Zasto je to da volimo blam

seducer

Aktivan član
Poruka
1.399
Ne znam dal to ostali primeciju, ali mnogo puta, primetio sam da ljudi uvek pomno iscekuju kada se gleda neka utakmica ili pak predstava ili itd. da se desi neki blam :)

Sta je to, nesto u nama, sto nas oduvek odusevljava onog trenutka kada vidimo nekog da se izblamira ili napravi neki kiks.

Jel to neka vrsta unikatne zabave koju nalazimo u tome? (posto je relativno retkost). Ili je to pak neka mera "zastite ega" (eh to se meni nije desilo) ili pak mozda nesto trece :)
 
Poslednja izmena:
Pa to moze samo da ocekuje onaj kojeg takva predstava ne zanima.Vecina ljudi obicno dodje da uziva u tome sta ce gledati ili da zadovolji neke svoje strasti.
Sto se tice utakmica,moguce je da se ocekuje neki blam,ali samo kod igraca protivnicke ekipe.Za svoju ekipu zelis da bude perfektna ako je moguce.Suvise je tu emocija ulozenu da bi se to tako lezerno posmatralo.
A kada gledas na primer neku predstavu gde akter izvodi odredjene veoma teske i zahtevne fizicke poteze ili odrzava muzicki koncert,siguran sam da nikom ne bi bilo drago da doticni pogresi u tome sta radi.
Mislim da se taj blam prevashodno ocekuje od obicnih ljudi sa kojima smo u kontaktu u svakodnevnom zivotu.Tu malo stupa na scenu i zavist.
 
Pa to moze samo da ocekuje onaj kojeg takva predstava ne zanima.Vecina ljudi obicno dodje da uziva u tome sta ce gledati ili da zadovolji neke svoje strasti.
Sto se tice utakmica,moguce je da se ocekuje neki blam,ali samo kod igraca protivnicke ekipe.Za svoju ekipu zelis da bude perfektna ako je moguce.Suvise je tu emocija ulozenu da bi se to tako lezerno posmatralo.
A kada gledas na primer neku predstavu gde akter izvodi odredjene veoma teske i zahtevne fizicke poteze ili odrzava muzicki koncert,siguran sam da nikom ne bi bilo drago da doticni pogresi u tome sta radi.
Mislim da se taj blam prevashodno ocekuje od obicnih ljudi sa kojima smo u kontaktu u svakodnevnom zivotu.Tu malo stupa na scenu i zavist.

Da, slazem se.

Naravno da ljudi ne ocekuju blam, ali sto ne znaci da se vecina ne "sladi" time kada se on desi. Naravno da postoje oni koji gledaju drugacije, ali izuzmimo to iz obzira.

Zavist... da... moze i to biti.
 
Ne znam dal to ostali primeciju, ali mnogo puta, primetio sam da ljudi uvek pomno iscekuju kada se gleda neka utakmica ili pak predstava ili itd. da se desi neki blam :)

Sta je to, nesto u nama, sto nas oduvek odusevljava onog trenutka kada vidimo nekog da se izblamira ili napravi neki kiks.

Jel to neka vrsta unikatne zabave koju nalazimo u tome? (posto je relativno retkost). Ili je to pak neka mera "zastite ega" (eh to se meni nije desilo) ili pak mozda nesto trece :)

Čudne li teme!?
Nikad u životu nijesam primijetio da ljudi na utakmicama i predstavama pomno iščekuju da se nekom desi blam.
Nikad mi to nije palo na um, zaista i ne vjerujem da je to tako.
Kad se nekome desi "blam" nekim zluradim ljudima to prija, ovo sam primijetio i te kako. Nailazio sam i na ljude kojima je mila tuđa nesreća čak i smrt ali da većina ide na skupove da bi uživala u "blamu" ne vjerujem, čak sam uvjeren.
"Blam" kao riječ pišem pod navodnicima jer taj pojam ni to osjećanje ne priznajem.
Blam je skoro sinonim za stid, tj. neuobičajen, nekonvencionalan, nespretan događaj koji rezultira stidom. Stidi se čovjek kad uradi nečasno, podmuklo i nepošteno po drugoga ali vidim da pod blamom podrazumijevaju kad se neko saplete, napravi neki lapsus, nešto ne zna i sl.
Gluposti.
Nikad mi ne bi bilo stid da mi prsnu pantalone na nekoj izložbi ili pozorištu a to bi bio otprilike blam u današnjem značenju.
Prsnuo šav na pantalonama, pa šta. Poklizaš se i padneš na dupe pred mnoštvom, pa šta. Dešava se svakom ili mnogima ili nekima.
Nikad se u životu nijesam izblamirao jer je to subjektivno osjećaj. Neki će reći da jesam ali griješe. U njihovim očima možda jesam ali mene beš briga šta je u njihovim očima i glavama.
Pa i ođe pišući napisao sam dosta neprimjerenih, glupih i pogrešnih stvari, pa šta.
Nijesam to radio smišljeno, ako sam koga uvrijedio to je njegov osjećaj, ne osjećam se krivim. Pogriješio, zjbo se. ;)
 
