fobija

Banini

Obećava
Poruka
52
Hm, bar mislim da je to fobija.Naime radi se o tome da imam panican strah od posluzivanja drugih ljudi kafom a to sve zbog toga zato sto verujem da ce mi se tresti ruke i te misli ne mogu da se resim.Narvno to se onda i desava.Uglavnom na mom poslu kad treba posluziti direktora i njegove goste.Obicno ulazim preznojana u kancelariju sa mislju kako da izbegnem tresenje ruku i blam,ali to kao da je jace od mene.Svesna sam da to nije normalno,nemam tremu i opustena sam uglavnom,pa ne znam da li je zaista u pitanju fobija ili autosugestija koje ne uspevam da se resim.Inace, me to cini jako uznemirenom i to tresenje ruku me progoni.Znam da to zvuci cudno i pomalo smesno,mada meni uopste nije tako.Ako neko ima neki savet molim ga da mi kaze!Propada mi godisnji odmor jer razmisljam o kafama koje cu morati da nosim kad se vratim,uzas!!!
 
i mene zanima kako se lece fobije!
kada me nego pogleda, ja se ukocim i pokreti postanu ukoceni bez elasticnosti....o tresenju ruku pri pisanju,casama da i ne govorim...da li piti lek ili...
 
mozda je vise stvar do odnosa sa shefom...zasto im ti posluzujes kafu? pa se to ispolji kroz to
i onda ti tu ne uspe i onda sebe ubedish kako se plasis kafe.
eto malo izigravam psihijatra.
fobija bi mozda pre bila nesto neobjasnjivo...evo ja sam nekad vristala kad vidim puzha kako se mrda. sada manje ali opet sam sumnjicava. e sad zasto.
 
Pa da li je fobija ili ne. Uglavnom je veliki i teško savladiv strah.
Najbolji način je da razgovraš sa šefom, i da mu kažeš da imaš taj problem. Naravno nemoj da kažeš da je fobija, već jednostavno da se plašiš kada poslužuješ kafu da ne bi osramotila sebe i njega.
Praktično probaj da nađeš dublju tacnu, dublje šolje do 3-4 pune. Kada poslužuješ kafu spustni tacnu na stol i šolje ne nosi oko i preko gostiju.
U poslu se probaj skoncentrirati na stvari koje dobro i odlično radiš.
 
Tako i radim, i solje postavljam sa dve ruke mada onda izgledam jako smesno,ali sta da se radi...Fazon je u tome sto je moj sef svestan da mi se tresu ruke i cini mi se da ga to zabavlja kao i njegove goste. O.K. manje vise on,ali kako se resiti te misli -e sad ce ti se zatresti ruka i onda videti da ti se to stvarno desava.Te misli ne mogu da se oslobodim,pitam se zasto je to tako i kako te stvari uopste nastaju?
 
Banini:
Tako i radim, i solje postavljam sa dve ruke mada onda izgledam jako smesno,ali sta da se radi...Fazon je u tome sto je moj sef svestan da mi se tresu ruke i cini mi se da ga to zabavlja kao i njegove goste. O.K. manje vise on,ali kako se resiti te misli -e sad ce ti se zatresti ruka i onda videti da ti se to stvarno desava.Te misli ne mogu da se oslobodim,pitam se zasto je to tako i kako te stvari uopste nastaju?

Shvati da su ti ljudi jednake prdonje i smrdonje kao i svi ostali i nista vise vredni od tebe... :wink:
 
Ako ih to zabavlja, nemaš nikakvih problema. Znači da imaju simpatije prema tebi. Ne znam kakav ti je šef, ali da mu to smeta on bi te već najurio.
A kako da se rešiš misli..
Pa zamisli šefa ili nekog od gostiju kako serviraju kafu. U mojoj rođenoj kući, pred mojom ženom meni se tresu ruke kada nosim sok, bilo šta. I uvek prospem.
Napravi neku šalu na svoj račun, npr. juče sam prosula dve kafe, danas jednu. Ti to najbolje znaš.
Ako ti to stvarno stvara ogromne smetnje, bez ikakvog stida otiđi kod psihijatra. Ne moraš u domove zdravlja, možeš i bolje kod privatnog terapeuta. U pitanju je najobičniji razgovor, a psihijatar će postaviti dijagnozu da li se radi o nečem što je potrebno tretirati.
Ono što ne smeš, i nemoj ni pomisliti je napuštanje posla. To nikako, barem dok ne nađeš bolji posao.
 
