evo zanimljiv tekst u vezi medija...
"Širom zatvorenih očiju"
Kunta Kinte, kuća 118
Kaže meni skoro moj prijatelj, tek onda i urednik, Nikola Janić da ga je kontaktirao nekakav Branislav Radivojša iz dnevnog lista "Politika" te da mu je tražio moju e- mail adresu, pa me pita je li u redu da mu da?
Kažem ja mom pametnom prijatelju da mu da, misleći da sam dirnuo u nekog Radivojšinog nadređenog, pa ga je taj neko insturirao kako i šta, a i da vidimo ko je to ljut na mene, ponovo. Ne beše mi drago, ma ne zbog frke, ne, kad pišete istinu nema razloga za bojazan, a ja šta god napišem to je utemeljeno u zid argumentacije. Zid od armiranog betona. Dakle, ako kucam da je Dačić bio na rođendanu kod Čedomira Jovanovića, onda za tu tvrdnju imam makar dva svedoka. Do trivijalnih informacija poput one da je Bane Eurosalon zakupio plavi voz da u njemu slavi rođendan. Ako ja to napišem onda je to tako, jer se meni dostavi spisak zvanica na kom fali Sanja Purić. Jah'o Bane dok je nije istres'o pa oter'o. Klasika. Tako da su Banetu troškove rođendanskog slavlja podmirile kasa SPO-a, a da to i nije znala (uprkos "agilnom" ministru Srećkoviću) i Seka Aleksić i ostale pevaljke koje plaćaju Sanji Purić da ih stavlja u novine na desetak strana, svako malo, pa da onda može opušteno da gleda finale Dejvis kupa iz partera. Na stranu to što je pored teniskog terena Sanja delovala kao Srećko Šojić u pozorištu!
Al’ opet, ne beše mi drago zbog tog Radivojšinog zanimanja za moju personu. Iz prostog razloga što ne bih voleo da za mene zna više ljudi nego li želim, jer onda sam poznat, po definiciji. U ovakvoj Srbiji u kojoj je poznata svaka budala koja želi to da bude. Ne budala, nego poznata. A poznati su većinom po tom što su budale, jer glupost i želja za kvalifikativom poznat su im nekontrolisane. Nije imanentno ozbiljnom piscu (a mene se tretira za takvog valjda) da se provlači po novinama, nije. Nije mi ni u prirodi estradizacija, nije. Ima toliko ljudi koji dobro rade posao kojim se bave al’ ne ljube medije. Eto, ako ne verujete meni pitajte Zvonka Bogdana. Eto, ja bežim od medija skoro k’o Zvonko Bogdan. Priznati i poznati.
Međutim, ispostavlja se da nije nečija ljutnja bila svrha doznake, ne. Kontaktira mene Radivojša i kaže da bi voleo da sarađujemo. "A ha... uspeo sam u životu, zove me "Politika", pomislih smejući se. Odgovorim ja, učtivo, drugu Radivojši, i naravno pitam ako sarađujemo pod kojim je to uslovima, jer je to tako prirodno. Nikako, jer sam alav na pare, to zna svak ko me iole poznaje. Nego pitam da znam kako je on to mislio da sarađujemo, pod kojim uslovima. Elementarni je red a i da bih mu dao do znanja da ja te fascinacije novinom koja se zove "Politika", nemam. Da se zna od samog starta. Mene može da fascinira nečija dobrota ili pamet, a ime nekog ili ime nečeg ne, materijalno bogatstvo, fingirani ili stvarni rejting, to ne. A onda "Ljubav za ljubav sir za pare" staro dobro pravilo, uz napomenu naravno da se to ne odnosi na prijatelje, jer njima mogu da dam sir i džabe, ako su mi prijatelji već. Na crtu, nije problem. Platiće kad budu imali. Ali ovaj Radivojša ne da mi nije prijatelj, nego ne poznajem čoveka ! Međutim mene roditelji nisu učili da ne razgoravam sa strancem, znali su da ja to umem da prepoznam, i čini mi se da nisu pogrešili.
