Najstarije pismo

zofr

Iskusan
Poruka
6.177
ВИНЧАНСКО ПИСМО И ГЛИНЕНЕ ТАБЛИЦЕ ИЗ ТАРТАРИЈЕ

Превод најстаријег писма

Захваљујући напорима многих европских и светских истраживача, био је могућ и први превод древног текста исписаног винчанским писмом



„NUN KA. SHA. UGULA. PI. IDIM KARA 1”

Наведене речи не долазе из неког система шифровања, већ представљају реконструкцију једног древног пиктографског записа, сачињеног словима винчанског писма, на глиненој плочици из око 5000. године пре наше ере.

Пиктографски графеми идентификовани су данашњим фонетским вредностима, а у преводу значе:

„Четири владарке лика бога Ша спаљен је један старешина узвишеног разума”.

Глинена плочица с овим записом подељена је вертикалним и хоризонталним линијама на мања поља. На сваком од њих уцртан је оштрим предметом неки симбол.

О каквој је то глиненој плочици реч?

Својеврсна сензација

Почетком шездесетих година прошлог века (1961) археолошку заједницу света облетела је својеврсна сензација. Вест није стигла из Египта или Месопотамије, већ из Румуније.

Код сеоцета Тартарија на обали реке Муреш, пронађене су три глинене, напукле таблице са загонетним знацима. Плочице су нађене у јами за жртвовање, поред спржених људских костију, заједно са 26 глинених, рановинчанских фигура, две алабастерске фигуре и једном наруквицом.

После две године (1963), румунски археолог Николае Власа, објавио је рад о овом локалитету. Закључци су били запањујући. Знаци урезани на Тартарске таблице били су врло слични, неки и идентични, са знацима сумерског пиктографског писма (око 3100. године пре Христа), и данас сматраног за прво писмо у људској историји.

Драматични изазов Тартарских таблица био је садржан у чињеници да су оне две хиљаде година старије од глинених таблица из Месопотамије!

Почело је одгонетање те тајне.

Први је своје истраживачке резултате и тумачења објавио немачки сумеролог Адам Фалкенштајн 1965. године. Он је утврдио да је писменост у Тартарији поникла под утицајем Сумераца, а две године касније археолог М. С. Худ закључио је да ове таблице немају никаквих додира са писменошћу.

Позабавили су се овим проблемом и други истраживачи, међу њима и Владимир Милојчић, Милтон Вин, Марија Гимбутас, још почетком седамдесетих година прошлог столећа.

Ћутање домаће науке

У овдашњој научној јавности проблем таблица из Тартарије углавном није расправљан, упркос томе што је утврђено да припадају раној фази винчанске културе.

Епицентар ове културе је у Винчи, где је прва ископавања обавио професор Милоје М. Васић 1908. године. Од почетка својих истраживања професор Васић је тврдио да знаци урезани на винчанској керамици могу да буду слова неког непознатог писма.

Тек са открићем Тартарских таблица, оптика археолошке науке окренула се тој претпоставци. Немерљив допринос разумевању знакова винчанске цивилизације дао је професор др Радивоје Пешић. Систематизујући 1985. године знаке у винчанско писмо, доказао је да је то најстарије писмо у свету, много старије од египатских хијероглифа и феничанског клинастог писма.

Прерано преминули професор Пешић (1931-1930), није стигао, нажалост, да научној јавности понуди своје ишчитавање, сопствени „превод” винчанских записа, на чему је годинама радио, сарађујући са многим европским и светским институтима и истраживачима.

Све у свему, увиди професора Пешића у овдашњој науци били су игнорисани или жестоко оспоравани, упркос томе што је теорија о винчанском писму у Европи и свету стицала све већи број присталица међу најугледнијим стручњацима.

Отуда је и могућ цитат с почетка овога текста. Он је урезан у округлу глинену таблицу из Тартарије, а превод је урадио руски археолог Б. Перлов. Захваљујући упорним истраживањима једног другог сумеролога, А. Кифишина, у прилици смо да наведемо и његов превод једне од три Тартарске таблице:

„За време четрдесетог кнежевања, у почаст бога Ша, старешина је ритуално спаљен. Он је десети по реду”.

Кључ је у винчанском писму

У одгонетању ових знакова Кифишину је помогао рад на дешифровању записа урезаних на зидове пећина уз обале реке Дњепар у Украјини, али пре свега упоредна анализа тих налаза са онима из Винче.

После дугогодишњих истраживања, он је закључио да су Тартарске таблице израз широко распрострањеног система писмености локалног становништва, а да записе на таблицама треба читати кружно, обрнуто од смера казаљке на часовнику.

У делу научне заједнице прихваћени су и његови научни докази о првој организованој држави у људској историји, на простору између река Дунав и Дњепар. Држава се звала Арата, а њеним становницима била је позната тајна обраде метала, користили су точак, владали су знањима из астрономије и изградили завидан ниво система писмености.

Ако је закључак о Арати ваљан, артефакти из Винче потврђују да је она била у самом епицентру ове организоване заједнице, односно њена претходница.

У прилог овој тврдњи сведочи, пре свега, винчанско писмо (седми до шести миленијум пре наше ере), које ће бити и основа писмености Арате, па и писма на коме су урезани дешифровани записи са Тартарских таблица.

Колико се у Румунији држи до овог открића једне древне цивилизације, показује чињеница да је прошле године у селу месташцу Тартарија откривен споменик Тартаријским таблицама. На неки начин, макар и посредно, то је истовремено и споменик винчанском писму, углавном игнорисаном у домаћој науци.

Треба још једном подсетити да је винчанско писмо за пуних 20 векова старије од оног протосумерског из 3100. године пре наше ере.

Два миленијума свакако није мало. Подсетимо да таман толико траје хришћанство.
Слободан Кљакић

Да ли Вас ово наводи да размишљати и о старијем писму од клинастог сумерског?
Шта мислите о нашој научној елути у САНУ? Ја мислим све најгоре.
 
