DEPRESIJA

Sy hroničnog zamora ( CFS )

Sy hroničnog umora je reakcija organizma vezana sa psihosocijalnim stanjem (anksioznost, depresija, životni stil ).
- je stanje praćeno mnogim fizičkim i psihičkim promjenama
-1990 godine Kirk je pratio 71 pacijenta. Od njih 37-52% je imalo uzrok u nekoj organskoj komponenti (bolest), 8% je bila posljedica upotrebe medikamenata, 4% uzrok je bila anemija.
Definicija:
- 2 velika kriterijuma + najmanje 8 simptoma
- 2 velika kriterijuma + najmanje 6 simptoma + fizički znak (hronično oboljenje)

Veliki kriterijumi:
1. Novi početak zamora u trajanju dužem od 6 mjeseci sa 50% reduciranom aktivnošću.
2. Nema drugih medicinskih ili psihijatrijskih stanja koja mogu prouzrokovati simptome.

Simptomi:
- glavobolja
- migratornr artralgije bez otoka i crvenila
- lako povišena temperatura
- bolno grlo
- bolna cervikalna ili aksilarna adenopatija
- neobjašnjiva generalizovana slabost mišića
- mialgije
- smetnje spavanja (hipersomnija, insomnija)
- neuropsihološke žalbe (jedna ili više, fotofobija, vizuelni skotomi, zaboravnost, iritabilnost, konfuzija, smetnje koncentracije, depresija)
- prolongirani generalizovani zamor ( čak i poslije nivoa fizičke aktivnosti koji ste ranije tolerisali)

Statistika:
- 18% pacijenata u V.Britaniji
- 6,9% pacijenata u Texasu
- 13,6% pacijenata u Kanadi
- 32% pacijenata u Izraelu
- 3-4% češće oboljevaju žene nego muškarci
 
Ne verujem da umor izaziva depresiju...posebno ne fizicki umor...

Depresiju izaziva sklonost ka istoj..veoma cesto oboljenje danas...rezultat savremenog zivota i cena istog...najvise cena otudjenosti i osecaja da je sve nebitno...

Depresiju takodje izaziva i osecaj izolovanosti, prolaznosti, patetike...kada prestanemo da vidimo lepotu oko nas predstavlja siguran signal da postajemo depresivni....oporavak je dug dug dug nazalost

Da li je oporavak dug dug dug..
ili to zavisi od stadijuma depresije, odn. vrste?
 
Da li je oporavak dug dug dug..
ili to zavisi od stadijuma depresije, odn. vrste?

..da zavisi od vrste depresije..recimo Velika epizoda depresije (veliki depresivni poremećaj) se rješava poslije 12 - 18 mjeseci. Prvo imamo veliku epizodu depresije zatim period normalne funkcije pa opet depresija (nešto kraća)

otprilike ovako:

prvo faza velike depresije

normal. funk.

faza kraće dep.
 
Poslednja izmena:
Steta sto na ovoj temi niko nije napisao kako se depresija leci..posebno kako covek sam sebi u toj situaciji moze da pomogne..(sem psihijatra i medikamenata)

Depresivac sam sebi ne moze mnogo da pomogne ako je ozbiljna depresija u pitanju, koja se ne leci, jer nema snage za to...
Uz lekove i adekvatno lecenje + podrsku partnera, rodbine (bliznjih), depresivna osoba polako "dolazi sebi"...tu pomazu setnje, bavljenje sportom, zdrava ishrana, razgovori sa dragim ljudima, druzenje (u pocetku zna da bude problem jer osoba mora ponovo da navezuje kontakte mozda i sa istim ljudima, jer se je na neki nacin izolovala), razni hobiji od citanja pa nadalje, mnogo POZITIVNOG razmisljanja, razmisljati u pravcu da svaki problem moze da se resi i uloziti napore u to korak po korak, radovati se mali stvarima, potraziti utehu mozda i u veri (za one koji veruju), truditi se upoznati sebe i prepoznati signale koji upucuju na to da nesto nije ok....

