenata nije bilo.

Krenk teorije su uvek jednostavnije i intuitivnije. Alternative teoriji relativnosti uvek zaobilaze neintuitivne rezultate, kao što je dilatacija vremena (ovi rezultati se čak uzimaju kao dokaz da osnovna teorija nije tačna, ignorišući činjenicu da se u stvari radi o uspešnom predviđanju obzerviranih rezultata). Takođe, tenzorni račun, teorija polja, i ostala kompleksna matematika prosto nestaje; u krenk teorijama, sve u univerzumu može da se objasni osnovnim integralnim računom ili (mnogo češće) osnovnom algebrom.

Možemo primetiti da su skoro svi krenkovi muškarci. Iz nekog razloga (ovde nemam čak ni hipotezu, u stvari, zašto je tako) žene su česte među pratiocima i vernicima u krenk teorije, ali su veoma retko na čelu takvih ideja. Konačno, mnogi krenkovi pokazuju izraženo smanjenu sposobnost razumevanja humora, pogotovo u vezi teorije o kojoj razgovaraju.
 
3. Psihološka podloga krenk fenomena

Psihologija i motivacija krenkova je višedimenzionalna, i iza nje ne stoji jedan centralni uzrok.

Svakako, na površnom nivou, možemo videti neke osobine koje se često pojavljuju kod mnogih krenkova - želja za slavom, potraga za dubljim smislom, ili prosto patološka samovažnost i samouverenost. Ali ovakve stvari se mogu nedvosmisleno identifikovati samo kod jednog malog dela krenkova, i postoje neki drugi, univerzalni efekti koje vredi razmotriti.

Daning-Kruger efekt

Seminalna studija koju su 1999-te godine objavili Dejvid Daning i Džastin Kruger (psiholozi sa Kornel univerziteta) objašnjava deo krenk fenomena, kao i mnoge druge slične fenomene u društvu. Radi se o veoma jednostavnom eksperimentu. (Celu studiju možete naći na ovom linku.)

Odavno je poznato da većina ljudi smatra sebe makar "prosečnim ili malko iznad proseka" u svakoj oblasti u kojoj im se postavi pitanje. Očigledno iz same definicije reči "prosek", ovo ne može biti istinito. Daning i Kruger su odlučili da ovo pitanje dublje ispitaju.

Okupili su grupe ljudi (oko 40-50 učesnika u svakoj pojedinačnoj studiji), i pitali ih da na skali od 0 do 100 procene svoju sposobnost iz određene oblasti (pitanja su postavljana za matematiku, logičko razmišljanje, poznavanje gramatike, itsl.). Zatim su im dali test, i pitali ih koliko pitanja misle da će moći da tačno reše. Zatim su ljudi pokušali da reše test. Rezultat?

krugeranddunningfig2.jpg


Crne kružne tačke povezane sivom linijom pokazuju rezultat na testu. Neki ljudi su rešili jedva 10% pitanja, dok su drugi rešili preko 90%, i ovo je graf koga dobijamo kada njihove rezultate poređamo po veličini. Ali šta kada na ovaj isti graf dodamo njihova predviđanja o sopstvenoj sposobnosti?

Spostvena procena sposobnosti je označena kvadratima, a procena "kako će proći na testu" je označena trouglovima. Kao što možemo da vidimo, ljudi koji su dobili najbolje rezultate na testu - oni koji su tačno rešili najveći broj pitanja - su prethodno mislili da se nalaze oko 70%, i potcenili su svoju sposobnost. Ljudi koji imaju osrednje poznavanje su veoma precizno procenili svoju sposobnost, i njihovi predviđeni rezultati se poklapaju sa stvarnim rezultatima koje su dobili.

Ali šta sa onima koji su dobili najgore ocene? Oni su procenili svoju sposobnost na prosečno istom nivou kao i ljudi koji su dobili najbolje! Iako su u stvari mogli da reše manje od 10% problema, mislili su da će moći da reše preko 70%!

Praktično identični rezultati su dobijeni u svim oblicima koje su Daning i Kruger ispitali. Ljudi koji su u najnižih 25% po znanju matematike, logike, gramatike...univerzalno smatraju da su "negde oko 70-75%".

Kao dodatak na ove studije, Daning i Kruger su uradili još jednu. Učesnike su pitali da procene svoje znanje (kao i ranije), ali su im nakon toga dali da pogledaju rešene primerke prethodnih testova. Zatim su ih ponovo pitali da daju procenu svog znanja i sposobnosti, pa su im nakon svega toga dali da urade novi test.
Rezultati? Ljudi sa najboljom sposobnošću su povećali svoju procenu: pogledali su test i videli su da znaju kako da reše mnoga pitanja na testu. Ali ljudi sa najmanjom sposobnošću? Oni ne samo što nisu smanjili svoju percepciju, već su je i u mnogim slučajevima čak i povećali! Iako su videli pitanja na koja ne znaju odgovor, oni su prosto podrazumevali da niko drugi ne zna odgovor, i da je otud njihovo znanje i dalje natprosečno!.

Drugim rečima, ljudi koji ne znaju ništa o nekoj oblasti nemaju ni sposobnost da procene znanje drugih, niti ideju koliko toga u stvari ne znaju. Kao što je jedan komentator studije rekao, "ljudi koji ne poznaju matematiku na višem nivou od množenja misle da je trigonometrija primer najkompleksnijeg i najtežeg dela matematičke teorije".

Kada ne znamo koliko ne znamo, mi težimo da smatramo da su drugi bliski nama po znanju. Ljudi koji su svesni koliko toga ne znaju teže da budu mnogo ponizniji, i da potcene svoju sposobnost i znanje.

Korelacija sa većinom krenkova je veoma očigledna. Njima veoma osnovne informacije o obzervacijama, činjenicama i idejama nauke koju napadaju dolaze kao potpuno iznenađenje. Međutim, ovo je samo deo krenk psihologije; mada je precenjivanje sopstvene sposobnosti neophodno, ono nije dovoljno. Ljudi koji ne poznaju određenu oblast teže da promene ili bar umere svoje mišljenje nakon što se susretnu sa činjenicama i objašnjenjima; istinski krenk, međutim, ne odustaje - čak i ako se specifičan argument (nakon velikog napora i borbe) pokaže netačnim, krenku je i dalje očigledno da tu i dalje nešto ne štima.

Mi protiv njih

Iako ne želimo da to sebi priznamo, Daning-Kruger efekt teži da kači sve nas, osim ako specifično ne uvežbamo sami sebe da mu se usprotivimo. Ali postoje i mnogi drugi primeri krenk psihologije koji su prisutni kod većine ljudi.

Veliki deo ljudske psihologije je zasnovan na strategijama koje maksimizuju koheziju grupe. Između ostalih, jedan od osnovnih mehanizama na osnovu kojih se grupa drži na okupu je zajedničko verovanje. Ovo je verovatno najznačajnija stvar za održanje bilo koje ljudske grupe: što je cena zajdničkog verovanja veća, to je veća i grupna kohezija.

Šta ovo znači?

Ako imamo klub ljudi koji uzgajaju kaktuse, radi se o grupi koju okuplja verovanje niske cene: kaktusi su lepe biljke koje je zanimljivo gajiti. Otud, članovi ove grupe nisu duboko uvreženi u grupu, i neće preterano patiti ako moraju da je napuste (niti će ideja o napuštanju biti teška).

Na drugom ekstremu, ako imamo religioznu organizaciju koja veruje da čovek svoje prihode mora da daje vođi kulta, to je verovanje sa veoma visokom cenom. Čovek koji prihvati to verovanje neće lako odustati od njega, i biće spreman da u slučaju potrebe uloži i još veću cenu (recimo, da da svoj život u odbranu kulta) radije nego da ga napusti i odustane od svog ulaganja.

