Bosanski atlas zločina

Dragan_srbcg

Ističe se
Poruka
2.641
Bosanski atlas zločina

Tokaca.jpg

Mirsad Tokača

Od našeg dopisnika

Sarajevo – Istraživačko dokumentacioni centar u Sarajevu promovisaće tokom ovog meseca „Bosanski atlas zločina”, projekat koji, praktično, odslikava rezultate višegodišnjeg rada ovog centra i ujedno stavlja tačku na mogućnost manipulisanja brojem žrtava u poslednjim ratnim sukobima u BiH. Reč je o digitalnom memorijalu koji, osim podatka da je u BiH u periodu od 1991. do 1995. godine stradalo oko sto hiljada ljudi, (97.000 je poginulo od direktnih uzroka rata, a 2.000 ih je registrovano kao indirektne žrtve rata), sadrži i imena svih stradalih, opis načina stradanja, medicinsku dokumentaciju, jednom rečju kompletne disijee.

Direktor centra Mirsad Tokača u razgovoru za „Politiku” objašnjava da je „Bosanski atlas zločina” jedan „ revolucionarni projekat” koji će biti dostupan svakom građaninu da može, ukoliko to želi, zaviriti u „sveobuhvatnu i kvalitetnu bazu podataka do koje smo došli višegodišnjim istraživanjem stradanja svih žrtava, bez obzira na to kojoj verskoj grupi pripadaju”. Projekat istraživanja jeste završen, ali nije i zatvoren. Tokača procenjuje da može biti nekih manjih odstupanja, „jedan, eventualno dva odsto gore ili dole”, ali „40 ili 50 odsto sigurno ne”. Brojem žrtava rata u BiH i danas se manipuliše, a svojevremeno su se procene o broju stradalih kretale od 70.000 do 350.000, „zavisno od toga u ime koje etničke grupe su pominjane, iz kog izvora su dobijane i u koje svrhe je trebalo da posluže”.

Osvrćući se na rad Instituta za nestala lica BiH, Tokača izražava nezadovoljstvo, jer smatra da je ovo „institucija u kojoj, umesto profesionalizma, dominira politika”, u kojoj se ne poštuje Zakon o slobodnom pristupu informacijama, „od javnosti BiH kriju se podaci o broju ekshumiranih i identifikovanih”. Proces nestalih, smatra on, mora biti oslobođen političkog uticaja, „ne može nijedan političar, ma kako se on zvao, doći i reći kako treba raditi, a toga u institutu, nažalost, ima i to se reflektuje na porodice žrtava”.

„U institutu rade ljudi koji su duboko politički involvirani, nije slučajnost da se pred svako obeležavanje događaja u Srebrenici nađe neka nova grobnica, ako se već zna da grobnica postoji zašto onda treba da se čeka 11. jul da bi bila otvorena”, pita Tokača i pominje slučaj Avde Palića, kao očit primer neefikasnog procesa identifikacije koji nije i usamljen, jer „nekome izgleda odgovara da identifikacije traju strašno dugo”, bez obzira na to što se u BiH još traga za oko 13.000 nestalih.

Na pitanje gde je problem on odgovara da iz „Međunarodne komisije za nestala lica stižu uveravanja da nije ni do instituta, ni do DNK analize, problem je, kažu, nedostatak patologa”. Međutim, Tokača smatra da „iz ovakvog načina rada instituta, koji ima tri direktora, proizlazi da nekome iz međunarodne zajednice i od domaćih političara očito odgovara da se proces traženja nestalih u BiH odugovlači, verovatno radi para, posla i svih drugih privilegija”.

Davor Kovačević
[objavljeno: 07/10/2009.]


pošaljite komentar | pogledajte komentare (5)

http://www.politika.rs/rubrike/vesti-dana/Bosanski-atlas-zlochina.lt.html
 

Back
Top