:)

A osnove samog lecenja depresije nek napise neko strucan.,..ako ga ima...
 
Steta sto na ovoj temi niko nije napisao kako se depresija leci..posebno kako covek sam sebi u toj situaciji moze da pomogne..(sem psihijatra i medikamenata)

LJudi u mom okruzenju,svoju apatiju, stres,depresiju i sl.lece tako sto se
nalivaju Guinness-om ili Jameson-om u vikend shemi.Nazalost oni su i debelo
ubedjeni da im to pomaze,tako da ne pomazu price i saveti lekara;cak ni otkazi sa posla.
 
Jaoj svašta sam ovde pročitao.
"U udžbeniku piše da depresija spada u psihoze"
Pogledaj malo bolje taj udžbenik. Depresija ne spada u psihoze. Jeste poremećaj raspoloženja. A psihoze su poremećaj ličnosti. Ali jedno ne isključuje drugo.
Ovde je napravljena papazjanija od informacija.
Postoji endogena i reaktivna depresija. Kod reaktivne se zna uzrok i lakše se leči, može i bez farmakološke podrške da prođe, dok se kod endogene ne zna tačan uzrok i može ih biti više.
Kod izraženije deprepisije ne pomaže ni volja ni želja, mora se obratiti psihijatru i moraju se uzimati farmakološka sredstva jer je došlo do hemijskog poremećaja u mozgu. Nedostatak serotonina itd bla-bla... Nije se sa time igrati i svako odlaganje odlaska psihijatru otežava buduće lečenje.
Ukucajte depresija na onome, kako se zove, googlu. A posle može i serotonin. A najbolje ukucajte odmah sex ili porno :p

Muzjak je govorio.
 
Ovo nisam najbolje razumela - kako ''koja se ne leci''?

Pa ako se ne leci antidepresivima ili na neki drugi nacin...ne mozes se sam izboriti sa tezom depresijom koja traje vec duze vremena...tu ne pomaze sport i ohrabrenja drugih u stilu "bori se" i sl. jer kao sto napisah osoba nema snage ni volje da sebi pomogne..a cesto se i ne prepozna odma da je depresija u pitanju...
 
Klasifikacija DSM-IV-TR - Trenutno važeća verzija (klasifikacija psihijatrijskih poremećaja)

DSM-IV-TR, trenutno DSM izdanje
Poredak
The DSM-IV je kategorički klasifikacioni sistem. Kategorije su prototipovi, i smatra se da pacijent sa simptomima bliskim prototipu ima taj poremećaj.. DSM-IV uputstvo, “nijedna kategorija mentalnog poremećaja nije potpuno odvojen entitet sa apsolutnim granicama ...” ali izolovanima, loše klasifikovanima i simptomima bez kriterijuma se ne daje važnost (nezabilježenim u navedenim poremećajima). Dozvoljava se korištenje termina blagi, srednje teški ili teški oblici poremećaja. Za gotovo polovinu poremećaja, simptomi moraju biti tako izraženi da izazivaju '' klinički značajan distres ili pogoršanje socijalnih, radnih ili drugih važnih područja funkcionisanja'', iako DSM-IV-TR je uklonila kriterijum distresa u slučaju poremećaja tikova i teškog oblika parafilije.Svaka kategorija poremećaja ima numerički kod uzet iz ICD kod sistema,a koristi se u administrativno zdravstvene svrhe (uključujući osiguranje).

