Tuzni_patak
Elita
- Poruka
- 18.247
Da li je "mislim dakle postojim" samo zavaravanje nad sobom?
A vecinski ili nek bude totalni pristup je "osecam i zelim dakle postojim"?
I ta osnova postaje geneza sveg napora da se nesto bolje shvati?
Samim tim i filozofije.
Samo sto deo filozofa ostane u pozitiv imidzu, ostajuci javno ispoljeni kroz saradnju sa svojom emocionalnom genezom kao filozofa, a deo predje u negativ imidz, nesto kao antigenezu, maksimalizujuci logiku i poigravanje sa istom kroz dodatak raznih stavova i aksioma kao polazista, ustvari nesvesno praveci analogije sa necim iz realnog sveta.
Ostaju oni kojima nije vazno, koji uspeju da razdvoje filozofiju od bilo kog svog cilja, svoje teznje ili emocije i potrebe za nekom emocijom.
---------------------------------------------
Iz mog ugla:
Cim vidim osobu koja zauzima stavove, tu otpada filozof kao esencija, tu je samo filozof kao napor i sporadicna kreacija na nekom licnom putu ili cilju, sporadicna i sporedna.
Neko moze da pomisli da ni gradjevinac nije tu zbolj ljubavi, pa se tolike kuce napravise, a i zabusava i krade i ofrlje radi posao, pa sve to funkcionise...
E slicno se i filozofija, od drveta pretvara u savijene vrhove nekih drvenastih tvorevina...
Od pocetne borbe ideja, nalik na igru go, samo u vise dimenzija, donoseci samo dobro i kroz samo predstavljanje ideja i put svakoga ka predlozenoj ideji, potencija ka stavovima raste, pa iako ostaje korist od hoda ka razlicitim i tudjim idejama, zatrovanost metoda proizaslih iz stavovskog u ljudima polako ali stvarno polako menja i truje i samo polje svih filozofskih ideja.
Pojmovi se po malo deformisu, neki cak izgube sav smisao, postenje i cast, npr, neki se filozofi uopste ne razumeju npr Platon, i tu dolazim do kljucne stvari, cim izreknem nesto konkretno , ideja o kojoj pricam prestaje da postoji , postoji samo primer pogodan da se demagoski rusi i obradjuje, tj komunikacija ljudi ide preko primera, a ne preko ideja.Sumnjam da se to desava zbog nedostatka vremena, pa ljudi nemaju vremena da vise puta procitaju , pregledaju , promisle o nekoj ideji izrecenoj kao ideja, dok ne sazri kao neki aspekt , aspekt u nekom navedenom primeru...
Tada primer postaje samo primer vaseg sagledavanja iz vase ideje, ne primer za tu drugaciju novu ideju.
A vecinski ili nek bude totalni pristup je "osecam i zelim dakle postojim"?
I ta osnova postaje geneza sveg napora da se nesto bolje shvati?
Samim tim i filozofije.
Samo sto deo filozofa ostane u pozitiv imidzu, ostajuci javno ispoljeni kroz saradnju sa svojom emocionalnom genezom kao filozofa, a deo predje u negativ imidz, nesto kao antigenezu, maksimalizujuci logiku i poigravanje sa istom kroz dodatak raznih stavova i aksioma kao polazista, ustvari nesvesno praveci analogije sa necim iz realnog sveta.
Ostaju oni kojima nije vazno, koji uspeju da razdvoje filozofiju od bilo kog svog cilja, svoje teznje ili emocije i potrebe za nekom emocijom.
---------------------------------------------
Iz mog ugla:
Cim vidim osobu koja zauzima stavove, tu otpada filozof kao esencija, tu je samo filozof kao napor i sporadicna kreacija na nekom licnom putu ili cilju, sporadicna i sporedna.
Neko moze da pomisli da ni gradjevinac nije tu zbolj ljubavi, pa se tolike kuce napravise, a i zabusava i krade i ofrlje radi posao, pa sve to funkcionise...
E slicno se i filozofija, od drveta pretvara u savijene vrhove nekih drvenastih tvorevina...
Od pocetne borbe ideja, nalik na igru go, samo u vise dimenzija, donoseci samo dobro i kroz samo predstavljanje ideja i put svakoga ka predlozenoj ideji, potencija ka stavovima raste, pa iako ostaje korist od hoda ka razlicitim i tudjim idejama, zatrovanost metoda proizaslih iz stavovskog u ljudima polako ali stvarno polako menja i truje i samo polje svih filozofskih ideja.
Pojmovi se po malo deformisu, neki cak izgube sav smisao, postenje i cast, npr, neki se filozofi uopste ne razumeju npr Platon, i tu dolazim do kljucne stvari, cim izreknem nesto konkretno , ideja o kojoj pricam prestaje da postoji , postoji samo primer pogodan da se demagoski rusi i obradjuje, tj komunikacija ljudi ide preko primera, a ne preko ideja.Sumnjam da se to desava zbog nedostatka vremena, pa ljudi nemaju vremena da vise puta procitaju , pregledaju , promisle o nekoj ideji izrecenoj kao ideja, dok ne sazri kao neki aspekt , aspekt u nekom navedenom primeru...
Tada primer postaje samo primer vaseg sagledavanja iz vase ideje, ne primer za tu drugaciju novu ideju.