Medijska zver je nezasita

Poruka
6.359
Znam da urednicima medija nije lako.Svakog dana treba privuci paznju desetina hiljada pojedinaca atraktivnim sadrzajima.Treba sto vise biti gledan,citan ili slusan,jer tako se najvise zaradjuje,a onda ima i dosta reklama od kojih dolazi dodatan prihod.Da li zbog svega toga prve vesti treba da budu o teskim nesrecama i surovim ubistvima itd?Svo to zlo se opisuje u detalje.Da li to obicni ljudi vise mogu da podnose?
Zar se zivot ljudi ne sastoji pre svega od malih svakodnevnih dogadjaja i zasto bi nas mediji svakodneno izludjivali raznim surovostima koje se desavaju sirom sveta?Zar takve vesti ne mogu biti malo skrajnute i zar se moraju saopstavati odmah na pocetku izvestavanja?
 
Ne može se tek tako jednostavno posmatrati stanje u medijima. Pođimo od toga da su mediji i javnost dva dela jedne celine koji se međusobno dopunjuju. Često se kaže da mediji kreiraju javnost, međutim zar nije i obrnuto, da i javnost kreira medije?
Opet, često se upotrebljava floskula da javnost guta ono što joj se servira, što je opet tačno, no, nema li primera da se servira i nešto drugačije iz medija, a da javnost to ne želi da "prihvati". Pitanje je ko je prvi počeo, da ne kažem šta je starije, kokoška ili jaje.
Kada se uključe u to i pismenost, tj. nepismenost stanovništva, što znači nemogućnost da se shvati iole ozbiljniji tekst, čita između redova, kao i kad se uzme u obzir profil današnjeg novinara (takođe slabo obrazovan, često prisutne pravopisne i gramatičke greške, neadekvatna završena škola, uglavnom samo srednja, i niska plata zbog čega se novinarstvom bave isključivo slabije obrazovani i podložni manipulaciji) onda bi se reklo da kakva nam je javnost, takvo je i novinarstvo, i obrnuto.
 
Ne može se tek tako jednostavno posmatrati stanje u medijima. Pođimo od toga da su mediji i javnost dva dela jedne celine koji se međusobno dopunjuju. Često se kaže da mediji kreiraju javnost, međutim zar nije i obrnuto, da i javnost kreira medije?
Opet, često se upotrebljava floskula da javnost guta ono što joj se servira, što je opet tačno, no, nema li primera da se servira i nešto drugačije iz medija, a da javnost to ne želi da "prihvati". Pitanje je ko je prvi počeo, da ne kažem šta je starije, kokoška ili jaje.
Kada se uključe u to i pismenost, tj. nepismenost stanovništva, što znači nemogućnost da se shvati iole ozbiljniji tekst, čita između redova, kao i kad se uzme u obzir profil današnjeg novinara (takođe slabo obrazovan, često prisutne pravopisne i gramatičke greške, neadekvatna završena škola, uglavnom samo srednja, i niska plata zbog čega se novinarstvom bave isključivo slabije obrazovani i podložni manipulaciji) onda bi se reklo da kakva nam je javnost, takvo je i novinarstvo, i obrnuto.

Svidja mi se diskusija.Pametna je,ali se jos jednom pitam da li se svako zlo mora toliko opsirno opisivati i da li mediji treba da nas zasipaju samo losim vestima tj. sadrzajima?Inace tacno je da kakva je javnost takvi su i mediji.
Zao mi je sto tema nije naisla na vece interesovanje,jer je pored ostalo moglo da se raspravlja odakle u Srbiji ima toliko mnogo negativne energije.
Za sada sam zapazio da se na Forumu najvise raspravlja o nacionalnim pitanjima tj. sukobima.Bilo bi vaznije da vidimo kako da izadjemo iz ove ocajne situacije,a ne da glavnu paznju posvetimo fotografijama politicara.
 
Svidja mi se diskusija.Pametna je,ali se jos jednom pitam da li se svako zlo mora toliko opsirno opisivati i da li mediji treba da nas zasipaju samo losim vestima tj. sadrzajima?Inace tacno je da kakva je javnost takvi su i mediji.
Zao mi je sto tema nije naisla na vece interesovanje,jer je pored ostalo moglo da se raspravlja odakle u Srbiji ima toliko mnogo negativne energije.
Za sada sam zapazio da se na Forumu najvise raspravlja o nacionalnim pitanjima tj. sukobima.Bilo bi vaznije da vidimo kako da izadjemo iz ove ocajne situacije,a ne da glavnu paznju posvetimo fotografijama politicara.