Drugim rečima, što više uložimo u članstvo u nekoj zajednici, to je teže iz nje istupiti.

Ovo izgleda kao sasvim očigledna stvar, ali ima jednu neočiglednu neuropsihološku posledicu. Ako naša pripadnost grupi zavisi od određenog verovanja, i ako je cena tog verovanja visoka, mi nećemo biti spremni da uzmemo u razmatranje činjenice koje se protive datom verovanju.

Primeri za ovo su sveprisutni, ali je možda najbolji anegdota. Pripadnici jednog plemena u Amazonu su verovali da se ljudi mogu pretvoriti u veštice koje uđu u stabla drveća, i odatle otrovnim strelicama gađaju ljude, i time proizvode bolest. Pripadnici drugog plemena, u Indoneziji, veruju da su uzrok bolesti duhovi mrtvih koji nastavljaju da se svete nakon smrti. Kada je jedan antropolog opisao Indonežanima verovanja Amazonaca, oni su umrli od smeha - kako su naivni ti Amazonci, u kakve sve gluposti veruju. Kada je opisao Amazoncima verovanja Indonežana, dobio je isti efekt - kako su naivni ti Indonežani, u kakve sve gluposti veruju.

Kao šlag na tortu, antropolog je ovu anegdotu jednom pričao u prisustvu lokalnog pentekostalnog sveštenika, koji doslovno veruje u postojanje veštica i demona, redovno "leči" ljude tako što isteruje demone iz njih, i često u svojim propovedima upozorava na mračnu magiju kojom "satanisti" napadaju vernike. Propovednik se, naravno, grohotom smejao naivnim i glupim ljudima iz oba plemena...eto, u kakve sve gluposti oni veruju...

Pre nego što se čitaoci ovog teksta osete superiornim nad svima ovima, vredi reći da nijedan čovek nije potpuno imun na ovaj efekt. Trivijalan primer: sećam se razgovora iz srednje škole, kada smo razmatrali superiornost srpskog jezika nad engleskim po pitanju hemije. Zašto? Pa, srpski jezik kaže kalijum za element K, a natrijum za Na, tačno kao što treba; engleski, s druge strane, koristi "potasijum" za K i "sodijum" za Na. Pritom, uopšte nismo ni primetili obrnutu činjenicu da sprski element O naziva kiseonik, a element N naziva azot, dok engleski koristi mnogo tačnije oblike (oxygen, nitrogen).

Svi mi patimo od kognitivne disonance povremeno, svi težimo da posmatramo svoju grupu i svoje razmišljanje kao automatski ispravno (a sva druga kao manje tačna), i svi imamo težnju ka Daning-Kruger efektu. I ovo nas, u proseku, čini podložnim žrtvama za širenje pseudonaučnih ideja, kao što ćemo videti u daljem tekstu.
 
4. Zbog čega su krenkovi važni, i zašto ih ne možemo (uvek) ignorisati?

Na prvi pogled, krenkove je najbolje ignorisati. Ovo je princip mnogih naučnika, koji misle da krenkovi prosto nisu vredni vremena i truda; a to je i princip iza često veoma uspešnih forumskih pravila (pod kojima se krenkovi često stavljaju u kategoriju trola; i onda se "ne hrane trolovi").

I ovo nije potpuno nerazuman stav. Mnogi krenkovi zastupaju teorije koje su toliko van svake pameti da je zaista bespredmetno razgovarati sa njima (teorije o ljudima-gušterima, ili "piramidologija"). Takođe, potrebna je ogromna količina truda eda bi se jedan krenk makar delimično razuverio od svoje teorije, a dobitak od takvog razuverenja je najčešće praktično nikakav.

Takođe, krenkovi retko dođu do pozicije u kojoj mogu da načine vidljivu štetu - mada u slučajevima kada se to dogodi, šteta ume da bude katastrofalnih razmera. (Klasičan primer ovde je Trofim Lisenko, sa svojom krenk alternativom teoriji evolucije. Nakon što je postigao visoku poziciju u Staljinovoj Rusiji, Lisenko je doslovno istrebio Ruske genetičare i evolucione biologe; oni koji nisu postreljani su poumirali u gulazima. Ruska genetika se nije potpuno oporavila od ovoga sve do početka dvadeset prvog veka. Istovremeno, njegove tehnologije sađenja i selekcije su dovele do gladi od koje su stradali milioni ljudi.)

Ono što ovaj pristup ignoriše je šteta koju koordinisane mreže krenkova mogu da učine u određenim okolnostima. Pogledajmo dva konkretna primera - jedan sa čijim odjecima se i danas borimo, i jedan koji preti užasnim posledicama u bliskoj budućnosti.

Kreacionizam

Mada je od samog početka postojao određen sukob između religije i Darvinove teorije evolucije, većina vernika ju je prosto ignorisala. To je bila nauka - nešto što je domen naučnika i stručnjaka, i što ih nije preterano zanimalo. Izuzetak od ovoga su bili adventisti, koji su na osnovu vizija svoje proročice Elen Vajt odredili da Biblija govori o doslovnih sedam dana, svaki dan po 24 sata. Njen učenik, Džordž Prajs, je zasnovao ideju o geologiji kao rezultatu Nojevog Potopa. Ovo nisu bile popularne ideje među ostalim Hrišćanima, koji su Adventiste smatrali veoma ekstremnom sektom.

Čak i nakon nastanka organizovanog pokreta protiv evolucije, radilo se o čisto religioznoj reakciji. Viljem Dženings Brajan, poznat po svom učestu u "majmunskom suđenju" 1926-te godine, je počeo sa organizacijom antievolucionističkog pokreta, ali u veoma ograničenim okvirima. Početni kreacionisti su, recimo, priznavali veliku starost Zemlje, i trudili su se da se ne sukobljavaju sa naukom ako se to može izbeći; iz ovog pokreta, verovatno bi na kraju nastalo pomirenje teologije i nauke, kakvo vidimo u knjigama Francisa Kolinsa ili Džona Polkinghorna.

Ali onda su se umešali krenkovi. Niz krenkova - koji se međusobno nisu slagali praktično ni po jednoj tački - je počeo sa napadima na različite pojedinačne aspekte teorije evolucije. Pamfleti sa "objašnjenima" starosti Zemlje ili napadima na pojedinačne biološke ideje su cirkulisani po crkvama, i među prijemčivom publikom. Ovo je proizvelo grupu pratilaca ovakvih ideja, spremnu da plati da čuje predavanja na temu kreacionizma, i da plati za knjige i pamflete.

Katalitički korak se desio kada su se umešala dva krenka, Henri Moris i Džon Vitkomb, sa knjigom "The Genesis Flood". Ova dvojica su u svojoj knjizi sabrala argumente Adventista, zajedno sa naučnim "idejama" mnogih drugih krenkova. A pošto oni sami nisu bili Adventisti, njihov tekst je sada bio prihvatljiv za širu protestantsku javnost, a odatle se raširio i u katoličanstvo, islam, pa i u pravoslavlje (pošto je o. Serafim Rouz prihvatio krenk argumentaciju i opisao je u okviru pravoslavne teologije).

Ovo je pokrenulo čitavu lavinu. Svaki krenk sa idejama protiv evolucije je odjednom imao veliku publiku kojoj ne samo što je mogao da priča o svojim argumentima, već je mogao i da ih prodaje. Nekonzistentnost nije bila problem: krenkovi su i dalje mogli da se potpuno ne slažu jedan sa drugim, ili da Nije uopšte bilo bitno što različiti krenkovi tvrde dijametralno suprotne stvari; dogod su njihovi argumenti napadali evoluciju, niko u ciljanoj publici neće ni primetiti da se oni međusobno ne slažu.

