Sustina filozofije kroz emocionalnu genezu

Tuzni_patak

Elita
Poruka
18.247
Da li je "mislim dakle postojim" samo zavaravanje nad sobom?
A vecinski ili nek bude totalni pristup je "osecam i zelim dakle postojim"?

I ta osnova postaje geneza sveg napora da se nesto bolje shvati?
Samim tim i filozofije.

Samo sto deo filozofa ostane u pozitiv imidzu, ostajuci javno ispoljeni kroz saradnju sa svojom emocionalnom genezom kao filozofa, a deo predje u negativ imidz, nesto kao antigenezu, maksimalizujuci logiku i poigravanje sa istom kroz dodatak raznih stavova i aksioma kao polazista, ustvari nesvesno praveci analogije sa necim iz realnog sveta.

Ostaju oni kojima nije vazno, koji uspeju da razdvoje filozofiju od bilo kog svog cilja, svoje teznje ili emocije i potrebe za nekom emocijom.

---------------------------------------------
Iz mog ugla:

Cim vidim osobu koja zauzima stavove, tu otpada filozof kao esencija, tu je samo filozof kao napor i sporadicna kreacija na nekom licnom putu ili cilju, sporadicna i sporedna.
Neko moze da pomisli da ni gradjevinac nije tu zbolj ljubavi, pa se tolike kuce napravise, a i zabusava i krade i ofrlje radi posao, pa sve to funkcionise...
E slicno se i filozofija, od drveta pretvara u savijene vrhove nekih drvenastih tvorevina...
Od pocetne borbe ideja, nalik na igru go, samo u vise dimenzija, donoseci samo dobro i kroz samo predstavljanje ideja i put svakoga ka predlozenoj ideji, potencija ka stavovima raste, pa iako ostaje korist od hoda ka razlicitim i tudjim idejama, zatrovanost metoda proizaslih iz stavovskog u ljudima polako ali stvarno polako menja i truje i samo polje svih filozofskih ideja.

Pojmovi se po malo deformisu, neki cak izgube sav smisao, postenje i cast, npr, neki se filozofi uopste ne razumeju npr Platon, i tu dolazim do kljucne stvari, cim izreknem nesto konkretno , ideja o kojoj pricam prestaje da postoji , postoji samo primer pogodan da se demagoski rusi i obradjuje, tj komunikacija ljudi ide preko primera, a ne preko ideja.Sumnjam da se to desava zbog nedostatka vremena, pa ljudi nemaju vremena da vise puta procitaju , pregledaju , promisle o nekoj ideji izrecenoj kao ideja, dok ne sazri kao neki aspekt , aspekt u nekom navedenom primeru...
Tada primer postaje samo primer vaseg sagledavanja iz vase ideje, ne primer za tu drugaciju novu ideju.
 
Ukus cokoladnih mrvica kolaca je sasvim drugaciji kad ga probate normalno , a drugaciji kad ga probate i jedete pregladneli uz sok od kajsije.

Ko ga je probao na prvi nacin, tesko da ce pri nekom slikovitom prikazu osetiti i prizvati osecaj jedenja kolaca, ali onaj ko ih je probao gladan ce to sa uzivanjem uciniti...
Ovde ne govorim o masti i vizualizaciji ili prisecanju emocija, vec o posledici emocija na sposobnost novog emocionalnog , ali i tezinskog posmatranja sveta.
Bez tezinskog nemamo kvalitet vaznosti kod odnosa i ako hocete kod informacija, i onda dolazimo do turkove teme o invarijantama...
 
