Postavih temu za sve one koje muci dosadna urtikarija,kao i mene...Nazalost sa njom jos uvek moramo ziveti..jer odredjenog leka nema koji bi trajno resio ovu alergiju,postoje samo lekovi koji otklanjaju simptome...narocito je "zanimljiva"ona hronicna urtikarija koja je jako podmukla...pa otvarajuci ovu temu zelim da razmenimo iskustva i mozda neka nova saznanja o ovoj 'dosadi',koja itekako moze da iskomplikuje zivot...(za sve one koji neznaju sta je urtikarija evo informacija:



Zbog reakcije kože slične kao pri kontaktu s koprivom urtikarija se često naziva koprivnjača. Izaziva crvena, edematozna žarišta iznad razine kože (tzv. urtike), a dijeli se na akutne, recidivirajuće (ponavljajuće) i kronične. Razlika je prije svega u trajanju bolesti, a slika bolesti uvijek je ista. Akutna urtikarija traje najviše do tri tjedna, recidivirajuće do tri mjeseca, a kronične i nekoliko godina, uz povremena pogoršanja i poboljšanja.
Dok su u akutnom obliku urtike veličine kovanog novca do dlana, spajaju se i izražen je jak svrbež, kronične su veličine nokta ili manje, raspoređene manje ili više simetrično. Mogu se javiti i opći simptomi (npr. povišena temperatura), simptomi unutarnjih organa (najčešće dišnog i probavnog sustava), a u području gdje je tkivo rahlo, oko očiju, usana i zglobova, čest je jak otok. Može se razviti i oteklina početnog dijela dišnog puta i jezika s osjećajem gušenja i otežana gutanja, astmatički napad, znaci rinitisa ili konjuktivitisa, ali i proljev ili bolovi u trbuhu. Jako izraženi simptomi mogu ugroziti život bolesnika. U nekim slučajevima nastaje i generalizirana alergijska reakcija s anafilaktičkim šokom (najčešće nakon uboda insekata ili uzimanja nekih lijekova), kada zataje disanje i rad srca, što može imati i smrtni ishod.

Koga ili što optužiti?

Prema reakciji koja se odvija u organizmu, urtikarija spada u tzv. alergijske reakcije ranog tipa, što znači da promjene na koži nastaju 20 do 30 minuta ili nekoliko sati nakon unosa. Alergen se spaja s postojećim specifičnim antitijelom vezanim na stanicu mastocit koja puca i oslobađa barem desetak vrlo aktivnih tvari što pogoduju nastanku alergijske reakcije. Najvažnija je od njih svakako histamin, a u kroničnih i fizikalnih urtikarija i acetilholin.
Najčešći su alergeni hrana, lijekovi (antibiotici, acetilsalicilna kiselina, analgetici, antireumatici i dr.), neki inhalacijski alergeni (udišu se ili dođu u kontakt s kožom - pelud, grinje iz prašine, životinjske dlake) te ubodi insekata. Urtikariju mogu izazvati i fizikalni čimbenici, također na principu imunoloških promjena u organizmu, ali ne potpuno u smislu klasične alergijske urtikarije. To su najčešće hladnoća, toplina, pritisak, fizički napor i sunce (UV zrake). Postoji i grupa alergijskih reakcija potencirana stresom i psihogenim čimbenicima.
Dok kod akutne urtikarije bolesnik obično zna točno navesti koji je alergen posrijedi, kod recidivirajućih i kroničnih oblika često je riječ o kombinaciji alergena (dva ili više) ili postojanju unutarnjih čimbenika, pa dolazi do stvaranja autoantigena. To su najčešće upalni procesi uha, nosa, grla, sinusa, ginekološke ili urološke upalne bolesti, hormonalni poremećaji, parazitoze, bolesti jetre ili druge bolesti probavnog sustava, a u vrlo tvrdokornim slučajevima mora se misliti i na maligne bolesti. Kod oko 50 posto kroničnih urtikarija ne može se pronaći uzrok, pa ih nazivamo idiopatskim.Kako utjecati na alergijsku reakciju?

S obzirom na to da je klinička slika tipična, dijagnoza ne predstavlja teškoće. Bitno je spriječiti daljnji unos alergena u organizam (ako je poznat) i ubrzati njegovo izlučivanje (npr. davanjem laksativa u slučaju prehrambenog alergena). Valja spriječiti i unos bjelančevina nekoliko dana (ne jesti meso, mliječne proizvode i jaja), da bi ih se kasnije postupno uvodilo prema uputi. Izbjegavanje bjelančevina osobito je važno ako je alergen mala molekule jer tada neće naći nosača (bjelančevinu) i prestat će djelovati.