Кад народ буде поштенији онда ће изабрати и поштенију власт. Све се врти у кругу, а то су последице из комунистичког раја, под паролом друже снађи се. Сада се свако мора сналазити и то отежава само сналажење.
 
Svidja mi se diskusija.Pametna je,ali se jos jednom pitam da li se svako zlo mora toliko opsirno opisivati i da li mediji treba da nas zasipaju samo losim vestima tj. sadrzajima?Inace tacno je da kakva je javnost takvi su i mediji.
Zao mi je sto tema nije naisla na vece interesovanje,jer je pored ostalo moglo da se raspravlja odakle u Srbiji ima toliko mnogo negativne energije.
Za sada sam zapazio da se na Forumu najvise raspravlja o nacionalnim pitanjima tj. sukobima.Bilo bi vaznije da vidimo kako da izadjemo iz ove ocajne situacije,a ne da glavnu paznju posvetimo fotografijama politicara.

Tu je sad prisutno ono što potpada pod psihologiju. Zašto prosečan, naglašavam, PROSEČAN čovek kada vidi saobraćajnu nesreću, najčešće sa zanimanjem gleda šta se desilo, da ne kažem pritrčava da bi video krvavu scenu? Neki psiholozi to objašnjavaju porivom da vidi šta je neko drugi doživeo, kako bi se osetilo olakšanje što se to nije NJEMU desilo, da bi video šta to može i NJEMU da se desi. Zvuči vrlo bolesno, no...lično sam eksperimentisao, onako prosto, dok sam se vozio autobusom. Nekoliko puta se dogodilo da sam naleteo na udes. Obratio sam pažnju na ostale putnike, i svi, ali svi do jednog, gvire, okreću se ka prozoru da bi što bolje videli nemilu scenu...nije onda čudno što se takve vesti prodaju. I većina nas će se zgaditi na takve vesti, ali koliko je onih koji neće pročitati ni redak o tome
 
mediji bitrebali da budu savest javnosti koja izmedju izbora podseca glasace sta im rade izabranici tj ne rade. a kod nas citanost ne znaci u ekonomskoj sferi stvarno nesto jer su svima premali tirazi,a i laziraju ih a svugde se oglasavaju drzavne firme TJ nasi izabranici trose budzetska sredstva za odrzavanje i podrzavanje medija koji im kasnije posluze za hajke i spinovanja,da im se dive i sl, a ako nece da "saradjuju" cao reklame i odose novine npr. pod led.....
u sustini kod nas mediji ne ispunjavaju svoju pravu svrhu vec sluze za prodavanje magle narodu dok im se vade pare iz dzepova......
 
Tv i radio vesti obicno pocinju tako sto nas najpre obavestavaju o teskim nesrecama i surovim zlocinima koji su se desili kod nas i u svetu.Ovi dogadjaji se cesto puta prikazuju u detalje.Slicna je situacija i sa novinama i casopisima.
Kako sve to utice na vase dusevno stanje i na zdravlje vasih najblizih?
Da li moramo znati za svaku nesrecu koja se desi u svetu i da li je dobro da se mediji toliko bave zlocinima?Da li to mozda ne doprinosi sve vecem porastu nasilja kod nas i u svetu?
 
Kao konspirologu laiku čini mi se da je nekome jako stalo da kod nas ubije svako samopouzdanje i da nas pre svega demorališe i pretvori u raju koja se samo posipa pepelom


Jedna od osnovnih poluga i instrumenata savremene okupacije Srbije jeste pretvaranje medijskog spektra u skup propagandnih instrumenata, koji običnom građaninu oduzimaju pravo da čak dobije i elementarnu informaciju. Da uzmemo samo potpuno ignorisanje peticije protiv prodaje Telekoma. Došao befel sa najvišeg mesta i o tome nema rasprave. Zdravo.

Ali zato ima da se piše o Brankici Stanković. Evo danima, ako ne i nedeljama već, srećemo naricanje ogromne većine „domaćih“ medija o tome kako nereformisano sudstvo još uvek ne štiti na pravi način pravo slobodnomislećih novinara da se bave istraživačkim novinarstvom. O čemu se ovde radi?

Nakon serijala Brankičinog Insajdera o navijačima koji su predstavljeni kao okoreli kriminalci i nacionalisti (što mu po Brankici dođe na isto), počelo je verbalno prozivanje gospođice Stanković na utakmicama. Pojavili su se transparenti, verbalne poruke, čak i zastava razvučena preko cele tribine. Sve to je uključivalo niz uvreda. Onda se oglasila TVB92, na to je odgovorio KK Partizan, pa se uključio i gradonačelnik da zapreti kako će ovim klubovima biti zabranjeno da igraju u Pioniru ako navijači nastave da vređaju „slobodne novinare“. Stvari su se polako smirivale, ali je u međuvremenu uhapšeno šest navijača Partizana, protiv njih je pokrenut krivični postupak i strpani su nekoliko meseci u istražni pritvor. Razlog je bilo navodno ugrožavanje Brankice time što su na utakmici pevali „Opasna si kao zmija, proći ćeš k'o Ćuruvija“.