..prvo sam po naslovu mislila da će se istorija filozofije posmatrati slično kao i istorija književnosti...različite emocije oboje čitavu literaturu...recimo obavezno imamo suprotni pokret koji teži da prevaziđe pređašnji...recimo nakon romantizma javlja se realizam..zatim nadrealizam...to je jednostavno ljudsko emocionalno obojena potreba za rušenjem starog i uspostavljanjem novog...mladi pokreću svijet...otprilike..ili progresivnost nije odanost prema postojećem nego prevazilaženje postojećeg.....mislila sam da će se tako posmatrati i filozofija...ista je stvar..nakon idealizma slijedi nihilizam..zatim materijalizam.....koji je i prvobitna , ideja filozofije..mislim logično je, ne možeš odmah preskočiti vidljivo...
...ali čini mi se da je ovdje riječ u uticaju emocija na filozofiju..i čini mi se njen ''loš'' uticaj...opet ćemo se samo vrtiti u krug....može li se to uopšte razdvojiti....( uzmite karte za drugi red, sve već znamo napamet..zezam se..)...
..ali vidim da se to ovdje uveliko razdvaja....onda zašto ne posmatraš stvari iz ovog ugla...limbički sistem je centar emocija ..naučno dokazano...centar inteligencije je Virhovljeovo područje na mjestu spajanja sljepoočnog i parijetalnog režnja...iako emocije utiču na naš saznajni proces..nesumnjivo...pa neuroni su nevjerovatno povezani....
...nije li onda moguće da i loše emocije po tebi imaju dobru intelektualnu i filozofsku podlogu..ako malo stišamo emocije i pustimo ostatku mozga da funkcioniše..čeoni režanj centar za koncentraciju...Virhovljeovo područje već navedeno....
....ako hoćete razdvajati emocije i filozofiju..može se to uraditi i na ovaj način....
...možeš imati i savršeno uravnoteženog čovjeka..bez imalo smisla za logiku..ili..ako voliš filozofiju....
...nije li i sam Nikola Tesla bio neurotičar..fobičar..a evo gledamo u ekran zbog njega...
....ja bih čak postavila pitanje ima li i može li biti inteligentnog čovjeka, stvarno inteligentnog čovjeka bez psihičkih poteškoća....
...kad pogledamo samo istoriju velikana.....
 
Postoji jedan veliki problem ako je ovo u naslovu tacno.
To utvrdjuje buduci razvoj filozofije kao mediokritetne tvorevine nadmediokriteta.I to u opstem emotivnom stavu, a ne po nekom objektivnom kriterijumu.

To i smanjeno vreme koje ljudi posvecuju opazaju, mislima, mozganju pre zauzimanja stava, definitivno ce dovesti do virtualizacije filozofije.Cak do nivoa matrixofilije.

Nisam imao nameru da fizioloski razmatram da li je logicki moguce nesto analizirati bez upliva emocija, jer sam vezbam takve metode, pa i ne uzimam u pitanje da li je moguce.
Problem uopste po meni nije u fiziologiji naseg tela, vec fiziologiji naseg drustvenog ponasanja i ustrojenja.

Bez obzira na to , ako suzim temu na trazenje odgovora na pitanje , da li je sustina filozofije kroz emocionalnu genezu autora, i odgovor bude da, sto je za ocekivati, samoj filozofiji se lose pise, a preko njenog autoriteta i celom drustvu....

Uopste ne sumnjam da ce se cak i vrlo determinisani u svom prostom , banalnom obliku , anticki filozofi poceti tumaciti drugacije...
 
filozofija počinje postavljanjem pitanja, ali ne besmislenih pitanja.. filozofija nije priča radi priče, paroksizam....
kada pričaš o usvajanju stavova kao neprikosnovenih istina, ti u stvari govoriš o dogmatizmu...samo što ne umeš da izraziš. filozofija ne voli dogmu, ali ako se stalno sumnja, onda je to skepticizam. imamo i razne druge podele s obzirom na objekat saznanja. filozofija može da se bavi i pitanjima vrednosti, to je aksiologija....

u traženju istine filozofija postavlja pitanja koja se često graniče ne samo sa naukama već i sa umetnošću. a umetnosti nema bez osećajnosti.

filozofska pitanja su povezana i međusobno toliko isprepletana da u filozofiji ne može da bude specijalizacije kao u posebnim naukama. a dekonstrukcija filozofije je jalov posao jer filozofija ima isti značaj u svim istorijskim razdobljima. njen smisao i značaj može se tumačiti i dekonstukcijom, al to rade oni koji ne vladaju materijom.... al i tu važi ono što je maltene postala univerzalna maksima za sva vremena da tek kad čovek prizna sopstveno neznanje, tek onda može da počne da teži ka znaju.... ( :
 
Poslednja izmena:
Ovako je na papiru, ali ja ovde ne vidim ono sto je tema...a to je da u svakom ovom odeljku, podgrupi postoji covek koji je hijararhijski uslovljen , deo svog istorijskog trenutka, i samim tim svog emotivnog trenutka kao i emotivnih predrasuda od kojih su neke licne, a neke su drustvene, a neke toliko snazne da su dogme, filtri, cenzure, vestacki ustanovljeni apsurdi u tom istorijskom trenutku...