Ako je ova tema osmišljena kao anketa, da kažem i ja utiske. Što se tiče istoričara koji znaju starogrčki, imamo oko 7- 8 vizantologa, pored i Kalićke i Sime Ćirkovića (s tim što Kalićka zna bolje) od stare garde. Latinski natucaju manje više svi, a koliko im je znanje, teško je objektivno reći, ali makar polovina može da se služi latinskim - 15 -tak?

U principu smo svuda tanki. Na primer, ako uzmemo rani sredni vek, osim retkih izuzetaka (ili u jednini - retkog izuzetka!) nijednog nezavisnog istraživača iz Srbije nema na strani istoričara. A u Hrvatskoj ih ima jedno 50 -tak.

Za sve to kriva je osnovna škola 1-4 razred gde se u prvom susretu (malog) čoveka sa institucijom sistema formira sistem vrednosti i odnos prema institucijama, i sistemu uopšte. Kako se institucije sistema odnose prema deci, tako se i deca a kasnije i ljudi odnose prema sistemu.

Pitanje je kako preseći taj začarani krug suštinskog negativizma.
 
Ja mislim da su vizantolozi najvce zlo. Moja cerka studira istoriju, i upravo oni koji vaze za vizantologe su najkonzervativniji. Prosto je sramota da se u 21 veku gleda na istoriju ocima iz 19-tog veka. Stalno dolazi do novih ptkrica, i njima istoricari drugih zemalja daju znacenje koje je u njihovom nacionalnom interesu, dok su nasi istoricari i sama SANU potpuno pasivni. Ta pasivnost ide dotle da ne obradjuju ni nalaze na nasem tlu.

Juce gledam diskaveri, i Englezi nesto kopkaju oko stonehenge i kazu 'nasi preci...'. To je kao kada bi mi za Lepenski vir ili Vincu rekli 'nasi preci..', taj ko bi to rekao bio bi razapet od svojih kolega.

Ili danas gledam na histori o bozanstvima Rima i spominju da su Etrurci obozavali bogove praga i ognja. Namece se zaprepascujuca paralela sa kulturom Lepenskog Vira.

Dakle, nasi istrazivaci istorije imaju obilje materijala za spektakularna otkrica, ali imaju poltronski mentalitet i kompleks nize vrednosti koji od njih pravi ljude nedostojne velikih dela.

Ako ne mozemo u prirodnim naukama i tehnologijama da belezimo svetske rezultate, imamo uslove da to ucinimo na polju istorije. Pa kada nece to da rade umni ljudi onda nam se desavaju Deretici sa kojima je lako terati sprdnju, mada i njihovi radovi imaju neki procenat istorijske istine.

Prosto mi dodje krivo sto sam zavrsio elektroniku a ne istoriju.
 
Ja mislim da su vizantolozi najvce zlo. Moja cerka studira istoriju, i upravo oni koji vaze za vizantologe su najkonzervativniji. Prosto je sramota da se u 21 veku gleda na istoriju ocima iz 19-tog veka. Stalno dolazi do novih ptkrica, i njima istoricari drugih zemalja daju znacenje koje je u njihovom nacionalnom interesu, dok su nasi istoricari i sama SANU potpuno pasivni. Ta pasivnost ide dotle da ne obradjuju ni nalaze na nasem tlu.

Juce gledam diskaveri, i Englezi nesto kopkaju oko stonehenge i kazu 'nasi preci...'. To je kao kada bi mi za Lepenski vir ili Vincu rekli 'nasi preci..', taj ko bi to rekao bio bi razapet od svojih kolega.

Ili danas gledam na histori o bozanstvima Rima i spominju da su Etrurci obozavali bogove praga i ognja. Namece se zaprepascujuca paralela sa kulturom Lepenskog Vira.

Dakle, nasi istrazivaci istorije imaju obilje materijala za spektakularna otkrica, ali imaju poltronski mentalitet i kompleks nize vrednosti koji od njih pravi ljude nedostojne velikih dela.

Ako ne mozemo u prirodnim naukama i tehnologijama da belezimo svetske rezultate, imamo uslove da to ucinimo na polju istorije. Pa kada nece to da rade umni ljudi onda nam se desavaju Deretici sa kojima je lako terati sprdnju, mada i njihovi radovi imaju neki procenat istorijske istine.

Prosto mi dodje krivo sto sam zavrsio elektroniku a ne istoriju.

Naravno prijatelju, ali nije to samo slučaj sa vizantolozima, shvati da je kod nas zabranjeno kopati "ispod Rima", sve što se našlo pre toga su slučajna otkrića seljaka, koja su brže-bolje iskarikirana.
Englezi smeju da kažu tako nešto premda činjenice govore da imaju manje "materijala" (nego u našem sličaju) da ostatke Stounhendža pripišu svojoj genetici, Škoti već, imaju. Kad se kod nas pojavi takva paralela odmah se nađe dežurni cenzor da "odagna zle misli".
Nemoj da si tako surov, ovakve tehnologije ne bi ni bilo da neki naši nisu umešali svoje prste. Lako je kasnije praviti varijacije na temu.
 
Prosto mi dodje krivo sto sam zavrsio elektroniku a ne istoriju.

Evo ga jos jedan dipl. ing u istorijskim vodama :) Odakle nicete vise, k'o iz inkubatora?

После дугогодишњих истраживања, он је закључио да су Тартарске таблице израз широко распрострањеног система писмености локалног становништва, а да записе на таблицама треба читати кружно, обрнуто од смера казаљке на часовнику.

Da li si svestan kolika je ovo glupost?

Cak i za slucajeve gde je dokazano nesporno postojanje pisma, najraniji oblici pismenosti bili su ograniceni na izuzetno mali broj ljudi. Pisma su u Sumeru ili Egipt poznavali samo profesionalni pisari u sluzbi kralja ili hrama. Nema, na primer, nikakvog nagovestaja, nema dokaza, da se linearnim B pismom sluzio bilo koji mikenski Grk, osim malobrojnog birokratskog osoblja na dvoru. Buduci da se pojedini pisari koji su se sluzili linearnim B pismom mogu razlikovati po njihovom rukopisu u sacuvanim dokumentima, utvrdjeno je da su svi sacuvani dokumenti na linearnom B pismu iz Knososa i Pilosa bili delo samo 75 odnosno 40 pisara. Ali, pazi, za mikenske Grke se pouzdano zna i arheoloski je nesporno utvrdjeno da su imali pismo, sto se za ovaj usamljen skup simbola i slicica sa plocica iz Tartarije nikako ne moze reci...
 