Multi-osovinski sistem
The DSM-IV je organizovala svaku psihijatrijsku dijagnozu u pet nivoa(osovina) prema različitim aspektima onesposobljavanja poremećaja :

Nivo I: Klinički poremećaji, uključujući velike mentalne poremećaje, i poremećaje učenja
Nivo II: Poremećaji ličnosti i mentalna retardacija (iako su razvojni problemi, kao što je Autizam, bili svrstani u nivo 2 u prethodnom izdanju, ovi poremećaji su sad svrstani na nivo 1 )
Nivo III: Akutna medicinska stanja i fizički poremećaji
Nivo IV: Psihološki i faktori okoline doprinose poremećaju
Nivo V: Globalna procjena Funkcionisanja djece i mladih ispod 18 godina

Uobičajeni poremećaji Nivoa 1 uključuju depresiju, anksiozne poremećaje, bipolarni poremećaj, ADHD, spektar autističkih poremećaja, fobije, i šizofreniju.

Uobičajeni Nivo 2 poremećaja uključuju poremećaje ličnosti: paranoidni, šizoidni, šizotipični, granični, antisocijalni, narcisoidni, histrionični, izbjegavajući, zavisni, opsesivno-kompulzivni poremećaj ličnosti i mentalnu retardaciju.

Uobičajeni poremećaji Nivoa 3 uključuju povrede mozga i ostala medicinsko/fizička stanja koja mogu pogoršati postojeću bolest ili prisutne simptome koji mogu ličiti nekom poremećaju.

Upozorenje
DSM-IV-TR stanje, kao rezultat Federalnog mandata, koji treba da poboljša ljudska prava, ako se koristi od strane nestručnih lica može voditi neadekvatnoj procjeni pravog konteksta. Pravilna upotreba dijagnostičkih kriterijuma zahtjeva ekstenzivan klinički trening, i njegova suština se ne može'' jednostavno objasniti u časopisima hrane i mode''. APA dijagnostičke zabilješke su primarno namjenjene kao ''zgodna upustva'' među profesionalcima.U slučaju potrebe za DSM savjetima laici trebaju upotrebljavati DSM samo radi dobijanja informacija, ne radi postavljanja dijagnoze, a osobe koje imaju mentalne poremećaje, trebaju se uputiti na psihološko savjetovanje ili tretman.Nadalje,postavljena dijagnoza može imati različite etiologije(više uzroka) ili zahtjevati različiti tretman; DMS ne sadrži informacije o terapiji niti uzroku poremećaja. Rangiranje po DMS predstavlja zajednički pogled psihijatrijskih i psiholoških pitanja ili stanja, i nije isključiv po pitanju šta se može smatrati ''bolešću''.

DSM-V: sledeća verzija

Sledeće (peto) izdanje Dijagnostičkog i Statističkog Priručnika Mentalnih poremećaja (DMS), DMS-V, je trenutno u procesu konsultacija, planiranja i popravki. Bit će objavljen u Maju 2013.

Trenutno važeća podjela depresije je na:
Unipolarnu depresiju - u koju spadaju - veliki depresivni poremećaj (više od jedne velike depresivne epizode), distimija, sezonski afektivni poremećaj
Bipolarnu depresiju - bipolarni poremećaj tipa 1, bipolarni poremećaj tipa 2, ciklotimija
Postporođajna depresija
Poremećaji raspoloženja koji spadau u DMS-IV grupu - poremećaji raspoloženja koji ne zadovoljavaju ni jedan kriterijum za neki od specifičnih poremećaja (delirijum, simptomi apstinencijalne krize, šizoafektivni poremećaj)
 
@tgdanijela
Kakva bre bipolarna depresija? Kakve su to gluposti? Ko je to pisao? To nema veze.
Postoji bipolarni poremećaj raspoloženja gde se smenjuju depresija i manija.
Ne znam čemu ti služi ovo pisanje kad nisi u struci.
Imaš li neko pitanje ili hoćeš da pametuješ?

A tema je: Umor i depresija..dodirne tačke..?
Pa mislim stvaaaarno.
 