Ja ne razumem odgovor.
Ne razumem zato sto mi nije jasno kako neko ko poznaje filozofiju bolje od mene ne shvata koliko su mocni ti ustanovljeni apsurdi u nekom istorijskom trenutku...
Da bih opravdao takvu osobu, mozda cu potegnuti jedan argument a to je da svi misle da je danas isto kao i juce, da se sve kruzno ponavlja , neznanje-edukacija-renesansa-uspavanost-oholost-pad i opet krug ponovo...
Siguran sam da i ta osoba to svesno ili podsvesno misli, inace ne bi tako mirno svela sve na "vec vidjeno".

Medjutim globalizacija sveta dovodi do gubljenja getoa, do smanjenja razlika i individualizma (individua danas dobija drugacije znacenje, personalizovan radnik, a ne jedinstveni misaoni sklop).

Ko god misli da se uniformisanjem standarda, a zadrzavanjem razlicitih kultura odrzava razlicitost misaonog pristupa, debelo se marksisticki zaebo....marksisticki , jer ne uzima zavisnost oblika proizvodnih odnosa , rada , radnih odnosa, kretivnih odnosa sa misaonim procesima....sto je osnovna teza marksa (lazem, mozda nije osnovna, ali je meni to nesto sto je cika marks sklopio).

To sto ce ostati izbor od 30 vrsta sampona, pri cemu se svi prave na istoj hemijskoj bazi, ne znaci mnogo kupcu, osim u ceni i mirisu iliti analogija u filozofofiji , razlika u sopstvenoj emociji i izboru stavova iz ponudjenog seta...koji mora da bude zaokruzen samo u malo vecem mehuru od licne percepcije svakog ucesnika u mehuru....
 
Koliko kod Kanta ima upliva u ovo sto ja hocu da ovde naglasim kao temu, tj koliko je on dodirnuo pitanje emocionalne geneze kao sustinskog filozofije ili mozda najbolje reci najbitnijeg...

On je u kritici cistog uma upozorio na metafizicku i prakticno banalnu otudjenost...
Ovo metafizicku otudjenost, stalno osecam ili vidjam po forumima, ali malo redje ili totalno retko u razgovoru sa profesorima filozofije.Mada to je mozda oprez.
Ovo banalno prakticarenje to vidim kao elitizam koji se cesto vidja kod nacitanih sa filozofskom literaturom, kao argument za nametanje, izolovanje svog tumacenja nekog pojma , nekog odnosa iliti prosto kao argument sam po sebi.
Ali samo tumacenje nije integrisano tj povezano i uklopljeno u celokupni misaoni sklop pojedinca. Te je sve kao nabubaceno gradivo radi samog gradiva i ocene...

Emocionalna geneza i kao oponent razvoja filozofije, to nije nista cudno.
 
Osjecanje metafizicke otudjenosti po forumima ali veoma rijetko ili totalno rijetko sa profesorima filozofije.

Moj prijatelj koji je ikonopisac cesto me dovodio u situaciju da ga nesto pitam i ne dobijem odgovor.Ato se obicno odnosilo na simbole:Ili je to veoma sirok pojam koji je on prolazio dok je bio na ALU?Ili simbole ne mozemo opisati rijecima?Ili ?
Dok sa priateljom koji je prof.filozofije sve je jednotavnije i sve moze rijecima da dobije neki oblik koji nekad razumijem a nekad ne razumijem
I sustinu filozofije kroz emocionalnu genezu nisam sposobna da razumijem uvjek mi prepreku stvara intelektualna ogranicenost mojih sposobnosti.
Veoma mi je tesko ili skoro nemoguce razdvojiti:INTELEKTUALNO,EMOTIVNO,FIZICKO???
 
