vidis, sve sto saznajemo i cime baratamo su psihicke slike, tj predstave u mozgu, bilo one vizuelne, auditivne, itd
misljenja su podeljena da li postoji nesto objektivno iza, koje ove psihickih slike predstavljaju ili je sve samo varka.
mada ubedljiva vecina smatra da svet realno postoji i da ga mi solidno saznajemo ipak postoje i oni koji ne misle tako.
zdravorazumski gledano zvuci shashavo da je svet samo album nasih slika ali ako stvari sagledamo iz ugla da su vreme i prostor samo nacini naseg opazanja i principi sredjivanja iskustva kao funkcije psihe, a ne nesto spoljnje i objektivno, stvari dobijaju drugaciji prizvuk itd itd i mozda nema niceg do moje predstave sveta, ali zato mene ima u beskonacno mnogo paralelnih istovremenih postojanja te beskonacnost raznovrsnosti sveta i neizvesnosti mog zivota odgovara beskonacnosti mojih klonova