Podunavske "Švabe", nase komsije.

DeDa

Ističe se
Poruka
2.566
Uskoro bi pred mesnim odborom trebala da se pojavi gradjanska inicijativa o podizanju spomenika stradalim civilima, neduznim zrtvama Drugog Svetskog rata, ciji bi primer sledile i druge opstine u Srbiji.

Tokom jeseni 1944. i nakon oslobođenja Pančeva i okoline od nacističkih vlasti, vršen je teror i počinjeni su mnogobrojni zločini nad nemačkim civilnim stanovništvom. Ni starčevački Nemci nisu bili pošteđeni. Određen broj njih je premešten u logore, a mnogi su likvidirani. U jesen 1944. i župnik crkve Sv. Mauricija, Franc Verner, odveden je u logor. Početkom oktobra iste godine, počele su pljačke imućnijih nemačkih kuća od strane novih vlasti. Prvo streljanje desilo se u starčevačkom parku, oko 18. oktobra 1944. Tada je ubijeno sedmoro Nemaca iz bogatijih familija. Nekoliko dana kasnije, oko osamdeset muškaraca, starosti između 14 i 68 godina, što Nemaca, što Hrvata i Srba koji su bili oženjeni Nemicama, ili su se zamerili vlastima, odvedeni su u Štimčevu kafanu. Tamo su od strane partizana bili zlostavljani i premlaćivani. Bili su prinuđeni da ostave odeđu i obuđu u kafani. Vezani su žicama i nagi pred zoru 22. oktobra prevezeni do stare ciglane u ritu. Dovedeni muškarci su streljani pre izlaska sunca i zakopani u prethodno iskopanu jamu u blizini stare ciglane. U svom svedočenju objavljenom u listu "Danas", Nemac poreklom iz Starčeva, Johan Van, kaže da je jedan od aktera streljanja bio izvesni Kljukalo, a islednik u ime novoformirane narodne vlasti koji je odlučivao o životu ili smrti uhapšenih, L. Živulj, kasniji politički funkcioner i ambasador koji je diplomatsku karijeru okončao u Maroku, gde je penzionisan 1987. Do kraja 1944. ubijeno je preko sto civila iz Starčeva, većinom Nemaca. Prema poslednjem predratnom popisu stanovništva, u Starčevu je bilo oko 900 Nemaca, a već 1948. njihov broj je sveden na manje od 200. Ove godine navršava se 65 godina od masovnih likvidacija nemačkih civila u Starčevu i okolnim mestima. Na spisku posleratnih nemačkih civilnih žrtava, Totenbuch Der Donauschnjaben (Knjiga mrtvih Podunavskih Nemaca), nalaze se sve žrtve iz cele bivše Jugoslavije. Sledeći spisak se odnosi na Starčevce ubijene u oktobru 1944:

