Moj muž gaji 5 svinja i 10 ćuraka. Ja ne ulazim u taj objekat. Prošle godine su zajedno on i moj otac gajili dve svinje i piliće, ja naravno nisam prisustvovala klanju i trebalo mi je neko vreme da počnem da jedem to meso. Volim ukus mesa
i doktor Peter J. D'Adamo, ako se dobro sećam imunilog i autor knjige Krvne grupe i ishrana, smatra da je to za nosioce nulte krvne grupe kao direktne potomke lovaca-sakupljača to sasvim normalan režim ishrane. I ja sam sad tu u zavadi sa samom sobom, nisam karakter ni samoj ebi da ukinem meso, a kamoli da se izborim sa mužem-zakletim mesožderom a, s druge strane, grize me savest kao osobu koja sebe smatra ekološki osvešćenim ljubiteljem životinja, koja je već prešla isključivo na kozmetiku i kućnu hemiju koje nisu testirane na životinjama, koja reciklira sve što se može, a opet, jedem nečiji leš. I mislim da nikad neću zaboraviti kakve smo muke muž i ja imali oko jedne jadne, istraumirane krmače kojoj su malo pre toga zaklali vepra, kako se bojala tih ljudi koji su je gajili, čak se i iz anestezije budila naročito na babin glas.
I ja sad mogu da razglabam do preksutra kako me grize savest zbog toga što volim meso ali od toga nema koristi, nego se već neko vreme nakanjujem da odem kod nutricioniste, da sa njom porazgovaram o tome, pa ako treba, možda bi i i klinički psiholog tj. razgovor sa njom bio od pomoći, jer sam sama preslaba da se izborim protiv tog karnivornog dela sebe.