Flip evanđelist a nigdje mu evanđelja da se pročita!!

E

Eleleth

Veoma poznat
Banovan
Poruka
10.312
Ako je Filip evanđelist zašto Filipovo evanđelje nije uvršteno u Bibliju NZ.
Kad je Filip evanđelist ili je evanđelist suhe slame po crkvi bio??
Ako je suha slama bio što mu uz ime piše evanđelist??


Djela ap 21

8 A sutradan otputovasmo i dođosmo u Cezareju. I ušavši u kuću Filipa evanđelista, koji je bio jedan od sedmorice, ostadosmo u njega.


Jedan Bog i Otac sviju, koji je nad svima, i kroza sve, i u svima.
7 A svakomu je od nas dana milost po mjeri, kako ju je Krist darovao.
8 I zato govori "Uzađe na visinu, odvede zarobljene i porazdijeli darove ljudima."
9 A "uzađe" što je, nego da najprije i siđe u donje dijelove zemlje?
10 Koji sade, to je onaj, koji i uzađe više sviju nebesa, da ispuni sve.
11 I on je dao jedne za apostole, a jedne za proroke, a jedne za evanđeliste, a jedne za pastire i učitelje,
 
Padre:
Koliko je meni poznato, bilo je vise od 4 evandjelja, ali su ova cetiri rani crkveni oci izabrali za kanon Novog zaveta. Filip je inace bio jedan od prvih sedam djakona hriscanske crkve.
Kliknite za proširenje...

-------------------
I ti vjeruješ da je on bio djakon????
To su oni tako napisali??

Bravo zemljanine baš si pokoran i slijepe vjere kako i žele da budeš.
Samo tako budi mi i dalje

Još najbolje da se bagra nije osigurala s tim fintama.
 
Poslednja izmena:
kovac06:
Gde su njegove vesti?
Kliknite za proširenje...

U to vreme nije bilo grejanja ni na mazut, ni na prirodni gas, a zime su bile nešto hladnije:
burning_book.jpg
 
EVANĐELJE PO FILIPU
1151,29-86, 19
Hebrej stvara drugoga Hebreja, i tog čovjeka zovemo "prozelitom".
No, prozelit ne stvara drugoga prozelita. [...] kao što i oni [...] i stvaraju
druge nalik sebi, 52 dok [ostali] jednostavno postoje.
Rob teži samo za time da bude slobodan, a ne da se domogne imanja
svog gospodara. No sin nije samo sin, već zahtijeva i nasljedstvo
svog oca. Oni koji su nasljednici mrtvih, sami su mrtvi, i nasljeđuju mrtve.
Oni koji su nasljednici živih, i sami su živi, i nasljeđuju i žive i mrtve.
Mrtvi ničega nisu nasljednici. Jer, kako bi netko mrtav išta naslijedio?
Ako netko tko je mrtav naslijedi nešto živo, on neće umrijeti, već
će tim više živjeti.
Poganin ne umire, jer on nikad nije ni živio da bi mogao umrijeti.
Onaj tko je vjerovao u istinu, pronašao je život, i on je u opasnosti daumre budući da je živ. Kad je Krist došao, svijet je stvoren, i gradovi urešeni,
a mrtvi izneseni. Dok bijasmo Hebreji, bili smo siročad koja ima
samo majku, no otkad postadosmo kršćani, dobili smo i oca i majku.
Oni koji siju zimi, žanju ljeti. Zima je ovaj svijet, dok je ljeto ono
vječno kraljevstvo (eon). Sijmo na svijetu da bismo u ljeto želi. Zbog
ovoga nam ne dolikuje da ne molimo zimi. Nakon zime dolazi ljeto. No
ako bi itko zimi žeo, taj ne bi uistinu žeo, već bi samo čupao, budući da
za pravu žetvu takav čovjek neće dobiti priliku. Nije samo [...] da će [...]
proizaći, već također ni na Sabat [...] nema ploda.
Krist je došao 53 jedne da otkupi, druge da spasi, ostale da iskupi.
Otkupio je one koji bijahu stranci, i učinio ih je svojima. Svoje je odaslao,
onima kojima se po svojoj volji zavjetovao. Svoj život nije dragovoljno
položio kad se ukazao, već je on to učinio na samome početku
svijeta. Tada je prvi put došao da ga uzme, budući da mu je bio dan
kao zavjet. No, dospio je u ruke pljačkašima, i bje zarobljen, no On ga
je spasio. Iskupio je sve dobre ljude na ovome svijetu, kao i zle.
Svjetlo i tama, život i smrt, desno i lijevo, jedno su drugome nerazdvojna
braća. Zbog ovoga, niti su dobri dobri, niti su zli zli, niti je život
život, niti je smrt smrt. Iz ovog će se razloga svi rastvoriti u svoj prvotni
oblik. No oni koji su uzvišeni iznad svijeta, nerastočivi su i vječni.
Imena dana onima od ovog svijeta varljiva su, jer skreću naše misli
od onoga što je ispravno, prema onome što nije. Onaj, stoga, koji čuje
riječ "Bog" ne uviđa što je točno, već uočava ono netočno. Tako je isto
i sa riječima "Otac", "Sin", "Duh Sveti", "Život", "Svjetlo", "Uskrsnuće",
"Crkva", i svima ostalima - ljudi ne uviđaju ono što je točno, nego
ono što je netočno, [osim] ako sami nisu spoznali sto je točno. [Imena
koja se čuju] u svijetu, [... 54 varljiva su. Da su] u eonu vječnog kraljevstva,
tada se na ovome svijetu ne bi nikad spominjala, niti bi se postavljala
među stvari od ovoga svijeta. Njihov je svršetak u vječnom
kraljevstvu.
Jedno jedino ime ne izgovara se u svijetu, ime koje je Otac dao Sinu;
to je ime uzvišeno nad svime, ime Oca. Jer, Sin ne bi postao Otac da se
nije ogrnuo Očevim imenom. Oni koji to ime imaju, to znaju, no o njemu
ne govore. No, oni koji ga nemaju, ti ga ne znaju.
Istina je dovela do postanka imena u svijetu zbog nas, jer nju nije
moguće bez tih imena upoznati. Istina je jedna i jedina; ona je mnoštvo zbog nas, kako bi nas tim mnoštvom u ljubavi poučila o ovoj jednoj
stvari. Vladari (arhonti) htjedoše zavesti čovjeka, jer vidjeli su da je on
u srodstvu s onima koji su istinski dobri. Uzeli su, stoga, ime od onih
dobrih i dali ga onome koji nije dobar, kako bi ga kroz ime zaveli i vezali
za nedobro. Kakvu su im uslugu učinili! Potaknuli su ih da se udalje
od onih koji nisu dobri, i smjeste medu one koji su dobri, koji su im
poznati, jer, htjeli su uzeti slobodnoga čovjeka i učiniti ga svojim robom
na vječnost.
Postoje sile koje [...] čovjeku, jer ne žele da bude [spašen], budući
da bi tad mogle [...] jer, ako je čovjek [spašen, tad više nema nikakvih]
žrtvovanja [...] i životinje se silama 55 ne nude. Žrtve su se, zapravo,
prinosile životinjama. Donosile su se, štoviše, žive, i usmrtile bi se tek
pri samome prinošenju. Nasuprot tome, čovjeka ponudiše Bogu mrtva,
i on oživje.
Prije nego je Krist došao, na svijetu nije bilo kruha. Tako je isto i u
Raju, mjestu gdje je živio Adam, bilo mnogo stabala da hrane životinje,
a nije bilo pšenice da nahrani čovjeka. Čovjek se hranio kao životinja,
no kad je Krist došao, savršeni čovjek, on je sa nebesa donio kruh, kako
bi se čovjek hranio hranom čovječjom. Vladari mišljahu da čine to
što čine svojom voljom i vlastitom moći, no, Duh Sveti je potajno kroza
njih činio sve kako je htio. Istina, koja postoji od početka, sije se posvuda.
I mnogi vide kako se sije, no malo ih je koji vide kako se žanje.
Neki rekoše, "Marija zače od Duha Svetoga", no, varaju se. Varaju
se, i ne znaju što govore. Kad je žena ikad začela od žene? Marija je
djevica koju niti jedna sila nije oskvrnula. Ona je velika anatema Hebrejima,
koji su apostoli i apostolski ljudi. Ova djevica, koju niti jedna
sila nije oskvrnula [...] moći same oskvrnjuju. I Gospodin ne [bi] rekao
"[Oče moj koji jesi na] nebesima" (Mt 6,17) da nije imao i drugog oca,
već bi rekao samo "[Oče moj]".
Gospodin reče učenicima, "[...] 56 iz svake kuće donesite u kuću
Očevu. No ne uzimajte (ništa) iz kuće Očeve, niti išta iz nje iznosite."
"Isus" je skriveno ime, "Krist" je ime koje je otkriveno. Iz ovoga razloga
"Isus" ne pripada niti jednom jeziku; njega se uvijek zove imenom
"Isus". No što se "Krista" tiče, njegovo je ime na sirijskom "Mesija",
a na grčkom se zove "Krist".
 