PRETNJE SUDIJAMA
Krajem aprila sudije Prvog osnovnog suda donele su odluku da pomenuti incident nije predstavljao ozbiljnu i kvalifikovanu pretnju za ugrožavanje života, već uvredu na javnom skupu koja se goni po privatnoj tužbi. Takođe je rečeno da su ovi ljudi nepotrebno držani u zatvoru više meseci.

Skandal! Oglasio se ko god je stigao da iskaže svoju pravovernost i zaštiti jadnu Brankicu. Kao da tek okončani postupak reizbora sudija po novom zakonu nije bio dovoljno skandalozan, najviši ljudi Ministarstva pravde su potrčali da dodatno priprete sudijama. U normalnoj zemlji to se zove politički pritisak na pravosuđe i za to odmah pada ostavka. Ali Srbija, kao što znamo, nije država, već provizorijum, i ovde se ne poštuju kriterijumi vladavine prava, već političke podobnosti i smernica koje postavlja globalni CK, oličen u najvažnijim zapadnim ambasadama. Pazite, na čelu tzv Nezavisnog udruženje novinara nalazi se čovek zaposlen na britanskom državnom propagandnom servisu!?

NUNS je dakle osudio odluku suda, Ministarstvo je zapretilo kaznama, a vrhunac je bio nekakav regionalni skup o istraživačkom novinarstvu, gde su ambasadorka SAD i prvi čovek OEBS kao glavnu poruku sa skupa odaslali tvrdnju da istraživačko novinarstvo u Srbiji mora da se zaštiti. U prevodu, novi befel da ova šestorica moraju u zatvor, a nepoćudne sudije koje sude po pravu treba kazniti za primer.

Da se podsetimo, ove sudije su tek izabrane pošto su prošle inače očigledno političke kriterijume Mesarevićkinog Visokog saveta pravosuđa. No nisu naučile lekciju da treba i da sude po političkim, a ne pravnim kriterijumima. Njihova odluka je najelementarnija; pevanje na utakmici ne može da bude okvalifikovano kao pretnja životu i ne može da se goni krivično. Svako ko ide na utakmice zna kome se sve i šta pevalo u poslednjih petnaestak godina. Uvrede, pretnje, pogrde upućivane su političarima, novinarima, sudijama, igračima, trenerima, članovima uprave. Sve to nema veze sa krivičnom odgovornošću. Ona bi se jasno mogla utvrditi samo ako su navedena šestorica na primer zaista vršili pripreme da fizički ugroze Stankovićku, zvali je kući, pretili telefonom, slali anonimne pretnje na kuću, pratili je, ugrožavali članove porodice itd. Javno pevanje na stadionu ne može biti uzrok za krivično gonjenje i zatvor.

Pravo pitanje je šta to gospođicu Stanković izdvaja iz celog niza osoba koje su vređane na stadionu, i zbog čega čak američki ambasador mora javno da pokaže da je Brankica kao beli medved, iznad zakona koji važi za nas ostale.

Brankica i njen Insajder su tokom ovih nekoliko godina sistematski proizvedeni u verovatno najjače oruđe zapadne propagande u Srbiji. Njena emisija nema nikakve veze sa slobodnim istraživačkim novinarstvom. To je postala neka vrsta protočnog bojlera za informacije koje se očigledno dobijaju od „obaveštenih izvora“, a glavna funkcija je neka vrsta batine za sve nepodobne po kriterijumima novog ideološkog poretka koji se ovde stvara. Kad npr. tajkuni neće da daju pare za nešto, tu je Insajder da razotkrije njihove manipulacije, prevare itd. Neki od njih su rekli da se radi o reketiranju, bilo od strane televizije B92, bilo od strane izvora informacija. Brankičino novinarstvo je suštinski najbliže onome što radi Milovan Brkić sa „Tabloidom“.

PROBLEM BR. 1 Dakle njen specijalni položaj mora da se očuva i da se pravi fama o njenim emisijima kako bi i ubuduće Brankica bila ultimativni presuditelj u svim stvarima koje ovde treba raščišćavati. Zato su joj dodeljene sve moguće i nemoguće novinarske nagrade. Ne verujete? Hajde pitajte Verana kolika je Brankičina plata? Zatim odakle je obezbeđuje? Plaća li je on ili postoje neki posebni izvori finansiranja za nju? Odakle televiziji koja je u četiri godine napravila više od osam miliona evra gubitaka novac za takve plate?....
 