S druge strane, nacin upotrebe tih nezgrapnih, ranih pisama bio je ogranicen koliko i broj njhovih korisnika. U najranijim sumerskim tekstovima iz pre 3000 godina p.n.e. nikako se ne moze naci sta su Sumeri mislili ili osecali. Prvi sumerski tekstovi su umesto toga bezosecajni izvestaji birokrata iz dvora i hrama. Oko 90% plocica u najstarijem poznatom sumerskom arhivu iz grada Uruk predstavljaju evidencije placene robe, radnika kojima je podeljeno sledovanje i raspodeljenih poljoprivrednih proizvoda. Tek kasnije, kada su Sumeri presli sa logograma (sistem pisma gde jedan pisani znak predstavlja celu rec, npr. hijroglifi Egipcana, glife Maja, japanski kanji ) na fonetsko pismo, poceli su da beleze pripovesti u prozi, propagandne spise i mitove. Mikenski Grci nikada nisu dostigli taj stupanj, a slicna je situacija i za rano egipatsko, mezoamericko i kinesko pismo.

Posebno zanimljiva prica bile bi materijalne okolnosti koje su u odredjenim delovima sveta dovele do razvitka pisma, a za koje u vreme kada se datira toboznje vincansko pismo na tim prostorima nema nikakvih tragova...
 
Poslednja izmena:
Evo ga jos jedan dipl. ing u istorijskim vodama :) Odakle nicete vise, k'o iz inkubatora?

Da li si svestan kolika je ovo glupost?

Ama, koliko ima tih kockastih mozgova i kada ce mo da izadjemo iz komunistickog dogmatizma? Kako sa njima nesto raspravljati? Dodje mi da pomislim da rade po necijem nalogu, prosto ne mogu da shvatim da kada neko samo navede ono sto su drugi napisali (cak nisu ni Srbi) i ne napise ni rec o istoriji oni odmah skacu kao da su necim podbodeni.

Ja sam kroz moju profesiju (koja trazi stalno ucenje) naucio da kreativno mislim, a toga nema bez odbacivanja dogmi kako bi misao bila slobodna. Ali kako sa vama u Evropu, kad nas vucete u 19-ti vek.

Uzas.
 
Никад није касно учити нове ствари и посветити се новим знањима; одслушати које предавање и у 60-им, отићи на консултације у вези са литературом, научити основе латинског, старогрчког, утврдити познавање матерњег српског кроз крпљење погрешних навика у писању и изражавању и борити се против "немани" оружјем које је може убити. Основне студије историје су до скора трајале 4 године, не знам колико трају сада, за материјално оствареног човека и са развијеним критичким мишљењем не би требало да представља неки већи проблем да их савлада ако има довољно воље и амбиција. Не нужно са индексом и овереним оценама, али макар са усвојеном и меморисаном литературом, јер је то једини начин да искочи из оквира хобисте и себи да извесни кредибилитет а својим речима тежину.

Конкретно за Винчу, јесте, реч је о нашим прецима, тачније оном делу наших предака за које официјелна наука тврди да са њима немамо језичко-народни континуитет, али то и нема неке претеране везе јер нам је и дед по мајци исто тако деда као и дед по оцу, иако не носимо његово презиме и иако нисмо наследили његово имање. Само што код нас као да немамо средину, већ један раздор између оних које помињете у "званичним" круговима и оних који тврде да је реч о истоветном народу Срба који постоји и данас, који је говорио српским језиком, писао србицом, веровао у Сербона и Сербону и остало што се може прочитати. Некако се најумереније изјаве и најздравији компромиси могу прочитати по форумима од стране анонимних дискутаната, међу којима вероватно има и историчара, али у најприсутнијој литератури (и званичној и "аутохтонистичкој") готово нигде.
 
Poslednja izmena:
... Не нужно са индексом и овереним оценама, али макар са усвојеном и меморисаном литературом, јер је то једини начин да искочи из оквира хобисте и себи да извесни кредибилитет а својим речима тежину.

Kada neko ima ovakve stavove, onda je zadovoljstvo sa njim izmenjati misljenje. Na kraju krajeva forumi zato i postoje.
Конкретно за Винчу, јесте, реч је о нашим прецима, тачније оном делу наших предака за које официјелна наука тврди да са њима немамо језичко-народни континуитет, али то и нема неке претеране везе јер нам је и дед по мајци исто тако деда као и дед по оцу, иако не носимо његово презиме и иако нисмо наследили његово имање.

Interesantna recenica. U osnovi trebamo se dogovoriti sta je pripadnost jednom narodu. Ako neko misli na genetsku pripadnost, onda je to sasvim nesto drugo od kulturne pripadnosti. Ovo drugo je dominantnije, i samo o tome se moze govoriti. Ko prati najnovije rezultate genetskih ispitivanja pojedinih naroda zaprepastice se kakvi su rezultati.

U pravu si, mi ne mozemo tvrditi da su Lepenci ili Vincanci bili Srbi kao sto smo danas mi, cak i da se pobije teorija o velikoj seobi naroda. Ono sto je moguce istrazivati to je koliki je uticaj tih kultura uticao na nasu, i u kom obimu se taj uticaj zadrzao do danas. Cak i da smo se doselili na Balkan, mi smo tu zatekli narod koji je bastinio te stare kulture, sto se bez sumnje moralo odraziti i na nasu kulturu. Meni je ocigledno da je od kulture Lepenskog vira dosta toga ostalo i danas, narocito u istocnoj Srbiji, i narocito kada se radi o postovanju kulta predaka. Dakle, treba da se ponosimo sto smo u svojoj kulturi sacuvali i tragove tako starih kultura.
 