Poslednja izmena:
Čudne li teme!?
Nikad u životu nijesam primijetio da ljudi na utakmicama i predstavama pomno iščekuju da se nekom desi blam.
Nikad mi to nije palo na um, zaista i ne vjerujem da je to tako.
Kad se nekome desi "blam" nekim zluradim ljudima to prija, ovo sam primijetio i te kako. Nailazio sam i na ljude kojima je mila tuđa nesreća čak i smrt ali da većina ide na skupove da bi uživala u "blamu" ne vjerujem, čak sam uvjeren.
"Blam" kao riječ pišem pod navodnicima jer taj pojam ni to osjećanje ne priznajem.
Blam je skoro sinonim za stid, tj. neuobičajen, nekonvencionalan, nespretan događaj koji rezultira stidom. Stidi se čovjek kad uradi nečasno, podmuklo i nepošteno po drugoga ali vidim da pod blamom podrazumijevaju kad se neko saplete, napravi neki lapsus, nešto ne zna i sl.
Gluposti.
Nikad mi ne bi bilo stid da mi prsnu pantalone na nekoj izložbi ili pozorištu a to bi bio otprilike blam u današnjem značenju.
Prsnuo šav na pantalonama, pa šta. Poklizaš se i padneš na dupe pred mnoštvom, pa šta. Dešava se svakom ili mnogima ili nekima.
Nikad se u životu nijesam izblamirao jer je to subjektivno osjećaj. Neki će reći da jesam ali griješe. U njihovim očima možda jesam ali mene beš briga šta je u njihovim očima i glavama.
Pa i ođe pišući napisao sam dosta neprimjerenih, glupih i pogrešnih stvari, pa šta.
Nijesam to radio smišljeno, ako sam koga uvrijedio to je njegov osjećaj, ne osjećam se krivim. Pogriješio, zjbo se. ;)


Ne pricamo o subjektivnim blamovima, hvala sto si sa nama to podelio :).

Zbog cega sam napravio post je zbog toga sto bih zeleo da znam dal i postoji neka potreba u coveku i ako postoji sta je uzrokuje da vidi druge ljude u bruci. Ali nije ovde samo individualni blam u pitanju nego uopste kiks recimo ... da se pobiju dva igraca na terenu ili tako nesto.

Zapravo pitanje vuce i na to zasto ljudi vole da vidi slom neke harmonije nekim haosom.
 
Ne pricamo o subjektivnim blamovima, hvala sto si sa nama to podelio :).

Zbog cega sam napravio post je zbog toga sto bih zeleo da znam dal i postoji neka potreba u coveku i ako postoji sta je uzrokuje da vidi druge ljude u bruci. Ali nije ovde samo individualni blam u pitanju nego uopste kiks recimo ... da se pobiju dva igraca na terenu ili tako nesto.

Zapravo pitanje vuce i na to zasto ljudi vole da vidi slom neke harmonije nekim haosom.

OK, ajd' onda i ti sa mnom podijeli šta je to objektivni blam? ;)
 
Ne znam dal to ostali primeciju, ali mnogo puta, primetio sam da ljudi uvek pomno iscekuju kada se gleda neka utakmica ili pak predstava ili itd. da se desi neki blam :)

Sta je to, nesto u nama, sto nas oduvek odusevljava onog trenutka kada vidimo nekog da se izblamira ili napravi neki kiks.

Jel to neka vrsta unikatne zabave koju nalazimo u tome? (posto je relativno retkost). Ili je to pak neka mera "zastite ega" (eh to se meni nije desilo) ili pak mozda nesto trece :)

:ok:a jesi primetio nas narod kad gleda neki ozbiljan film u bioskopu kako se jedva ceka nasmejati nebulozama..u nasim filmovima debilnim prostackim psovkama..to oni objasnjavaju kao da im treba smeha..razonode..svasta
Meni je neprijatno kad se izblamira neko ko mi je drag..cak i ako neko to uradi iz neznanja pokusam mu sarkasticno objasniti i skrenuti paznju s njega..umanjiti njegovu gresku
 
Cini mi se da smejanje blamovima na neki nacin potice od ega.U trenutku kada neko padne ili pogresi, ljudi, mozda nesvesno, osecaju da su nadmocni u odnosu na onoga kome se to desilo jer se nije( u tom trenutku) desilo njima samima.
Generalno ljudi vole da vide tudje nesavrsenstvo, da li zato sto tako postaju veci u svojim ocima pa se instiktivno "svete" jer su se svi sigurno i sami osetili unizeni barem u nekim situacijama.To svakako proizvodi efekat smeha, ali ako je upereno ka odredjenoj, konkretnoj osobi, nije obicna zabava
 