@tgdanijela
Kakva bre bipolarna depresija? Kakve su to gluposti? Ko je to pisao? To nema veze.
Postoji bipolarni poremećaj raspoloženja gde se smenjuju depresija i manija.
Ne znam čemu ti služi ovo pisanje kad nisi u struci.
Imaš li neko pitanje ili hoćeš da pametuješ?

A tema je: Umor i depresija..dodirne tačke..?
Pa mislim stvaaaarno.

Krećemo od početka..prvo da razgraničimo podjelu psihijatrijskih poremećaja...
..znam da mnogi ne znaju, ali danas nema više apsolutno vremenski neograničenih definicija ni psihičkih ni psihijatrijskih stanja i poremećaja ...u psihijatriji, koja je grana medicine, kao i u čitavoj medicinskoj nauci danas postoji nešto što se zove medicina zasnovana na dokazu.Upotrebljava se i za klasifikaciju psihijatrijskih poremećaja. Na osnovu eksperimenata i rezultata sastavljaju se najadekvatniji, najprecizniji (koliko je to moguće ) vodiči za dijagnostiku, klasifikaciju i terapiju oboljenja. Postoji više nivoa dokaza. Nivo 1 dokaza (ovo se odnosi na nivoe dokaza, a ne nivoe navedene u DSM-IV klasif.) i onaj najsigurniji je rabdominizirano duplo slijepo istraživanje.
Hoću da naglasim da danas važeća podjela psihijatrijskih oboljenja izgleda ovako, sviđalo se to nekome ili ne..a podjela depresije je također,za sada, takva kako je navedeno.
Psihijatri i psiholozi sarađuju na psihijatrijskim klinikama, tako da je sve na svom mjestu.
Da, bipolarni poremećaj se sastoji od faze depresije, svaki tip, tako da je po novoj klasifikaciji DSM-IV (najčešće korištenoj) svrstan u Nivo 1, a u podjeli depresije mu je mjesto kako je navedeno. Žao mi je što je nekadašnja podjela na endogenu i reaktivnu nevažeća; nije da je isključena iz razmatranja; ali moram da vas obavjestim o najnovijim dešavanjima u struci.
Zapravo sam htjela napisati nešto o liječenju depresije, farmakološki i nefarmakološki jer je neko to tražio. Ovo je samo neophodni uvod.
 
Velika depresija

Velika depresivna epizoda se karakteriše ili osjećajem tuge ili gubitkom interesa koji traje najmanje dve sedmice i uzokuje teškoće u individualnom funkcionisanju na poslu, u školi, kod kuće, ili u odnosima sa prijateljima ili porodicom. Ostali uobičajeni simptomi koji mogu biti prisutni uključuju:

Sniženo raspoloženje najveći dio dana
Osjećaj krivice
Osjećaj uzaludnosti
Osjećaj anksioznosti ili nervoznosti
Osjećaj usporenosti i nedostatka energije
Promjene apetita/ gubitak na težini ili dobitak
Iritabilnost ili agitacija
Problemi sa spavanjem ili previše spavanja
Smanjen libido
Problemi sa koncentracijom ili pamćenjem
Gubitak energije ili osjećaj umora
Neobjašnjivi fizički simptomi
Čest osjećaj emocijalnog sloma i plakanje
Razmišljanje o suicidu ili želja za smrću


Najveći broj osoba sa velikom depresijom neće imati sve ili većinu navedenih simptoma. Pojedinci također mogu imati ''maskiranu'' depresiju, kada nisu svjesni da su depresivni, ali drugi to primjećuju.Velika depresivna epizoda se može podjeliti na blagu, srednje težine i tešku sa ili bez psihotičnih simptoma (npr. čuju glasove).Subtipovi velike depresivne epizode su kakatonična, melanholična, i atipična.Ako osoba ima više od jedne velike depresivne epizode,može se postaviti dijagnoza velikog depresivnog poremećaja.