I svi ga drugi u skladu sa svojim jezikomkoriste. "Nazarećanin" je onaj koji otkriva što je skriveno. Krist sve ima
u sebi; čovjeka, anđela, otajstvo i Oca.
Oni koji kažu da je Gospodin prvo umro, a (zatim) uskrsnuo, varaju
se, jer on je prvo uskrsnuo, a (potom) umro. Jer, ako netko ne dosegne
uskrsnuće, on neće umrijeti. Kao što Bog živi, on bi...
Nitko veliku i vrijednu stvar ne sakriva u nečemu što je i samo veliko,
no mnogo su puta nebrojene tisuće polagane u nešto što samo vrijedi
jedan novčić. Usporedi sa dušom. Ona je vrijedna, a ušla je u tijelo
vrijedno prezira.
Neki se boje da će uskrsnuti goli. Zbog ovoga oni žele uskrsnuti u
tijelu, i ne znaju da su upravo oni koji [tijelo] nose zapravo goli, dok
oni koji [...] sebe razodijevaju, nisu goli. "Tijelo [i krv neće] naslijediti
kraljevstvo [Božje]" (1 Kor 15,50). Što je to što neće 57 naslijediti?
Ono što je na nama. No, što je to što će naslijediti? Ono što pripada Isusu
i njegovoj krvi. Zbog ovoga on reče, "Ako ne jedete tijela Sina Čovječjeg,
i ne pijete krvi njegove, nemate života u sebi." (Iv 6, 53) Što je
to? Njegovo tijelo je riječ, a njegova je krv Duh Sveti. Onaj tko je to
primio, ima hranu, i piće, i ruho. I prigovaram drugima koji kažu da on
neće uskrsnuti. Po tome, oba su kriva. Ti kažeš da tijelo neće uskrsnuti.
Reci mi, stoga, što će uskrsnuti, kako bi te štovali. Ti kažeš duh u tijelu,
i ovo svjetlo u tijelu, (no) to je tvar koja je u tijelu, i što god da spomeneš,
ne spominješ ništa što postoji izvan tijela. Neophodno je, stoga,
u ovome tijelu uskrsnuti, jer u njemu se sve nalazi. U ovome su svijetu
oni koji odijevaju ruho bolji od samoga ruha. U kraljevstvu nebeskom
ruho je bolje od onih koji se njime zaodijevaju.
Vodom se i vatrom cijelo mjesto pročišćava - vidljivo vidljivim,
skriveno skrivenim. Neke su stvari prikrivene u onome vidljivom. U
vodi postoji voda, vatra je u ulju za pomast.
Isus ih je sve potajice preuzeo, jer, nije nam se ukazao onakvim kakav
jest, već u obliku u kojem bi ga [mogli] vidjeti. Ukazao im se [svima.
Ukazao se] velikima kao velik. [Ukazao] se malenima kao malen.
Anđelima se [ukazao 58] kao anđeo, i ljudima kao čovjek. Njegova se
riječ, stoga, pred svima krila. Neki su ga, doduše, i vidjeli, mislivši da
vide sebe, no kada se ukazao svojim učenicima u slavi na gori, tad nije
bio malen. Postao je velik, no velikima je učinio i svoje učenike, kako
bi ga u njegovoj veličini oni mogli vidjeti.U zahvali on tog dana reče, "Ti, koji si savršeno svjetlo sjedinio sa
Duhom Svetim, sjedini i anđele s nama kao odrazima." Ne prezrite jaganjce,
jer bez njih je nemoguće vidjeti kralja. Nitko neće moći pristupiti
kralju ako je gol.
Nebeski čovjek ima mnogo više sinova od zemaljskog. Ako je toliko
sinova Adamovih, iako oni umiru, koliko je tek sinova savršenog čovjeka,
koji nikada ne umiru, već se svagda samo rađaju. Otac će začeti
sina, no sin nema moći da i sam začne sina. Jer onaj tko bje začet, sam
nema moć da začne. Sinovi stoga dobivaju braću, a ne sinove. Svi začeti
na ovome svijetu, na prirodan su način začeti, a drugi primaju [hranu]
s [mjesta] na kojemu su rođeni. Čovjek svoju hranu [prima] iz obećanja
da će biti uznesen do nebesa. [...] njemu od usta. [I da je] riječ iz
toga mjesta 59 otišla, hranila bi se iz ustiju i postala bi savršena. Jer, oni
savršeni poljupcem će začeti i roditi život. Iz ovoga se razloga i mi međusobno
ljubimo. Začeće primamo iz uzajamne milosti.
Tri su bile koje su uvijek hodale uz Gospodina: Marija, njegova majka,
sestra, i Magdalena, ona koju nazivahu njegovom družicom. Njegova
majka i njegova sestra, i družica njegova, sve tri zvale su se Marije.
"Otac" i "Sin" jedno su ime, dok je "Duh Sveti" dvostruko ime. Oni su
posvuda: oni su iznad, i ispod; oni su skriveni, i otkriveni. Duh Sveti je u
otkrivenome; on je ispod. On je isto tako i u otkrivenome: on je i iznad.
Svecima služe i zle sile, jer Duh Sveti ih je oslijepio kako bi mislile
da služe (običnome) čovjeku dok to čine za svece. Iz ovog je razloga
jedan od učenika jednoga dana zamolio Gospodina nešto od ovoga
svijeta. On mu reče, "Zamoli svoju majku, i ona će ti dati od onoga što
je nama strano."
Apostoli rekoše učenicima, "Neka cijela naša žrtva sadrži sol." Oni
[Sofiju] nazivahu "sol". Bez nje, nijedna se žrtva ne prihvaća. No Sofija
je jalova, i [bez] djece, i zato se zove "trag soli". Gdje god da će [...] na
svoj vlastiti način, Duh Sveti [..., 60 i] njezina su djeca mnogobrojna.
Što otac posjeduje, pripada sinu, a samome sinu, dok je malen, neće
se povjeriti ono što on jest. No, kada postane muškarac, njegov mu otac
daje sve što on posjeduje.
Oni koji su skrenuli s pravoga puta, koje sam duh rađa, najčešće zastrane
upravo zbog duha. Jednim se istim dahom, dakle, vatra raspiruje
i gasi.Echamoth je jedno, a Echmot drugo. Echamoth je Mudrost sama po
sebi, dok je Echmoth Mudrost smrti koja smrt poznaje, i koja se zove
"mala Mudrost".
Na svijetu postoje životinje čovjeku poslušne, poput bika, magarca i
drugih te vrste, a postoje i divlje životinje, koje žive daleko u pustinjama.
Čovjek ore svoju zemlju uz pomoć domaćih životinja, i od ovoga
on hrani (i) sebe i životinje, bilo pitome ili divlje. Usporedi savršenog
čovjeka. Uz pomoć poslušnih sila on ore, skrbeći se za to da sve nastane.
Zbog ovoga cijelo mjesto opstoji, i dobro i zlo, i lijevo i desno. Duh
Sveti nad svime bdije i nad [svim] silama vlada, "pitomima" i "divljima",
kao i onima koje su jedinstvene. On ih, štoviše, [... (i)] zatvara, kako
bi [ako ...] žele, ne bi mogle [pobjeći].
[Onaj koji] je stvoren [prekrasan je, no] za sinove njegove 61 ne može
se reći da su plemenita stvorenja. Da nije stvoren, već da je začet, njegovo
bi sjeme bilo plemenito. No, on je stvoren, (i) on je začeo. Kakva
je to plemenitost? Prvo nasta preljub, potom ubojstvo. I on bje rođen iz
preljuba, jer dijete je zmije. I postao je, stoga, ubojica, poput svog oca,
i ubio je svog brata. Svaka obljuba između onih koji nisu jedno drugome
nalik, naziva se preljub.
Bog je bojadisar. I kao što se dobre boje, koje nazivamo "istinskima",
rastvaraju sa onime što je njima obojano, tako je isto i s onima koje
je Bog obojio. Budući da su njegove boje besmrtne, oni zbog tih boja
postaju besmrtni. Bog uranja, one koje uranja, u vodu.
Nikome nije moguće vidjeti ništa od onoga što odista postoji, osim
ako tome ne postane nalik. To se, međutim, ne događa sa čovjekom na
ovome svijetu: on vidi sunce, a da sam nije sunce; i vidi nebo i zemlju i
druge stvari, a da ništa od toga sam nije, i to je prava istina. No, ti si vidio
nešto sa tog mjesta, i postao si tomu nalik. Vidio si duh, duh si i postao.
Vidio si Krista, Krist si i postao. Vidio si [Oca, i] Otac ćeš postati.
Zato [ovdje] vidiš sve, ali sebe ne [vidiš], no [ondje] ćeš sebe vidjeti
- i to što vidiš, to ćeš i [postati].
Vjera prima, ljubav daje. [Nitko neće moći 62 primiti] bez vjere. Nitko
neće moći dati bez ljubavi. I zato, kako bismo uistinu primili, mi
vjerujemo, a kako bismo mogli voljeti, dajemo, jer ako netko daje bez
ljubavi, nema nikakve koristi od toga što je dao. Onaj tko je primio bilo
što drugo osim Gospodina, taj je još Hebrej.Apostoli, koji su bili prije nas, zvali su ga ovim imenima: "Isus, Nazorenac,
Mesija", odnosno, "Isus, Nazorenac, Krist." Zadnje ime je "Krist",
prvo ime je "Isus", ono u sredini je "Nazarećanin". "Mesija" ima dva
značenja, i "Krist" i "izmjereni". "Isus" na hebrejskom znači "iskupljenje".
"Nazara" je "istina". "Nazarećanin" zato znači "istina". "Krist" ...
bio izmjeren. "Nazarećanin" i "Isus" su ti koji bijahu izmjereni.
Kada se biser baci u blato, on gubi na vrijednosti, i ne postaje ništa
vredniji čak i ako se pomaže balzamovim uljem. No, u očima onoga tko
ga posjeduje, on će uvijek imati vrijednost. Usporedi sa sinovima Božjim,
gdje god bili. U očima Oca, oni će uvijek imati vrijednost.
Ako kažeš, "Ja sam židov", nitko neće ni trepnuti. Ako kažeš, "Ja
sam Rimljanin", nitko se neće uznemiriti. Ako kažeš, "Ja sam Grk, barbarin,
rob, slobodan čovjek", bit će svima svejedno. Ali [ako kažeš], "Ja
sam kršćanin", [...] će zadrhtati. Kad bih i ja mogao [...] tako - onaj čije
je ime [...] neće moći podnijeti [to čuti].
Bog je 63 ljudožder. Iz ovog se razloga ljudi njemu podnose [kao žrtva].
Prije nego su se na žrtvu nosili ljudi, žrtvovale su se životinje, jer
oni kojima se žrtva upućivala nisu bili bogovi.
I boce od stakla i vrčevi od gline nastaju uz pomoć vatre. Kada se
staklene boce razbiju, one se ponovo izrađuju, jer nastale su uz pomoć
daha. No, kada se razbiju vrčevi od gline, oni se unište, jer bijahu stvorene
bez pomoći daha.
Magarac koji je okretao mlinski kotač prehodao je stotinu milja. Kada
su ga odvezali, uvidio je da još uvijek stoji na istome mjestu. Postoje
ljudi koji mnogo putuju, a da se nikad ne približe nekom cilju. Kada
ih je večer zatekla, nisu vidjeli ni grada ni sela, ni išta što je ljudskom
rukom ili od prirode stvoreno, niti moći, niti anđela. Uzaludan bješe tih
bijednika sav trud.
 