Конкретно за Винчу, јесте, реч је о нашим прецима, тачније оном делу наших предака за које официјелна наука тврди да са њима немамо језичко-народни континуитет, али то и нема неке претеране везе јер нам је и дед по мајци исто тако деда као и дед по оцу, иако не носимо његово презиме и иако нисмо наследили његово имање. Само што код нас као да немамо средину, већ један раздор између оних које помињете у "званичним" круговима и оних који тврде да је реч о истоветном народу Срба који постоји и данас, који је говорио српским језиком, писао србицом, веровао у Сербона и Сербону и остало што се може прочитати. Некако се најумереније изјаве и најздравији компромиси могу прочитати по форумима од стране анонимних дискутаната, међу којима вероватно има и историчара, али у најприсутнијој литератури (и званичној и "аутохтонистичкој") готово нигде.
Upravo si odvalio kontradiktornost, nagrdiće te zvanična istoriografija gore nego Deretića, on bar povezuje taj narod jezikom, a po čemu ti tvrdiš da su s jedne strane bili naši preci, a s druge da nemamo ni jezički ni narodni kontinuitet. Za narodni mi je jasno, narod je veštačka tvorevina, ali mi nije jasno kako se nisi osvrnuo na rasni kontinuitet koji je dokazan i koji ima više dodirnih tačaka sa jezičkim nego narodni. i, naravno, tvrditi da nemamo jezički kontinuitet a , pritom , ne znati kako su izgledali jezici "starosedelaca" je malo kolokvijalno. I, nemoj pogrešno da me razumeš, Serbona i ti fazoni ne prolaze ni kod mene. Ali, recimo , prolazi frula dvojnica.
 
Ama, koliko ima tih kockastih mozgova i kada ce mo da izadjemo iz komunistickog dogmatizma? Kako sa njima nesto raspravljati? Dodje mi da pomislim da rade po necijem nalogu, prosto ne mogu da shvatim da kada neko samo navede ono sto su drugi napisali (cak nisu ni Srbi) i ne napise ni rec o istoriji oni odmah skacu kao da su necim podbodeni.

Ja sam kroz moju profesiju (koja trazi stalno ucenje) naucio da kreativno mislim, a toga nema bez odbacivanja dogmi kako bi misao bila slobodna. Ali kako sa vama u Evropu, kad nas vucete u 19-ti vek.

Uzas.

TAko je inzinjeru, zasto bi historija bila exkluzivitet samo za one sa formalnim obrazovanjem iz te oblasti.Valjda i drugi koji su pismeni mogu nesto citati, imati svoje misljenje i zakljuciti nesto iz onoga sto su u slobodno vrijeme proucavali.E, SAD, AKO SE TO KOSI SA SLUZBENIM , DA NE KAZEM DOGMATSKIM UCENJEM, ODMAH SU PREDMET PODSMJEHA.Mozda bi zapravo trbelo biti obrnuto, jer u svojim uskotrasiranim mozgovima, nisu u stanju prihvatiti da nam je nesto servirano namjerno pogresno.
 
TAko je inzinjeru, zasto bi historija bila exkluzivitet samo za one sa formalnim obrazovanjem iz te oblasti.Valjda i drugi koji su pismeni mogu nesto citati, imati svoje misljenje i zakljuciti nesto iz onoga sto su u slobodno vrijeme proucavali.E, SAD, AKO SE TO KOSI SA SLUZBENIM , DA NE KAZEM DOGMATSKIM UCENJEM, ODMAH SU PREDMET PODSMJEHA.Mozda bi zapravo trbelo biti obrnuto, jer u svojim uskotrasiranim mozgovima, nisu u stanju prihvatiti da nam je nesto servirano namjerno pogresno.

Ewo, narano da svako ko je pismen i intelektualno zainteresovan moze da cita, da ima svoje misljenje i da donosi svoje zakljucke. To nije sporno i to je pozeljno. Problem nastaje onda kada taj neko na osnovu svog skromnog citalackog iskustva pocne da donosi beskompromisne zakljucke i proziva ljude sa visim stepenom znanja iz date oblasti za nekompetente, falsifikatore i slicno, a da je savrseno ocigledno da je potencijal na kome se zasnivaju te kritike vise nego minoran - obrnuto proporcionalan zestini tih uglavnom neutemeljenih kritika. Evo, jedan takav lik je otvorio i ovu temu. Po sopstvenom priznanju njegova znanja iz istorije su skormna jer je po struci elektroinzinjer ili nesto slicno, ali on je ipak sebi dao za pravo da kaze da o naucnoj eliti u SANU misli sve najgore i da su vizantolozi zlo. Nije sporno ni to da bi se naucnoj eliti u Srbiji, konkretno istoricarima. imalo dosta sta zameriti ali iznositi ovakve ocene u kontekstu teme koju je autor pokrenuo je pravi diletantizam, da ne kazem i bezobrazluk. Zasto? Zato sto je odmah jasno da neko ko prenese ovakav tekst, ma ko da ga je napisao, u prilog teze da je najstarije pismo poreklom bas sa ovih prostora, kolevke civilizacije i slicnih gluposti, nista ne zna o istoriji i evoluciji pisma, ne zna nista o njegovoj ranoj rasprostranjenosti i nacinima upotrebe, o uslovima koji su doveli do njegovog nastanka u razlicitim delovima sveta i slicno. Takav postupak moze da bude i predmet podsmeha, kako si rekla, jer protiv nerazumnih predloga podsmeh je nekada najbolje oruzje, moze da bude predmet ignorisanja pa da onda oni slicnih znanja i potencijala misle da tu ima i neke istine cim nema demantija, a moze da bude i predmet argumentovanog opovrgavanja. Poslednja mogucnost u situacijama kao sto je ova je skoro Sizifov posao jer da bi za jednog diskutanta ocigleno skromih mogucnosti taj odgovor bio ubedljiv mora se izloziti jos dosta toga sto on ne zna, a trebalo bi da zna, da bi konkretna replika imala svoj smisao i kontekst. Slozices se da je to naporan i na ovakvim mestima cesto uzaludan posao, koji ce najvise umeti da cene uglavnom oni kojima su te stvarni vec dosta jasne. Pokazacu ti i na sledecm primeru sta to tacno znaci.