(Ovo je situacija koja se odigrava i danas. Među članovima pokreta "Inteligentnog Dizajna" postoje ljudi koji prihvataju starost Zemlje i osnovne elemente evolucije, paralelno sa ljudima koji misle da je Zemlja par hiljada godina stara i da su sve mutacije uvek negativne. Nekonzistencija i dalje nije problem, a pošto je izmešana sa naučno-zvučećim jezikom, još je teža za primećivanje.)

Morisovi krenk argumenti su preživeli njegovu smrt - i dan danas moramo sa njima da se povremeno borimo, a njihovi naslednici nose u sebi ogromne posledice po pitanju javnog obrazovanja, javne podrške prema nauci, odnosima religije i nauke, i mnogim drugim stvarima. Najreakcionarnije i najzaostalije struje u religiji teže da se veoma snažno kače za kreacionizam, i da na kreacionizmu zasnivaju svoju mržnju prema nauci, i svemu ostalom što čini moderni svet.

A i dan danas, religiozna javnost je samo konačna meta kreacionizma. Same kreacionističke argumente i dalje proizvode moderni krenkovi, i onda ih zamotane u religiju (po uspostavljenom i proverenom receptu) prodaju religioznim laicima...
 
Antivakcionizam

Protivljenje vakcinama nije nova stvar. Još u devetnaestom veku, serija krenk pamfleta je uspela da spusti nivo vakcinacije protiv velikih boginja ispod 20%; kao rezultat, desetine hiljada ljudi su poumirale u Engleskoj, dok je susedna Irska (sa nivoom vakcinacije iznad 80%) prošla bez žrtava.

No, razvoj i širenje vakcina protiv smrtonosnih bolesti koje su ljudima bile pod nosom je bio nezaustavljiv. Ljudi prosto nisu mogli da ignorišu činjenicu da su pet godina ranije sahranjivali decu, a da danas više tih bolesti praktično i nema. Nivoi vakcinacija su svuda bili veoma visoki, i nivoi bolesti su pali. Velike boginje su istrebljene, bolesti poput polia i difterije svedene na endemsko prisustvo u najzabitijim krajevima sveta...

Ali kako su se generacije smenile, i kako su polako nestajali ljudi koji su se sećali kako je bilo u starim vremenima, tako se sumnjičavost vratila.

Polio, bolest koja je ubijala hiljade i paralizovala desetine hiljada, je skoro istrebljen - ali još uvek postoji u Nigeriji, gde javnost veruje da su ove vakcine deo Zapadne zavere protiv Islama i Nigerije, i da zapravo truju decu; otud, u Nigeriji su se razvili novi sojevi ovog virusa, koji danas prete celom svetu.
(Situacija koja bi trebalo da bude tužno prepoznatljiva Srbima. Ako nekome nije, neka pogleda temu "Evolucija vs. Kreacija" u forumu Religija, gde neki članovi ne mogu da veruju da ijedna međunarodna inicijativa može biti dobronamerna, već uvek "tu mora biti nečega" i "neko to finansira" za zle ciljeve. Ovo je potpuno isti mentalitet.)

Ali mnogo gora situacija preti iz Amerike. Nekoliko krenk lekara, koncentrisanih na mentalne bolesti detinjstva, je izdvojilo vakcine kao uzrok tih bolesti (pogotovo autizma). Krenkovi se naravno ne slažu jedni sa drugima po pitanju sastojka u vakcinama koji izazivaju autizam, niti po načinima na koji se to događa, niti po pitanju terapije. Neki krenkovi prodaju posebne dijete, ili biljne i vitaminske preparate, dok drugi savetuju opasne metode vezivanja žive ili tretmana antihormonskim supstancama.

Međutim, svaki od njih je imao svoju grupu sledbenika, koji su se svi slagali po jednoj stvari - uzrok bolesti njihove dece su upravo vakcine. Galama je dostigla toliki nivo da su na kraju milioni dolara potrošeni na epidemiološke studije...koje su pokazale da vakcine nemaju nikakve veze sa autizmom. Neuronauke su, u međuvremenu, sve jasnije pokazale da je autizam plod kompleksne interakcije gena i okoline, nezavisan od vakcina.

No, ovo nije odvratilo krenkove, koji su kroz niz poteza proizveli fanatičnu veru među svojim pristalicama.

Jedan krenk, Endrju Vejkfild, je objavio studiju koja je autizam povezala sa MMR vakcinom (protiv malih boginja, zaušaka i rubele). Njegovi nalazi su objavljeni u regularnom naučnom časopisu, nakon čega su podigli ogromnu uzbunu u javnosti, pogotovo u Engleskoj. Nivoi vakcinacije su pali za 10-15% u roku od par godina.

Nakon što niko drugi nije bio u stanju da ponovi Vejkfildove nalaze, urađena je njihova analiza. Ispostavilo se da je Vejkfild studiju uradio ilegalno, sa lošom metodologijom, koristeći ultraosetljiv test na potpuno pogrešan način, i da je ignorisao primedbe čak i od članova svog sopstvenog tima. Drugim rečima, objavio je rezultate za koje je znao da nisu tačni.

Istovremeno, grupa krenkova koji su se iz različitih uglova koncentrisali na mikroskopski mali sadržaj žive u nekim vakcinama (gde se jedno jedinjenje koje sadrži živu koristilo kao konzervans). Ova grupa je podigla veliku uzbunu u Americi i u EU, sa pričom o "otrovu u vakcinama." Panika je dostigla toliki nivo da su proizvođači prosto uklonili taj konzervans, i počeli da koriste drugi - iako nije bilo nikakvog dokaza da je autizam povezan sa njime.

Mada još uvek nije "umrla", ova hipoteza polako danas gubi snagu zbog činjenice da žive nema u vakcinama već godinama, a nivo autizma se pritom nije smanjio.

Nakon svega ovoga, antivakcionistički pokret je danas otprilike u istom stanju kao i kreacionizam: niko ne može da kaže zašto i kako, ali gomile roditelja su ubeđene da su vakcine izazvale bolest njihove dece. Gomile drugih roditelja odbijaju da vakcinišu. Gomile nadrilekara i krenkova prodaju terapije (i povremno tim "terapijama" ubijaju decu) koje se zasnivaju na dijametralno različitim interpretacijama bolesti (nedavno sam imao prilike da vidim u lokalnom časopisu reklamu "lekara" koji "leči" autističnu decu dijetom koja izbegava sve tragove mlečnih proizvoda, pored reklame drugog "lekara" koji "leči" istu tu decu...dijetom zasnovanom isključivo na mlečnim proizvodima).

Ali nivo panike, požrtvovanosti roditelja, i mržnje prema medicinskom sistemu je toliki da se njihova poruka sve više i više širi, i nivoi vakcinacije padaju. Ono što je najzanimljivije je da je najveći pad prisutan među decom obrazovanih roditelja - koji, kao obrazovani ljudi, misle da na osnovu svog ličnog istraživanja na Internetu mogu da razaznaju šta je najbolji medicinski pristup za njihovu decu.