Euharistija je Isus, što se na sirijskome zove "Pharisatha", što znači
"onaj raspeti", jer Isus je došao da razapne svijet. Gospodin je došao u
Levijevu bojadisaonicu. Uzeo je sedamdeset i dvije različite boje, i bacio
ih u isti lonac. Svešto je iz lonca izvadio bješe bijelo. I on reče, "Tako
je Sin Čovječji došao [kao] bojadisač."
Mudrost, koju zovu "jalova", majka je anđela. I družica [...] Marija
Magdalena. [... ljubio] nju više nego [ostale] učenike [i običavao je]
ljubiti [često] njezine [...]. Ostali [učenici 64 ...]. Rekoše mu, "Zašto njuvoliš više nego nas?" Spasitelj odgovori i reče im, "Zašto vas ne volim
kao nju? Kada su čovjek koji vidi i slijepac u tami, oni se ne razlikuju.
Kada dođe svjetlo, tada će onaj koji vidi svjetlo ugledati, a onaj koji je
slijep ostat će u tami."
Gospodin reče, "Blagoslovljen je onaj koji jest prije nego je postao.
Jer, onaj koji jest, bio je, i bit će."
Nadmoć čovjeka oku nije vidljiva, već leži u onome što je skriveno
od pogleda. Zato je on gospodar životinjama koje su od njega jače i veće,
po mjerama vidljivoga i skrivenoga. To im omogućuje da prežive.
No, ako se čovjek odvoji od njih, one se međusobno ubijaju i grizu. I
proždirale su jedna drugu zato jer nisu nalazile hranu. No, sada su pronašle
hranu, jer čovjek je počeo obrađivati zemlju.
Kada netko ude u vodu i izađe bez da je išta primio, i kaže, "Ja sam
kršćanin", on je to ime posudio uz kamate. No, ako primi Duh Sveti, on
to ime dobiva na dar. Onaj koji je primio dar, ne mora ga vratiti, no od
onoga koji ga je uz kamatu posudio, očekuje se isplata. To se isto [događa
onome] koji iskusi otajstvo.
Brak je veliki misterij! Jer, [bez] njega, svijet ne bi [postojao]. Postojanje
[svijeta...], i postojanje [... braka]. Pomisli na [... odnos], jer on
posjeduje [...] moć. U njezinu je odrazu 65 [oskvrnuće].
Među oblicima zlog duha nalaze se muški i ženski. Muški su oni koji
se sjedinjuju sa dušama koje nastanjuju ženski lik, a ženski su oni koji
se miješaju s onima u muškome obličju, kroz onoga koji bijaše neposlušan.
I nitko im ne može uteći, jer oni ga čvrsto drže dok ne primi mušku
i žensku snagu, naime, mladoženju i mladu. - Prima ih odraz bračne
ložnice. - Kada raskalašene žene vide muškarca kako sam sjedi, one
skaču na njega, i igraju se s njime, i oskvrnjuju ga. Tako isto i razbludni
muškarci, kada vide lijepu ženu koja sama sjedi, oni je opsjedaju i progone,
u želji da je oskvrnu. No, ako vide muškarca i njegovu ženu kako
jedno pored drugoga sjede, tada žena ne može doći u muškarca, niti može
muškarac doći u ženu. Tako, ako su odraz i anđeo ujedinjeni jedno s
drugim, niti jedno od njih ne može ući niti u muškarca niti u ženu.
Onaj koji će napustiti svijet, i kojeg se, zbog toga što je u svijetu bio,
više ne može zadržavati, taj je očito uzdignut nad željom za [...] i strahom.
On je gospodar nad [...]. On je iznad zavisti. Ako [...] dođe, oni
[ga] grabe i guše. I kako bi [on] mogao uteći [velikim...] silama? Kakobi on mogao [...] postoje neki [koji kažu] "Mi smo vjerni", kako ih [,..
66 nečisti duhovi] i demoni. Jer, kad bi imali Duh Sveti, tada ih nijedan
nečisti duh ne bi progonio. Ne boj se tijela, niti ga ljubi. Ako ga se bojiš,
tada će tobom vladati. Ako ga ljubiš, progutat će te i onemoćati.
I tako je on ili na ovome svijetu, ili u uskrsnuću, ili negdje između.
Bože, sačuvaj me da tamo ne završim! U ovome svijetu postoji dobro
i zlo. Njegovo dobro nije dobro, a njegovo zlo nije zlo. No postoji zlo
nakon ovoga svijeta, koje je istinsko zlo - ono što se zove "sredina". To
je smrt. Dok smo na ovome svijetu, dolikuje nam da steknemo uskrsnuće,
tako da se, kad zbacimo sa sebe tijelo, nađemo u pokoju, i ne lutamo
u sredini. Mnogi na tom putu zalutaju. Dobro je otići sa ovoga svijeta
prije negoli se sagriješi.
Ima nekih koji niti žele niti mogu. I drugih koji, ako i žele, nemaju
od toga koristi: oni nisu ništa učinili, budući da (vjeruju), [...] čini ih
grešnicima. A ako ne žele, pravda će ih u oba slučaja zaobići: [to je]
uvijek pitanje volje, ne čina.
Apostolski je čovjek u viziji vidio ljude zatvorene u gorućoj kući,
vezane vatrenim [...], laži [...], plamteći [...] njih u [...] vjeri [...]. I oni
im rekoše, "[...] biti spašeni?" [...] "Oni to nisu željeli. Primili su [...]
kaznu, ono što se naziva 67 '[...] tama', jer je on [...]"
Iz vode i vatre nastali su duša i duh. Iz vode je, i vatre, i svjetla (nastao)
sin bračne ložnice. Vatra je pomazanje, svjetlo je vatra. Ne govorim o
vatri koja nema oblik, već o onoj drugoj, bijelog obličja, blještavoj i
prekrasnoj, koja daje ljepotu.
Istina nije na ovaj svijet došla gola, nego u raznim simbolima i oblicima.
Niti na jedan drugi način svijet neće primiti istinu. Postoji ponovno
rođenje i njegov odraz, i svakako je neophodno biti ponovo rođen
kroz odraz. Kakav? Kroz uskrsnuće. I odraz mora kroz odraz uskrsnuti.
Bračna ložnica i odraz moraju kroz odraz proći do istine: to je obnova.
To moraju učiniti ne samo oni koji stvaraju ime Oca i Sina i Duha
Svetoga, već <i oni koji> ih stvoriše za vas. Tko to ne prihvati, oduzet
će mu se i naziv ("kršćanin"). Pomazanje [...] dobiva se kroz snagu križa.
Ovu moć apostoli zovu "desno i lijevo", i ta osoba više nije kršćanin,
već Krist.
Gospodin je u otajstvu sve [činio], krštenje, pomazanje, pričest i
iskupljenje, i bračnu ložnicu.[...] on reče, "Došao sam da [ovo ispod] učinim nalik onome [iznad,
i ono] vanjsko nalik onome [nutarnjem. Došao sam ih spojiti] na tome
mjestu." [...] ovdje kroz [simbole...]. Oni koji kažu, "[Postoji nebeski
čovjek i] postoji onaj koji je iznad [njega"], varaju se. - Jer, prvog od te
dvojice nebeskih [ljudi], onog koji se razotkrio, 68 oni zovu "onaj koji
je dolje"; a onaj kojem sve što je skriveno pripada (trebao bi biti) taj koji
je iznad njega. No, bilo bi bolje da kažu, "Unutarnji i vanjski, i izvan
onog izvanjskoga". Zbog ovog Gospodin nazva uništenje "vanjskom
tamom": izvan nje ne postoji više ništa. On je rekao, "Moj otac, koji
jest u skrovitosti." On reče, "Uđi u svoju sobu, zatvori vrata, i pomoli
se svomu Ocu, koji je u skrovitosti" (Mt 6,6), on koji je u svima njima.
No ono što je u svima njima jest punina. Povrh nje nema u njemu ništa
drugo. To je onaj o kojem je rečeno, "Onaj koji je iznad njih".
Prije Krista, neki su došli iz mjesta u koje više nisu mogli ući, i otišli
tamo otkuda više nisu mogli izaći. Potom je došao Krist. One koje su
ušli on je iznio, a one koji su izašli, on je unio.
Dok je Eva bila u Adamu, smrt nije postojala. Kada je od njega odvojena,
nastala je smrt. Ako on ponovo uđe, i postane kao ranije, smrt
više neće postojati.
"Bože moj, Bože moj, zašto si me ostavio?" (Mk, 15,34 i paralele).
Na križu je ove riječi izgovorio, jer mjesto to bijaše napustio.
[...] koji bješe rođen iz njega koji [...] od Boga. [...] iz mrtvih. [...]
bio, ali sada [...] savršen. [...] tijelo, no ovo [...] jest istinsko tijelo. [...]
nije istina, već [...] samo odraz istine. 69
Bračna ložnica nije za životinje, niti za robove, niti za oskvrnute žene;
ona je za slobodne ljude i djevice.
Kroz Duh Sveti mi se ponovo rađamo, no kroz Krista, mi se rađamo
u oboma. Pomazanje dobivamo od Duha. Pri rođenju bijasmo sjedinjeni.
Nitko se ne može vidjeti u vodi ili zrcalu bez svjetla. Zbog toga nam
je potrebno krstiti se u oboma, svjetlu i vodi. Svjetlo je pomazanje.
U Jeruzalemu postojahu tri mjesta na kojima se žrtvovalo. Ono koje
je gledalo na zapad zvalo se "sveto". Ono koje je gledalo na jug zvalo
se "sveto od svetoga". Treće, koje je gledalo na istok, zvalo se "sveto
od svetih", i na to su mjesto samo najviši svećenici mogli ući. Krštenje
je "sveto" mjesto. Iskupljenje je "sveto od svetoga". Bračna je ložnica
"sveto od svetih".
 
