Izbirljivi,probirljivi...

Да, наравно, заборавих да нагласим да је и мени сасвим ок да неко нешто не жели или не воли. И сама умем (на леп начин) да одбијем нешто што ми се не једе.;)
Али, разумем да се домаћин осећа мало безвезе ако, на пример, неко одбије да се било чиме послужи у његовој кући.

Nikada se ne osećam bezveze, a baš dosta spremam i trudim se oko gostiju... mislim da ja kao domaćin treba da spremim, a onda ponudjen ko počašćen - čak postoji i fraza u srpskom :) A ako je neko blizak, još kažem i Odlično, ostaće više za nas :mrgreen:
 
Ja(a i moji ukucani) niti biramo niti nutkamo....uglavnom sve volimo i sve jedemo!

U gostima sto je na stolu izaberem sto najvise volim pa sa tim krenem...zavrsim probavajuci i ono sto malo manje volim:D A muza obavezno upozoravam da smanji dozivljaj,taj kada se zanese domacini se pocnu preznojavati da li ce biti dosta hrane:lol:

Kada imam goste na veceri/rucku ako su Italijani pravim im recimo sarmu/punjene paprike sa mladim sirom,prasetinu sa raznja na nas nacin,cevapcice,rusku salatu,gulas,pite,krempite,bombe torte...znaci neka "nasa" jela...i nikada nisu odbili,vec
pitaju kada cu opet da ih zovem (a nisam bas neka kuvarica:confused:)...oni prste lizu i hvale na sva zvona tako da je bas zadovoljstvo pripremati za njih taj nas "novogodisnji menu".
A zemljacima pravim ono sto znam da vole... manje/vise... i ne nutkam nikada,niti se uvredim ako neko nece da jede ili pije. Opusteno :)

Imala sam drugara koji ni casu vode nije hteo da uzme,malo mi bilo neugodno u pocetku a kasnije sam se navikla....
 
Kada imam goste na veceri/rucku ako su Italijani pravim im recimo sarmu/punjene paprike sa mladim sirom,prasetinu sa raznja na nas nacin,cevapcice,rusku salatu,gulas,pite,krempite,bombe torte...znaci neka "nasa" jela...i nikada nisu odbili,vec
pitaju kada cu opet da ih zovem (a nisam bas neka kuvarica:confused:)...oni prste lizu i hvale na sva zvona tako da je bas zadovoljstvo pripremati za njih taj nas "novogodisnji menu".

Citajuci ovaj tvoj post ogladnela sam :( i sta sad,sad moram ici nesto da jedem...a mozda izdrzim i budem karakter :think:
 
E da, kada je rec o nutkanju, setih se i jedne bitne stvari...posebno me istera iz takta kada se neko "pobrine" da spremi tonu i po raznih slatkih i slanih djakonija, pa pokusaba da ti sve to ubaci u stomak iz CASE KOJA IMA TUFNICE OD KAPLJICA VODE, TANJIRA NA PRALJAVOM STOLNJAKU I SA PRASINOM KOJA SE DIZE SA OKOLNIH POLICA.
E to odsustvo higijene, a preterana gostoprimljivost me uzasava.
 
Где си ти видео да се прашина диже са полица? Прашина ПАДА на полице! ;):lol:

А и какве везе има прашина на полицама са храном? Мислим, пражине увек има - ако не на полицама, а оно у ваздуху...;)

Упс, управо једем индијске орахе и пијем кафу, а око монитора прашинчинаааа....:sad2:
 
Kada odete u goste,kod svojih prijatelja,rodbine,kod svojih roditelja na rucak,veceru...Da li pojeete i ono sto vam se ne dopada,a da ne uvredite domacina/domacicu? Da li izvoljevate ili govorite ono tipa :"Ja bas tu supu ne volim,bas ovaj kolac ne volim sa orasima,zasto u varivu ima luka" itd. ...
Sto bi rekli,da li u gostima "brljate"kao klinci ili i pojedete ono sto kuci nikada ne biste,jer prosto to ne volite da jedete?
Pa,da cujemo....:)
Увек поједем, само у јако малој количини уз објашњење да не једем много.:D
А онда се, док други не гледају, наједем леба.

Код људи код којих једем први пут, никад се не залећем.
Узмем мало, па ако је фино, успем још.
Ако није, изнесем оно горе поменуто објашњење.;)
 
samo se vi smejte, dobro znate na šta sam mislila:lol:
i od tad sam ubeđena da se najbolje pite prave na jugu Srbije (baba tetka je poreklom iz Leskovca, živi u Nišu)

Ма дај!:p

Најбоље се пите и теста праве у Банату.

Бог благословио моју бабау што је живела у Меленцима.:mrgreen:

Моја баба кад развуче домаће коре за питу...мљац....не може ни са чим да се упореди.:lol:
 
Ма дај!:p

Најбоље се пите и теста праве у Банату.

Бог благословио моју бабау што је живела у Меленцима.:mrgreen:

Моја баба кад развуче домаће коре за питу...мљац....не може ни са чим да се упореди.:lol:

Istina, "umelence" najbolja pita i nasuvo sa krompirom :lol:
 
Ма дај!:p

Најбоље се пите и теста праве у Банату.

Бог благословио моју бабау што је живела у Меленцима.:mrgreen:

Моја баба кад развуче домаће коре за питу...мљац....не може ни са чим да се упореди.:lol:


Гле, гле?

Да нисмо фамилија? :zper:

(Само код мене се није запатио тај меленачки ген....:( )
 
Ко зна, можда су нам се бабе и деде и познавале.:D
Само, ја сам се родила западније, у Сомбору.
Али сам само од бабе учила да кувам.
Нисам хтела мамине рецепте, њу је учила једна Шокица из Моноштора, па ми није довољно гурмански.:mrgreen:

Тесто за коре не умем на развучем, али сам киселим овладала - штрудле с маком, орасима...и тако...
 