Nivoi vakcinacije za mnoge bolesti su pali ispod kritičnog nivoa. Mnoge bolesti koje su bile praktično nepoznate godinama su se vratile, i počele da ubijaju desetine i stotine dece u inače razvijenim zemljama (teški kašalj, pertussis, je pogotovo često viđen; influenza A se takođe nalazi u porastu). Ali pretnja nije ograničena na nevakcinisanu decu: izbegavanjem vakcinacije, ljudi postaju inkubatori za evoluciju novih varijacija virusa, koji prete svima. Takođe, oni postaju vektori za prenos infekcije do dece kod kojih je vakcinacija bila neuspešna (što se uvek događa kod par procenata vakcinisanih). U iznenadnom porastu smrti od pertusisa u Engleskoj, recimo, jedno od prvih žrtava je bilo vakcinisano dete - koje je infekciju dobilo od nevakcinisanog deteta.

Povrh svega ovoga, nivo panike i količina tekstova napisanih protiv vakcina je ogroman i proizvodi strašan iluzorni efekt. Ako čovek danas potraži informacije o vakcinama preko Gugla ili sličnih izvora na Internetu, naći će na milione stranica sa najneverovatnijim glupostima i izmišljotinama. Ovo podiže nivo opšte sumnje u javnosti, koja nije sigurna u šta da veruje. Čak i među inače medicinski obrazovanim ljudima se stvara utisak nelagodnosti - ipak, ako ima toliko priče o opasnosti vakcina, u tome mora da bude nečega, zar ne? Otud onda svaka sumnja ili svaka vest o opasnosti vakcina postaje preuveličana ovom postojećom "pozadinskom sumnjom", i dobijamo efekte kakve smo videli sa vakcinom protiv svinjskog gripa. Bilo kakva glasina se uzima mnogo ozbiljnije, pošto je javnost "pipremljena" da takve glasine prihvati.

Naravno, neetičko i pohlepno ponašanje farmaceutskih kompanija uopšte ne pomaže celoj stvari. Svojim ponašanjem, proizveli su situaciju u kojoj praktično bilo kakve optužbe na njihov račun izgledaju sasvim realno i ubedljivo. Uzimajući u obzir njihovo dokazano potiskivanje informacija u mnogim oblastima (recimo, selektivna publikacija rezultata istraživanja povodom efikasnosti antidepresanata), nije teško zamisliti da su takve stvari urađene i po drugim pitanjima - što proizvodi municiju za "artiljeriju" antivakcinacijskog i antimedicinskog pokreta.

Ovakvih primera ima mali milion.Krenk otpor protiv fluoridizacije vode proizvodi značajan broj smrti i patnje (jer fluoridizacija ne sprečava samo karijes, već i infekcije koje sa zuba lako prelaze na srce i druge organe u telu). Krenk teorije o nauci i medicini smanjuju volju javnosti da uloži sredstva u istraživanja, i pored činjenice da se ta istraživanja uvek debelo isplate (Amerika je, na primer, uložila ukupno nekoliko stotina milijardi dolara u medicinska istraživanja tokom zadnjih pedeset godina; na osnovu tog ulaganja, Američka ekonomija ima profit od par triliona dolara...godišnje! Cena svih istraživanja iz fizike u celom svetu tokom zadnjeg veka je manja od profita koga na osnovu tih istraživanja čovečanstvo dobija svake dve nedelje dana. Itd.)

A ovaj fenomen takođe mogu da iskoriste specijalni interesi, koji kroz finansiranje grupa krenkova mogu da manipulišu stavovima javnosti. Naftne kompanije, recimo, su za relativno mali novac uspešno iskoristili grupu od samo nekoliko stotina krenkova, koji su u javnosti proizveli ogromnu sumnju po pitanju uzroka i posledica globalnog zagrevanja. Bez obzira na činjenicu da se skoro svi klimatolozi slažu po ovom pitanju, i da su dokazi neopozivo na strani globalnog zagrevanja, nekolicina krenkova koja je ubedljivo napala neke minorne detalje u podacima, ili prosto izmislila "jednostavnija" objašnjenja za javnost je dovela do situacije u kojoj polovina ljudi veruje da je globalno zagrevanje samo prazna priča. Cena koju će čovečanstvo platiti za ovo je iznad moje sposobnosti procene.
 
5. Kada krenkovi postaju kritični

Otud, mi krenkove možemo da ignorišemo samo uz značajan rizik. No, pokušaj da se svim krenkovima odogovori i da se njihove ideje poraze je očigledno osuđen na propast - svi naučnici bi svo svoje vreme morali da ulažu u neprestana pobijanja besmislenih ideja (pri čemu njihovo pobijanje ne bi imalo efekta, jer Daning-Kruger efekt sprečava krenkove da shvate da su njihove ideje pobijene).

Šta onda raditi?

Širenje tačnih informacija je jedna relativno uspešna strategija. Ovako se ne mogu razuveriti krenkovi ili njihovi sledbenici (koji takve informacije teže da ignorišu), ali se može donekle ograničiti dalje širenje njihovih ideja.

Širenje anti-pseudonauke je takođe delimično uspešna strategija. Ako se ljudima objasne problemi koji slede iz antinaučnih sentimenata, stvara se šira motivacija u javnosti da se krenk ideje napadnu i odbace gdegod budu primećene. Naučnici sami nikada neće moći da budu uspešni u borbi protiv krenk teorija, potrebno je da se u bitku umešaju zainteresovani laici. Na kraju krajeva, zaista nije potrebno mnogo znanja iz bilo koje oblasti eda bi se oborio najveći broj "argumenata" prosečnog krenka.

Potrebna je pažnja za nivo podrške koga neka krenk teorija uživa u javnosti. Biolozi su ignorisali kreacioniste sve do devedesetih, i u celom tom periodu, kreacionizam je cvetao. Naglim povećanjem učešća u diskusijama, nivo kreacionizma se nije još smanjio značajno, ali njegovi najagresivniji oblici (kao što je kreacionizam "Mlade Zemlje") su u naglom opadanju. Lekari su ignorisali antivakcioniste (ko će da veruje njima, na kraju krajeva, nemaju pojma o čemu pričaju) - i vidimo šta se desilo.

Možemo se slobodno smejati piramidolozima ili ljudima-gušterima, mada to nije uvek produktivno - ako čovek bude percipiran kao arogantan i sklon ismejavanju protivnika, ljudi koji bi ga inače slušali po drugim pitanjima postanu sumnjičavi i odbojni. Ali ustanovljene krenk teorije moraju biti cilj fokusirane borbe, kao i krenk teorije koje prete da dostignu kritičan nivo u javnosti.

Znaci na koje posebno treba obratiti pažnju su:

- često prisustvo u sredstvima informisanja. Ako se određena pseudonaučna teorija počne pojavljivati mnogo češće, i u većim novinama ili televizijskim/radio emisijama, to znači da je vreme da se toj teoriji počne suprotstavljati.

- podrška od strane popularnih ili uticajnih osoba. Značajan deo efektivnosti antivakcinacijskog pokreta je sadržan u pordšci od strane nekoliko "popularnih" ličnosti, kao što su Džim Keri, Dženifer MekKarti, Bil Maher, itd.

- značajno širenje u određenoj pervarzivnoj subkulturi. Recimo, među kreacionistima se u zadnje vreme značajno širi antirelativizam. Mada ovo izgleda bezopasno - šta nas briga šta oni veruju - istorija pokazuje da ignorisanje ovakvih stvari može imati gadne dugoročne posledice.

Kao završnu tačku na ovaj tekst, vredi istaknuti jedan osnovni princip. Borba protiv krenkova je besmislena, i ulaganje truda u njihovo "preobraćanje" je gubljenje vremena i energije. Cilj je uvek sprečavanje daljeg širenja njihovih pseudonaučnih ideja, i sprečavanje da one dostignu kritičnu tačku širenja u javnost.
 