Krštenje uključuje uskrsnuće iskupljenje; iskupljenje (se događa) u bračnoj ložnici. No bračna je ložnica u onome što
je uzvišenije od [...] nećeš pronaći [...] oni su koji mole [...] Jeruzalemu.
[...] Jeruzalemu koji [...] Jeruzalemu, [...] oni zovu "sveto od svetih"
[...] rasparao se veo [...] bračne ložnice osim odraza [...] 70 odozgo.
Zbog ovoga se veo rasparao od vrha do dna. Jer, nekima je odozdo valjalo
poći gore.
Sile ne vide one koje poput ruha obavija savršeno svjetlo, i stoga ih
ne mogu ni zatočiti. Čovjek će se tim svjetlom svetootajstveno zaodjenuti
u sjedinjenju.
Da se žena od muškarca nije odvojila, tad s njime ne bi umrla. Iz
odvajanja nastala je smrt. Zbog ovoga je Krist došao, kako bi uklonio
odvajanje koje je postojalo od početka, i oboje ih ponovo sjedinio, i kako
bi onima koji su zbog razdvajanja umrli ponovo dao život, i sjedinio
ih. Žena se s mužem sjedinjuje u bračnoj ložnici. Oni koji se u bračnoj
ložnici sjedine, ti više neće biti razdvojeni. I zbog toga bje Eva od Adama
odvojena, jer se nije s njime spojila u bračnoj ložnici.
Duša Adamova nastala je od daha. S njome je sjedinjen duh. I majka
mu njegova bješe dana. Duša mu bi oduzeta, i zamijenjena [duhom].
Kada je konačno sjedinjen (sa duhom), [on je izrekao] riječi koje sile
nisu razumjele. Zavidjele su mu [...] sjedinjenost duha [...] skrivenu [...]
mogućnost [...] da same sebe [...] bračnu ložnicu, kako bi [...].
Isus se ukazao [...] Jordanu - [punina kraljevstva] nebeskog. Onaj
koji [bijaše rođen] prije svega ostalog 71 bje rođen opet. Onaj koji jednom
[bje pomazan], pomazanje opet. Onaj koji bijaše iskupljen, zauzvrat
je iskupio (druge).
Zaista, potrebno je izreći otajstvo. Otac svekolikosti sjedinio se s
djevicom koja je došla odozgo, i tog ga dana obasja vatra. Pojavio se u
velikoj bračnoj ložnici. Njegovo je tijelo, stoga, upravo na taj dan nastalo,
i napustilo tu ložnicu kao nešto što je začeto od mladoženje i mlade.
Sve je u njemu Isus kroza njih uspostavio. Svakome od njegovih učenika
potrebno je naći svoj pokoj.
Adam nastade od dvije djevice, od duha, i djevičanske zemlje. Krist,
stoga, bijaše rođen od djevice kako bi ispravio posljedice pada koji se
na početku dogodio.
U Raju rastu dva stabla. Jedno do njih rađa [životinje], a drugo ljude.
Adam [bijaše jeo] sa stabla koje rađa životinje, i posta stoga i sam životinja, i nastavi životinje rađati. Iz tog se razloga djeca Adamova klanjaju
[životinjama]. Stablo [...] plod je [...] narastao. [...] jeo [...] plod [...]
rađa ljude, [...] čovjek. [...] Bog stvori čovjeka, [...ljudi] 72 stvoriše Boga.
Tako je to na ovome svijetu - ljudi stvaraju bogove i klanjaju se tomu
što su stvorili. Bogovi su ti koji bi se trebali klanjati ljudima!
Postignuća čovjekova svakako ovise o njegovim moćima. Iz ovoga
razloga, kada govorimo o nečijim postignućima, govorimo o "sposobnostima".
Jedno od njegovih postignuća njegova su djeca, koja nastaju
iz trenutka spokoja. Njegove sposobnosti određuju njegova postignuća,
no taj se spokoj jasno vidi na njegovoj djeci. Vidjet ćete da se ovo izravno
odnosi i na odraz. Čovjek stvoren kao odraz sve postiže svojom tjelesnom
snagom, no djecu svoju stvara s lakoćom.
Na ovome svijetu robovi služe slobodnima. U kraljevstvu nebeskom
slobodni će služiti robovima: djeca nastala u bračnoj ložnici služit će
djeci nastaloj iz braka. Djeca bračne ložnice imaju [samo jedno] ime:
pokoj. Njima ne treba neki (drugi) oblik, [jer posjeduju] misaonost,
[...]. Ona su mnogobrojna [...] u onome [...] slavi [...]
Oni [...idu] do vode i u nju ulaze. [...] iz (vode), posvećuju je, [...] oni
koji posjeduju [...] u njegovo ime. Jer, on reče, "Dolikuje nam da [tako]
ispunimo svu 73 pravednost" (Mt 3,15)
Oni koji kažu da će prvo umrijeti a potom uskrsnuti, griješe. Ako ne
prime uskrsnuće dok su još živi, nakon smrti ništa neće primiti. Isto tako,
kada o krštenju govore, oni kažu, "Krštenje je divotno", jer ako ga
ljudi prime, živjet će.
Apostol Filip je rekao, "Josip je zasadio vrt, jer trebalo mu je drvo za
njegov tesarski obrt. On je taj koji je načinio križ od stabla kojeg je zasadio.
Njegov je vlastiti sin razapet na tome što je on zasadio. Njegov
sin bijaše Isus, a zasad bijaše križ." Drvo života je usred vrta, no od maslinova
drveta mi dobivamo pomazanje, a iz pomazanja, uskrsnuće.
Ovaj svijet jede lešine, i sve što se u njemu pojede i samo umire. Istina
jede život, i nitko, stoga, ne umire tko se [istinom] nahrani. Odatle
je i Isus došao i donio hranu. Onima koji su to željeli, dao je [život, kako]
ne bi umrli.
Bog [...] raj. Čovjek [...] raju. Postoje [...] i [...] Božje. [...] Za onime
što je u [...] ja žudim. Taj je raj [mjesto gdje] će mi reći, "[...jedi] ovo