Tv i radio vesti obicno pocinju tako sto nas najpre obavestavaju o teskim nesrecama i surovim zlocinima koji su se desili kod nas i u svetu.Ovi dogadjaji se cesto puta prikazuju u detalje.Slicna je situacija i sa novinama i casopisima.
Kako sve to utice na vase dusevno stanje i na zdravlje vasih najblizih?
Da li moramo znati za svaku nesrecu koja se desi u svetu i da li je dobro da se mediji toliko bave zlocinima?Da li to mozda ne doprinosi sve vecem porastu nasilja kod nas i u svetu?



Vrlo interesantno i istinito, danas je takvo ponasanje medija najizrazenije u SAD, ponekada me BE92 podseti na njihov nacin izvestavanja.
Tenzija koju podizu oko najobicnije vesti uglavnom su dovodjene do tacke usijanja sve u cilju izazivanja autooprojekcije, stvaranja paranoje i straha kod obicnog coveka kako bi ga pretvorili u jednostavno potrosacko telo, koje se bez pobune i u strahu za sopstveni zivot svakodnevno presvlaci samo iz pidzame u radno odelo i obratno....
 
Znam da urednicima medija nije lako.Svakog dana treba privuci paznju desetina hiljada pojedinaca atraktivnim sadrzajima.Treba sto vise biti gledan,citan ili slusan,jer tako se najvise zaradjuje,a onda ima i dosta reklama od kojih dolazi dodatan prihod.Da li zbog svega toga prve vesti treba da budu o teskim nesrecama i surovim ubistvima itd?Svo to zlo se opisuje u detalje.Da li to obicni ljudi vise mogu da podnose?
Zar se zivot ljudi ne sastoji pre svega od malih svakodnevnih dogadjaja i zasto bi nas mediji svakodneno izludjivali raznim surovostima koje se desavaju sirom sveta?Zar takve vesti ne mogu biti malo skrajnute i zar se moraju saopstavati odmah na pocetku izvestavanja?

Такве емисије се пуштају и праве веома смишљено и веома намерно. Осим њих имаш и серије које се искључиво баве убиствима и касапљењима људи, затим имбецилне серије и емисије и затим емисије које искључиво као фол у виду "здравственог образовања" у ствари убеђују народ да ћемо сви поцркати од рака и других болештина - СВЕ СУ ЕМИСИЈЕ НЕГАТИВНЕ И ДЕСТРУКТИВНЕ. Тако максимално утичу на потпуну обесмишљеност живота, породице, на било какво стварање или РАДОВАЊЕ ЖИВОТУ.

Због тога су људи суморни, нерасполжени, изгубили су било какве амбиције па и смисао за отпор овом идиотлуку који нам праве медији у заједници са психијатрима, психолозима и политиколозима који злоупотребљавајући своју професију ДЕБИЛИЗУЈУ НАРОД.:cool:
 
Znam da urednicima medija nije lako.Svakog dana treba privuci paznju desetina hiljada pojedinaca atraktivnim sadrzajima.Treba sto vise biti gledan,citan ili slusan,jer tako se najvise zaradjuje,a onda ima i dosta reklama od kojih dolazi dodatan prihod.Da li zbog svega toga prve vesti treba da budu o teskim nesrecama i surovim ubistvima itd?Svo to zlo se opisuje u detalje.Da li to obicni ljudi vise mogu da podnose?
Zar se zivot ljudi ne sastoji pre svega od malih svakodnevnih dogadjaja i zasto bi nas mediji svakodneno izludjivali raznim surovostima koje se desavaju sirom sveta?Zar takve vesti ne mogu biti malo skrajnute i zar se moraju saopstavati odmah na pocetku izvestavanja?
Свакодневне вести су за комуналну хронику медија..
Свет је много већи од мог или твог градског аутобуса, пијачног барометра и по важности се зна да нас двојицу и цео свет вежу значајни догађаји, као и све људе, малог Ескима и чобаницу са Пештера, али и председнике држава.
Ко хоће да живи у свом миркосвету и незаинтересован је за дешавања око њега, Стари Грци су већ рекли какав је тај човек..
 
Mozda isticanje nesreca i zlocina u prvi plan kao udarnih vesti utice na porast nasilja u svetu?
Nauka je ipak duzna da nam da odgovor na prednje pitanje.
Stravicno je to ubijanje neduzne dece u Kini koje se ponavlja nekoliko zadnjih dana.Koji su uzroci toga?Ne pospesuju li mediji nastanak takvih pojava?
 