Ova tema je slucajno postala u vezi sa temom
http://forum.krstarica.com/threads/322951

Preko umetnosti , psihologike, teze da se sve moze definisati kao emocija posmatraca, pa i svaka filozofska aktivnost , cini stvaranje novog kriterijuma filozofskog decentriranja (ili nek bude kompromis, uzdizanja) a to je kategorija "emotivna filozofija" i eventualno kategorija nestrastvena, suvologicna, nesnishodljiva, emotivno i psiholoski svesna i natopljena "filozofija bez licnosti".Mozda je dobro nazvati je kosmoloska filozofija jer kosmos je hladan, sve rodjeno je privremeno i nestaje vrlo kratko posle nastanka, ukljucujuci suncev sistem i COVEKA, i time unosi ideju smrti kao nekatastroficnu vec esencijalnu, i naravno kao posledicu ima neentropocentricnost cele misli.
Pri tom se ogradjujem da je kosmoloska filozofija dobar termin, ali je dobra postapalica trenutnom razvoju ljudske svesti. Jer da bi bio adekvatan, termin kosmoloska filozofija bi morao sasvim drugacije da uzima, interpretira percepciju, vreme, odnose, etika bi bila malecna "etika zemlje" , evolutivna logika bi od e...lu...vna....lo....ka tj tragova , narasla na izuzetno jaku naucni disciplinu.
Pomeranjem centra misli menja se potpuno pogled na sve, ali se sve dosada ugledano ne gubi, samo se smesno stavovske zablude i elitisticki snobovski zakljucci pretvaraju u nistavilo ili primere za greske.....
 
Mozda zbog definicija i jesam zbunjena???
Ako citam Platona onda je to Platon a ne ja???
Moje mogucnosti da razumijem su ogranicene a kad ja nesto pisem za sebe tad tacno znam sta unosim bilo definicijom, emocijom itd.
Ali veoma cijenim kad mi pokusas da priblizis nesto sto moze da mi bude od pomoci da bi se bar pokusala pribliziti sopstenoj svjesti.
RAZUMIJES???
 
To ja zovem hod ka ideji.
Ideja je skup znanja+pretpostavki(aksioma)+odnosa(i zavisnosti)+domena.Tenzor, ili hajde matrica vektora i mera.

Kao takva, ideja se ne moze prenositi izmedju ljudi preko recenice, narocito ne preko recenice koja ima subjekat, objekat, radnju, tj cilj koji je lokalno vezan za subjekta.
Moguce je prenositi vektor po vektor, iliti sa druge strane ogledala, znanje po znanje, pa pretpostavku po pretpostavku, preko posledica i ciljeva graditi mrezu pojmova i odnosa, mrezu percepcije (i izbegavati mrezu refleksije, znacenja).
Pri prenosenju se moze igrati covek, pa kao kod prenesene slike od 50 tacaka cela, igrati se da li je to celo ili prsa, ili dupe od majmuna, tj moguce su razne pogresne estimacije , procene sta je ideja.