Osobe sa velikom depresivnom epizodom ili velikim depresivnim poremećajem su u povećanom riziku od samoubistva.Uobičajeno je za osobe sa depresijom da osjećaju da su nekako odgovorni za svoje stanje i ''da krive'' sebe za to kako se osjećaju, i uglavnom vjeruju da je drugima '' bolje bez njih''.Veoma je važno pokušati obezbjediti profesionalnu pomoć i terapiju što je moguće ranije i započeti sa tretmanom.Traženje pomoći od zdravstvenog profesionalca dramatično smanjuje rizik samoubistva. Studije su pokazale da je efikasan način identifikovanja osoba sa rizikom suicida pitati depresivnog prijatelja ili člana porodice da li razmišlja o samoubistvu, jer planiranje suicida već povećava rizik.

Oboje, i antidepresivi i psihoterapija se koriste u tretmanu depresije. Studije su pokazale da je ova kombinacija efektivnija zajedno, nego ako se koristi samo jedna od njih.Selektivni inhibitori ponovnog preuzimanja serotonina (SSRI) kao što je sertralin (Zoloft) i paroksetin (Paxil), inhibitori ponovnog preuzimanja serotonin-norepinefrina kao venlafaxin (Effexor), i bupropion ( Wellbutrin), dopaminski i norepinefrinski inhibitor ponovnog preuzimanja, su najuobičajeniji lijekovi prve-linije u tretmanu velike depresije.Ovi lijekovi imaju prednost zahvaljujući svom profilu neželjenih efekata. Ostali, starija klasa lijekova triciklični antidepresivi (TCA), inhibitori monoaminooksidaze (MAO) se također ponekad koriste. Kognitivno-bihejvioralna terapija(koristi se individualno ili grupno i prilagođena je tako da si pacijent može sam pomoći), tip psihoterapije koja se bazira na način kako misli i ponašanje utiču na raspoloženje, je pokazala uspješnost u tretmanu velike depresije.Ostali tipovi psihoterapije uključujući psihoanalizu, psihodinamičnu psihoterapiju, i interpersonalnu psihoterapiju se također uobičajeno koriste i mogu biti uspješne.
 
@tgdanijela
Da pronašao sam i novu podelu na unipolarnu i bipolarnu depresiju.
Ali kakve to veze ima.
Šta ćeš sada? Da copy-pastujes celu knjigu.
Šta je ovo? Predavanje za studente? Obaveštavanje neobaveštenih psihologa i psihijatara o novoj podeli (a biće ih još, tek smo u 21. veku).
Sad će ove starije generacije psihologa i psihijatara da penzionišu.
Čemu ovo služi i ko će da čita.
Ko ima problem njemu treba sažet kratak i jasan odgovor i ne pada mu na pamet (bar ne većini) da studira psihologiju zbog toga, uči podele koje će posle nekog vremena da zastare.
Oni koji ipak hoće da studiraju upisaće fakultet.
Ovo je otišlo daleko od teme koja, ponavljam, glasi: Umor i depresija..dodirne tačke..?
Interesantno je da si ti postavljač ove teme.
Pa postavi temu: Udžbenik iz psihologije i nove podele. Ali ne moraš da copy-pastujes već možeš da postaviš link do strane na kojoj se nalaze informacije pa ćemo sami da odemo i čitamo.
Ili prouči to sve lepo pa nam kaži šta si zaključila povodom umora i depresije ili čega god. Pomozi onima ovde koji nemaju vremena ni volje da se bave naučnoistraživačkim radom.
Ovde neko ima problem i simptome i treba mu dobar savet šta da uradi. I je.be mu se za podele i klasifikacije. Ako ga muči depresija on nema volje za životom pa kakva god da je trenutno klasifikacija i podela. Zbog nove podele neće mu biti ništa bolje i jako je važno da se javi psihijatru. Ne može sam sebe da leči i kraj.
U zavisnosti od težine i vrste poremećaja (kod depresije) psihijatar će prepisati antidepresiv i eventualno anksiolitik ili psihostabilizator. I na kraju se svede na to koliko ima dobrih farmakoloških sredstava pomoću kojih to stanje može da se prevaziđe i leči.
Da ne idem dalje, ima i ovde na krstarici već nešto o depresiji: http://zdravlje.krstarica.com/l/depresija/tipovi-depresije/
Мада, серем и ја. Пиши шта хоћеш ако те то задовољава, само мислим да нема неке сврхе. Не оволико опширно.
 