BAIER FRANZ 1906-1944, BAIER JOHANN 1922-1944, BALOG JOSIP 1894-1944, BECK ANTON 1926-1944, BECK FRANZ 1908-1944, BLASNEK PAUL 1893-1944, BLASNEK PHILIPP 1901-1944, BLASNEK STEFAN 1920-1944, BROD FRANZ 1894-1944, BÜCHLER JOSEF 1876-1944, DENNINGER MAURITZ 1888-1944, DEWALD MICHAEL 1904-1944, ELLINGER ANTON 1913-1944, FERINGER ANTON 1895-1944, FERINGER JOHANN 1904-1944, GROSSECKER FRANZ 1930-1944, HAAS JOHANN 1913-1944, HAAS JOSEF 1897-1944, HAAS PAUL 1899-1944, HAAS PAUL 1884-1944, HEDRICH PAUL 1894-1944, HEILER JOHANN 1904-1944, HIRSCHL BLASIUS 1889-1944, HIRSCHL PAUL 1905-1944, HITTINGER FRANZ 1900-1944, HITTINGER JOSEF 1904-1944, JAHRAUS KONRAD 1907-1944, JEHL STEFAN 1906-1944, JERA ANDREAS 1889-1944, JERA PAUL 1884-1944, KRISCHANOVSKI FRANZ 1928-1944, KRISCHANOVSKI JOSEF 1883-1944, KUNZINGER ANTON 1926-1944, LABAN STEFAN 1904-1944, LANG JOSEF 1914-1944, LAPIĆ JOSIP 1899-1944, LAPIĆ MAURIC 1908-1944, LAPIĆ STEVAN 1928-1944, LENZ ADALBERT 1920-1944, LENZ GEORG 1892-1944, LOSDORFER MATTHIAS 1902-1944, MARTINEK BLASIUS 1886-1944, MATUŠA FRANJA 1911-1944, MATUŠA TOMA 1919-1944, MORAWEK ANTON 1901-1944, MORAWEK JOHANN 1894-1944, MORAWEK PAUL 1884-1944, MUHR JOHANN 1904-1944, MÜLLER GEORG 1910-1944, MÜLLER JOHANN 1912-1944, NEGOVAN MAURIC 1898-1944, PFEIFFER MAURITZ 1896-1944, PFEIFFER STEFAN 1884-1944, PICHLER JOHANN 1903-1944, PICHNER FRANC 1928-1944, PICHNER LORENZ 1901-1944, PISCHL MICHAEL 1899-1944, PITTMANN ANDREAS 1909-1944, PITTMANN JOHANN 1908-1944, PITTMANN JOSEF 1921-1944, PITTMANN LORENZ 1888-1944, POPETZ PAUL 1884-1944, RAUSCH ANDREAS 1925-1944, RAUSCH FRANZ 1926-1944, ROSET VIKTOR 1890-1944, RUPP JOSEF 1908-1944, RUPP MAURITZ 1906-1944, RUPPENTHAL JOHANN 1928-1944, ŠOŠTARIĆ KARLO 1894-1944, ŠOŠTARIĆ MAURIC 1921-1944, STICKL JOSEF 1894-1944, STICKL MAURITZ 1887-1944, STIPETIĆ MAURIC 1903-1944, STURM FRANZ 1890-1944, STURM JOSEF 1906-1944, STURM LORENZ 1898-1944, STURM STEFAN 1904-1944, TÄUBLER JOHANN 1893-1944, TÄUBLER JOSEF 1895-1944, TÄUBLER STEFAN 1899-1944, TEISCHLER JOHANN 1905-1944, TEISCHLER ŠTEFAN 1899-1944, ULRICH JOHANN 1926-1944, ULRICH PETER 1920-1944, VOLLMANNHAUSER ADAM 1885-1944, VOLLMANNHAUSER JOHANN 1928-1944, VOLLMANNHAUSER JOHANN 1902-1944, VOLLMANNHAUSER LORENZ 1894-1944, VOLLMANNHAUSER LORENZ 1922-1944, WANN JOSEF 1885-1944, WANN STEFAN 1895-1944, WIDEK MAURITZ 1893-1944

D. M
 
Moj деда је био банатски немац, који се борио у партизанима, његов брат у дивизији "Принц Еуген". Мој деда је остао , а сви други чланови породице су од Ковина отпловили ка Аустрији, кад су сазнали да долази совјетска армија

Не подржавам мучење цивила нити шта су партизани радили, али репресију и уништавање цивила су почели немци. Толико
 
Moj деда је био банатски немац, који се борио у партизанима, његов брат у дивизији "Принц Еуген". Мој деда је остао , а сви други чланови породице су од Ковина отпловили ка Аустрији, кад су сазнали да долази совјетска армија

Не подржавам мучење цивила нити шта су партизани радили, али репресију и уништавање цивила су почели немци. Толико

Ко зло сеје ,освету жање
 
Moj kum je poreklom Nemac iz Banata, po ocevoj strani. Doduse njegovi nisu imali problema zato sto mu je deda jos pre rata bio aktivni komunista, za vreme rata borio se protiv okupacije i posle rata bio je na jakim pozicijama. Iz price znam da je posle rata bez trunke savesti odobrio streljanje nekih svojih rodjaka koji su bili kolaboratori i ucestvovao u deportaciji "nepozeljnih".
 
Uskoro bi pred mesnim odborom trebala da se pojavi gradjanska inicijativa o podizanju spomenika stradalim civilima, neduznim zrtvama Drugog Svetskog rata, ciji bi primer sledile i druge opstine u Srbiji.