ili nemoj jesti [ono, po svojoj] 74 želji." Tamo gdje ću jesti što želim,nalazi se drvo spoznaje. Ono je ubilo Adama, ali ovdje je drvo spoznaje
probudilo čovjeka u život. Zakon bijaše to drvo, drvo koje daje spoznaju
dobra i zla. Niti ga je udaljilo od zla, niti ga je postavilo u dobro, već je
za one koji su s njega jeli stvorilo smrt. Jer, kada je rekao, "Jedi ovo, ne
jedi ono", to bijaše početak smrti.
Pomazanje je iznad krštenja, jer, zbog "pomazanja" (khrisma) smo
mi nazvani "kršćanima", ne zbog "krštenja" (baptizein). Iz tog razloga
i "Krist" (Pomazanik) nosi svoje ime. Jer, Otac je pomazao Sina, Sin je
pomazao apostole, a apostoli su pomazali nas. Tko je pomazan, posjeduje
sve. On posjeduje uskrsnuće, svjetlo, križ, Duh Sveti. Otac mu je
to dao u bračnoj ložnici; ovaj je primio (dar). Otac bijaše u Sinu, i Sin
bijaše u Ocu. To je kraljevstvo nebesko.
Gospodin je dobro rekao: "Neki uđoše u kraljevstvo smijući se, a
izađoše [...] jer [...] kršćanin, [...] Čim je [... ušao u] vodu, izašao [...]
sve (od ovoga svijeta), [...] jer [...] sitnica, no [... pun] prezira za [...]
kraljevstvo [nebesko ...]. Ako on prezire [...] i ismijava kao sitnicu, [...]
van smijući se. Isto je tako 75 sa kruhom, i kaležom i uljem, iako i nad
time postoji nešto uzvišenije.
Svijet je nastao iz pogreške. Onaj koji ga je stvorio namjeravao ga
je stvoriti vječnim i besmrtnim, no nije uspio postići to što je želio. Jer,
svijet nikad nije bio neprolazan, kao što to nije ni onaj koji ga je stvorio.
Ne postoje trajne stvari, trajna su samo djeca. I ništa neće postati neprolazno,
ako prvo ne postane dijete. Ali, kako onaj koji nije bio u stanju
primiti može biti sposoban dati?
Kalež molitve sadrži vino i vodu, što služi kao simbol krvi na kojoj
se zahvaljujemo. I pun je Duha Svetoga, i pripada u cijelosti savršenom
čovjeku. Kad ovo pijemo, mi primamo savršenog čovjeka. Živa voda
je tijelo. I neophodno je da živoga čovjeka njome ogrnemo. I kada tako
ulazi u vodu, on svlači odjeću kako bi se ogrnuo savršenim čovjekom.
Konj stvara konja, čovjek stvara čovjeka, Bog stvara Boga. Usporedi
sa mladoženjom i [mladom]. Oni dolaze iz [...]. Nijedan židov [...]
[...] postojao. A [...] od Židova. [...] kršćani [...] ovi [...] spominju se kao
"izabran narod [...]" 76 i "Istinski Čovjek" i "Sin Čovječji" i "Sjeme Sina
Čovječjeg". Ova je istinska rasa u svijetu poznata. ...da sinovi bračne
ložnice počivaju.Dok je sjedinjenje na ovome svijetu, ono muža i žene - snaga dopunjena
slabošću (?) - u vječnome kraljevstvu (eonu) oblik je sjedinjenja
sasma drukčiji, iako ga istim imenom zovemo. Ima, međutim, i drugih
imena; ona su uzvišenija od svakog imena koje je nadjenuto, i jača
su od svake snage. Jer, gdje god ima snažnih, ima i onih koji su u snazi
nadmoćniji. Ovo nisu stvari različite, već potpuno iste. To je ono što se
neće moći uzdići iznad tjelesnog srca.
Nije li potrebno i onima koji sve posjeduju sebe upoznati? Jer, ako
sebe ne spoznaju, neće moći uživati u onome što posjeduju, kao što
umiju uživati oni koji sebe spoznaše.
Ne samo da neće moći zatočiti savršenoga čovjeka, već ga neće moći
ni vidjeti, jer ako ga vide, tada će ga i zatočiti. Nitko ovaj dar ne može
drukčije steći, nego da se zaodjene savršenim svjetlom da sam postane
savršeno svjetlo. Onaj koji se njime [ogrnuo] ući će [...]. Ovo je
savršeni [...] koji mi [...] postanemo [...] prije nego napustimo [...]. Tko
primi sve [...] ovdje [...] moći će [...] to mjesto, ali će [... sredini] budući
da je nesavršen. 77 Samo Isus zna kakav je njegov kraj.
Sveti čovjek je u potpunosti svet, uključujući i njegovo tijelo. Ako
primi kruh, posvetit će ga. Ako primi kalež, ili bilo što drugo, on će to
posvetiti, pa kako ne bi posvetio i tijelo?
Učinivši savršenom vodu krštenja, Isus je iz nje otklonio smrt. Zato
mi ulazimo u vodu, ali ne ulazimo u smrt, kako ne bi bili izliveni u duh
svijeta. Kada taj duh zapuše, on donosi zimu. No, kada Duh Sveti puše,
tad dolazi ljeto.
Onaj tko je spoznao istinu, slobodan je čovjek, no slobodan čovjek
ne griješi, jer "tko god čini grijeh, rob je grijeha" (Iv 8,34). Istina je
majka, a znanje otac. Oni koji misle da se grijeh na njih ne odnosi, svijet
zove "slobodnima". "Znanje" istine samo "čini takve ljude oholima",
što i znače riječi "čini ih slobodnima". Ono im čak pruža osjećaj
nadmoći nad svijetom, no "ljubav izgrađuje" (1 Kor 8,1). Onaj koji je
kroz znanje istinski slobodan, zapravo je rob, zbog ljubavi prema onima
koji još nisu dosegli slobodu spoznaje. Spoznaja ih čini sposobnima
da postanu slobodni. Ljubav [nikad ne naziva] nešto 'svojim vlastitim',
[...] ona [...] posjeduje [...]. Ona nikad [ne kaže "Ovo je tvoje"] ili "Ovo
je moje", [već "Sve je ovo] tvoje". Duhovna je ljubav vino i miris.
 