Zasto su dakle samo neki, a ne i drugi narodi, razvili pismo, kada je poznata njegova nadmocna vrednost? Zasto se, recimo, pismo pojavilo na minojskom Kritu, ali ne i na polinezijskom carstvu Tonga? Koliko je puta u ljudskoj istoriji pismo razvijeno samostalno, u kakvim uslovima i u koje svrhe? Ili zasto se pismo iz tzv. Plodnog polumeseca (niza teritorija polumesecastog oblika koje zahvataju Mesopotamiju, Siriju i Palestinu) rasirilo u africku Etiopiju ali nije iz Srednje Amerike u Ande? Da li su se pisma sirila tako sto su ih drugi jos uvek nepismeni narodi kopirali ili su vec postojeca pisma i njima posluzila kao nadahnuce da to mogu (da li su Rusi napravili atomsku bombu tako sto su ruski spijuni ukrali americke nacrte ili su Rusi videli da to mogu Amerikanci pa su i oni dobili podstrek)? Pitanja sve slozenija od slozenijeg.
 
Poslednja izmena:
Dva nesporno samostalna izuma pisma ostvarili su Sumeri u Mesopotamiji, nesto pre 3000. godina p.n.e, i meksicki Indijanci oko 600. godina p.n.e. Vrlo je verovatno da je i egipatsko pismo iz 3000. godina p.n.e. i kinesko pismo oko 1300. godina p.n.e samostalno nastalo. Kinezi su od drevnih Sumera udaljeni oko 7500 km, a do 2200. godine p.n.e. pismo se pojavilo i u dolini Inda udaljenoj oko 4800 km; medjutim, kako nema nikakvih dokaza o nekom sistemu pismenosti izmedju doline Inda i Kine racionalno je pretpostaviti da je kinesko pismo bilo samostalan izum. Vecu sumnju u pogledu apsolutne originalnosti egipatskih hijeroglifa mozemo istaci zato sto se egipatski hijeroglifi pojavljuju potpuno iznenada, u skoro potpuno razvijenom obliku oko 3000 g. p.n.e. Kako se Egipat nalazio samo 1500 km zapadno od Sumera, s kojim je imao trgovacke veze, sumnjivo je to sto u suvom podneblju Egipta, koje je pogodovalo ocuvanju ranijih eksperimenata sa pismom, nema prelaznih oblika u ocekivano postepenom razvitku pisma. S druge strane, u istom takvom podneblju drevnog Sumera postoji obilje dokaza o razvitku klinastog pisma najmanje nekoliko vekova pre 3000. godine. Sporan je ali u manjoj meri i slucaj Uskrsnjih ostrva u Tihom okeanu, ciji se najarniji pisani tragovi datiraju iz 1851. godine, mnogo godina posle prispeca Evropljana na to ostrvo, kada je Jakob Rogeven 1722. stigao do njegovih obala. Moguce da je pismo na Uskrsnjim ostrvima razvijeno samostalno pre dolaska Evropljana, ali je verovatnije da su se domoroci posluzili modelom pismenog proglasa o aneksiji koji su im Spanci urucili 1770. godine.

Svi ostali sistemi pisama, uz ove moguce izuzetke, bez obzira na to kada i gde su razvijeni, bili su potomci sistema nastalih izmenom sumerskog ili ranog srednjeamerickog pisma iz oblasti Zapotek. Zna se da je za razvitak sumerskog pisma trebalo najmanje vise stotina, a mozda i hiljada godina. Preduslove za taj razvitak cinile su odredjene odlike ljudskog drustva koje su odredjivale da li ce to drustvo smatrati da je pismo korisno i da li ce moci da izdrzava neophodne specijaliste pisare, elitisticki krug na koji je rana pismenost bila ogranicena. Pored drustava ranih Sumera i Meksikanaca, vise drugih drustava kao ona stare Indije, Kine, Etiopije razvila su te preduslove. Medjutim, desilo se to da su ih u Starom odnosno Novom svetu prvi stvorili Sumeri odnosno rani Meksikanci i cim se to desilo pojedinosti i principi tih pisama brzo su se sirili i bili preneti u druga drustva, pre nego sto su ona i imala mogucnost da prodju kroz vekove ili milenijume samostalnog eksperimentisanja s pismom, tako da je taj kreativni potencijal u korenu sasecen.

U prethodnim postovima na ovoj temi rekao sam nesto o ogranicenosti broja korisnika i nacina upotrebe tih ranih pisama. Mi mozemo postaviti pitanje zasto su ta rana drustva u kojima su nastala prva pisma prihvatala sve neodredjenosti, dvosmislenosti ili slozenosti koje su pratila rana pisma i zato ih ogranicavala na nekoliko funkcija i malobrojne i skupe pisare. Drevni sumerki kraljevi i svestenici zeleli su da se pismom sluze profesionalni pisari za belezenje broja stoke dugovane na ime poreza, za kraljevsku propagandu i slicne uskopoliticke potrebe. O nekoj rasirenoj pismenosti u to vreme nema ni govora, a to dobro ilustruje i primer pada mikenske grcke civilizacije oko 1200. godine p.n.e. kada je nestalo i Linerano B pismo, a Grcka se vratila u doba predpismenosti. Taj ograniceni broj korisnika i nacina upotrebe ranog pisma nesto govori i o tome zasto su se prva pisma pojavila bas tada i na tim mestima. Svi od nespornih ili mogucih samostalnih izuma pisama (kod Sumera, u Meksiku, Kini i Egiptu) i sve rane adapatacije tih sistema (Krit, Iran, dolina Inda, oblast Maja...) zahtevali su socijalno stratifikovana drustva sa slozenim i centralizovanim politickim ustanovama, od kojih na prostorima Vincanske kulture u vreme kada se datira toboznje vincansko pismo nema ni slova. Rano pismo sluzilo je potrebama tih politickih ustanova i slozenog drzavnog aparata (vodjenje ekonomske evidencije, dvorsku propagandu...), a korisnici su bili dvorske birokrate ciji je jedini posao bilo pisanje, a koji su se na teretu drzave izdrzavali iz skladistenih viskova hrane koji su stvarali poljoprivrednici i proizvodjaci hrane. Pretpoliticka drustva, sa rudimentiranom poljoprivrednom, odnosno mesovitom ekonomijom (lov, ribolov, skupljanje hrane), kakvo je i vincansko, nisu imala institucionalne potrebe za ranim pismima, a ni drustvene i poljoprivredne mehanizme neophodne za izdrzavanje profesionalnih pisara.