Na pojedinim televizijama se prikazuje ovih dana takva nekultura od strane odredjenih javnih licnosti kakva ne postoji ni na ulici niti medju cobanima.
Sa druge strane u pojedinim novinama se opravdava ishrana zdravih ljudi u narodnim kuhinjama.Pitajmo nase seljake i privatnike da li lako nalaze radnike za obavljanje svojih poslova.
Medijima je bitna samo zarada i plasiraju i ono sto nervira narod.
 
Ne može se tek tako jednostavno posmatrati stanje u medijima. Pođimo od toga da su mediji i javnost dva dela jedne celine koji se međusobno dopunjuju. Često se kaže da mediji kreiraju javnost, međutim zar nije i obrnuto, da i javnost kreira medije?
Tačno! Međutim mediji ne bi smeli da budu samo puki zapisivači činjeničnog stanja!
Istovremeno su i sredstvo za učenje i vaspitanje! Tu svoju ulogu da nečemu nauče i vaspitavaju sasvim su zanemarili! U tome je njihov neoprostivi greh!

Opet, često se upotrebljava floskula da javnost guta ono što joj se servira, što je opet tačno, no, nema li primera da se servira i nešto drugačije iz medija, a da javnost to ne želi da "prihvati". Pitanje je ko je prvi počeo, da ne kažem šta je starije, kokoška ili jaje.
Netačno! Javnost će prihvatiti sve što joj se servira na odgovarajući način!
Pitanje je da li mediji imaju dovoljno znanja da svaku stvar serviraju na način koji će javnost da shvati i prihvati.

Kada se uključe u to i pismenost, tj. nepismenost stanovništva, što znači nemogućnost da se shvati iole ozbiljniji tekst, čita između redova, kao i kad se uzme u obzir profil današnjeg novinara (takođe slabo obrazovan, često prisutne pravopisne i gramatičke greške, neadekvatna završena škola, uglavnom samo srednja, i niska plata zbog čega se novinarstvom bave isključivo slabije obrazovani i podložni manipulaciji) onda bi se reklo da kakva nam je javnost, takvo je i novinarstvo, i obrnuto.
Ovo se uklapa u moje prethodne komentare.

Кад народ буде поштенији онда ће изабрати и поштенију власт. Све се врти у кругу, а то су последице из комунистичког раја, под паролом друже снађи се. Сада се свако мора сналазити и то отежава само сналажење.
Narod je izmanipulisan upravo uz pomoć medija. Čak i najproblematičniji kriminalci bi želeli da vlast bude poštena!
Prema tome, narod ne bira nepoštenu vlast zato što je sam nepošten nego zato što je izmanipulisan!

Na pojedinim televizijama se prikazuje ovih dana takva nekultura od strane odredjenih javnih licnosti kakva ne postoji ni na ulici niti medju cobanima.
Molim, bez vređanja! Da sam čobanin podneo bih tužbu zbog uvrede!:rotf:

Da li u dnevniku drzavne televizije treba da nam se saopsti o hapsenju neke licnosti …
Da li su ta pitanja od tolikog nacionalnog znacaja pa da se njime bavi javni servis?
Priče o hapšenjima su jedna od podvala vlasti – da izgleda kao da se stvarno bore protiv kriminala. Imalo bi smisla samo da saopštavaju samo kada neki kriminalac bude pravosnažno osuđen – a i to bez posebnih detalja!
Nažalost, posle hapšenja sledi izvinjenje i puštanje! Kriminalci svih vrsta ostaju nekažnjeni.

Sta mislite o raznim "farmama" na tv kanalima?
Nisam ih gledao. Zato u svakom “otmenom društvu" budem bela vrana.
Vlast bi tim emisijama lako doskočila – kada bi htela. Dovoljno je zabraniti dodatnu naplatu telefonskih poziva i poruka!


Ne može i ne sme se narod poistovećivati sa onima koji su izabrani da ga vode – sa vlašću!
Vlast je ta koja mora da vodi i nameće merila! Da bi to mogla moraju da je čine veoma sposobni ljudi. Nažalost, ne samo kod nas, sada su oni koji su se dočepali vlasti sposobni jedino za manipulisanje da bi ostvarili svoje ciljeve! (“Recite nesposobnima da su nesposobni, pa ćete videti za šta su sve sposobni!”)
Upravo zbog jakih medijskih kampanja i nedovoljnog obrazovanja naroda, političari, takvi kakvi jesu (znači objektivno kriminalci!), mogu da se nametnu kao vođe i da to vođstvo iskoriste za svoje ciljeve!
 