78
U njoj uživaju svi koji se njome pomažu. Uživat će (u mirisu) čak i onikoji stoje blizu pomazanih. No, kad odu oni pomazani, ti nepomazani
koji su kraj njih stajali, ostaju u svojemu smradu. Samaritanac ranjeniku
nije dao ništa osim vina i ulja, a to je pomast. Ona je zaliječila rane,
jer "ljubav pokriva mnoštvo grijeha" (1 Pt 4,8).
Djeca koju žena nosi nalikuju čovjeku koji je ljubi. Ako je ljubi njezin
muž, ona njemu nalikuju. Ako je ljubi preljubnik, ona nalikuju preljubniku.
Događa se, kad žena iz prisile spava sa svojim mužem, a srce
joj je kod preljubnika s kojim se inače sjedinjuje, da dijete koje ona rodi
nalikuje preljubniku. Vi koji živite sa Sinom Božjim, ne ljubite svijet,
već Gospodina, kako oni koje začnete ne bi nalikovali svijetu, već
Gospodinu.
Ljudsko se biće sjedinjuje sa ljudskim bićem. Konj se sjedinjuje s
konjem, magarac sa magarcem. Jedinke se unutar jedne vrste obično
spajaju [sa] sebi srodnima. I duh se tako miješa sa duhom, misao opći
sa mišlju, a [svjetlo] se sjedinjuje [sa svjetlom. Ako si] rođen kao ljudsko
biće, tada će te [ljudsko biće] ljubiti. Ako postaneš [duh], duh će
se s tobom sjediniti. Ako postaneš misao, misao će se s tobom 79 izmiješati.
Ako postaneš svjetlo, svjetlo će se s tobom spojiti. Ako postaneš
jedan od onih koji na nebu obitavaju, tada će oni koji na nebu obitavaju
uz tebe počinuti. Ako postaneš konj, ili magarac, ili bik, ili pas,
ili ovca, ili bilo koja druga od životinja koje su izvan ili ispod, tada te
niti ljudsko biće, niti duh, niti misao, niti svjetlo neće moći ljubiti. Nitko
od onih koji pripadaju gore ili unutar, neće moći u tebi počinuti, niti
ćeš ti u njima biti.
Onaj koji je rob protivno svojoj volji, postat će slobodan. Onaj koji
je postao slobodan voljom svog gospodara, i koji se potom prodao u
ropstvo, neće više moći biti slobodan.
Poljodjelstvo na ovome svijetu zahtijeva usklađenost četiri osnovna
elementa. Samo zbog prirodnog djelovanja vode, zemlje, vjetra i svjetla
biva žetva u žitnicu skupljena. I Božje se poljodjelstvo odvija zbog
četiri elementa - vjere, nade, ljubavi i spoznaje. Vjera je naša zemlja, u
kojoj mi primamo korijenje. [A] nada je voda koja nas othranjuje. Ljubav
je vjetar od kojeg rastemo. Spoznaja je svjetlo kroz koje [sazrijevamo].
Milost je [četverostruka: ona je] zemaljska; ona je [nebeska;...]
najvišeg neba; [...] u [...].Blagoslovljen je onaj koji nijednoj duši nikad nije nanio [...]. 80 On
je Isus Krist. Došao je cijelome svijetu, a nikome nije bio na teret. Stoga,
blagoslovljen je onaj koji je takav, jer on je savršeni čovjek. Riječ
nam govori da je teško ovako nešto odrediti. Kako da postignemo nešto
ovako veliko? Kako će on svima pružiti spokoj? Prije svega, nikoga
nam ne dolikuje ožalostiti - bio on velik, malen, nevjernik ili vjernik -
a onda pružiti spokoj samo onima koji iz zadovoljstva čine dobro. Ima
nekih kojima je od koristi da pružaju spokoj onima kojima je dobro.
Onaj tko čini dobro, takvim ljudima ne može pružiti spokoj; jer, on ne
čini što on želi. No, budući da im ne pričinjava žalost, on ih neće ni unesrećiti.
Oni kojima je dobro počesto ljude unesrećuju - makar im to i ne
bila namjera; takve ponekad više unesrećuje zlo koje je u njima. Onaj
tko posjeduje svojstva (savršenoga čovjeka), dobrima pruža radost. Neki
će, međutim, zbog svega ovoga biti duboko ojađeni.
Bijaše tako jedan gospodar koji je posjedovao sve što je umu zamislivo,
djecu, robove, stoku, pse, svinje, kukuruz, ječam, pljevu, travu,
meso i žir. [Bio je to] mudar čovjek i znao je čime se tko hrani. Pred
djecu je iznosio kruh [...]. Pred robove je stavljao [... i] brašno. Stoci je
[bacao ječam] i pljevu i travu. Kosti je bacao psima, a svinjama žir 81
i pomije. Usporedi sa učenikom Božjim: ako je mudar, on će razumjeti
što taj nauk predstavlja. Obličja tijela neće ga zavarati, već će svakome
zaviriti u dušu i s njime razgovarati. Na svijetu je mnogo životinja
u ljudskome obličju. Kada ih prepozna, svinjama će bacati žir, stoci
ječam, pljevu i travu, a psima će baciti kosti. Robovima će dati samo
osnovna znanja, a djeci će u potpunosti prenijeti nauk.
Postoji Sin Čovječji, i postoji sin Sina Čovječjeg. Gospodin je Sin
Čovječji, a sin Sina Čovječjeg je onaj koji stvara kroz Sina Čovječjeg.
Sin je Čovječji od Boga primio sposobnost stvaranja. Isto tako, on posjeduje
i moć začeća. Onaj tko je primio sposobnost stvaranja, taj je i
sam stvorenje. Onaj tko je primio moć začeća, taj je i sam plod. Onaj
tko stvara ne može začeti. Onaj tko može začeti, posjeduje usto i moć
stvaranja. "Tko je stvorio, začeo je", kažu. No, njegov takozvani "potomak"
samo je stvorenje. Zbog [...] začeća, oni nisu njegovi potomci,
već [...]. Onaj tko stvara, čini to otvoreno, te je i on sam vidljiv. Onaj
tko se trudi začeti, čini to u [potaji], te je i on sam skriven, budući da je
[...] odraz. Onaj tko stvara [stvara] otvoreno. No, onaj tko se trudi djecu[začeti], čini to skriven od pogleda. Nitko [ne može] znati kad [muž] 82
i žena jedno s drugim opće, izuzev njih dvoje. Uistinu, vjenčanje je na
ovome svijetu misterij za one koji su se oženili. Ako je oskvrnuti brak
tako tajan, kakav je tek misterij onaj neoskvrnuti! Taj nije tjelesan, već
čist. On ne dolazi od želje, nego od volje. On ne pripada tami ili noći,
već danu i svjetlosti. Ako je brak svačijem oku dostupan, on tad postaje
bludilište, a nevjesta nije bludnica samo kad sa drugim čovjekom začne,
već čak i ako napusti bračnu ložnicu i bude viđena. Neka se pokazuje
samo pred ocem, majkom, prijateljem mladoženjinim, i mladoženjinim
sinovima. Njima je dozvoljeno svaki dan ući u bračnu ložnicu. No drugi
nek samo čeznu da čuju njezin glas i osjete miris njezine pomasti, i
neka se hrane mrvicama koje padnu sa stola, poput pasa. Mladoženja i
mlada pripadaju u bračnu ložnicu. Nitko ne bi smio vidjeti mladoženju
sa mladom, osim ako i sam [nije] jedno od njih.
Kada je Abraham [...] vidio što mu je bilo za vidjeti, [obrezao je] kožu
s vrha uda, poučivši nas da tijelo treba uništiti.
[Većina stvari] na ovome svijetu živi dokle god im je [nutrina] skrivena.
[Ako se razotkrije], oni umiru, kao što je slučaj sa vidljivim čovjekom.
[Dokle god je] utroba čovjekova skrivena, čovjek živi;
 