P.S. Nekima će verovatno i dalje biti nejasna moja diskusija sa Galetom. Većina ljudi ovde već zna da je moja aktivnost usmerena uglavnom protiv kreacionizma. Međutim, u toku zadnjih godinu dana, sve veća količina antirelativizma (i napada na kvantnu mehaniku) se počela pojavljivati među kreacionistima. Moja procena je da se radi o pokušaju da se religiozna antibiološka motivacija kanališe u opštiji, konzervativniji pokret protiv celokupne nauke, modernizacije i svega povezanog sa time. Delimično osnovana paranoja povodom globalizacije, i naša realna iskustva iz zadnjih decenija su stvorile "pozadinski skepticizam", i opšte uslove u kojima se ovakve ideje veoma dobro prihvataju.

Iz tog razloga, mislim da vredi uložiti malo napora u ispitivanje argumentacije antirelativizma, eda bi smo bili spremni za moguć nalet na tom frontu. Vredi se upoznati ponovo sa osnovnom fizikom i eksperimentalnim rezultatima koji stoje iza ove grane nauke, da bi smo imali spremne odgovore u slučaju da ovo postane mnogo učestalije nego što jeste. Razgovor sa Galetom sam iskoristio za takvu pripremu i pozadinsko istraživanje, kao i za ispitivanje nekih ideja o najboljem pristupu za razgovor sa budućim antirelativistima (ako to bude potrebno, naravno).

Hvala svima vama ostalima na strpljenju (osim Čaka, kome moram da se zahvalim na nestrpljenju ;) ).
 
:klap::klap::klap::worth::worth::worth:

Svaka cast! Ostavio si me bez teksta! Da li si kojim slucajem ikada pisao knjigu? Ako jesi, voleo bih da procitam tako sto, moze i na engleskom. Jednu stvar moram da pitam doduse:
Razumem na primeru globalnog zagrevanja da je neko iza kulisa profitirao od ljudskog neznanja. Ali kako neko, i da li neko, moze profitirati od odbojnosti prema nauci uopste?
 
..veliki doprinos masovnosti nove sumnjichavosti medju ljudima daju oni koji bi
trebalo da budu u prvim redovima odbrane nauchne misli i poverenja u savremenu praksu,
narochito medicinsku..
..ne moze jedini argument i komentar struchnaka, na pitanja uznemirenog uma biti:
"to su gluposti" uz prezrivo coktanje i prevrtanje ochima,
"duga je to pricha" uz nepoverljivi pogled upucen u cilju procene
kapaciteta shvatanja onoga ko se raspituje oko neke aktuelne "dileme",
"odakle vam takvo pitanje?" uz dobijanje napada uvredjenosti na spomen interneta,
narochito ako je u pitanju npr zabrinut roditelj koji u moru informacija pokushava
da uradi najbolje za svoje dete..

..dobro je napomenuto u tekstu - ukucajte "vakcinacija" i google i prebrojte tekstove koji
IMAJU nauchnu osnovu i NE SADRZE katastrofichna upozorenja..
..ne mogu svi (i ne verujem da se to ochekuje) da razlikuju izvore iz kojih informacije dolaze,
pa da u startu umeju da odbace neke od tekstova..
..onih par kapi u moru koje se ne odnose na "teorije zavere" obichno nisu
pisane jezikom koji mogu da razumeju obichni ljudi..

..slepo i bezuslovno poverenje u npr. lekare je poljuljano, a oni ne chine NISHTA da ga povrate..
..shtavishe, umesto da apeluju na ljude i ponude jasna uputstva i dodatna objashnjenja,
oni arogantno i uvredjeno odbijaju da daju objashnjenja i na direktno i konkretno postavljena pitanja.. :confused:

..ni najmanjem detetu se ne govori da je neshto tako kako je "zato shto ja tako kazem"..
..ljudi zele da znaju zashto piju fluorisanu vodu, zashto vakcine sadrze zivu, zashto raste broj
autistichne dece i ako im se ne ponude pravi odgovori naci ce ih tamo gde mogu..
..a ako je jedini dostupan - onda je za njih taj odgovor - pravi odgovor..

..moze biti smeshno da neko veruje da limunska kiselina izaziva neuroloshke poremecaje,
a soda bikarbona kancer, ali dok svaki struchnjak ne bude imao volje i vremena da odgovori
svakoj majci shta znache E oznake na slatkishima koje njena deca jedu - paranoja ce se shiriti
i ostavljati plodno tle za svaku novu "zaveru" na koju googlajuci za receptima za kolache naidje.. :)
 
Ali kako neko, i da li neko, moze profitirati od odbojnosti prema nauci uopste?

Знаш како, уклони научну писменост и онда можеш да продајеш тоталне глупости. Нпр, ако неко не зна шта је енергија, који су њени облици, како прелазе један у други које су законитости у позадини свих тих процеса... онда може неко да продаје машину која производи енергију ни из чега. Има брдо таквих примера. Није то само ствар са науком. Уништи музичку културу и писменост и моћи ћеш да продајеш свакакав шунд. Заглупи, па владај.
 
Мислим да је текст јако добар, а овај део о вакцинацији би требало проширити бруталним примерима о деци која су оболела и умрла од свакавих болештина само зато што нису били вакцинисани они или неко други, са све врло бруталним сликама. Мислим да је дошао критичан тренутак, јер чак и лекари одбијају људе од вакцинације! Појава овог новог грипа је постала катализатор за ширење ових суманутих идеја. Ако се овако настави, већ видим неку нову вариолу са несагледивим последицама. :(

Ипак, морамо признати да не носе само кренкови и следбеници одговорност. Добар део кривице морамо преузети и ми који се овако или онако бавимо науком. Лењи смо да објашњавамо, лењи смо да копамо по информацијама које нам нису ужа струка (ја први) и ту свака част Милошу. Овакву упорност још нисам видео. Поправљам се захваљујући њему, јер ме буде срамота од лењости кад видим њега. Далеко је то од оног што би требало, али иде благо напред.

Још једна критична ствар се не сме игнорисати. Велики део професионалних научника данас само одрађује посао. Специјализација је узела данак и чак и веома успешни људи у својим подподподобластима не улазе много у суштину науке, у природу научног сазнања и слично. Позитивизам, који је разбијен у озбиљним философским и научним круговима (Попер, Лакатош, Фајерабенд, Кун, Гедел...) још увек је веома присутан међу савременим научницима и нарочито (а при том најштетније) у уџбеницима. А позитивизам је највише штетио самој науци. Поред тога, на бруталан начин је издизао научну мисао изнад свих других (уметност, религија...). Нормално је и природно да ће један нпр. религиозан човек да одбаци такву науку. Зашто би слушао једног Ричарда Докинса кад је очигледно да њему самом није јасно које су границе науке (што је потпуно парадоксално с обзиром да је у питању добар биолог и сјајан популаризатор науке)? Ако мислите да Ричарс Докинс само религиознима смета, варате се. Погледајте његову расправу са великим биологом Стивеном Гулдом (који није био религиозан, колико ми се чини) који је до ногу потукао Докинса на нивоу философије и показао зашто је Докинсово гледиште опасно пре свега за науку (иако то није очигледно, али позитивизам је кочница развоја науке). Ако желимо да приближимо науку народу (овде не мислим на популизам кога се гадим, него просто на научно описмењавање народа), морамо прво своје редове да очистимо од остатака пропале философије која најпре кочи нас саме.
 
Svaka cast! Ostavio si me bez teksta! Da li si kojim slucajem ikada pisao knjigu? Ako jesi, voleo bih da procitam tako sto, moze i na engleskom.

Hvala, hvala. I ne, nema još knjiga (osim ako te baš zanima mitohondrijalni transport u nervima). :D

Razumem na primeru globalnog zagrevanja da je neko iza kulisa profitirao od ljudskog neznanja. Ali kako neko, i da li neko, moze profitirati od odbojnosti prema nauci uopste?

