BUŠENE, REPARIRANE I VEŠANE KOVANICE?

MarQss

Primećen član
Poruka
597
Hajde da razbijemo famu oko ovakvih komada pošto od početnika do profesionalnih kolekcionara postoje razmirice...
Moj stav je da rupa prepolovljava cenu tog komada (i njegovog kvaliteta)
NPR - ja imam 5 din 1879 i 1904 koji su XF ali imaju rupu...takvi bi lako mogli da se repariraju ali opet....Kvalitet reljefa na njima je extra i zato ih još čuvam ali mnogi ih ne skupljaju samo zbog rupe...pre će da imaju Poor bez rupe nego XF sa rupom

evo jednog primera

2 perpera 1914

I još nešto, tradicija novca kao nakita je izuzetno stara na Balkanu, datira još od Kleta koji su bili amonetartni pa grčki novac nosili kao amulete....o tome ću drugi put...i o đerdanima...
 
Definitivno dijelim misljenje, probusen primjerak da je neznam o cemu rijec makar bio i 5 perpera vrijedi ko srebro i nista vise, bar meni ali svako ima pravo na svoje misljenje, recimo nikada nisam u zivotu uzeo probusen primjerak ni od koga. kaze neko bolje ista nego nista ali meni su takvi primjerci nista.
A kolega moram vam se malo pohvaliti da imam tih 2 perpera 1914 u aUNC stanju, zao mi je sto neznam kako sliku postaviti,hehe
 
Iako postoje odredeni rariteti koje nas "obicne" numizmaticare nece zapasti nikad budite sigurni. tako npr onaj dvoglavac kovan u zlatu,a kojih ukupno ima 4 u svijetu, jedan je u muzeju kod vas u BG, iako ima halku definitivno vrijedi 20.000 eura, slazem se i da je probusen (sto sumnjam da bi neko normalan ikad uradio) izuzetno vrijedan.
Evo mogu kad hocu da uzmem dvoglavca u XF+ stanju za 25 eura od prijatelja al necu jer je malo letovan na vrhu, posto je bio probusen nekada, nevjerovatno je koliko to nesvjesno covjeku smeta, naprosto bode oci.
Pozdrav
 
Da kolega slažem se sa vama.Bušenje novca je tradicija mnogih evropskih naroda, naročito naših.Druga je stvar što pravila u numizmarici određuju sada najviše amerikanci ili evropski narodi koji nemaju neku bog zna kakvu istoriju ili su bili tolike škrtice da im je bilo žao probušiti srebrenjak ili zlatnik jer bi izgubio na težini.Žao im je bilo da ga i troše pa su mogli imati UNC.Da ,ovaj probušeni novac ima dušu.Ovo nije sada na cijeni jer važno je da se sjaji, pa i nas tjeraju da se tako ponašamo.Pa neka im bude.Mi ćemo za sebe čuvati bušene jer je to dio naše istorije koje se ne smijemo stiditi.
 
Nije to stvar nikakve historije, ajde ko je od vas spreman da dadne recimo 150 eura ili vise za busenih 5 perpera, ili 60 eura za busen dvoglavac da je neznam kako ocuvan, lako je pricat evo bi li ti dao recimo 30 eura za busenih 50 lira 1958 Italija koji mislim da ti i dalje fali?
Ja opet kazem ovo je subjektivna stvar o kojoj i ne vrijedi previse raspravljati,,pozdrav.
 
Mislim da ste ovde svi u pravu.Subjektivna stvar jeste, jer u numizmatici vazi pravilo da nema pravila.Svako sakuplja ono sto zeli i na neke stvari gleda kako zeli.Sukobi misljenja postoje i uvek ce postojati bas zato sto nema pravila.Posto ovde se govori o busenim i,navarenim i slicnim kovanicama,neke kovanice vrede i takve ako ne postoje u drugom stanju.Znam da ih je jako malo takvih.Recimo vec pomenuti zlatni dvoglavac ima procenjenu vrednost od nekih 20.000 evra bez obzira sto je ostecen navarivanjem alkice,da je neki drugi novcic u pitanju ,recimo jedan dukat u takvom stanju,svi bi ovde rekli vredi samo kao par grama zlata zar ne.Isto tako sam nedavno listajuci katalog primetio da su neke turske akce uslikane kao probusene sto znaci da ih trenutno boljih nema (a iskovao je par stotina hiljada ili par miliona istih) i da vrede i kao tako ostecene(i to sa lepom cenom moram priznati).Svi kad trazimo neki novcic po katalozima gledamo koliko je primeraka iskovano,dobro,al dal se neko zapita koliko je primeraka opstalo do danas.Primetio sam od kad sam na ovom forumu da mnogi pretapaju nase srebrne i zlatne kovanice,sto znaci iz dana u dan njihov broj je sve manji i ne vazi ona cifra iz kataloga.Ako se tako nastavi za par desetina godina,tada novopeceni numizmaticari ce da traze i te probusene koje mi smatramo skartom jer ce neke kovanice gotovo biti nemoguce naci u slobodnoj prodaji jer ih je sve manje i manje.Nije bitna njihova cena na trzistu,sem ako neko numizmatiku smatra biznisom a ne naukom, vec je bitno sta taj novcic predstavlja.Njegova dusa je bitna i ono sto je preziveo do dana danasnjeg.Malo mozda fanaticno receno,al kao sto rekoh na pocetku,ovo je sve subjektivna stvar i kako god sta ko mislio svako je u pravu.Numizmatika je nauka koja je siroko rasprostranjena i koja se grana na sve strane a ne misljenje ili pravila pojedinaca.
 