83 kada
se utroba njegova pokaže i iz njega iziđe, čovjek umire. Isto je tako
i sa stablom: dok mu je korijen skriven, ono niče i raste. Ako korijen
postane vidljiv, stablo će se sasušiti. Tako je sa svime što je na ovome
svijetu rođeno, ne samo sa vidljivim, već i sa skrivenim: sve dok je
korijen zla skriven, ono što je rođeno snažno je, no čim postane vidljiv,
ono propada. Zato riječ kaže, "Već je sjekira položena na korijen stablima"
(Mt 3,10). Ono neće biti samo sasječeno - što je sasječeno, ponovo
će izrasti - nego sjekira prodire duboko dolje, sve dok ne izvuče korijen.
Isus je iščupao korijen cijeloga svijeta, dok su ostali to činili samo
djelomice. Što se nas tiče, neka svatko od nas kopa do korijena zla koje
je u njemu, i neka ga s korijenom iščupa iz svog srca. Ako ga prepoznamo,
ono će biti iščupano, no ako ga ne prepoznamo, ono će u nama
pustiti korijenje i roditi svoje plodove u našemu srcu. Ono je nad nama
gospodar. Mi smo njegovi robovi. Ono nas čini robljem i navodi da činimo
ono što [ne] želimo; i da [ne] činimo ono što želimo. Ono je moćno,
jer ga mi nismo prepoznali. Dok [postoji], ono djeluje. Neznanje je
majka [svega zla]. Neznanje će završiti u [smrti, jer] ono što iz [neznanja] iziđe nikad nije bilo, niti jest, niti će biti. [...] 84 će biti savršeni kada
se sva istina otkrije. Jer, istina je poput neznanja: dok je skrivena, u
sebi počiva, no kada se otkrije i prepozna, ona biva slavljena utoliko što
je od neznanja i zablude snažnija. Ona daje slobodu. Riječ reče, "Ako
upoznate istinu, istina će vas osloboditi" (Iv 8,32). Neznanje je ropstvo.
Znanje je sloboda. Ako spoznamo istinu, pronaći ćemo plodove istine u
sebi. Ako se s njome sjedinimo, ona će nam donijeti ispunjenje.
O onome što je stvoreno i vidljivo, mi danas kažemo, "Oni koji su
snažni i cijenjeni, veliki su ljudi. Oni slabi i prezreni, ništavni su." Usporedi
s vidljivim stvarima istine: one su slabe i prezrene, dok je sve ono
što je skriveno, snažno i cijenjeno. Tajne istine otkrivaju se samo kao
simboli i odrazi. Bračna ložnica, međutim, ostaje skrivena. Ona je sveta
u svetome. Veo je isprva skrivao Božje upravljanje stvaranjem, no kada
se veo raspara i otkrije pogled u unutrašnjost, ova će kuća biti napuštena,
ili bolje reći, [uništena]. I (niže) će božanstvo pobjeći [od]avde,
no neće otići u sveto [od] svetih, jer neće se moći izmiješati sa čistim
[svjetlom] i [bezgrešnom] puninom, već će se naći pod krilima križa [i
ispod] njegovih ruku. Ova će arka biti njihov spas, kada potop 85 zaprijeti
da ih proguta. Oni koji pripadaju redu svećenstva, oni mogu ući
kroz veo sa visokim svećenikom. Iz ovog razloga veo nije rasparan samo
pri vrhu, jer bi tad bio otvoren samo onima gornjima; niti je rasparan
samo pri dnu, jer bi tad bio otkriven samo onima donjima. On je rasparan
od vrha do dna. Oni gornji rastvorili su ga nama donjima da bismo
mogli ući u tajnu istine. A to je ono istinski cijenjeno (i) snažno!
No, unići ćemo uz pomoć niskih simbola i oblika slabosti. Oni su uistinu
prijezira vrijedni kada se usporede sa savršenom slavom. Postoji slava
koja nadilazi slavu. Postoji moć koja nadilazi moć. Ono savršeno nama
se otvorilo, skupa sa onim skrivenim od istine. I sveti od svetih se
otkriše, i bračna nas ložnica pozva unutra.
Dokle god je prikriveno, zlo je jalovo. Ono nije, međutim, odstranjeno
iz sjemena Duha Svetoga, koje je, stoga, rob zla. No, kada se otkrije,
savršeno će svjetlo tada poteći odasvud. I svi oni koji se u njemu nadu,
[primit će pomazanje]. Robovi će postati slobodni, zatočenici otkupljeni.
"[Svaki] nasad [koji ne] posadi Otac moj nebeski, [biti će] iskorijenjen"
(Mt 15,13). Oni koji su razdvojeni, biti će sjedinjeni [...] i bit
će ispunjeni. Svatko tko [uđe] u bračnu ložnicu, upalit će [svjetlo], jer[...] kao i u brakovima koji su [...] događa po noći. Ta vatra [...] samo
86 noću, i onda se gasi. No, otajstva ovog braka usavršena su po danu
i svjetlu. Niti taj dan, niti to svjetlo nikada ne tonu. Tko postane dijete
bračne ložnice, primit će svjetlo. Tko ga tamo ne primi, neće ga nigdje
moći primiti. Tko primi to svjetlo, taj ne može biti viđen, niti ga se može
zatočiti. I nitko neće moći takvoga mučiti, makar on živio na ovome
svijetu. A kada ovaj svijet napusti, on je već primio istinu u odrazima.
Svijet je postao vječno kraljevstvo (eon), jer vječno je kraljevstvo za njega
punina, i to na ovaj način: njemu samome se otkriva, ne skriveno u
tami ili noći, već skriveno u savršenome danu i svetoj svjetlosti.
Evanđelje po Filipu
 