Cini mi se da smejanje blamovima na neki nacin potice od ega.U trenutku kada neko padne ili pogresi, ljudi, mozda nesvesno, osecaju da su nadmocni u odnosu na onoga kome se to desilo jer se nije( u tom trenutku) desilo njima samima.
Generalno ljudi vole da vide tudje nesavrsenstvo, da li zato sto tako postaju veci u svojim ocima pa se instiktivno "svete" jer su se svi sigurno i sami osetili unizeni barem u nekim situacijama.To svakako proizvodi efekat smeha, ali ako je upereno ka odredjenoj, konkretnoj osobi, nije obicna zabava

Pokusacu da izdvojim zasto ljudi vole blamove. Voleo bih da me neko dopuni

1. Nesto o cemu se pricati u drustvu (zanimljiva situacija)
2. Ismevanje blamiranog(ih)
3. Iscekivanje nepoznatog
4. Smeh (smeh koji potice od toga da je situacija smesna i nema veze sa subjektom koji se blamirao) (u zavisnosit je i od "smisla za humor")
5. Sazivljavanje sa osobom i osecaj sigurnosti (u slucaju da se pomisli da se to moze i tebi desiti)

Mislim da postoje jos razloga zasto se blam "posmatra", ako se neceg jos setim dodacu :)
 
Naucnici na jednom univerzitetu u Americi su dokazali da se u jednom delicu sekunde, kada primetimo da se nekome dogodilo nesto lose, u nasem mozgu otpusta odredjeni hormon koji izaziva zadovoljstvo.

Sta to znaci?

Pa npr. vidis coveka kako pada na ulici. Oklizao se covek o koru banane, tresnuo facom o beton, polomio nos... Pre nego sto shvatis ozbiljnost situacije i pritrcis da mu pomognes, u hiljaditom delu sekunti ti ustvari osecas blagu srecu, zadovoljstvo.

Ista stvar je sa blamovima.
 
Naucnici na jednom univerzitetu u Americi su dokazali da se u jednom delicu sekunde, kada primetimo da se nekome dogodilo nesto lose, u nasem mozgu otpusta odredjeni hormon koji izaziva zadovoljstvo.

Sta to znaci?

Pa npr. vidis coveka kako pada na ulici. Oklizao se covek o koru banane, tresnuo facom o beton, polomio nos... Pre nego sto shvatis ozbiljnost situacije i pritrcis da mu pomognes, u hiljaditom delu sekunti ti ustvari osecas blagu srecu, zadovoljstvo.

Ista stvar je sa blamovima.

Idi lupaj glavom o zid....naucnici dokazali,pa jos u Americi....i veruj, ne da mi nije zadovoljstvo ovo tvoje lupetanje,vec mi je muka.


Razmisljala sam dal da budem blaga,ali mislim da ne bi bilo produktivno.
 
Ne znam dal to ostali primeciju, ali mnogo puta, primetio sam da ljudi uvek pomno iscekuju kada se gleda neka utakmica ili pak predstava ili itd. da se desi neki blam :)

Sta je to, nesto u nama, sto nas oduvek odusevljava onog trenutka kada vidimo nekog da se izblamira ili napravi neki kiks.

Jel to neka vrsta unikatne zabave koju nalazimo u tome? (posto je relativno retkost). Ili je to pak neka mera "zastite ega" (eh to se meni nije desilo) ili pak mozda nesto trece :)



Naslov. Voleti nije blam.Kratko.


A sad tema....
Ljudi se nasmeju blamovima,jer to opusta i smanjuje tenziju.To govori da nismo savrseni,da nema potrebe za opsesivnom teznjom za savrsenoscu,da svi pogrese i da je sredina zlatna.Malo ozbiljno,malo smesno.I tako je najbolje.

To je jedno.Ali uzivanje i nasladjivanje tudjim greskama i losim stanjima govori o dubokoj nesigurnosti....itd....da ne sirim temu.To je vec problem ozbiljan za onog ko uziva u tome.
 
Ono sto je meni karakteristicno kod "blam-a" (mozda postoji prigladnija rec, nisam siguran) je to da on predstavlja veoma tanku granicu izmedju naseg zadovoljstva, smeha ili sazaljenja.

Zanimljivost necega nam daje "slom" harmonije i nastajanje neuredjenosti (haosa). Sto znaci da sve ono bilo lose ili dobro sto slama neku harmoniju nam privlaci paznju. Svi mi volimo da se u dubini nas poigravamo sa prirodom, a izvor toga nije samo zelja za zadovoljenjem, vec zelja i za novim znanjem, i ne samo da nastaje tada zadovoljstvo vec i ushicenje. Svi smo "djavolcici", ili pak vecina, u dubini.

E sad sledi pitanje svrhe mog posta a to je
da li je ta zelja, ushicenje dobra ili losa osobina?
 
Ko voli blam? Evo na ovoj temi su se svi izjasnili da blam vole ''neki tamo''.
Ne volim blam. Ne smejem se već je i mene blam kada se neko izblamira (ili bar ja imam utisak da se izblamirao).
Ali volim ''biserčiće''. Neke male bezazlene blamove. Tome se smejem, bilo da sam u pitanju ja ili neko drugi.
 

Back
Top