O tome sam ti ja pricao jos u decembru..
Koga god sam pitao za dvadesetice iz 1938 svi ih gledaju iskljucivo kao srebro i barataju u kilogramima, retko ko u komadima..pa ne znam koliko miliona da ih je iskovano, ne prave se vec 70 godina. Kad od toga oduzmemo sve one koje su pretopljene, izlizane ili izgrebane i sve one koje ce u narednih 4-5 godina zavrsiti u nekim polugama ili nakitu...nece ostati puno lepih primeraka.
Tako da, nije bas naivno otkupljivati nase srebrne kovanice i pricuvati ih par godina. Uvek ce moci da se prodaju kao srebro, a cena moze samo da im poraste jer ih je svakim danom sve manje

P.S. ako hoce neko da proda 20 dinara iz 1938, placam od 180 do 200din/kom u zavisnosti od ocuvanosti z:)
vuk_191@yahoo.com
 
Poslednja izmena:
Mislim da ste ovde svi u pravu.Subjektivna stvar jeste, jer u numizmatici vazi pravilo da nema pravila.Svako sakuplja ono sto zeli i na neke stvari gleda kako zeli.Sukobi misljenja postoje i uvek ce postojati bas zato sto nema pravila.Posto ovde se govori o busenim i,navarenim i slicnim kovanicama,neke kovanice vrede i takve ako ne postoje u drugom stanju.Znam da ih je jako malo takvih.Recimo vec pomenuti zlatni dvoglavac ima procenjenu vrednost od nekih 20.000 evra bez obzira sto je ostecen navarivanjem alkice,da je neki drugi novcic u pitanju ,recimo jedan dukat u takvom stanju,svi bi ovde rekli vredi samo kao par grama zlata zar ne.Isto tako sam nedavno listajuci katalog primetio da su neke turske akce uslikane kao probusene sto znaci da ih trenutno boljih nema (a iskovao je par stotina hiljada ili par miliona istih) i da vrede i kao tako ostecene(i to sa lepom cenom moram priznati).Svi kad trazimo neki novcic po katalozima gledamo koliko je primeraka iskovano,dobro,al dal se neko zapita koliko je primeraka opstalo do danas.Primetio sam od kad sam na ovom forumu da mnogi pretapaju nase srebrne i zlatne kovanice,sto znaci iz dana u dan njihov broj je sve manji i ne vazi ona cifra iz kataloga.Ako se tako nastavi za par desetina godina,tada novopeceni numizmaticari ce da traze i te probusene koje mi smatramo skartom jer ce neke kovanice gotovo biti nemoguce naci u slobodnoj prodaji jer ih je sve manje i manje.Nije bitna njihova cena na trzistu,sem ako neko numizmatiku smatra biznisom a ne naukom, vec je bitno sta taj novcic predstavlja.Njegova dusa je bitna i ono sto je preziveo do dana danasnjeg.Malo mozda fanaticno receno,al kao sto rekoh na pocetku,ovo je sve subjektivna stvar i kako god sta ko mislio svako je u pravu.Numizmatika je nauka koja je siroko rasprostranjena i koja se grana na sve strane a ne misljenje ili pravila pojedinaca.


Da kolega ali govorite o nekim raritetima koje najvjerovatnije vecina nas nece nikada u zivotnom vijeku vidjeti a kamoli imati, ja sam u prethodnim postovima vezanim za ovu temu rekao da ovo moje misljenje ne vazi ali samo u pitanju ako su neki bas extremni rariteti RRR kako npr. onaj cetverodukat kojeg je gospodin mamavera postavio. ali ove "dostupne" kovanice bogami tesko ko moze prodati iznad cijene metala ako su busene. Samo postavite sebi pitanje biste li vi spremni dati neku veliku cifru za tako neku kovanicu, mislim da vecina nas nije. cesto hodam po starom gradu u Sarajevu i gledam u jednoj radnji kod kolege i dalje stoji 5 dinara 1904, dvoglavac u XF stanju koji je tu i bio prije jako dugo vremena, cijena 25 eura ali niko nece da ga uzme zato sto je bio koristen kao nakit i letovan na vrhu, a nije to bez razloga kolege. Pozdrav
 
Štovani goga1952,
Vrlo je lepo što ste g-dinu Zlatku dali podršku i izrazili nadu da će katalog objediniti sve dosadašnje i biti još bolji od postojećih na ovim prostorima. No, od kolekcionara sa takvim stažom, a poznajem lično svega četvoricu sa takvim stažom (ali iz Srbije), očekujem da date svoje mišljenje o komadu koji sam prezentovao. Verovatno vam je mnogo toga istog ili sličnog dolazilo do ruku . . .