Elem, drug Radujko, kako nazva tog Radivojšu moj prijatelj koji piše u "Politici", je u stvari priređivač kolumni u "Politici". Ja kažem drugu: "Ovaj se predstavio kao Radivojša", a prijatelj mi odgovara: "Pa to, Radivojša, Radujko... tako nekako". Kakogod, ok. Radivojša traži tekst, al’ se ne izjašnjava oko uslova, ’ajd’ ok, poslaću jedan. Pošaljem, Radivojša ne skriva zadovoljstvo, i ’ajd’ ok. Kad, sutradan Radujko se javlja i kaže da mu je žao, al’ redakcija nije odobrila kolumnu, a on ne zna zašto kad je sjajna!? Kažem ja tom Radivojši da ću ja da mu objasnim zašto. Zato što se u mojim kolumnama provlače, svako malo, razni likovi koji su hohštapleri, lopovi, protuve, šljam, a koji su u Srbiji ovakvoj kakva je poznati i vrednovani. A pošto sam se u toj kolumni bavio Canetom Subotićem potpuno je logično da neko iz redakcije, ako ne i ogromna većina stopira taj tekst. Zašto? Pa, zato što je Cane SIGURNO nekom od njih, nekad i negde, dao soma evra ili dva, da napiše nešto u njegovu odbranu. Zato što je Cane SIGURNO nekom od njih poklonio parfem makar il’ kolonjsku vodu. Zato što Cane SIGURNO nekog od njih ima u šaci! Dalje, kažem tom Radivojši, da "Politika" zapravo i nema kolumnistu, i da dobro me se setio, ali on se ne izjašnjava oko uslova. Ćuti Radivojša kao riba. Nastavim ja, moja poznanica Ivana Mihić koja piše u "Politici" svako malo mi pošalje to što piše, kolumne kako ona kaže. Ja joj lepo odgovorim da to što ona piše nije kolumna nego priča! Ok, korektna priča, al’ kolumna ne. Kolumna je po definiciji novinarski (ili literarni) žanr koji se bavi opseravcijom svakodnevice. Dobra kolumna nužno naljuti makar nekog iz društvenog života!!!
Da li bi Radivojša smeo da objavi činjenicu da je svaki iole normalan čovek koji je gledao udarni, drugi, Dnevnik RTS-a uhvatio u laži ministra za državnu upravu Milana Markovića koji je rekao: "U Kraljevu je izgrađeno oko 120 kuća, tačnije 117, a do kraja janura će ih biti izgrađeno još 100, znači 220". Ne ministre, znači 217!!! Ove tri, koje fale do 220 ne postoje ministre. One su imaginacija, virtuelne, kao mnogo toga u Srbiji!
Il’ ministar računa "u grubo". Tri kuće tamo vamo, ni iz džepa ni u džep, ni iz džepa... Prostom računicom đaka prvaka se ispostavi da je rezultat drugačiji od onog koji je rekao ministar. Dakle, ministar je slagao, osim u varijanti da ne zna da računa! A zna, jer da ne zna smanjio bi, a on je uvećao rezultat da bi uvećao i rezultate vlastitog "rada"! Ako ne znate šta se radi u civilizovanom svetu sa ministrima koji ne govore istinu malo se informišite. Pri tom ministar Marković nije slagao mnogo, al’ je slagao! Naravno da Radivojša to ne bi smeo da objavi, iako je to bilo u drugom Dnevniku, i opet pred milionskim auditorijumom! Iako je notorna činjenica da je ministar slagao.
Ali opet, ovde malo ko sluša šta ko govori, pa makar to bio i ministar, zato ovde i nema nikakve odgovornosti. Mogao je ministar da kaže i 320! Oko 120 je izgrađeno, tačnije 117, i još 100 do kraja januara, dakle 320! Kao BMW 320. Injection! Malo ko bi proverio ministrovo elementarno znanje matematike. Srbi su socijalno neodgovorna bića! Možda su zato i loši s računom, pa su im i računice loše?! Meni je žao što je u Srbiji tako i što je medijiski mrak. Što je medijska Srbija kriptodepresivna s tim što je u ovoj kriptodepresiji i cela medijska površina na dnu, ispod nivoa. A onda prosto je ružno i krajnje neodgovorno žmureti pred takvim činjenicama. A RadivojšE žmure. Širom zatvorenih očiju!
Po ko zna koji put, nije mi prijatno ni hvaliti izdavača i glavnog urednika "Korena", da opet ne pominjem njegovo ime, jer sarađujem sa tim čovekom, al’ je prosto notorna istina da gro glasila u Srbiji ne sme da objavi ELEMENTARNE istine! Osim kad se tiču nekog ko je potpuno nebitan i ko nema nikog da mu čuva leđa. Dok god je to tako, ovde će biti ludilo koje je apsolutno lišeno sistema, jer imate ludila koja imaju neki red, ovde ne.
Ovde je ludilo potpuno haotično, skoro kao sistem. Zato je i opasno po okolinu.
.......
dalje na:
http://www.koreni.net/modules.php?name=News&file=article&sid=2320