Radi se o istom principu kroz koga, recimo, ljudi profitiraju kroz mržnju prema Jevrejima, ili prema crncima, ili sličnim stvarima. Ako su neprijatelji van tvog dometa, ili ako ih trenutno nema, proizvedeš veštačkog neprijatelja. Onda kroz širenje mržnje prema njemu proizvodiš vernost i požrtvovanost među pripadnicima svoje grupe, koji nalaze svoj smisao postojanja u borbi protiv ovog "izvora svih problema".

..veliki doprinos masovnosti nove sumnjichavosti medju ljudima daju oni koji bi trebalo da budu u prvim redovima odbrane nauchne misli i poverenja u savremenu praksu, narochito medicinsku..

Potpuno tačno, lepa dopuna osnovne poente.

Још једна критична ствар се не сме игнорисати. Велики део професионалних научника данас само одрађује посао. Специјализација је узела данак и чак и веома успешни људи у својим подподподобластима не улазе много у суштину науке, у природу научног сазнања и слично.

Takođe tačno. Krenkovi ne bi imali nikakvu moć da ima dovoljno interesovanja za pravilnu popularizaciju, i manje arogancije u naučnim krugovima. No, radi se na tome, mada su stvari još uvek u začetku.

Problem sa filozofijom nauke je, po mom mišljenju, sekundaran. Dokins i njemu slični makar rade na popularizaciji nauke, a njihova ultraateistička interpretacija motiviše druge, umerenije ljude da i sami pišu svoja objašnjenja i da učestvuju u pokušajima da se osnovni problemi reše. Dvosekla oštrica, ali ne može im se zabraniti da govore. Moramo da nađemo način da radimo oko njih, i da njihove greške koristimo kao odbojnu dasku za uspešnu naučnu komunikaciju.
 
Није чудно што такве мисли долазе из Америке, него је чудно што се оне престављају као научно оправдане и доказима поткрепљене. Све горе наведено може и један обични Личанин да оповргне. Амерички језик се разликује од енглеског по вулгарности и употребом 4 слова речи за појачавање вредности. Кад се научници упуштају у дискусују са онима које сматрају глупавим , онда се може употребити пословица, са каквим си такав си. Положај и коришћење положаја је много опасније по друштво него било који псеудо, па се нико на то не обазире. Тако треба поступати и са свим псеудовима.
 
Tekst je odličan. Meni je naročito korisno bilo da pročitam o Daning-Kruger efektu. Pošto je to bio i moj iskustveni zaključak, drago mi je da postoji i eksperimentalna potvrda za to. :D

Meni se čini da neki od razloga za popularnost krenk teorija leže pre svega u nekim nedostacima školskog sistema (sad pričam o Srbiji, pošto to jedino znam iz prve ruke). Izgleda da ljudi masovno završavaju osnovne i srednje škole (a izgleda i neke fakultete) a da nemaju ni najblažu predstavu o tome šta je nauka i kako funkcioniše. U smislu, u školi se od njih traži da pročitaju i nauče da reprodukuju ono što u knjigama piše, pa valjda pretpostavljaju da to tako ide i nadalje - i onda se dođe to toga da su naučnici "ljudi zatvorenog uma koji samo ponavljaju ono što su im u školi rekli". Da nije tužno bilo bi smešno.

Drugo, nisam sigurna koliko neka "naknadna" popularizacija nauke, koja bi se odvijala van školskog sistema, može da ima efekta. U smislu da publiku - kupce knjiga, posetioce predavanja, pa i foruma - za tu popularizirajuću priču već čine oni koji su zainteresovani za nauku i nisu naročito podložni uticajima krenk teorija (ovo je moja ni na čemu zasnovana procena, moguće je da jako grešim).

U tom smislu, čini mi se da ima više smisla školskoj deci (svih uzrasta) objasniti/pokazati šta je nauka u stvari, plus, što mi se čini jako važno, ali ne mogu da smislim ko bi bio "nadležni organ" za to, objasniti ljudima kako se koristi Internet. Odnosno, kako da razlikuju validne informacije od onih ostalih.

Još jedan mogući razlog zbog koga krenk teorije imaju publiku ima veze sa nerazumevanjem razlike između prirodnih i društvenih nauka. Tj. da, iako su rezultati društvenih nauka u velikoj meri podložni tumačenju, pa i najrazličitijim zloupotrebama, sa prirodnim naukama stvari ne stoje baš tako. Za to malo krivim i postmodernu sa pričom o "relativnosti" i "društvenoj konstruisanosti" istine.
 
Tekst je odličan. Meni je naročito korisno bilo da pročitam o Daning-Kruger efektu. Pošto je to bio i moj iskustveni zaključak, drago mi je da postoji i eksperimentalna potvrda za to. :D

Meni se čini da neki od razloga za popularnost krenk teorija leže pre svega u nekim nedostacima školskog sistema (sad pričam o Srbiji, pošto to jedino znam iz prve ruke). Izgleda da ljudi masovno završavaju osnovne i srednje škole (a izgleda i neke fakultete) a da nemaju ni najblažu predstavu o tome šta je nauka i kako funkcioniše. U smislu, u školi se od njih traži da pročitaju i nauče da reprodukuju ono što u knjigama piše, pa valjda pretpostavljaju da to tako ide i nadalje - i onda se dođe to toga da su naučnici "ljudi zatvorenog uma koji samo ponavljaju ono što su im u školi rekli". Da nije tužno bilo bi smešno.

Drugo, nisam sigurna koliko neka "naknadna" popularizacija nauke, koja bi se odvijala van školskog sistema, može da ima efekta. U smislu da publiku - kupce knjiga, posetioce predavanja, pa i foruma - za tu popularizirajuću priču već čine oni koji su zainteresovani za nauku i nisu naročito podložni uticajima krenk teorija (ovo je moja ni na čemu zasnovana procena, moguće je da jako grešim).

U tom smislu, čini mi se da ima više smisla školskoj deci (svih uzrasta) objasniti/pokazati šta je nauka u stvari, plus, što mi se čini jako važno, ali ne mogu da smislim ko bi bio "nadležni organ" za to, objasniti ljudima kako se koristi Internet. Odnosno, kako da razlikuju validne informacije od onih ostalih.

Još jedan mogući razlog zbog koga krenk teorije imaju publiku ima veze sa nerazumevanjem razlike između prirodnih i društvenih nauka. Tj. da, iako su rezultati društvenih nauka u velikoj meri podložni tumačenju, pa i najrazličitijim zloupotrebama, sa prirodnim naukama stvari ne stoje baš tako. Za to malo krivim i postmodernu sa pričom o "relativnosti" i "društvenoj konstruisanosti" istine.

mislim da u ovom segmentu gresis, jer ima mnogo ljudi koji ne znaju u sta da "veruju" (iako ne volim ovaj izraz da se upotrebljava kada je nauka u pitanju) dakle obicni posmatrac koji cita sve i svasta po netu, forumima, novinama i sl..i onda na osnovu tih tekstova koje vidi, stice neki utisak i zakljucuje da je eto to bas tacno, pa tako ako se u sretstvima javnog informisanja u vecem broju nalaze informacije pseudonaucnika (a to je na zalost upravo tako) dolazi do polularizacije istih i sve veceg broja laika koji prostim slusanjem i ubijanjem dosade upijaju takve informacije kao istinite, jer se niko nije pojavio da te iste demantuje argumentovano
 
Ja i rekoh da je moguće da grešim, to je prosto moj utisak. :)
Što se foruma tiče, verovatno bi trebalo argumentovano odgovarati na svaku poruku, ali retki su oni koji su (kao endonuclease) da tome posvete dovoljno vremena i energije.
Ali što se tiče samih npr. predavanja itd. prosto mi se čini da njih zagovornici takvih teorija i ne posećuju. Jer znaju da će čuti nešto što se ne uklapa u ono što su odlučili da je istina.