Poslednja izmena:
Znam da urednicima medija nije lako.Svakog dana treba privuci paznju desetina hiljada pojedinaca atraktivnim sadrzajima.Treba sto vise biti gledan,citan ili slusan,jer tako se najvise zaradjuje,a onda ima i dosta reklama od kojih dolazi dodatan prihod.Da li zbog svega toga prve vesti treba da budu o teskim nesrecama i surovim ubistvima itd?Svo to zlo se opisuje u detalje.Da li to obicni ljudi vise mogu da podnose?
Zar se zivot ljudi ne sastoji pre svega od malih svakodnevnih dogadjaja i zasto bi nas mediji svakodneno izludjivali raznim surovostima koje se desavaju sirom sveta?Zar takve vesti ne mogu biti malo skrajnute i zar se moraju saopstavati odmah na pocetku izvestavanja?
Meni su najbolji ovi na radiu gde je uglavnom zabavni program,ujutru kako ukljucis radio,a ono ide reklama"Pogrebno preduzece "Lisje",nudi besplatne usuge...."E,meni je to toliko morbidno....z:((
 
Priče o hapšenjima su jedna od podvala vlasti – da izgleda kao da se stvarno bore protiv kriminala. Imalo bi smisla samo da saopštavaju samo kada neki kriminalac bude pravosnažno osuđen – a i to bez posebnih detalja!
Nažalost, posle hapšenja sledi izvinjenje i puštanje! Kriminalci svih vrsta ostaju nekažnjeni.

Slazem se, price o hapsenjima su samo zamajavanje, treba obavestavati o presudama, jer je to pravo merilo funkcionisanja sudova.
 
Znam da urednicima medija nije lako.Svakog dana treba privuci paznju desetina hiljada pojedinaca atraktivnim sadrzajima.Treba sto vise biti gledan,citan ili slusan,jer tako se najvise zaradjuje,a onda ima i dosta reklama od kojih dolazi dodatan prihod.Da li zbog svega toga prve vesti treba da budu o teskim nesrecama i surovim ubistvima itd?Svo to zlo se opisuje u detalje.Da li to obicni ljudi vise mogu da podnose?
Zar se zivot ljudi ne sastoji pre svega od malih svakodnevnih dogadjaja i zasto bi nas mediji svakodneno izludjivali raznim surovostima koje se desavaju sirom sveta?Zar takve vesti ne mogu biti malo skrajnute i zar se moraju saopstavati odmah na pocetku izvestavanja?

Nasilje, nesrece, prirodne katostrofe u ljudima cesto izazivaju duboke iskonske emocije i samim tim privlace najvise paznje i najbolje su za prodaju vesti.
Sa druge strane stalno bombardovanje takvim vestima stvara osecaj teskobe, opasnosti, napetosti, koje mogu lose da se odraze u komunikaciji sa ljudima, ali ljudi izlozeni takvim vestima uvek su zeljni da cuju jos slicnih vesti. Zacaran krug.

Odredjena odgovornost medija bi trebala da postiji i neke zemlje izbegavaju takvu vrstu izvestavanja, na primer razlika izedju kanadskih i amrickih medija.
 
evo zanimljiv tekst u vezi medija...:D


"Širom zatvorenih očiju"



Kunta Kinte, kuća 118

Kaže meni skoro moj prijatelj, tek onda i urednik, Nikola Janić da ga je kontaktirao nekakav Branislav Radivojša iz dnevnog lista "Politika" te da mu je tražio moju e- mail adresu, pa me pita je li u redu da mu da?


Kažem ja mom pametnom prijatelju da mu da, misleći da sam dirnuo u nekog Radivojšinog nadređenog, pa ga je taj neko insturirao kako i šta, a i da vidimo ko je to ljut na mene, ponovo. Ne beše mi drago, ma ne zbog frke, ne, kad pišete istinu nema razloga za bojazan, a ja šta god napišem to je utemeljeno u zid argumentacije. Zid od armiranog betona. Dakle, ako kucam da je Dačić bio na rođendanu kod Čedomira Jovanovića, onda za tu tvrdnju imam makar dva svedoka. Do trivijalnih informacija poput one da je Bane Eurosalon zakupio plavi voz da u njemu slavi rođendan. Ako ja to napišem onda je to tako, jer se meni dostavi spisak zvanica na kom fali Sanja Purić. Jah'o Bane dok je nije istres'o pa oter'o. Klasika. Tako da su Banetu troškove rođendanskog slavlja podmirile kasa SPO-a, a da to i nije znala (uprkos "agilnom" ministru Srećkoviću) i Seka Aleksić i ostale pevaljke koje plaćaju Sanji Purić da ih stavlja u novine na desetak strana, svako malo, pa da onda može opušteno da gleda finale Dejvis kupa iz partera. Na stranu to što je pored teniskog terena Sanja delovala kao Srećko Šojić u pozorištu!