Ovo je samo gruba skica razvitka prvih pisama u svetu, dok je celovita prica neuporedivo slozenija. Nadam se da se pojedincima bar malo sluziti da razmisle o tome na osnovu kolikog znanja donose rezolutne zakljucke i pljuju po onome, koliko god to podlozno kritici bilo, a ispod cega su po znanju i svojim kapacitetima svetlosnim godinama daleko.
 
Poslednja izmena:
Dva nesporno samostalna izuma pisma ostvarili su Sumeri u Mesopotamiji, nesto pre 3000. godina p.n.e, i meksicki Indijanci oko 600. godina p.n.e. Vrlo je verovatno da je i egipatsko pismo iz 3000. godina p.n.e. i kinesko pismo oko 1300. godina p.n.e samostalno nastalo. Kinezi su od drevnih Sumera udaljeni oko 7500 km, a do 2200. godine p.n.e. pismo se pojavilo i u dolini Inda udaljenoj oko 4800 km; medjutim, kako nema nikakvih dokaza o nekom sistemu pismenosti izmedju doline Inda i Kine racionalno je pretpostaviti da je kinesko pismo bilo samostalan izum. Vecu sumnju u pogledu apsolutne originalnosti egipatskih hijeroglifa mozemo istaci zato sto se egipatski hijeroglifi pojavljuju potpuno iznenada, u skoro potpuno razvijenom obliku oko 3000 g. p.n.e. Kako se Egipat nalazio samo 1500 km zapadno od Sumera, s kojim je imao trgovacke veze, sumnjivo je to sto u suvom podneblju Egipta, koje je pogodovalo ocuvanju ranijih eksperimenata sa pismom, nema prelaznih oblika u ocekivano postepenom razvitku pisma. S druge strane, u istom takvom podneblju drevnog Sumera postoji obilje dokaza o razvitku klinastog pisma najmanje nekoliko vekova pre 3000. godine. Sporan je ali u manjoj meri i slucaj Uskrsnjih ostrva u Tihom okeanu, ciji se najarniji pisani tragovi datiraju iz 1851. godine, mnogo godina posle prispeca Evropljana na to ostrvo, kada je Jakob Rogeven 1722. stigao do njegovih obala. Moguce da je pismo na Uskrsnjim ostrvima razvijeno samostalno pre dolaska Evropljana, ali je verovatnije da su se domoroci posluzili modelom pismenog proglasa o aneksiji koji su im Spanci urucili 1770. godine.

Svi ostali sistemi pisama, uz ove moguce izuzetke, bez obzira na to kada i gde su razvijeni, bili su potomci sistema nastalih izmenom sumerskog ili ranog srednjeamerickog pisma iz oblasti Zapotek. Zna se da je za razvitak sumerskog pisma trebalo najmanje vise stotina, a mozda i hiljada godina. Preduslove za taj razvitak cinile su odredjene odlike ljudskog drustva koje su odredjivale da li ce to drustvo smatrati da je pismo korisno i da li ce moci da izdrzava neophodne specijaliste pisare, elitisticki krug na koji je rana pismenost bila ogranicena. Pored drustava ranih Sumera i Meksikanaca, vise drugih drustava kao ona stare Indije, Kine, Etiopije razvila su te preduslove. Medjutim, desilo se to da su ih u Starom odnosno Novom svetu prvi stvorili Sumeri odnosno rani Meksikanci i cim se to desilo pojedinosti i principi tih pisama brzo su se sirili i bili preneti u druga drustva, pre nego sto su ona i imala mogucnost da prodju kroz vekove ili milenijume samostalnog eksperimentisanja s pismom, tako da je taj kreativni potencijal u korenu sasecen.

U prethodnim postovima na ovoj temi rekao sam nesto o ogranicenosti broja korisnika i nacina upotrebe tih ranih pisama. Mi mozemo postaviti pitanje zasto su ta rana drustva u kojima su nastala prva pisma prihvatala sve neodredjenosti, dvosmislenosti ili slozenosti koje su pratila rana pisma i zato ih ogranicavala na nekoliko funkcija i malobrojne i skupe pisare. Drevni sumerki kraljevi i svestenici zeleli su da se pismom sluze profesionalni pisari za belezenje broja stoke dugovane na ime poreza, za kraljevsku propagandu i slicne uskopoliticke potrebe. O nekoj rasirenoj pismenosti u to vreme nema ni govora, a to dobro ilustruje i primer pada mikenske grcke civilizacije oko 1200. godine p.n.e. kada je nestalo i Linerano B pismo, a Grcka se vratila u doba predpismenosti. Taj ograniceni broj korisnika i nacina upotrebe ranog pisma nesto govori i o tome zasto su se prva pisma pojavila bas tada i na tim mestima. Svi od nespornih ili mogucih samostalnih izuma pisama (kod Sumera, u Meksiku, Kini i Egiptu) i sve rane adapatacije tih sistema (Krit, Iran, dolina Inda, oblast Maja...) zahtevali su socijalno stratifikovana drustva sa slozenim i centralizovanim politickim ustanovama, od kojih na prostorima Vincanske kulture u vreme kada se datira toboznje vincansko pismo nema ni slova. Rano pismo sluzilo je potrebama tih politickih ustanova i slozenog drzavnog aparata (vodjenje ekonomske evidencije, dvorsku propagandu...), a korisnici su bili dvorske birokrate ciji je jedini posao bilo pisanje, a koji su se na teretu drzave izdrzavali iz skladistenih viskova hrane koji su stvarali poljoprivrednici proizvodjaci hrane. Pretpoliticka drustva, sa rudimentiranom poljoprivrednom, odnosno mesovitom ekonomijom (lov, ribolov, skupljanje hrane), kakvo je i vincansko, nisu imali institucionalne potrebe za ranim pismima, a ni drustvene i poljoprivredne mehanizme neophodne za izdrzavanje profesionalnih pisara.