Neko stane na 50 tacaka, neko na 200, neko je spreman da prati 100000tacaka ako je to neka faca, tj ideje prati po hijararhiji autora...
Svi negde stanu, tj ne svi...neki , ali obicno ne obrazovani prosecnog profila ili ne "nacitani" ostavljaju stalno otvorenu svaku ideju....osim ako ne poklope sve rezultate crne kutije, tj ne simuliraju tacno svaku primenu te ideje...svaki uplitaj....
------------------------------------------------------------------------------------
DIG: Smatram izuzetno vaznom stvari za oblikovanje osobe sledecu metodu...
Kad se rade zadaci iz matematike i fizike, kad se uci neki predmet, neka pesmica...
Postoji metoda ucenja, metoda preslisavanja, metoda pracenja , metoda uporedjivanja, i metoda sve zapamceno...
-Ucenje ljudi razlicito rade...
-preslisavanje rade uz otvorenu, zatvorenu knjigu, sa prstom bez prsta, pisanjem teza, pisanjem kljucnih recenica.....
-metoda pracenja je sa pravljenjem konteksta, gvirkanjem posle svakog pasusa, gledanjem u kontekst, proverom izrecenog,.....
-metoda provere je najzeznutiji deo, jer zavisi od karaktera osobe, samokriticki odnos prema izrecenom , (nema dobro to je to, priblizno, ovo jedno , ali to je sitno itd...),definise nivo do kojeg se stiglo ili uspesnost ako je zadat nivo...
-metoda sve zapamceno je metoda kreativnog bubanja, prvo znanje pa bubanje...
I pesmica se moze uciti ovako , bar sam je ja ucio...
Posle provere znanja uz otvorenu knjigu, sa prstom po pasusima ili kasnije bez prsta i vec oformljenog kostura pasusa, sledi zatvorena knjiga i provera svih znanja i redosleda znanja i provera nakon svega izrecenog...I sve mora biti izreceno tacno u redosledu pasusa i recenica kako je u knjizi...
Bukvalno receno , sve napamet,ali svojim recima...
Ja sam imao profesora geografije koji je bio tako rigorozan da ako izostavis jednu recenicu iz lekcije, a trazio je po 20-30 lekcija , nema nista od petice...
E sad od znanja je ostalo isto kao i da nisam ucio tako...
Ali metode koje moras da razvijes da bi sto brze i efikasnije odradio to , a da ne bude ucenje napamet, jer to nije prolazilo, kao sto nije prolazilo ni odgovor na njegovo pitanje koje bi bilo rezultat znanja, vec je i odgovor morao da pocne od tog znanja i da se odmah uhvati na tekst iz knjige i nastavi po tekstu knjige kao da citas od tog pasusa...e te metode su korisne iako je pristup geografiji neefikasan...
-----------------------------------------------------
Gore opisana metoda nije znacajna kao takva, ali je znacajna jer stvara pristup i emocionalni kriterijum kad je nesto razumljeno u potpunosti...
! opet posredno upletena emocija kao geneza kriterijuma sta razumemo a sta ne....!
Tj ako osoba pri vezbanju zadataka radi sve zadatke, i pocne da radi i one sa zvezdicom i pri tome iz prvog pogadja, tj dobija tacne rezultate i tacan redosled u resenju, bez gledanja resenja vec samo zavrsnom proverom, znaci "resava iz prve" osoba uzima da je sasvim opravdano da izjavi da poznaje crnu kutiju koja se zove znanje iz .........oblasti i tada mozemo govoriti da je osoba razumela ideju iz koje slede znanja i formule iz te oblasti...

---------------------------------------------------------------------
Dig:
Postavlja se pitanje sta da rade filozofi kad ih je vecina pobegla na filozofiju i nikada nisu bili dobri ni u fizici ni u matematici ni u resavanju zadataka.
Oni nemaju kontrolne mehanizme niti imaju u sebi obrazovno razvijene modele crnih kutija, ali to mogu spontano razviti, ili ne, pa onda imamo virtuelistu , ili neku drugu sklonost ka nekim drugacijim nacinima i kriterijumima "sad znam i razumem".
Licno smatram to vrlo losim, jer razlika izmedju razumem (ocena 2) znam (ocena 3), kreativno razumem (ocena 4) i razumem u potpunosti do detalja crne kutije i predikcije (ocena 5) je prilicno velika....
----------------------------------------------------------------------

Put ka spoznaji ideje znaci nudi mnoge usputne stanice i svako iskace kad mora ili kad mu karakter nalaze ili kad hoce....
Kako znati kad je kraj?
Da li je simulacija crne kutije, tj provera preko predikcije svih zakljucaka "bez znanja , a iz prve" dovoljna da se bude sigurno da je ideja shvacena...?
Ne znam...
Koriscenje psihologike pomaze, ali tu se oslanja na to da je covek zaokruzen kao covek, tj da mu psihologika , ne i psiha uvek dosledno radi i funkcionise...sto je mnogo cesce nego psiha...licnost je svakakva, puckava, nedosledna, ali psihologika je ,do sada uvek u praksi bilo, dosledna.
Ali opet nije ni to potpuno sigurno , tj ne znam...
Znam da je lakse nesto smisliti u vezi reka, kad si na brdu sa kojeg vidis tri prelepe reke kako se spajaju i daju snagu onome sto tebi daje emotivnu snagu i motiv....ili turbinu ako se igras na potoku.

