Vecina ljudi potiskuje zlo u sebi, bezi od nejga, ne priznaje ga. Sa druge starne vecina je i svesna tog zla, ali sve prethodno nabrojano ljudi rade sa ciljem da bi bili prihvaceni od strane drugih ljudi.
Razmatrajuci zlo dosla sam do zakljucka da zlo u sebi treba negovati, voleti, uciti ga, objasnjavati mu, raditi sa njim kao sa detetom ili ga trenirati kao psa sve dok se ne dobije izuzetan pas cuvar, koji reaguje samo na komande. Odnosno reaguje samo kada vlasniku zapreti opasnost od nekog tudjeg zla, tj. necijeg tudjeg psa.
Na taj nacin zlo postaje pitomije, mirnije, ne napada bez potrebe.
(Bilo je jos tema o zlu, pa ako je bilo nesto slicno ovome neka se ova tema brise)