Vidis mehanizam je sledeci –
Socijalna situacija izaziva anskioznost, ta potiskivana, odbacivana i sakrivana anksioznost zeli da se isprazni i nalazi put praznjenja preko tremora ruku tokom tih socijalnih odnosa.
Tragicno je to sto kad pocne da se prazni preko tremora ti totalno padas u svojim ocima, gubis samopouzdanje i to ponovo akumulira napetost.
Kao i tvoje misli da ce poceti da ti se tresu ruke pre same situacije sipanja kafe, samo dodatno pune rezervoare napetosti i vode ih do tacke da se preliju i prazne preko treshenja ruku. mislim da je zato nesvesno izabralo prelivanje soljica, jer one simbolizuju taj rezervoar koji se preliva. nista nije slucajno.
Dakle, vrtis se u krugu gde tvoja reakcija na praznjenje ponovo puni rezervoar.
ali iz tog kruga postoji puno izlaza.
Potrebno ti je jacanje samopouzdanja kroz socijalne odnose s drugima.

Kad je neki covek otisao kod jednog terapeuta i pozalio mu se da mu se tresu ruke tokom sipanja kafe, terapeut je trazio da sipe njemu i da piju zajedno. I normalno poceo je tremor ruku, iznenada terapeut je takodje poceo da trese ruke. Pokusao je da njegov tremor bude jaci od tremora pacijenta. Izazvao ga je na takmicenje, hajde da vidimo kome ce vise da se tresu. Mozes li vise od ovoga, izazivao ga je. Pacijent je prihvatio igru poceo da se trudi da pojaca svoj tremor kako bi pobedio terapeuta u tom takmicenju.
I TU DOLAZIMO DO SUSTINE. Cim je covek prestao da se protivi praznjenju napetosti na taj nacin, vec cak i pokusa da pojaca praznjenje, jednostavno nista vise ne akumulira rezervoar napetosti tremora ruku. I izlazi se iz zacaranog kruga. To se zove, obrnuta, suprotna namera.
Nadji neku osobu slicnog straha, i krenite u takmicenje kojoj ce vise da se tresu ruke. Nek ti sipanje kafe shefu bude samo trening za to takmicenje s prijateljem.
Pocni da uzivas u tome, navijaj za tremor umesto sto ga spustavas, ne misli na rekacije drugih vec se trudi da postanes shampion u tome kroz stalnu vezbu, ulozi veliki napor da pojacas tremor a ne da ti ruka ne drhti……
And, i know you are the one, you may become champion u toj disciplini.
Go go go banini!
 
Hm, bar mislim da je to fobija.Naime radi se o tome da imam panican strah od posluzivanja drugih ljudi kafom a to sve zbog toga zato sto verujem da ce mi se tresti ruke i te misli ne mogu da se resim.Narvno to se onda i desava.Uglavnom na mom poslu kad treba posluziti direktora i njegove goste.Obicno ulazim preznojana u kancelariju sa mislju kako da izbegnem tresenje ruku i blam,ali to kao da je jace od mene.Svesna sam da to nije normalno,nemam tremu i opustena sam uglavnom,pa ne znam da li je zaista u pitanju fobija ili autosugestija koje ne uspevam da se resim.Inace, me to cini jako uznemirenom i to tresenje ruku me progoni.Znam da to zvuci cudno i pomalo smesno,mada meni uopste nije tako.Ako neko ima neki savet molim ga da mi kaze!Propada mi godisnji odmor jer razmisljam o kafama koje cu morati da nosim kad se vratim,uzas!!!
Imam identican problem, ali tacno tako kako si ti opisala. Idem na posao sa grcem u stomaku i strahom da cu morati nositi kafe. Rascistim sama sa sobom u glavi da to nije nista strasno, cak vjezbam po kuci nosenje soljice i sve bude super, ali kada moram direktora usluziti u njegove goste, ruke bukvalno otkazu. Isla sam psihijatru, dobila neke lijekove medjutim dosta nuspojava se pojavilo i prestala sam ih piti. Rekao mi je da je u pitanju socijalna anksioznost.
Ako si uspjela nacin neki nacin kako to da prevazices, molim te podijeli..
 

Back
Top