Ne znam ni da li postoji nacin da se uvede drugacija sintaksa , a ne subjekat, objekta, pridev, koja svojom strukturom ogranicava i uplice odmah cilj a ne odnose...radnju i nameru , a ne strukturu....
Zasto da ne?
Ako ce to izbaciti u jednom delu filozofije hijararhiju , stavove, antropocentricnost, zasto da ne....
Odavno je poznato da nemacki jezik ima prednost prilikom filozofiranja jer forsira nacin razmisljanja drugaciji od drugih jezika, pa se strukture , uzroci i posledice lakse prezentuju i sa manje dvosmislenosti....

Jednostavna promena sintakse je mnogo radikalnija ali manjeg kostanja covek*sat nego zahtevanje da se zna tacno sta je platonova, kantova, patkova, ozimanova i jelina ideja...

Zalim, tu ce otpasti oni koji citaju samo do 6 recenica ili naslov i poslednju recenicu....
 
Vi mislite da umetnici uce umetnost tako sto slikaju...Sipak...
Umetnici rade i filozofiju umetnosti i metafiziku slike da bi bili dobri u tome sta zele da iskazu....

A tu ima dosta necega sto je nova sintaksa...
Jos kao srednjoskolac sam se sreo sa znacenjem lepih i ruznih piramida, i kako se slikari klasifikuju prema tome, a i kako se usavrsavaju preko toga...

Tu se preko tumacenja piramida uvode sindromi...
Pa postoje slikarski sindromi:
-stimulacije
-potiskivanja
-norme
-antinorme
-ahromatski sindrom

Ko je uveo matematiku umetnicima, pa sami umetnici....I Konjovic i Krstic i Jovanovic , svi su oni isprobavali te teorije....dobro da li su mnogo verovali u to ili na nivou horoskopa , to ne znam...
Introvertnost, Ekstrovertnost umetnika, takodje se lako otkriva preko piramida i sindroma....
Psihologika na delu?

Da ipak pare kreiraju putanju i ekscentricitet, to je znano....pa se ovakve sintakse odrzavaju van galerija....mada nekad pise na slikama oznaka upravo po ovim normama....
 
DA!
Ovo mi izgleda
kao pomoc!
Da se uci korak po korak.Zna da mi se desi da zagrizem mnogo vise nego sto mogu da progutam i onda obavezno zastane u grlu, pa niti mogu progutati niti vratiti nazad.
A ako pokusam da poredam kao:slucaj,uzrok,crna kutija....
Tad znam da mi treba i platonova,kantova,ozimanova,patkova ideja...
Fizika,hemija, matematika........Po principu karika za kariku.
U mom slucaju vrijeme mi pravi prepreku.
 
Ppostoje knjige koje su samo knjige i postoje ideje koje su samo ideje.Procitamo ih,malo razmislimo o njima,popricamo sa drugima,a onda ih zaboravimo.One se zapravo nikada ne upletu ozbiljno u nas svakodnevni,prakticni zivot.Postoje,medjutim,i knjige koje sadrze nesto sto dopire iz izvora viseg znanja i u kojima zaista moze da se osjeti nesto nesvakidasnje, nesto potpuno novo.Ako ih dovoljno ozbiljno shvatimo,takve knjige mogu da nas dovedu na pocetak puta koji mjenja same osnove naseg zivota.
 
Evo jedan jednostavan primjer:
Pozelim daimam cin kapetana!
Patak moze da mi pokloni cin kapetana.
Sta da radim sa cinom?Ne znam da vodim vojsku.
Patak ima vise ZNANJA od mene.Kako i na koji nacin je dosao do njega nebitno je..
I ako mi ga ponudi,ja ne znam da ga uzmem,pa cu reci da je prosao neku vrstu obuke.
IDEJA postoji kako i na koji nacin biti lukav da se nesto nauci od patka???
 