Nemam rešenje. :D (Čak ni u onom delu koji se odnosi na predstavljanje nauke u školama i upućivanje korisnika Interneta u razliku između bloga i članka u naučnom časopisu.)
 
Ja i rekoh da je moguće da grešim, to je prosto moj utisak. :)
Što se foruma tiče, verovatno bi trebalo argumentovano odgovarati na svaku poruku, ali retki su oni koji su (kao endonuclease) da tome posvete dovoljno vremena i energije.
Ali što se tiče samih npr. predavanja itd. prosto mi se čini da njih zagovornici takvih teorija i ne posećuju. Jer znaju da će čuti nešto što se ne uklapa u ono što su odlučili da je istina.

Nemam rešenje. :D (Čak ni u onom delu koji se odnosi na predstavljanje nauke u školama i upućivanje korisnika Interneta u razliku između bloga i članka u naučnom časopisu.)

Pa u sustini je jako prosto, samo treba jedna propaganda da nadjaca drugu. Sto je veoma tesko posto je pseudonauka zaposela skoro svaki oblik medije dok smo ih mi ignorisali.
 
Ali nije to samo posledica "našeg" ignorisanja. Koliko ljudi poznaješ (mada, hm, ko god da se ovde redovno pojavljuje verovatno nema reprezentativni uzorak za krug prijatelja) koji gledaju emisije posvećene nauci? Pazi, nije da ih nema po raznim televizijama. Ali nisu toliko zanimljive koliko emisije o teorijama zavere. E sad, zbog čega je to tako...mnogo je teško pitanje za mene u ovom trenutku.
 
Ali nije to samo posledica "našeg" ignorisanja. Koliko ljudi poznaješ (mada, hm, ko god da se ovde redovno pojavljuje verovatno nema reprezentativni uzorak za krug prijatelja) koji gledaju emisije posvećene nauci? Pazi, nije da ih nema po raznim televizijama. Ali nisu toliko zanimljive koliko emisije o teorijama zavere. E sad, zbog čega je to tako...mnogo je teško pitanje za mene u ovom trenutku.

E ali u tome bas i jeste fora- naucnih programa na nasoj televiziji nema! Mozda jedan u pet programa izvdoji mozda 2 sata na dan naucnog programa i to je sve! Ostalo su talk nebuloze i vesti svakih 5 minuta. A zasto narod vise voli zavere nego istinu? Pa jako prosto- zanimljivije je! Kao kada od istinitog dogadjaja napravis neki trac sa mnogo vise dramatike. Logicno je da ce neistina vise zaintrigirati ljude.
 
Pa u sustini je jako prosto, samo treba jedna propaganda da nadjaca drugu. Sto je veoma tesko posto je pseudonauka zaposela skoro svaki oblik medije dok smo ih mi ignorisali.

e sad tu treba izvesti fantasticne marketinske poduhvate

obicnom gledaocu ce uvek biti interesantnija neka emisija o peudonauci nego neka o pravim naucnim cinjenicama
treba znati kako naucne cinjenice preobliciti u, sirokoj masi, prijemciv oblik
a sve ovo autori emisija o pseudonaukama dobro znaju i koriste

dovode se pseudo naucnici u popularne bla bla emisije u udarnim terminima
dok se naucno obrazovni program daje ili u ranim jutarnjim casovima il u kasnim vecernjim - velika greska
 
da vidim da vecina prica o istom :lol:

pa jedno vreme su se na b92 vrtele naucne emisije bbc produkcje, ja sam ih gutala, mislim prosto sam ljubitelj ali niko iz moje okoline to ne gleda
ali to je bilo kratkog daha i sada ih vise nema

jedino na prvom sto kasno uvece vikendom puste horizontove emisije, al ko tad gleda :roll: (osim par zaludjenika de i ja spadam :lol:)
 
da vidim da vecina prica o istom :lol:

pa jedno vreme su se na b92 vrtele naucne emisije bbc produkcje, ja sam ih gutala, mislim prosto sam ljubitelj ali niko iz moje okoline to ne gleda
ali to je bilo kratkog daha i sada ih vise nema

jedino na prvom sto kasno uvece vikendom puste horizontove emisije, al ko tad gleda :roll: (osim par zaludjenika de i ja spadam :lol:)

Ma batalio sam ja te magicne kutije gde se nalaze stotine hiljada cikaskih policajaca :lol:
Ali sta je takodje katastroficno- sve i da imamo naucne programe, ma koliko zanimljive, ljudi ce imati odbojan stav prema njima. Znas ono kako markiraju druge koji gledaju naucni program i izbacuju ih iz drustva zbog kompleksa nize vrednosti. LJUDI NE ZELE DA UCE. E a ovako sa pseudonaukom je lako- usled panike ljudi zaborave na sve to i traze nacin da se grupisu radi sigurnosti. Tipa "Hej jesi cuo vesti? 21.12.2012 bice smak sveta!" Dodaj jos kojeg "Digitalnog andjela" i par strucnih izraza u celu pricu i nastaje opsti holokaust.
 
Pa u sustini je jako prosto, samo treba jedna propaganda da nadjaca drugu. Sto je veoma tesko posto je pseudonauka zaposela skoro svaki oblik medije dok smo ih mi ignorisali.

mislim da u ovom segmentu gresis, jer ima mnogo ljudi koji ne znaju u sta da "veruju" (iako ne volim ovaj izraz da se upotrebljava kada je nauka u pitanju) dakle obicni posmatrac koji cita sve i svasta po netu, forumima, novinama i sl..i onda na osnovu tih tekstova koje vidi, stice neki utisak i zakljucuje da je eto to bas tacno, pa tako ako se u sretstvima javnog informisanja u vecem broju nalaze informacije pseudonaucnika (a to je na zalost upravo tako) dolazi do polularizacije istih i sve veceg broja laika koji prostim slusanjem i ubijanjem dosade upijaju takve informacije kao istinite, jer se niko nije pojavio da te iste demantuje argumentovano

Drugim rečima, ako se na pseudonauku odgovori propagandom, samo ćemo dodati još jedan glas u postojeću kakofoniju informacija.
Možda, ali samo možda, ćemo uspeti da satremo antirelativizam ili kreacionizam, pa čak možda i antivakcionizam, ali već sutra će se pojaviti neki novi pseudonaučni idiotizam, koji će se veoma brzo omasoviti.
Rešenje nije u lečenju posledice nego uzroka.

Postoje dva glavna uzroka za omasovljenje pseudonaučnih kretenizama.
Slabo obrazovanje i gubitak kredibiliteta visokoobrazovane populacije.

Slabo obrazovanje je posledica trenda "smanjenja opterećenja dece", prilagođavanja najgorima, obrazovanje u skladu sa potrebama privrede, insistiranje na praktičnim znanjima i svakako usklađivanje obrazovanja sa preovlađujućim religijama, i to na uštrb obrazovanja.
Zemlje u kojima su ove pošasti vaspitno-pedagoškog sistema najizraženije su upravo iste one zemlje gde su kretenizmi, kao što je kreacionizam i antirelativizam najizraženije.
Sa druge strane, u zemljama u kojima je postojao komunistički obrazovni sistem, procenti ljudi koji se povode za kretenizmima je nekoliko puta manji.
Ovo je više nego jasan pokazatelj da je besplatno, kvalitetno obrazovanje, koje postavlja visoke standarde i zahteve prava preventiva za kretenizme.