Tokom jeseni 1944. i nakon oslobođenja Pančeva i okoline od nacističkih vlasti, vršen je teror i počinjeni su mnogobrojni zločini nad nemačkim civilnim stanovništvom. Ni starčevački Nemci nisu bili pošteđeni. Određen broj njih je premešten u logore, a mnogi su likvidirani. U jesen 1944. i župnik crkve Sv. Mauricija, Franc Verner, odveden je u logor. Početkom oktobra iste godine, počele su pljačke imućnijih nemačkih kuća od strane novih vlasti. Prvo streljanje desilo se u starčevačkom parku, oko 18. oktobra 1944. Tada je ubijeno sedmoro Nemaca iz bogatijih familija. Nekoliko dana kasnije, oko osamdeset muškaraca, starosti između 14 i 68 godina, što Nemaca, što Hrvata i Srba koji su bili oženjeni Nemicama, ili su se zamerili vlastima, odvedeni su u Štimčevu kafanu. Tamo su od strane partizana bili zlostavljani i premlaćivani. Bili su prinuđeni da ostave odeđu i obuđu u kafani. Vezani su žicama i nagi pred zoru 22. oktobra prevezeni do stare ciglane u ritu. Dovedeni muškarci su streljani pre izlaska sunca i zakopani u prethodno iskopanu jamu u blizini stare ciglane. U svom svedočenju objavljenom u listu "Danas", Nemac poreklom iz Starčeva, Johan Van, kaže da je jedan od aktera streljanja bio izvesni Kljukalo, a islednik u ime novoformirane narodne vlasti koji je odlučivao o životu ili smrti uhapšenih, L. Živulj, kasniji politički funkcioner i ambasador koji je diplomatsku karijeru okončao u Maroku, gde je penzionisan 1987. Do kraja 1944. ubijeno je preko sto civila iz Starčeva, većinom Nemaca. Prema poslednjem predratnom popisu stanovništva, u Starčevu je bilo oko 900 Nemaca, a već 1948. njihov broj je sveden na manje od 200. Ove godine navršava se 65 godina od masovnih likvidacija nemačkih civila u Starčevu i okolnim mestima. Na spisku posleratnih nemačkih civilnih žrtava, Totenbuch Der Donauschnjaben (Knjiga mrtvih Podunavskih Nemaca), nalaze se sve žrtve iz cele bivše Jugoslavije. Sledeći spisak se odnosi na Starčevce ubijene u oktobru 1944:

BAIER FRANZ 1906-1944, BAIER JOHANN 1922-1944, BALOG JOSIP 1894-1944, BECK ANTON 1926-1944, BECK FRANZ 1908-1944, BLASNEK PAUL 1893-1944, BLASNEK PHILIPP 1901-1944, BLASNEK STEFAN 1920-1944, BROD FRANZ 1894-1944, BÜCHLER JOSEF 1876-1944, DENNINGER MAURITZ 1888-1944, DEWALD MICHAEL 1904-1944, ELLINGER ANTON 1913-1944, FERINGER ANTON 1895-1944, FERINGER JOHANN 1904-1944, GROSSECKER FRANZ 1930-1944, HAAS JOHANN 1913-1944, HAAS JOSEF 1897-1944, HAAS PAUL 1899-1944, HAAS PAUL 1884-1944, HEDRICH PAUL 1894-1944, HEILER JOHANN 1904-1944, HIRSCHL BLASIUS 1889-1944, HIRSCHL PAUL 1905-1944, HITTINGER FRANZ 1900-1944, HITTINGER JOSEF 1904-1944, JAHRAUS KONRAD 1907-1944, JEHL STEFAN 1906-1944, JERA ANDREAS 1889-1944, JERA PAUL 1884-1944, KRISCHANOVSKI FRANZ 1928-1944, KRISCHANOVSKI JOSEF 1883-1944, KUNZINGER ANTON 1926-1944, LABAN STEFAN 1904-1944, LANG JOSEF 1914-1944, LAPIĆ JOSIP 1899-1944, LAPIĆ MAURIC 1908-1944, LAPIĆ STEVAN 1928-1944, LENZ ADALBERT 1920-1944, LENZ GEORG 1892-1944, LOSDORFER MATTHIAS 1902-1944, MARTINEK BLASIUS 1886-1944, MATUŠA FRANJA 1911-1944, MATUŠA TOMA 1919-1944, MORAWEK ANTON 1901-1944, MORAWEK JOHANN 1894-1944, MORAWEK PAUL 1884-1944, MUHR JOHANN 1904-1944, MÜLLER GEORG 1910-1944, MÜLLER JOHANN 1912-1944, NEGOVAN MAURIC 1898-1944, PFEIFFER MAURITZ 1896-1944, PFEIFFER STEFAN 1884-1944, PICHLER JOHANN 1903-1944, PICHNER FRANC 1928-1944, PICHNER LORENZ 1901-1944, PISCHL MICHAEL 1899-1944, PITTMANN ANDREAS 1909-1944, PITTMANN JOHANN 1908-1944, PITTMANN JOSEF 1921-1944, PITTMANN LORENZ 1888-1944, POPETZ PAUL 1884-1944, RAUSCH ANDREAS 1925-1944, RAUSCH FRANZ 1926-1944, ROSET VIKTOR 1890-1944, RUPP JOSEF 1908-1944, RUPP MAURITZ 1906-1944, RUPPENTHAL JOHANN 1928-1944, ŠOŠTARIĆ KARLO 1894-1944, ŠOŠTARIĆ MAURIC 1921-1944, STICKL JOSEF 1894-1944, STICKL MAURITZ 1887-1944, STIPETIĆ MAURIC 1903-1944, STURM FRANZ 1890-1944, STURM JOSEF 1906-1944, STURM LORENZ 1898-1944, STURM STEFAN 1904-1944, TÄUBLER JOHANN 1893-1944, TÄUBLER JOSEF 1895-1944, TÄUBLER STEFAN 1899-1944, TEISCHLER JOHANN 1905-1944, TEISCHLER ŠTEFAN 1899-1944, ULRICH JOHANN 1926-1944, ULRICH PETER 1920-1944, VOLLMANNHAUSER ADAM 1885-1944, VOLLMANNHAUSER JOHANN 1928-1944, VOLLMANNHAUSER JOHANN 1902-1944, VOLLMANNHAUSER LORENZ 1894-1944, VOLLMANNHAUSER LORENZ 1922-1944, WANN JOSEF 1885-1944, WANN STEFAN 1895-1944, WIDEK MAURITZ 1893-1944

D. M

 
Ne znam zasto bi im se podizali spomenici i sazaljevali ih. Oni su prosto, izdali drzavu u kojoj su bili. Zao mi je, ali to je tako. Kao kada bismo mi podugli Siptarima, koji su ubijali po Kosovu spomenik. (Pa, to mu dodje isto kao i za ove Nemce). Poenta price je: Kein Denkmal, nema spomenika.

Mozda ta pomen ploca i ne bi trebala da bude podignuta. Poenta priche jeste da su to bile nevine zrtve, "paori", koji su na ovim prostorima ziveli od vajkada. A "izdali" su drzavu samo zato shto su poreklom bili Nemci? Ne razumem kako je to drzavu izdao neko ko je imao 14 ili 16 godina? Ovde se ne govori o podizanju pomen ploche ratnim zlochincima naravno, vec civilnom stanovnishtvu, nashim sugradjanima, nacionalnoj manjini u Kraljevini Jugoslaviji.
 
Mozda ta pomen ploca i ne bi trebala da bude podignuta. Poenta priche jeste da su to bile nevine zrtve, "paori", koji su na ovim prostorima ziveli od vajkada. A "izdali" su drzavu samo zato shto su poreklom bili Nemci? Ne razumem kako je to drzavu izdao neko ko je imao 14 ili 16 godina? Ovde se ne govori o podizanju pomen ploche ratnim zlochincima naravno, vec civilnom stanovnishtvu, nashim sugradjanima, nacionalnoj manjini u Kraljevini Jugoslaviji.

Aj sad kaži nešto o našim komšijama.
Znaš šta.
Metak je bio predobar za njih. Znali su Rusi lek za to.
 