Ovo poslednje, kako prepoznati depresiju, već ima praktični smisao. Da ne budem skroz negativan. Tako mi se više sviđa. Proberi podatke pa ih postavi.
Samo se pitam što se mešam i popujem ti. Eto, oće mi se.
 
Kognitivno-bihejvioralna terapija

- je termin koji se sastoji od mnogo (oko 30) terapeutskih pristupa, tehnika i sistema.
CBT je nastao kombinacijom bihejvioralne i kognitivne terapije.Ono što je zajedničko obema je da se fokusiraju na ''ovdje i sad'' i na taj način pokušavaju učiniti simptome oboljenja podnošljivijim.
Terapeutske tehnike variraju s obzirom na različite pristupe CBT-u s obzirom na specifičnu vrstu problema, ali uobičajeno mogu uključivati vođenje dnevnika važnih događaja povezivajući ih sa osjećanjima, mislima i ponašanjem koja izazivaju; ispitivanje i testiranje načina razmišljanja i vjerovanja koja mogu biti nerealna i otežavajuća; postepeno izlaganje situacijama koje se izbjegavaju; nastojanje uspostavljanja novog načina ponašanja i reagovanja. Relaksacija; meditacija; i tehnike odvlačenja pažnje se također često koriste.
Liječenje uz pomoć kognitivno-bihejvioralne terapije nije proces koji se nauči preko noći.Čak i kad pacijenti nauče da prepoznaju kada i zašto je njihov mentalni proces otišao u pogrešnom pravcu, potrebno je ponekad dosta vremena i napora da bi se zamjenio nefunkcionalni spoznajno-afektivni-ponašajući proces ili navika sa mnogo razumnijim i prilagodljivijim.

Kompjuterizovana CBT (CCBT)

Postoje terapijske sesije, kompjuterizovani CBT programi, u kojima osoba komunicira sa kompjuterskim softverom umjesto sa terapeutom lice u lice.To je još jedna opcija jer terapeut nije uvijek dostupan, ili je suviše skup.Za osobe koje se osjećaju depresivne ili osobe sa apstinencijalnom krizom, pretpostavka da pričaju sa nekim o svojim najintimnijim problemima može biti neugodna. U ovim slučajevima CBT ( posebno on line) može biti dobra opcija.
Randomizirane kontrolne studije su dokazale uspješnost, i u februaru 2006 UK Nacionalni institut Zdravlja i Kliničkih stanja (NICE) je preporučio CCBT i učinio dostupnom korisnicima širom Engleske i Velsa, za pacijente koji ispoljavaju blagu/srednje tešku depresiju, kao korisniju metodu umjesto što ranijeg uključivanja antidepresiva.

- on line psihoterapija u slučaju depresije http://www.moodgym.anu.edu.au (MoodGYM)
 
Ovo poslednje, kako prepoznati depresiju, već ima praktični smisao. Da ne budem skroz negativan. Tako mi se više sviđa. Proberi podatke pa ih postavi.
Samo se pitam što se mešam i popujem ti. Eto, oće mi se.