Gubitak kredibiliteta visokoobrazovane populacije.
Oduvek se u svakoj populaciji mogao naći izvestan broj pojedinaca, koji su spremni da prodaju svoj kredibilitet i integritet. Nezgoda je što je sa razvojem robovlasničkog kapitalizma broj tih pojedinaca porastao (ovde ne treba zaboraviti ni prilagođavanje partijskom mišljenju u komunizmu), a pošto su mediji svepristune danas lakše i brže saznajemo za više takvih slučajeva.

Ovde ću napraviti malu digresiju da izrazim svoje nezadovoljstvo zdravstvenim radnicima. Običnom narodu je vera u lekare ozbiljno poljuljana, imajući u vidu skorašnje afere vezane za korupciju u zdravstvu, pronevere, nepotizam, nenamensko trošenje sredstava, paralelni rad u državnim i privatnim zdravstvenim ustanovama, iznajmljivanje i komercijalno korišćenje državnih zdravstvenih objekata.
Dalje, na svakog zdravstvenog radnika za koga znam da se svojim pozivom bavi iz humanosi i altruizma, znam bar deset njih koji su specijalizaciju birali prema iznosu novca koji može da zaradi.
Posebno me revoltira što je moguće da posle deset godina učenja, veliki broj lekara bude samo priučeno.
Jutros, u jutarnjem programu RTS-a, jedna lekarka povodom epidemije meksičkog gripa u Ukrajini dozvoljava sebi tu drskost, neznanje, nesposobnost i ugrožavanje zdravlja naroda da kaže da je "narod posegao za bapskim lekovima: belim lukom, crnim lukom, ..."
Beli luk "bapski lek"?! :eek:
Ej, glupa glupačo, iz koje si se selendre dovukla?! :dash:
Na primer, svež, termički neobrađen beli luk, sadrži alicin koji čak i razblažen 1:85000 do 1:125000 pokazuje antibakterijsko dejstvo prema grampozitivnim i gramnegativnim mikroorganizmima: stafilokokama, streptokokama, bacilima tifusa, dizenterije i kolere, piogenesa, koli-bacila.
Postoji preko 2200 naučnih radova koji potvrđuju izuzetna svojstva belog luka.

"Bapski lek"?!
Taj "bapski lek" je sveta biljka slovenske religije, obilato korišćena u narodnoj medicini, a danas najpoznatije farmaceutske kompanije koriste različite supstance koje ekstrhuju iz belog luka za proizvodnju lekova.

U "bapske lekove" spadaju i digitalis, tvrda ražena glavica, kininova kora, vrbina kora, ipekakuana, čaulmogra, gorocvet, lincura, odoljen, kantarion, nana, itd.

U vreme epidemije gripa, u sezoni kada su zarazne bolesti naročito prisutne, izjaviti na nacionalnoj televiziji da je beli luk, koji je preventivno sredstvo (sprečava nastajanje bolesti, pa time smanjuje pritisak na zdravstvene ustanove; čak i da nije efikasan protiv meksičkog gripa, jeste efikasan protiv pstalih bolesti, čime mogućava imunom sistemu da se bori samo protiv meksičkog gripa, a ne protiv meksičkog gripa i još neke bolesti), zaslužuje krivično procesuiranje za izazivanje opšte opasnosti. :thumbdown:

Suviše je lako postalo pobornicima raznih kretenizama da upiru prstom u primere koji im na prvi pogled daju za pravo.
Uostalom, Lekarska komora, tj. Sud časti lekarske komore Srbije je pokrenuo postupak protiv dr. Dragane Jovanović, ali ne i protiv korumpiranih lekara koji su nedavno pohapšeni.
Koji argument je bolji od toga poborniku antivakcinizma u Srbiji? :think:

Setimo se kako je, sa spektakularnim uspehom sprovedena akcija u Jugoslaviji, kada se pojavila variola vera.
Uveren sam da kada bi se slična situacija danas dogodila, Srbija ne samo što ne bi mogla da ponovi akciju sa istom efikasnošću i ekspeditivnošću, nego bi posledice bile katastrofalne.

Da zaključim, protiv pseudonauke se treba boriti obrazovanjem i etikom, pridržavanjem najviših moralnih standarda, čime od sebe pravite primer koji treba slediti, a ne primer koji treba osuđivati.
 
Ali nije to samo posledica "našeg" ignorisanja. Koliko ljudi poznaješ (mada, hm, ko god da se ovde redovno pojavljuje verovatno nema reprezentativni uzorak za krug prijatelja) koji gledaju emisije posvećene nauci? Pazi, nije da ih nema po raznim televizijama. Ali nisu toliko zanimljive koliko emisije o teorijama zavere. E sad, zbog čega je to tako...mnogo je teško pitanje za mene u ovom trenutku.

Vecina ljudi tezi da svoj zivot ispuni nekim smislom, ponekad i misijom. Ako necija licnost ne poseduje izvesnu dubinu kako bi svoj zivot ispunila ili osmislila nekim kvalitetnim sadrzajima, ona ce ga ispuniti vulgarnim pseudointelektualnim i kulturoloskim obrazcima. Na primer, neko ce svoj zivot osmisliti time sto ce se identifikovati kao ultra-navijac nekog sportskog kluba i postati deo nasilnicke navijacke grupe, drugi ce u svom nacionalnom, etnickom ili rasnom identitetu pronaci odgovore na neka slozena zivotna pitanja, a neko treci ce svoje misaone okvire ispuniti teorijma zavere i infantilinim pseudoreligijskim obrazcima. Svako ce oformiti onaj sadrzaj koji odgovara njegovim licnim kvalitetima i afinitetima, slicno kao sto razliciti gledaoci u okviru iste ponude televizijskog programa u nekom trenutku svojim daljinskim upravljacima biraju potpuno razlicite sadrzaje.
 
Ali nije to samo posledica "našeg" ignorisanja. Koliko ljudi poznaješ (mada, hm, ko god da se ovde redovno pojavljuje verovatno nema reprezentativni uzorak za krug prijatelja) koji gledaju emisije posvećene nauci? Pazi, nije da ih nema po raznim televizijama. Ali nisu toliko zanimljive koliko emisije o teorijama zavere. E sad, zbog čega je to tako...mnogo je teško pitanje za mene u ovom trenutku.

Naučnih emisija ima danas daleko manje nego pre dvadeset godina.
Nekada je na RTS-u postojao naučno-obrazovni program. Na primer, emisija "Opstanak" ili emisije slične sadržine su emitovane oko 10 ili 11 časova i reprizirane popodne oko 16 ili 17 časova, svakog radnog dana.
RTS danas u tim terminima pušta... pa obične gluposti, koje ničemu ne koriste.


E ali u tome bas i jeste fora- naucnih programa na nasoj televiziji nema! Mozda jedan u pet programa izvdoji mozda 2 sata na dan naucnog programa i to je sve! Ostalo su talk nebuloze i vesti svakih 5 minuta. A zasto narod vise voli zavere nego istinu? Pa jako prosto- zanimljivije je! Kao kada od istinitog dogadjaja napravis neki trac sa mnogo vise dramatike. Logicno je da ce neistina vise zaintrigirati ljude.

Nije zanimljivije, nego je lakše, a i podilazi se najglupljim i najneobrazovanijim slojevima stanovništva.
Biti obrazovan i načitan je postalo nešto poput gube u današnjem društvu.
To nije cool, nije in, nije fancy, nije trendy.
Zašto?
Zato što je glupa radna snaga, jeftina radna snaga, kojoj možete sve da prodate.
 

Back
Top