Ма дај!:p

Најбоље се пите и теста праве у Банату.

Бог благословио моју бабау што је живела у Меленцима.:mrgreen:

Моја баба кад развуче домаће коре за питу...мљац....не може ни са чим да се упореди.:lol:

ma jok bre
tamo su kobasice, paprikaši, gulaši... mmm prste da poližeš
misim čast izuzecima kao tvojoj babi npr, al verujem da je to naučila negde na jugu:mrgreen:
Istina, "umelence" najbolja pita i nasuvo sa krompirom :lol:

e ovo nasuvo sa krompirom nisam nikad probala, al mislim ono original banaćansko, al volela bih
 
Где си ти видео да се прашина диже са полица? Прашина ПАДА на полице! ;):lol:

А и какве везе има прашина на полицама са храном? Мислим, пражине увек има - ако не на полицама, а оно у ваздуху...;)

Упс, управо једем индијске орахе и пијем кафу, а око монитора прашинчинаааа....:sad2:

Управо та прашина која је претходно нападала на полице, па чим се нешто подигне са истих, подигне се прашина која касније лети по ваздуху ;) дакле, ако се пре ручка са гостима, усисају подови, пребрише прашина са полица итд, то може бар лепше да изгледа, а свесни смо сви да никад није све чисто као у операционој сали :)

око мог монитора и на њему нема прашине :mrgreen:
 
Ако се пре јела усисају подови - то значи да имаш облак прашине у ваздуху (сем ако немаш усисивач на воду), јер усисивач назад избацује ону фину, ситну оком невидљиву прашину у ваздух, и после усисавања она лебди још неко време, док не падне на полице....
Па бирај где је више волиш...;):mrgreen:
 
Uopste ne jedem kad odem u goste, jer sam jako stidljiva:rumenko: ne secam se kad sam jela kad odem u goste i ne pitajte me kako mi to uspeva jer sad vec svi znaju da ne jedm u tudjim kucama,bilo uvreda ili ne!:rumenko:

Ali kad ja spremam, a znam i pite prave sa sukanim korama :zper: , nije mi se desavalo da ljudi nesto ne vole..a i ako ne pojedu sve, bas me briga, moj momak dokrajci, naravno ono sto je nedirnuto..
 
Ако се пре јела усисају подови - то значи да имаш облак прашине у ваздуху (сем ако немаш усисивач на воду), јер усисивач назад избацује ону фину, ситну оком невидљиву прашину у ваздух, и после усисавања она лебди још неко време, док не падне на полице....
Па бирај где је више волиш...;):mrgreen:

...што је данас недоступно, јел?
Можда сам био у заблуди, али увек сам сређивао кућу пре него што ми неко дође :dontunderstand:
 
Moja baka, tetka i mama su takve kuvarice da mi je uvek, u poredjenju sa njihovom hranom, sve sto se posluzi na drugom mestu bilo ruzno i bljutavo. A baka mi je tako lepo spremala da je moje drustvo dolazilo kod nje sa odusevljenjem. Ne postoji hrana koju bi ona spremila, a da svi za stolom, i gosti i porodica, nisu komentarisali kao najbolje sto su ikada probali (misleci na konkretno jelo). Totalno sam razmazena po pitanju hrane. Osim pomenutih, imam jos samo nekoliko osoba kod kojih mi prija hrana, a to su jedna strina mog muza, mamina sestra od tetke i mamina najbolja prijateljica i mama jedne moje prijateljice. Na svim ostalim mestima, ukljucujuci i restoranska slavlja, uglavnom batalim hranu sasvim pa se posle kod kuce najedem. Skoro uvek sam dolazila gladna sa raznih slavlja. Kad bas moram necim da se posluzim, onda izmrcvarim dva zalogaja i posle se bacim na sokove i kafu. I nikad se ne pravdam zbog toga. Jednostavno kazem da mi se nesto ne svidja i ponudim dobar recept. Jos se niko nije time uvredio osim moje (bivse) svekrve.
Pokusavam da tu izbirljivost ne prenesem na svoje dete, ali mi ne ide bas jer spremam istu hranu za sebe i nju pa odvajam svaku zhilicu da bih i ja mogla jesti.
 
Da li je nekome od vas higijeničara palo na pamet da ste jednostavno razmaženi?
Meni to uvek padne na pamet kada neko na temi o hrani uspe da primeti prašinu na policama :lol:
Kad sam bila klinka, sećam se, ja čitam u svojoj sobi Dnevnik Ane Frank, i mama me pozove u kuhinju da klopam, a ja :eek: ne mogu da verujem koliko imamo hrane i kako nam je dobro - skroz sam se bila saživela sa onom nesrećnicom... i do dana današnjeg se tako osećam - dajte klopu, šta god da je... mnjam mljac :)
 
Da li je nekome od vas higijeničara palo na pamet da ste jednostavno razmaženi?
Meni to uvek padne na pamet kada neko na temi o hrani uspe da primeti prašinu na policama :lol:
Kad sam bila klinka, sećam se, ja čitam u svojoj sobi Dnevnik Ane Frank, i mama me pozove u kuhinju da klopam, a ja :eek: ne mogu da verujem koliko imamo hrane i kako nam je dobro - skroz sam se bila saživela sa onom nesrećnicom... i do dana današnjeg se tako osećam - dajte klopu, šta god da je... mnjam mljac :)

Не, није ми пало на памет да сам размажен, јер заиста нисам. Дакле, ја не живим да бих јео, већ једем да бих живео, и то не мора да буде по сваку цену. "колико хране...дај да се једеее, дај шта даш...." - не, нисам у том фазону! :whistling:
 

Back
Top