Da samo onda ta ideja ostaje, tj pretvara se u ideju kako nauciti od ljudi.....raznih ljudi....i patak postaje nebitan....on je samo nuzno zlo koje je izazvalo kreiranje ideje.......ideja ostaje, secanje na patka kao slucaj , a ostaje i napetost u tebi koja ce izazvati da nove misli malo pomere sve ostale ideje...dok se opet ne uspostavi harmonija znanja i iskustva....idealno je stalno biti napet do maksimuma koji ne izaziva nelagodnost, i ne prelazi kapacitet mentalne i dusevne, a naravno i duhovne snage...(ovo poslednje i ne moze i da hoce)....

Zato smatram da je potrebno imati i "happiness matter" tj kolicinu srece i motivacije kao neki broj, kolicinu....
Tj idejno receno , smatram da delovanje koje uopste nema svrhu da donese nova znanja, a ima svrhu da poveca srecu i motivisanost ucesnika i okoline takodje ucestvuje u procesu idejnog prenosenja svake ideje, samo ne direktno , vec kao rezijski trosak.....povecava kapacitet napretka , siri kanal prenosa i ima ponekad i nus pojavu a to je da ako padne samokritika i paznja,donosi i prenos vise gresaka tim kanalom....

ili bilo koja druga koja se bavi idejama i protoku ideja izmedju ljudi i barijerama koje se ruse time...

Jedini odgovor koji mogu da dam, na zapadnjacki nacin , je da njima svo mozganje sluzi da pronadju jos argumenata da ostanu u dreku u kojem su....
Istok ne nudi niti trazi da pojedinacno osoba shvati svaku ciglu poplocanog puta...
"Dobar trkac ne dize za sobom prasinu" kineska poslovica.....
 
..prvo sam po naslovu mislila da će se istorija filozofije posmatrati slično kao i istorija književnosti...različite emocije oboje čitavu literaturu...recimo obavezno imamo suprotni pokret koji teži da prevaziđe pređašnji...recimo nakon romantizma javlja se realizam..zatim nadrealizam...to je jednostavno ljudsko emocionalno obojena potreba za rušenjem starog i uspostavljanjem novog...mladi pokreću svijet...otprilike..ili progresivnost nije odanost prema postojećem nego prevazilaženje postojećeg.....mislila sam da će se tako posmatrati i filozofija...ista je stvar..nakon idealizma slijedi nihilizam..zatim materijalizam.....koji je i prvobitna , ideja filozofije..mislim logično je, ne možeš odmah preskočiti vidljivo...
.

To bih ja nazvao sindrom supermarketa, kako je jedan od forumasa to jako lepo i strucno objasnio...
Polozaj na policama (drustveno predusmerenje i predoblikovanje citavih generacija) uslovljava prodaju artikla...
Jednom kupljen i proban artikl uslovljava ili potrebu ili teznju za sledecim artiklom...
(Razvoj misli zavisi od redosleda knjiga i iskustava koje nam se dese...delom zbog drugacijeg oblikovanja kanala u sistemu percepcije //izvor-kanal-prijemnik// , a delom zbog drugacijeg znanja i pojmovne mape...//skup nalik na koordinativnu mrezu u koji smestamo nase pojmove i vezujemo ih sa drugim pojmovima u njoj...//)

E tek onda bih mozda mogao da pocnem da mislim ili razgovaram o tome da li je sled , redosled preovladajucih ideologija i pristupa logican, ciklican, zavistan samo od prethodnog , a ne i od proizvodnih snaga (Marks), od edukativnih sredstava i metoda....
 
DA!!!
Osnovna greska se sastoji u tome sto mislimo da smo UVJEK SVJESNI,bilo da je svjes UVJEK PRISUTNA ili da NIKAD NIJE PRISUTNA.U stvarnosti svjest je nesto sto se stalno mijenja.Sad je prisutna,sad nije.Postoje i razliciti stepeni i razliciti nivoi svjesti.I svjest i razliciti nivoi svjesti se u samom sebi moraju razumjeti osjetom,ukusom.U ovom slucaju nikakva definicija nece pomoci,a nisu ni moguce dok god ne razumijem STA treba da se definise.Nauka i filozofija ne mogu definisati svjest jer one zele da je definisu tamo gdje ona ne postoji.Veoma je vazno razluciti SVJEST od MOGUCNOSTI SVJESTI.Mi imamo samo mogucnosti svjesti i rijetke trenutke njezinog bljeska.Stoga ne mozemo definisati svjest.