Mozda ta pomen ploca i ne bi trebala da bude podignuta. Poenta priche jeste da su to bile nevine zrtve, "paori", koji su na ovim prostorima ziveli od vajkada. A "izdali" su drzavu samo zato shto su poreklom bili Nemci? Ne razumem kako je to drzavu izdao neko ko je imao 14 ili 16 godina? Ovde se ne govori o podizanju pomen ploche ratnim zlochincima naravno, vec civilnom stanovnishtvu, nashim sugradjanima, nacionalnoj manjini u Kraljevini Jugoslaviji.

dobro ako ti se toliko svidjaju nemci, ti zovni njihove potomke i pokloni im kucu, obradovaces ih.....
 
Moj kum je poreklom Nemac iz Banata, po ocevoj strani. Doduse njegovi nisu imali problema zato sto mu je deda jos pre rata bio aktivni komunista, za vreme rata borio se protiv okupacije i posle rata bio je na jakim pozicijama. Iz price znam da je posle rata bez trunke savesti odobrio streljanje nekih svojih rodjaka koji su bili kolaboratori i ucestvovao u deportaciji "nepozeljnih".

Eto sta komunizam napravi od coveka.
 
принц еуген дивизија је починила страшна зверства против српских цивила, шта су тим швабам србска деца сметала па су их клали и убијали?

и шта друго очекивати од народа који јетрпео тортуру током окупције, шта?

ајте да вас милкимо иако су нас ваши синови клали

некако не иде, починили су зверства за која су после сами платили
 
кад у берлину подигну споменик за 4 000 000 побивених срба, онда може и код нас за те швабе, јер није србија напала немачку него немачка србију, а то је битна разлика
 
Moj деда је био банатски немац, који се борио у партизанима, његов брат у дивизији "Принц Еуген". Мој деда је остао , а сви други чланови породице су од Ковина отпловили ка Аустрији, кад су сазнали да долази совјетска армија

Не подржавам мучење цивила нити шта су партизани радили, али репресију и уништавање цивила су почели немци. Толико

Ima ovdenekih, koji su ostali.... a koji ocima ne mogu da vide rusku armiju. Pun ih forum.
 
A "izdali" su drzavu samo zato shto su poreklom bili Nemci?

лажеш

Ти "немци" су у Банатском Новом Селу неколико десетина мештана који су се враћали кућама у априлу 1941 заробили и побили ( мислим да их је било око 40)

Од њих је почело зло, они су уморили милионе других словена јер су били "нижа раса" , не заслужују вербални помен, а камо ли материјални споменик њихвом постојању. Сви су они доносили храну на сабирне пунктове за немачку војску кад је требало. Они не заслужују милост
 
Poslednja izmena:
Eto sta komunizam napravi od coveka.
čudo....novu *vrstu...novu veru..i sve po modelu.....ako nema neprijatelja, treba ga izmisliti, jer narod to voli a i dobro dodje za pravdanje sopstvenih neuspeha

imali smo prilike da se na ličnom primeru uverimo...........do skoro smo imali neprijatelje u celoj vasioni

I traba da im dignu spomenik, poginuli su samo zato sto su nemci, iako su u srbiji odrasli, pobijeni su.
to je bila prilika za lične obračune.....pa još kad je neko Nemac, to mu dodje kao patriotski čin
 
Био мој деда Ђура шегрт у Ботош код неког Донаушвабе, лепо причо швапски. и каже њему тај мајстор пред рат, ајд Ђуро иди сад до оног тамо мајстора, тамо ћеш да будеш шегрт јер ће сад ови хитлерови да дођу по мене а ја у рат дидем нећу.

И уби се мајстор после. Није хтео за фашисте да ратује.

после је деда код тог другог мајстора слушао од њеви синова како не иде добро у Стаљинград па је видо на коју страну дува ветар, па ошо у партизане још мало касније. рат је то, пуцаду, мош се и повредиш...

или што је реко онај оборкнез у село кад су Швабе запретиле да ће тући по дупету ако увату да неко слуша радио лондона или москву. каже им: знам ја да вам је разум у лондону а срце у москви, ал вам је дупе у Банату!

према томе, Швабо, мани се ти тих плоча и спомињања. Немој да се спомињемо, молим те... и Богу и Оцу сте криви до краја века

иначе, сад озбиљно, један од тих обешених у Панчеву је прадеда мог кума. онај на ког су скочили да му се лакше сломи врат.
 

Back
Top