tetragramaton:
DA LI TI STVARNO VERUJEŠ U AUTENTIČNOST OVOG DELA!!!
(pitam postavljača) :dash::dash::dash:
Kliknite za proširenje...


Ne vjerujem u ništa kao 100% istinu.
Samo fragmente.
Ne samo taj zapis nego bilo koji.

I lupaj dalje u glavu jer mene ne shvaćaš niti si me ikada i pokušao shvatiti.

Samo komentiram nojevsku knjigu bibliju jer sami sebi u usta skaču.
Piše evanđelista Filip a evanđelja nigdje i to je tema.
 
Poslednja izmena:
Ranohriscanskih spisa je bilo mnostvo,kako jevadjelja drugih apostola,tako i verzija jevandjelja koja su usla u novi zavet.Kanon vere je gradjen mnogo duze ,pa su veru usaglasavali crkveni velikodostojnici na vaseljenskim saborima.Tako je doslo do mnogih prekrajanja postojecih tekstova i brisanja drugih....
ukratko...
preporucujem Gnosticki tekstovi,Alef Gradac 1992.
Isus i templari (knjiga je cudnog naziva s obzirom da sa templarima ima malo veze a mnogo vise sa istorijskim Hristom)
Krave,svinje ratovi i vestice-dva sredisnja poglavlja se bave mesijanstvom i nastankom hriscanstva
Dogma o Hristu E. From takodje......
knjiga o dva principa u izdanju Bagdale ima lep spisak hriscanskih ucenja nepriznatih od zvanicne crkve,a progonjenih i satrtih u verskim ratovima u Evropi tokom srednjeg veka.

Kako se crkva modifikovala i prilagodjavala ljudima i drzavi ,tako se i hriscanstvo menjalo...
otuda mnostvo nelogicnosti u jevandjeljima pojedinacno, a i medjusobno....
 
Poslednja izmena:
Eleleth:
Ako je Filip evanđelist zašto Filipovo evanđelje nije uvršteno u Bibliju NZ.
Kad je Filip evanđelist ili je evanđelist suhe slame po crkvi bio??
Ako je suha slama bio što mu uz ime piše evanđelist??


Djela ap 21

8 A sutradan otputovasmo i dođosmo u Cezareju. I ušavši u kuću Filipa evanđelista, koji je bio jedan od sedmorice, ostadosmo u njega.


Jedan Bog i Otac sviju, koji je nad svima, i kroza sve, i u svima.
7 A svakomu je od nas dana milost po mjeri, kako ju je Krist darovao.
8 I zato govori "Uzađe na visinu, odvede zarobljene i porazdijeli darove ljudima."
9 A "uzađe" što je, nego da najprije i siđe u donje dijelove zemlje?
10 Koji sade, to je onaj, koji i uzađe više sviju nebesa, da ispuni sve.
11 I on je dao jedne za apostole, a jedne za proroke, a jedne za evanđeliste, a jedne za pastire i učitelje,
Kliknite za proširenje...

I dalje čekam na odgovor gdje je evanđelje Filipovo ako je bio on evanđelista??
 
Prijavite se ili registrujte da biste poslali poruku.

Slične teme

Nikita Kulganov
SPC propoveda da zena treba da se pokorava muzu, a Srbiji sve manje sklopljenih brakova, a broj razvoda raste
Odgovora
13
Pregleda
323
RIA77
R
atič ok caragam
aj se još malo zezamo....Ko od nas neće da umre?
Odgovora
22
Pregleda
331
hm337
H
Nina
Zašto se posti sredom i petkom a ne nekim drugim danima
2 3
Odgovora
50
Pregleda
682
robivek
R

Back
Top