Mnogo si nestrpljiv ...a mislim da je sve ovo korisno iz više razloga. Prvo pisajući seminare, tražeći ispitna pitanja ispostavilo se da na srpskim sajtovima nema gotovo nikakvih medicinskih, naučnih ili kakvih god hoćeš podataka (zavisi od struke). Mnogim bolesnim ljudima je teško ili se ne snalaze na stranim sajtovima.Hrvati imaju nešto više podataka, ali također nedovoljno. Pa zašto je to tako? Mnoge moje kolege kažu da bilo gdje ''vani'' studenti, specijalizanti stalno pišu projekte, seminare, a može se i vidjeti na njhovim sajtovima. Eto mnogi ''pljuju'' po wikipediji, a šta mi to imamo? ..
..da ne misliš da sam totalni altruista..zanima me ovo..učim i pomognem nekome..i zanimaju me problemi vezani za ovu tematiku...
...ne znači da se nećemo vratiti direkt na temu, ako skrenemo malo da odgovorimo nekome na pitanje ...Kako da si sam pokuša pomoći, ako boluje od depresije? ..a usput možemo naići na mnogo toga zanimljivog, što nismo ni znali da postoji, odnosno naučiti nešto....
 
E ako je tako onda niš. :)

Samo ne vidim da je neko pitao ono što ovde preobimno piše.
Evo ja ću te pitam, a ti ako si u prilici i imaš informacije napiši. A i glupo je da samo ti ovde postuješ.
Interesantno bi bilo opisati neke terapije, šta se i kako (konkretno) radi, mada je možda teško izvodljivo bez psihoterapeuta. Ali možda je interesantno, samo se opet bojim preobimnosti informacija, a uz to ljudi kojima je potrebna pomoć možda neće moći da iskoriste.
Kao što vidiš, ljudi se pitaju kako sebi da pomognu bez psihijatra, pa kako ne može bez psihijatra. Pa dobro, zaključeno je da ne može ali šta da učine i pored farmakoterapije, mada bi to psihijatar trebalo da im kaže. Interesantno je kako da prepoznaju depresiju (već odgovoreno). Pa možda i šta je to somatizcija depresije. I to su informacije koje su širem auditorijumu možda interesantne.
Ali primera radi:
"DSM-IV-TR stanje, kao rezultat Federalnog mandata, koji treba da poboljša ljudska prava..."
mislim da nema svrhe. Ovo nije odgovor ni na koje pitanje ovde postavljeno ili nešto interesantno.
Da želim da saznam nešto bitno za mene o depresiji i lečenju, pogubio bih se u ovome tekstu. Mada, možda sam malo priglup.
A ima ovde i dobrih tekstova (sad ja kao kompetentan).
Nisam, ali kao laik znam šta bi me zanimalo (za to sam kompetentan).
 
Ocito, kako se dodje do samopomoci, svaka diskusija se zavrsi :zcepanje: Naravucenije: recept za srecu: prvo sagori od rada, zaradjeno stekuj, preskoci samoubojstvo (gladju), i na kraju zaradjeno daj psihoterapeutu i apotekaru. Iscelenje dolazi sa spoznajom... da si (ispao) smesan...
 
...umor,
- posledica nekakvog rada ili tezak zid pred pocetak nemilog rada...

...depresija,
- rezultat ulaganja i promasaja a nezelja revansa jer ometa nesto sto si volio ili voljeti htio ...
 
Nije svaki umor depresija... kronicni umor moze da se pojavi zbog raznih zdravstvenih problema/oboljenja kao sto su problemi sa stitnom zlezdom, anemicnost..itd...i naravno mogu da vode u depresiju...u tom slucaju je depresija posledica neprepoznavanja pravog izvora problema ...obicno se odgovarajucom terapijom (u slucaju anemicnosti dodatci gvozdja; stitne zlezde razni lekovi..itd) umor nakon par meseci smanji i nestane a samim tim i depresija ...
Tek kad se iskljuce gore navedene bolesti i jos poneka i ustanove se odredjeni simptomi, moze se govoriti o sindromu kronicnog umora (koji mislim da ovde nije tema)..smatram da je u tom slucaju depresija opet samo posledica...