Gospodine Višćević,

Ja sam Vam još 24.10. 2009.godine na ovom postu rekao da me predbilježite za Vaš Novi katalog koji pripremate izdati još ove ( 2010. ) godine, ali niste mi ništa javili dali je to dovoljno kao naruđba ili moram ponovo naručiti (predbilježiti ) se kod Vas, jer nebih htio da ostanem bez njega kao što sam ostao bez Vašeg zadnjeg kataloga , neznam da li se sjećate ali sam sa Vama osobno razgovarao o njemu Mislim zadnjem Vašem izdanju, i sa Rankom sam kontaktirao i nažalost ni on nije imao pa me bio uputio na Vas ali ni Vi ih više niste imali, ipak sam ga nabavio istina korišten ali nema veze.
Zato nebih htio ostati i bez ovog Vašeg najnovijeg uratka, jer ja koliko god skupljam stari novac isto toliko držim i do Numizmatičkih kataloga/litrature (da se pohvalim imam ih sve osim Amerikanca - izdanje Dimitrije Spajić 1969, a to je prvijenac naše notafilije).

lijepi pozdrav iz hladnog Zagreba, Stojan

Zahvaljujem na vašem komentaru i želim vam bolje zdravlje. Pozdrav.

Kolega mama vera,

neznam dali su Vam pomogle moje informacije za Vašu kovanicu 1.din. 1925 god. ali sigurno znam način kako da ga objavite odnosno da ga katalogiziraju u svojim katalozima naši veliki poznavaoci numizmatike koji se bave i izdavaštvom.
Da Vam opišem moj osobni slučaj:
Davne 1986. god. moj dobar prijatelj i kolega (arhitekt) Jura Bertol samoincijativno objavljuje u Obolu br. 38, na str. 19 ( (izdanje Hrv. numizmatičkog društva ) do tada neobjavljene (katalogizirane) kovanice 20 din. u Cu (bakru) i 20 din. u Cu/Zn ( cinku ) iz 1931 god., ako je objavljen u jednom tako uglednom i referentnom glasilu tipa Obol ili Dinar (Srp. Numizmatičkog društva ) onda ga nemogu izostaviti ni izdavači kataloga.
I već naredno izdanje iz 1988.god. Ranko Mandić u svom katalogu metalnog novca Jugoslavije objavljuje kao Probe i druga neregularna izdanja sa R11b i R11c, a nastavlja i dalje u svim svojim katalozima da objavljuje ove dvije kovanice kao i Štiblar i drugi, istina Ranko ih i dalje objavljuje kao privatnu kolekciju Jure Bertola ( mada je on nažalost umro prije dvadesetak godina ) i te kovanice su sada u mojem vlašništvu.
Zato vam sugeriram da idete istim putem , čemu tražiti da ih neko kako ste rekli u SND objavi kad to možete i sami, lijepo ga poslikajte sročite tekst i objavite u recimo: Dinaru ili Obolu ili tako nekom glasilu, a ne moliti nikoga ili pak nekome davati adut da se hvali kako je pronašao nešto rijetko i vrijedno na Vaš račun, jer ako ga Vi objavite svagdje će biti naznačeno kao Vaše vlasništvo.

pozdrav od Stojan iz Zagreba
 
Poslednja izmena od moderatora:
Moje licno misljenje je da probusena kovanica vredi samo kao materijal od koga je napravljena ili nesto malo vise od toga, tako da se u tom pogledu potpuno slazem sa kolegom Mehmed Faith-om. Takodje, postujem stav da je busenje kovanica radi nosenja kao nakit deo tradicije Balkana, ali to bi mozda bilo interesantnije etnolozima za proucavanje, mada je svakako tesno povezano i sa numizmatikom. Sto se tice retkih primeraka, tu bi situacija svakako bila specificna i mnogi bi u svojoj kolekciji imali i probusen komad dok ne pribave lep kolekcionarski primerak. Ja sam kolekcionar koga uzasava i sama pomisao pretapanja bilo kakvih primeraka kovanica, pa cak i da su busene, izlizane ili cak kovane u milionskim tirazima, one imaju ipak neku svoju pricu, imaju dusu. Evo npr. kako ja postupam kada dodjem do nekog busenog ili lose ocuvanog primerka: ili ga u nekoj razmeni procenim kao materijal pa makar to bili i dvoglavac, petodinarka iz 1879... ili jednostavno kovanicu poklonim mladjim kolegama - numizmaticarima pocetnicima (uglavnom deci), ali uz sugestiju da uvek teze da takav primerak zamene boljim. Pozdrav svim kolegama
 
Da ne otvaram nove teme, a i ova kovanica je probušena.

Imam jedno jednostavno pitanje. Zašto je kovanica Kr.Jug. 1938, 25 para, probušena?

Jesu li štedeli na materialu, jeli tada u Evropi to bilo u modi? Zaista, nisam se nikad ništa pitao o tome, a isto nikada ništa čuo ili pročitao.

Kovanica je poznata po onom " Siromašan sam, nemam ni prebijene pare".
Pozdrav!
 

Back
Top