U težim oblicima popraćenima i nekom komplikacijom (gušenje, edemi, početni znaci šoka) daju se kortikosteroidi (najčešće oni koji brzo djeluju i brzo se izlučuju) u infuziji ili intramuskularno, najčešće dva, tri dana. Potom se doza postupno smanjuje prelaskom na tablete do ukidanja (najviše sedam do deset dana). Daju se i antihistaminici, lijekovi koji sprječavaju vezanje histamina na stanice i njegovo djelovanje, ali i ubrzavaju izlučivanje već stvorenog prirodnim putem (stolica, urin). U početku se daju u infuziji ili intramuskularno, a poslije u obliku tableta. Postoji velik broj antihistaminika I. i II. generacije koji se daju nakon smirenja akutnih znakova urtikarije još 10 do 14 dana.
U kroničnim oblicima, ali i kod fizikalnih, dobrim su se pokazale i kombinacije I. i II. generacije antihistaminika uz obvezno dodavanje blokatora za histamin 2 receptore koji se nalaze duž cijeloga probavnog sustava i također omogućuju djelovanje oslobođenog histamina (preparati ranitidina - najčešće Peptoran, Ufamid, Ulran).

Po mogućnosti pronaći krivca

Kod akutnih urtikarija, gdje je poznat uzročni alergen, nije potrebno alergološko testiranje jer se, izbjegava li se on, alergija više neće javljati. Kada alergen nije točno poznat, rade se alergološki testovi, najčešće prick metodom (metoda uboda) ili schratch metodom (grebanje kože) kod testa na konzervanse. Sigurnost je testova oko 75 do 80 posto. Kako bi se postigao željeni učinak, svakako treba ozbiljno shvatiti rezultate testa i strogo izbjegavati sve alergene koji su prilikom testiranja bili pozitivni.
Kod kroničnih se urtikarija, zbog mogućnosti postojanja unutarnjih čimbenika, provodi kliničko-laboratorijska obrada:

sedimentacija (SE), kompletna krvna slika (KKS), glukoza u krvi (GUK), jetrene probe (AST, ALT, gama GT), urea, kreatinin, lipidogram, elektroforeza bjelančevina, imunoelektroforeza, IgE-ukupni, Helicobacter pylori test (iz krvi), hormoni štitnjače (T3, T4, TSH), antitireoidna antitijela, C, C1, C3, CIK, CRP, stolica na parazite, stolica na Candidu, bris na oxyure, provokacija na amebe, bris nosa i ždrijela, antistreptolizinski titar (AST-O, ASTA), ORL pregled, stomatološki pregled, ginekološki pregled za žene, a urološki za muškarce te rtg snimka pluća.
Ovisno o anamnestičkim podacima, katkad se obradi samo dio, npr. samo probavni sustav ili samo hormonalna obrada, tj. ciljano se provjeravaju razgovorom dobiveni podaci.
Ako se pronađe uzrok, liječenje se nastavlja kod nadležnog specijalista, a cijelo se vrijeme uzimaju antihistaminici (bilo I. generacije ili kombinaciju I. i II. generacije uz i H2 blokatore, što se pokazalo vrlo učinkovitim). U slučaju da se uzrok ne nađe i postavi se dijagnoza kronične idiopatske urtikarije koja može trajati godinama, preporučuje se na dulje razdoblje uzimanje navedenih kombinacija lijekova, uz redovite kontrole specijalista dermatologa.
U grupi urtikarija uzrokovanih vanjskim čimbenicima potrebno je izbjegavati uzročnike u najvećoj mogućoj mjeri, a uz spomenute lijekove dobrim su se pokazali i antihistaminici koji sediraju (smiruju) ili antiholinergici.
Zbog čestih nesporazuma s nadležnim liječnicima važno je napomenuti da se alergološki testovi rade u stvarno indiciranim situacijama, tj. onda kada nam alergen nije točno poznat, kada se bolest ponavlja ili se povezuje s nekoliko uzročnih čimbenika. Bitno je da barem tri, četiri tjedna prije testiranja bolesnik ne uzima kortikosteroide, a tri do pet dana prije da ne uzima antihistaminike, sedative i analgetike, jer će rezultati biti lažno negativni.
Bolesnici koji imaju kronične urtikarije kod kuće uvijek moraju imati lijekove tipa antihistaminika, koje u slučaju često neočekivanih pogoršanja treba odmah uzeti i javiti se nadležnom liječniku.
Bolesnika s urtikarijom, osobito onom koja se javlja rijetko i "bez uzroka", treba upoznati i s pojmom intolerancije na histamin ili histaminizam. Riječ je o reakciji na histamin koji se može stvarati ne samo tijekom alergijske reakcije nego i kao razgradni produkt neke hrane (bjelančevina). Hrana zbog duljeg stajanja ili početka kvarenja u sebi sadrži mnogo histamina, kao i jela koja se podgrijavaju. Histamin se ne može razoriti kuhanjem, smrzavanjem ili grijanjem u mikrovalnoj pećnici, a kombinacija alkohola s hranom koja sadrži histamin pojačava njegovo djelovanje. Mnogo histamina ima u crvenom vinu, pjenušcima, pivu, sirevima, plavoj ribi (osobito konzerviranoj), suhomesnatim proizvodima, naročito ako dulje stoje. Preporuka je jesti uvijek svježu, laganu i kuhanu hranu. I kod pojave intolerancije na histamin daju se antihistaminici.