Ovo je samo gruba skica razvitka prvih pisama u svetu, dok je celovita prica neuporedivo slozenija. Nadam se da se pojedincima bar malo sluziti da razmisle o tome na osnovu kolikog znanja donose rezolutne zakljucke i pljuju po onome, koliko god to podlozno kritici bilo, a ispod cega su po znanju i svojim kapacitetima svetlosnim godinama daleko.

E , pa pošto je "Kapo" obrazložio zvanični stav, da napomenem još nešto što bi moglo pomoći. Daklem Vinčansko pismo nije priznato kao pismo iz sledećih razloga:
1. najverovatnije će biti priznato kao pismo pod njegovim novim nazivom "Staro evropsko pismo"
2. u vinčanskoj kulturi postojala je veoma velika prepreka očuvanju kompletnih artefakata, njihova "bolesna čistoća", delići artefakata su pronalaženi gotovo isključivo u posebno iskopanim rupama, smetlarnicima, razbijeni u paramparčad, najduži natpis koji je pronađen je ovaj:

Vinca_vessel.png
 
E , pa pošto je "Kapo" obrazložio zvanični stav, da napomenem još nešto što bi moglo pomoći. Daklem Vinčansko pismo nije priznato kao pismo iz sledećih razloga:
1. najverovatnije će biti priznato kao pismo pod njegovim novim nazivom "Staro evropsko pismo"
2. u vinčanskoj kulturi postojala je veoma velika prepreka očuvanju kompletnih artefakata, njihova "bolesna čistoća", delići artefakata su pronalaženi gotovo isključivo u posebno iskopanim rupama, smetlarnicima, razbijeni u paramparčad, najduži natpis koji je pronađen je ovaj:

Vinca_vessel.png

Vatikan?
 
Upravo si odvalio kontradiktornost, nagrdiće te zvanična istoriografija gore nego Deretića, on bar povezuje taj narod jezikom, a po čemu ti tvrdiš da su s jedne strane bili naši preci, a s druge da nemamo ni jezički ni narodni kontinuitet. Za narodni mi je jasno, narod je veštačka tvorevina, ali mi nije jasno kako se nisi osvrnuo na rasni kontinuitet koji je dokazan i koji ima više dodirnih tačaka sa jezičkim nego narodni. i, naravno, tvrditi da nemamo jezički kontinuitet a , pritom , ne znati kako su izgledali jezici "starosedelaca" je malo kolokvijalno. I, nemoj pogrešno da me razumeš, Serbona i ti fazoni ne prolaze ni kod mene. Ali, recimo , prolazi frula dvojnica.

Не тврдим ја, него причамо о званичној историографији која, ако се не варам, за Винчанце каже да нису били Словени нити словенско племе Срба, нити да се ради о прецима оних Словена који су дошли у 6. и 7. веку. У том смислу са њима немамо онакву везу какву, рецимо, има престолонаследник Александар II Карађорђевић са својим пра-пра-...дедом Карађорђем Петровићем, већ са својим пра-пра-...дедом Карлом Антонијем Хоенцолером, који му је исто толико предак као и Карађорђе.

Не говорим о томе да ли је то тако или не, већ само кажем да и према званичним тумачењима нема никаквих препрека да предсловенско балканско становништво назовемо својим прецима, јер и према званичним теоријама, они то јесу били.

Не знамо како су изгледали језици староседелаца, али имамо скуп од неколико речи и личних имена у грчкој транслитерацији, где само један њихов део можемо да повежемо са словенским. Ни да свих двадесетак речи недвосмислено повежемо са словенским, не би нужно значило да им је и језик био словенски, али када имамо барем трећину која се ама баш никако не уклапа ни у један словенски језик, ствар је мало отежана. Расни континуитет не знам да ли је доказан јер знам да постоје нордо-центричне теорије које за становништво Балкана тврде да је било нордидско, а да је динарски тип настао мешањем арменоидног типа из централне Азије и медитеранског са севера Африке. Не кажем ни да је то баш тако било, него само кажем да ни на подручју антропологије ту не стоји баш толико једногласје. На пример, динарски расни тип је међу Словенима као језичкој групи толико слабе учесталости наспрам осталих да се малтене може упоредити са појединим монголоидним типовима у азијској Русији који су већ генерацијама асимиловани у Русе. Опет, не тврдим и не инсистирам, него остављам и то као могућности које треба недвосмислено и аргументовано затворити да би се тврдило да је динарски тип заправо носећи словенски тип, а не периферни асимиловани тип. Рецимо, становништво данашње Мађарске је било словенско и толико тврдокорно словенско да је потпуна десловенизација тог подручја трајала вековима. А опет, потомци тих некадашњих Словена нису баш оставили пуно динарског елемента међу данашњим Мађарима. Да не говоримо о Русима које просечан Динарац више подсећа на Кавкасца Јерменина или Чечена, него на Словена.
 
Не тврдим ја, него причамо о званичној историографији која, ако се не варам, за Винчанце каже да нису били Словени нити словенско племе Срба, нити да се ради о прецима оних Словена који су дошли у 6. и 7. веку. У том смислу са њима немамо онакву везу какву, рецимо, има престолонаследник Александар II Карађорђевић са својим пра-пра-...дедом Карађорђем Петровићем, већ са својим пра-пра-...дедом Карлом Антонијем Хоенцолером, који му је исто толико предак као и Карађорђе.

Не говорим о томе да ли је то тако или не, већ само кажем да и према званичним тумачењима нема никаквих препрека да предсловенско балканско становништво назовемо својим прецима, јер и према званичним теоријама, они то јесу били.