Postoji ne samo jedan,vec tri univerzalna jezika.Prvi se moze govoriti i pisati a da se ostane u granicama sopstvenog jezika.Jedina razlika bi bila ta da ljudi govoreci uobicajenim jezikom ne razumiju jedni druge.ali ovaj drugi jezik im omogucava razumjevanje.U drugom jeziku pisani jezik je isti za sve ljude,kao sto su na primjer brojke i matematicke formule;ali ljudi i dalje govore svoj jezik,ipak svaki od njih razumije onog drugog iako onaj drugi govori nepoznatim jezikom.Treci jezik je isti za sve,i pisan i govorni. na tom nivou razlika sasvim nestaje.

Zasto PATAK a ne KANT?

Patku mogu direktno da se obratim i posavim pitanje a Kantu ne?:??
 
Kant je mozda mogao da pretpostavi kakva ce sve pitanja i nedoumice da imaju njegovi savremenici, TP to sigurno ne moze,raznolikost licnih tumacenja i logika je danas suvise raznorodna i potpuno neusaglasena sa samom sobom pa je svaka mogucnost za moguci komplet logickih razmisljanja kod pojedinca nedokuciv za TP.
 
To bih ja nazvao sindrom supermarketa, kako je jedan o d forumasa to jako lepo i strucno objasnio...
Polozaj na policama (drustveno predusmerenje i predoblikovanje citavih generacija) uslovljava prodaju artikla...
Jednom kupljen i proban artikl uslovljava ili potrebu ili teznju za sledecim artiklom...
(Razvoj misli zavisi od redosleda knjiga i iskustava koje nam se dese...delom zbog drugacijeg oblikovanja kanala u sistemu percepcije //izvor-kanal-prijemnik// , a delom zbog drugacijeg znanja i pojmovne mape...//skup nalik na koordinativnu mrezu u koji smestamo nase pojmove i vezujemo ih sa drugim pojmovima u njoj...//)

E tek onda bih mozda mogao da pocnem da mislim ili razgovaram o tome da li je sled , redosled preovladajucih ideologija i pristupa logican, ciklican, zavistan samo od prethodnog , a ne i od proizvodnih snaga (Marks), od edukativnih sredstava i metoda....

..ne to je otprilike evolucioni skok....ako se sjećaš simbolista...A. Remboa...Bodlera..nakupilo se i nakupilo mnogo djela iz realizma ili ako hoćeš tematike iz određenog područja filozofije, toliko je obrađivana da je recimo došlo do zasićenja..i ljudi naprave skok u nešto novo, neistraženo, interesantno i potpuno drugačije..i onda se razvije čitava tematika, sličnih novih originalnih djela...pa sve ispočetka..sa novim pravcem...jer mi ljudi jesmo ograničeni i razumski i psihički.....
...kao što i ti bez obzira što pokušavao razmišljti u više pravaca, uvijek to i radiš..stalno jedno te isto ispočetka..tvoji..a i moji (na moj način) mentalni procesi uglavnom idu u istom pravcu..sve dok ne napraviš skok i izmjeniš početnu misao ne u granjanje nego u nešto drugo....e to je izazov..koji mi ne možemo napraviti....zato možeš pokušati razumjeti nekoga..ali zauzeti njegov stav nikada..i nikada ne treba tako nešto pokušavati....a pošto nemaš početnu misao kao osoba koju pokušavaš razumjeti ili misliš da razumiješ nećeš nikad ni shvatiti šta je ona stvarno mislila i na koji način...napravio si skok da zadovoljiš sopstvenu sujetu....i eto ti tvoje emocionalne geneze...ti koji smatraš da fenomenalno barataš varijacima pretpostavki....čim zavoliš to..taj način ''svog'' razmišljanja....dodao si još ponešto od emocija osim radoznalosti, matematički povećao broj emocija i zatvorio vrata putu ka suštini....
 

Back
Top