Al’ opet, ne beše mi drago zbog tog Radivojšinog zanimanja za moju personu. Iz prostog razloga što ne bih voleo da za mene zna više ljudi nego li želim, jer onda sam poznat, po definiciji. U ovakvoj Srbiji u kojoj je poznata svaka budala koja želi to da bude. Ne budala, nego poznata. A poznati su većinom po tom što su budale, jer glupost i želja za kvalifikativom poznat su im nekontrolisane. Nije imanentno ozbiljnom piscu (a mene se tretira za takvog valjda) da se provlači po novinama, nije. Nije mi ni u prirodi estradizacija, nije. Ima toliko ljudi koji dobro rade posao kojim se bave al’ ne ljube medije. Eto, ako ne verujete meni pitajte Zvonka Bogdana. Eto, ja bežim od medija skoro k’o Zvonko Bogdan. Priznati i poznati.

Međutim, ispostavlja se da nije nečija ljutnja bila svrha doznake, ne. Kontaktira mene Radivojša i kaže da bi voleo da sarađujemo. "A ha... uspeo sam u životu, zove me "Politika", pomislih smejući se. Odgovorim ja, učtivo, drugu Radivojši, i naravno pitam ako sarađujemo pod kojim je to uslovima, jer je to tako prirodno. Nikako, jer sam alav na pare, to zna svak ko me iole poznaje. Nego pitam da znam kako je on to mislio da sarađujemo, pod kojim uslovima. Elementarni je red a i da bih mu dao do znanja da ja te fascinacije novinom koja se zove "Politika", nemam. Da se zna od samog starta. Mene može da fascinira nečija dobrota ili pamet, a ime nekog ili ime nečeg ne, materijalno bogatstvo, fingirani ili stvarni rejting, to ne. A onda "Ljubav za ljubav sir za pare" staro dobro pravilo, uz napomenu naravno da se to ne odnosi na prijatelje, jer njima mogu da dam sir i džabe, ako su mi prijatelji već. Na crtu, nije problem. Platiće kad budu imali. Ali ovaj Radivojša ne da mi nije prijatelj, nego ne poznajem čoveka ! Međutim mene roditelji nisu učili da ne razgoravam sa strancem, znali su da ja to umem da prepoznam, i čini mi se da nisu pogrešili.

Elem, drug Radujko, kako nazva tog Radivojšu moj prijatelj koji piše u "Politici", je u stvari priređivač kolumni u "Politici". Ja kažem drugu: "Ovaj se predstavio kao Radivojša", a prijatelj mi odgovara: "Pa to, Radivojša, Radujko... tako nekako". Kakogod, ok. Radivojša traži tekst, al’ se ne izjašnjava oko uslova, ’ajd’ ok, poslaću jedan. Pošaljem, Radivojša ne skriva zadovoljstvo, i ’ajd’ ok. Kad, sutradan Radujko se javlja i kaže da mu je žao, al’ redakcija nije odobrila kolumnu, a on ne zna zašto kad je sjajna!? Kažem ja tom Radivojši da ću ja da mu objasnim zašto. Zato što se u mojim kolumnama provlače, svako malo, razni likovi koji su hohštapleri, lopovi, protuve, šljam, a koji su u Srbiji ovakvoj kakva je poznati i vrednovani. A pošto sam se u toj kolumni bavio Canetom Subotićem potpuno je logično da neko iz redakcije, ako ne i ogromna većina stopira taj tekst. Zašto? Pa, zato što je Cane SIGURNO nekom od njih, nekad i negde, dao soma evra ili dva, da napiše nešto u njegovu odbranu. Zato što je Cane SIGURNO nekom od njih poklonio parfem makar il’ kolonjsku vodu. Zato što Cane SIGURNO nekog od njih ima u šaci! Dalje, kažem tom Radivojši, da "Politika" zapravo i nema kolumnistu, i da dobro me se setio, ali on se ne izjašnjava oko uslova. Ćuti Radivojša kao riba. Nastavim ja, moja poznanica Ivana Mihić koja piše u "Politici" svako malo mi pošalje to što piše, kolumne kako ona kaže. Ja joj lepo odgovorim da to što ona piše nije kolumna nego priča! Ok, korektna priča, al’ kolumna ne. Kolumna je po definiciji novinarski (ili literarni) žanr koji se bavi opseravcijom svakodnevice. Dobra kolumna nužno naljuti makar nekog iz društvenog života!!!

