Prosto nisam pametan sta vise da napisem ili kazem, da bih isprovocirao period tvog normalnog ponasanja. Cini mi se da sve ukazuje da sam za tebe jedno veliko razocarenje u zivotu, i to ne toliko zbog mojih osobina koliko zbog cinjenice da sam vezan za svoj brak (kazem brak, jer ti vise i ne pomisljas da dozvolis mogucnost prihvatanja da se ono sto ja cuvam nazove porodicom). Zbog tog razocarenja ti pustas da ono sto osjecas prema meni predje u rutinu, naviku koju ces kad tad odbaciti kao sto ljudi prekidaju sa pusenjem.Dozvoljavas sebi da se ponasas lose do krajnjih granica onoga sto smatras ispravnim (pa ponekad i preko toga) pravdajuci to povredama koje sam ti ja nanio. Ni to ne zelim da komentarisem, bar ne ovaj put, jer bi moglo da zvuci neorginalno do bljutavosti. Ono sto me najvise muci je nacin na koji ti to u poslednje vrijeme pokusavas da ucinis. Svjesna si da je situacija samnom ‘losa’ po tebe, da sam cisto ‘gubljenje vremena’ i snage koje imas. Sad, posto sam vise nego jednom dokazao da sam ja taj koji je u stanju da nasu vezu odrzi, ti cinis sve kako bih ja izgubio motiv da to i dalje radim. Svojim, u poslednje vrijeme cestim nezadovoljstvom i svim onim sto iz njega uvijek proizilazi, kao da zelis da te vise ne vidim onako kao sto to sad radim. Cini mi se da makar nesvjesno zelis da ja izgubim zelju i volju da budem sa tobom, ispravno racunajuci da bi to bio najlaksi nacin da me se otreses. Jer ako cemo pravo, onda kad sam ja bio taj koji bi nasu vezu prekidao, ti bi se povela zamnom u potpunosti i tvrdoglavo prekidala svaki kontakt. Jednostavno nisi pokazivala ni naznake neceg sto bi se moglo nazvati zeljom za razumnim dijalogom ili bar razjasnjenjem nastale situacije. Sa pozicije da ti je sve jasno i da znas sve odgovore i razloge, zasto je nesto lose (uglavnom si ‘znala’ da sam ja kriv) ti bi se ponosno drzala svojih principa. Ne moram ovaj put da nabrajam koliko puta bi se ispostavilo da tvoje ‘znanje’ nije kvalitetno, drugim rijecima pogresno. Ono sto mi se cini da moram reci je da mudar covjek nije i ne moze biti ponosan na principe kojih se pridrzava, vec na sve dobre stvari u zivotu koje je postigao postujuci ih. Ako te princip tjera da ne volis nekog ko tebe voli, ako si zbog tog principa losa prema toj istoj osobi, onda mi reci kakav je taj princip? To sto tebi nije lako i boli te dok ga se pridrzavas nije nikakav dokaz ispravnosti. Bar u mom selu.
Jedna od tvojih losih osobina je da nisi neko ko uci na tudjim greskama i prihvata tudja iskustva. Sve moras proci sama. Slazem se, tako naucene stvari se pamte duze. Jedino sto njihovo usvajanje traje dugo i najcesce je bolno. Tebi se cini da imas i vremena i zivaca napretek ili se bar tako ponasas. Kad se tvoja situacija uporedi sa mojom tacno je da vremena imas vise nego ja. Ljubav koju osjecas prema meni nece trajati vjecno. Kao ni mogucnost da iz nje izvuces sto vise mozes. Pri tome najvise mislim na sve divne stvari koje su nam se desile i mogle su se desavati samo iz razloga sto volimo jedno drugo. No, nista od ovoga ti neces prihvatiti sve dotle dok ne bude kasno. Pri tome ti uopste ne prijetim prestankom moje ljubavi, naprotiv. Sve to ces ukapirati kad prestanes mene da volis. Nikad mi nece biti jasno zasto je nepostojanje ljubavi osnov tvog imaginarnog buduceg ‘zadovoljstva’. Koliko sam uspio da prepoznam tvoja logika otprilike zvuci ovako:“Nema ljubavi pa prema tome nema ni nervoze odnosno gastritisa sa erozijom sluzokoze zeluca”. Sa mojeg stanovista, blago receno imbecilno. No, obzirom da moje stanoviste nije tvoje, apriori je netacno. Zasto sebi bar jednom ne postavis pitanje dokle tako, kad se radi o ovome sto ti pricam. Ocigledno je da si ti prihvatala moje misljenje samo o onim stvarima o kojima nisi imala izgradjen stav ili te jednostavno nisu intresovale.
Mozda ja ovim pismom pretjerujem. Suvise se osjecam nezadovoljno i toliko je ponekad gorcine zbog svega toga u meni da bih bio potpuno u pravu. Ipak, procitaj ovo jos jednom. Ja sam ti ako nista, nista drugo prijatelj.
Jedna od tvojih losih osobina je da nisi neko ko uci na tudjim greskama i prihvata tudja iskustva. Sve moras proci sama. Slazem se, tako naucene stvari se pamte duze. Jedino sto njihovo usvajanje traje dugo i najcesce je bolno. Tebi se cini da imas i vremena i zivaca napretek ili se bar tako ponasas. Kad se tvoja situacija uporedi sa mojom tacno je da vremena imas vise nego ja. Ljubav koju osjecas prema meni nece trajati vjecno. Kao ni mogucnost da iz nje izvuces sto vise mozes. Pri tome najvise mislim na sve divne stvari koje su nam se desile i mogle su se desavati samo iz razloga sto volimo jedno drugo. No, nista od ovoga ti neces prihvatiti sve dotle dok ne bude kasno. Pri tome ti uopste ne prijetim prestankom moje ljubavi, naprotiv. Sve to ces ukapirati kad prestanes mene da volis. Nikad mi nece biti jasno zasto je nepostojanje ljubavi osnov tvog imaginarnog buduceg ‘zadovoljstva’. Koliko sam uspio da prepoznam tvoja logika otprilike zvuci ovako:“Nema ljubavi pa prema tome nema ni nervoze odnosno gastritisa sa erozijom sluzokoze zeluca”. Sa mojeg stanovista, blago receno imbecilno. No, obzirom da moje stanoviste nije tvoje, apriori je netacno. Zasto sebi bar jednom ne postavis pitanje dokle tako, kad se radi o ovome sto ti pricam. Ocigledno je da si ti prihvatala moje misljenje samo o onim stvarima o kojima nisi imala izgradjen stav ili te jednostavno nisu intresovale.
Mozda ja ovim pismom pretjerujem. Suvise se osjecam nezadovoljno i toliko je ponekad gorcine zbog svega toga u meni da bih bio potpuno u pravu. Ipak, procitaj ovo jos jednom. Ja sam ti ako nista, nista drugo prijatelj.