Ja sam se sa samo 15 godina zaljubila na prvi pogled i po prvi put zavolela. Iako sam tek izasla iz osnovne skole, u njemu sam prepoznala onog Pravog. Mozda zvucim nezrelo, neiskusno i naivno, ali ja sam se toliko zaljubila da sam resila da rizikujem i upustim se u vezu na daljinu, verujem mu i, uprkos tome sto ni u kome nisam nasla podrsku za vezu sa njim, mi smo ostali zajedno. Nisam pogresila sto sam sledila svoje srce, ja se inace ovako ne izrazavam, ali upravo je to bilo u pitanju, svi oko mene su bili negativnog stava, a ja sam im samo u glavi iskljucila ton, i evo nas, nekoliko godina kasnije, ali nismo zaljubljeni kao pre-nego vise
Niko nije savrsen. Kad od decka/devojke ocekujemo sve same vrline, moramo poci od toga da i sami imamo mane. Cak i da imam taj plastelin, ne bih ga ni takla, jer su njegove mane izmedju ostalog ono sto ga cini drugacijim i posebnim