Не знамо како су изгледали језици староседелаца, али имамо скуп од неколико речи и личних имена у грчкој транслитерацији, где само један њихов део можемо да повежемо са словенским. Ни да свих двадесетак речи недвосмислено повежемо са словенским, не би нужно значило да им је и језик био словенски, али када имамо барем трећину која се ама баш никако не уклапа ни у један словенски језик, ствар је мало отежана. Расни континуитет не знам да ли је доказан јер знам да постоје нордо-центричне теорије које за становништво Балкана тврде да је било нордидско, а да је динарски тип настао мешањем арменоидног типа из централне Азије и медитеранског са севера Африке. Не кажем ни да је то баш тако било, него само кажем да ни на подручју антропологије ту не стоји баш толико једногласје. На пример, динарски расни тип је међу Словенима као језичкој групи толико слабе учесталости наспрам осталих да се малтене може упоредити са појединим монголоидним типовима у азијској Русији који су већ генерацијама асимиловани у Русе. Опет, не тврдим и не инсистирам, него остављам и то као могућности које треба недвосмислено и аргументовано затворити да би се тврдило да је динарски тип заправо носећи словенски тип, а не периферни асимиловани тип. Рецимо, становништво данашње Мађарске је било словенско и толико тврдокорно словенско да је потпуна десловенизација тог подручја трајала вековима. А опет, потомци тих некадашњих Словена нису баш оставили пуно динарског елемента међу данашњим Мађарима. Да не говоримо о Русима које просечан Динарац више подсећа на Кавкасца Јерменина или Чечена, него на Словена.

Подручје антропологије је последњих пар година доживело једну необичну ренесансу, и потврду са друге стране, генетике, да је било у праву још пре стотинак година. Ствари су се тако уклопиле па је сада веома извесно да:

Динарски антрополошки тип има везу са хаплогрупом И2а2. Ове податке су сви генетичари усвојили као правило, као и непобитну везу у правој линији са Кромањонцем.

Поставио сам на једној од тема везаној за "абориџинство" антрополошку карту која је рађена на основу земних остатака датираних између 1800 п.н.е. до 100 п.н.е. (Медисон Грант) која показује да је Динарски антрополошки тип био расут и предоминантан по скоро целој Европи пре доласка Нордида, док је у централној, источној Европи и на Балкану добрим делом био заступљен и Норички тип. Када би се заклучивало само и искључиво на основу ове карте, за 80% становника бивше Југославије могло би мирне душе да се каже да имају корене старе 3800 година на истом месту. Једино одступање у односу на данашњу ситуацију је појава Медитеранских типова на тлу Централног Балкана после 100. године п.н.е. и то се идеално уклапа са надолазећим Римљанима, експанзијом грчких мешавина, па појавом романофоних Влаха и на крају Албанаца. линк: http://upload.wikimedia.org/wikipedia/commons/3/38/Passing_of_the_Great_Race_-_Map_2.jpg

За Русе не брини, од њих се снабдевам подацима, знају како су и од кога настали. И имају до 30% Динараца у Русији а око 50% у Украјини. Интересантно да си поменуо Јермене, они су Арменоидни типови, потпуно исте структуре као Динарци са благо повишеном пигментацијом коже. Основни хаплотип им је Ј, брат близанац хаплотипу И ( због сталног досељавања семитских народа у Малу Азију, готово потпуно семитизован, осим изолованих енклава у Јерменији, и Ирану). Даље, доказана је ствар да су Понтски и други источномедитерански типови у основи мешавина Медитеранског и Динарског.
 
Poslednja izmena:
Ako je ova tema osmišljena kao anketa, da kažem i ja utiske. Što se tiče istoričara koji znaju starogrčki, imamo oko 7- 8 vizantologa, pored i Kalićke i Sime Ćirkovića (s tim što Kalićka zna bolje) od stare garde. Latinski natucaju manje više svi, a koliko im je znanje, teško je objektivno reći, ali makar polovina može da se služi latinskim - 15 -tak?

Sigurno vrijedi tu spomenuti Miloša Blagojevića i Radivoja Radića od 'stare garde'!

Njastarije pismo je pronadjeno u Albaniji
http://evangelicaltextualcriticism.blogspot.com/2007/06/codex-beratinus-1-and-2-memories-of.html
Italijanski ,

http://wikitravel.org/it/Berat
I ovde slika : http://de.wikipedia.org/wiki/Codex_Beratinus
Zasticeno je od UNESCO , ali nije jos profesonalizirano , zna se da je na starom Grcku , mada je pismo delimicno ostecena..

Je li ovo neka šala? :eek:
 
Poslednja izmena:
Ne , nije ...
Kako sala kad je od UNESCO zasticena .
2vahvk4.jpg

:dash:


Ti očigledno ne razumeš šta znači reč pismo u naslovu teme na srpskom jeziku. Znači alfabet. Može imati i značenje knjige kada se govori o Bibliji (Sveto Pismo) a najčešće ima značenje poštanskog pisma na koje se obično lepi marka.

Ovo što si stavio nije pismo u smislu grafije, azbuke:

Codex Beratinus designated by Φ or 043 (in the Gregory-Aland numbering), ε 17 (von Soden), is a Greek uncial codex of the New Testament. Dated paleographically to the 6th century, the manuscript is written in an uncial hand on purple vellum with silver ink. The codex is preserved at the Albanian National Archives Nr. 1 at Tirana.[1] Formerly it was in the possession of the church of St. George at Berat in Albania, hence the name Codex Beratinus.
 
:dash:


Ti očigledno ne razuměš šta znači rěč pismo u naslovu teme na srpskom jeziku. Znači alfabet. Može imati i značenje knjige kada se govori o Bibliji (Sveto Pismo) a najčešće ima značenje poštanskog pisma na koje se obično lěpi marka.

Ovo što si stavio nije pismo u smislu grafije, azbuke:

Codex Beratinus designated by Φ or 043 (in the Gregory-Aland numbering), ε 17 (von Soden), is a Greek uncial codex of the New Testament. Dated paleographically to the 6th century, the manuscript is written in an uncial hand on purple vellum with silver ink. The codex is preserved at the Albanian National Archives Nr. 1 at Tirana.[1] Formerly it was in the possession of the church of St. George at Berat in Albania, hence the name Codex Beratinus.
Ja samo naslov sam procitao .. Pokusacu da ih brisem ...izvinjavam se .
 

Back
Top