Da li bi Radivojša smeo da objavi činjenicu da je svaki iole normalan čovek koji je gledao udarni, drugi, Dnevnik RTS-a uhvatio u laži ministra za državnu upravu Milana Markovića koji je rekao: "U Kraljevu je izgrađeno oko 120 kuća, tačnije 117, a do kraja janura će ih biti izgrađeno još 100, znači 220". Ne ministre, znači 217!!! Ove tri, koje fale do 220 ne postoje ministre. One su imaginacija, virtuelne, kao mnogo toga u Srbiji!

Il’ ministar računa "u grubo". Tri kuće tamo vamo, ni iz džepa ni u džep, ni iz džepa... Prostom računicom đaka prvaka se ispostavi da je rezultat drugačiji od onog koji je rekao ministar. Dakle, ministar je slagao, osim u varijanti da ne zna da računa! A zna, jer da ne zna smanjio bi, a on je uvećao rezultat da bi uvećao i rezultate vlastitog "rada"! Ako ne znate šta se radi u civilizovanom svetu sa ministrima koji ne govore istinu malo se informišite. Pri tom ministar Marković nije slagao mnogo, al’ je slagao! Naravno da Radivojša to ne bi smeo da objavi, iako je to bilo u drugom Dnevniku, i opet pred milionskim auditorijumom! Iako je notorna činjenica da je ministar slagao.

Ali opet, ovde malo ko sluša šta ko govori, pa makar to bio i ministar, zato ovde i nema nikakve odgovornosti. Mogao je ministar da kaže i 320! Oko 120 je izgrađeno, tačnije 117, i još 100 do kraja januara, dakle 320! Kao BMW 320. Injection! Malo ko bi proverio ministrovo elementarno znanje matematike. Srbi su socijalno neodgovorna bića! Možda su zato i loši s računom, pa su im i računice loše?! Meni je žao što je u Srbiji tako i što je medijiski mrak. Što je medijska Srbija kriptodepresivna s tim što je u ovoj kriptodepresiji i cela medijska površina na dnu, ispod nivoa. A onda prosto je ružno i krajnje neodgovorno žmureti pred takvim činjenicama. A RadivojšE žmure. Širom zatvorenih očiju!

Po ko zna koji put, nije mi prijatno ni hvaliti izdavača i glavnog urednika "Korena", da opet ne pominjem njegovo ime, jer sarađujem sa tim čovekom, al’ je prosto notorna istina da gro glasila u Srbiji ne sme da objavi ELEMENTARNE istine! Osim kad se tiču nekog ko je potpuno nebitan i ko nema nikog da mu čuva leđa. Dok god je to tako, ovde će biti ludilo koje je apsolutno lišeno sistema, jer imate ludila koja imaju neki red, ovde ne.

Ovde je ludilo potpuno haotično, skoro kao sistem. Zato je i opasno po okolinu.
.......

dalje na:
http://www.koreni.net/modules.php?name=News&file=article&sid=2320
 
Treba imati u vidu da Srbija nema svoje medije , za razliku od ostalih drzava .
Ta razlka je i te kako vidljiva .
Postoje dve dimenzije danasnjih stranih medija koji deluju u Srbiji . Jedna je svakako olicena u primeni jedne vrste specijalnog rata koji se vodi protiv Srbije , a toje rat forsiranjem losih vesti /
U nekim drzvama zapadne Evrope , favorizovanje losih vesti je zabranjeno jasnim zakonom . Da ne obrazazem dalje, al sasvim je poznato da depresija i defetizam ne mogu dati nista kreativno ni stvaralaciki , a favorizacija losih vesti u kojima prednjaci B92 , zapravo vodi u to . Ta koca inace to radi viseslojno i njen program cak inije tako oslikan da prikazuje lose vesti, al zato je sav nabijen informacijama i vestima koje daju neprekidnu negativnu sliku o Srbima u opste , i tona najnerealniji moguci nacin .


Druga dimenzija je jos pogubnija , a sastoji se u tome da ureednici informativnih programa idu svake nedelje u nekoliko stranih ambasada ... ( Americku i Britansku ) da im tamo odobre programsku semu .

Tako da vesti, koje bi bile udarne , da smo normalna drzava , u opste nema / Na primer , pustanje 5 pripadnika Gnjilanske grupe na slobodu , ili na primer , podatak da je 72 coveka , koji su morali da zatvore mini firme , prosle godine izvrsilo samoubistvo .
 
Poslednja izmena:

Back
Top