Mislim da bi se tema bolje razvijala da su se prvo pojasnili osnovni pojmovi umora, kronicnog umora, sindroma k.u., depresija..pa onda moguce relacije, dodirne tacke itd...

P.s. Zanimljivo je da je dosta "neizlecljivih" bolesti povezane sa imunoloskim sustavom...
 
E ako je tako onda niš. :)

Samo ne vidim da je neko pitao ono što ovde preobimno piše.
Evo ja ću te pitam, a ti ako si u prilici i imaš informacije napiši. A i glupo je da samo ti ovde postuješ.
Interesantno bi bilo opisati neke terapije, šta se i kako (konkretno) radi, mada je možda teško izvodljivo bez psihoterapeuta. Ali možda je interesantno, samo se opet bojim preobimnosti informacija, a uz to ljudi kojima je potrebna pomoć možda neće moći da iskoriste.
Kao što vidiš, ljudi se pitaju kako sebi da pomognu bez psihijatra, pa kako ne može bez psihijatra. Pa dobro, zaključeno je da ne može ali šta da učine i pored farmakoterapije, mada bi to psihijatar trebalo da im kaže. Interesantno je kako da prepoznaju depresiju (već odgovoreno). Pa možda i šta je to somatizcija depresije. I to su informacije koje su širem auditorijumu možda interesantne.
Ali primera radi:
"DSM-IV-TR stanje, kao rezultat Federalnog mandata, koji treba da poboljša ljudska prava..."
mislim da nema svrhe. Ovo nije odgovor ni na koje pitanje ovde postavljeno ili nešto interesantno.
Da želim da saznam nešto bitno za mene o depresiji i lečenju, pogubio bih se u ovome tekstu. Mada, možda sam malo priglup.
A ima ovde i dobrih tekstova (sad ja kao kompetentan).
Nisam, ali kao laik znam šta bi me zanimalo (za to sam kompetentan).

Moram da kažem da to stanje nije ni meni jasno, a nije ni onima koji su ga uveli, ali su morali pod uticajem pravnika, države..koliko sam ja shvatila ima popriličan broj psiho-stanja koja se na osnovu klasifikacije ne mogu nigdje svrstati, dakle bila bi ''odbačena'' ..ali iako se ne mogu, za sada nigdje ''ubaciti'' da tako kažem, ne znači da u budućnosti neće moći...a time bi se prekršilo ljudsko pravo da osoba ima neko oboljenje (jer ima par simptoma, nejasnih sveukupno), izgubila bi pravo na pomoć svih vrsta..uključujući i onu pravnu (sudsku, završiš na psihijatriji, a ne u zatvoru..npr.)...stimatizacija,mobing i pravo osobe da se liječi uprkos nejasne i nepostojeće dijagnoze. Zato se i prave nove i savršenije klasifikacije, ništa nije apsolutno, nauka se razvija i svako može da da svoj doprinos.
Svakako nove podjele i zaključci se ne donose preko noći, zato postoje studije koje traju po nekoliko godina da bi se postavilo mnogo toga na ''pravo'' mjesto.:)
 
...svako može da da svoj doprinos.
Ne može svako. To mogu samo oni koji su blizu političkim strukturama u vrhu. Nema veze koliko su oni sposobni ni da smisle ni da prepišu. Važno je samo "čiji su".
I dokle god oni budu određivali gde zeka pije vodu, možemo da zaboravimo na ljudska prava. Jer oni nisu čak ni pravnici. A i ako jesu, to su veoma loši pravnici. Jer da su dobri i sposobni, radili bi svoj posao a ne bi se hvatali politike. Ko god nije sposoban da radi ono za šta se profesionalno pripremao, radi ono za šta mu ne treba veća kvalifikacija od toga da ume da digne ruku. Sad ne mora ni da je dižu, imaju tastere (sad su efikasniji). Samo malo brkaju tasterere (ne znaju koji je pravi). Malo su zbunjeni. :rotf:
 

Back
Top