V
Vedrana
Gost
pa da onda otvorim novu temu.
Ja imam velikih ljubavnih problema, probala sam da udjem u ZK tamo je nekakva racija i nisu me pustili evo sad ovde da vam se izjadam, mozda i bude lakse
Ja sam u vezi vec vishe od 10 godina sa mojim deckom, dakle stvarno dugo smo zajedno, volimo se ali imali smo i prekida i malih svadja ipak nismo se razilazili ali sada mi se desila nova uzasna i katastrofalna situacija i sve to bezveze, uzas iz onog cistog zenskog kaprica i revolta.
Bili smo se posvadjali , jedno vreme smo kao prekinuli , ja sam jedno vece setala sa drugaricama gradom i videla sam njega kako seta sa jednom visokom zanosnom plavusom, on se "pravio" da me ne vidi a ja umao nisam dobila infarkt tu na licu mesta, neznam ni sama kako sam iskulirala posle sam kod "drugarica" proverila i saznala da je on poceo ozbiljnu vezu sa njom. Nisam mogla da verujem tako lako da me zaboravi da baci nasih deset godina tek tako? Pre svega to je onaj osecaj kad znash coveka, kad znash sta neko misli, bre....Bila sam vam sebe, besna , ocajna nisam mogla da dodjem k sebi i da poverujem da mi je "on" to mogao uraditi. Drugarice su me tesile ali uzalud morala sam nesto da uradim morala sam da mu se osvetim, morala sam iako sam ZNALA da ne treba, da to ne moze biti istina pa i da jeste ne treba se svetiti ,osveta je znak nemoci, ali kako drugacije covek da rezonuje kada mu padne mrak na oci?
Skockala sam se i sa drugaricama izasla u grad, sedeli smo u jednom kaficu i prisao mi je "divan" decko dodushe bio je to mladic sa sela ali cool lepo smo pricali i pozvao me je i sutra da izadjemo ja sam naravno pristala mada nisam ni obracala paznju kako izgleda valjda je izgledao solidno pojma nemam vec na drugom sastanku on mi se zagledao duboko u oci rekao mi da me voli i da bi hteo da obavimo zaruke ako se slazem, bila sam bash zatecena brzinom njegove odluke (pa on me nije ni poznavao mnogo?) ali kao iz topa sladeci se ukusom ciste i vrhunske osvete rekla sam DA!
Decko je bio presrecan inace je bio iskren i dobrica pa neiskvaren sa sela a ja sam se osecala divno i mocno.
I tako sam nastavila da izlazim sa njim "slusajuci" kakve on planove pravi za svadbu, samo sam odgovarala potvrdno a i dalje se raspitivala za mog sada eto i bivseg decka i zamislite saznala sam i to iz pouzdanih izvora da su ga te noci nakon sto je raskinuo sa mnom drugovi na silu napili tako da nije znao za sebe i onda mu podmetnuli tu ribu samo da ga otkace od mene koja ga navodno samo zezam svih ovih godina. Naravno kad se dobro rastreznio a trebalo mu je i vremena i obloga da bi uspeo odmah je raskinuo sa tom ribom i poceo da trazi mene a kad me je nasao imao je sta i da vidi.
Ocajna zbog ovoga sto sam uradila htela sam prvo da se ubijem a onda ni sama neznam zasto nisam, raskinula sam veridbu sa deckom sa sela kojem sam ujedno I NAJVEROVATNIJE UPROPASTILA ZIVOT jer u tom selu su ljudi jako konzervativni i on ce se verovatno jako tesko posle ozeniti, ako se ikad i ozeni jer svi u njegovoj okolini sada sigurno znaju da je bio veren i da mu je verenica raskinula veridbu. Upropastila sam tog seljaka najverovatnije, naravno prema njemu ne mogu osecati nista a narocito ne ljubav ali ipak ne zelim takvu odgovornost za neciju sudbinu!
I tako posle svega nas dvoje smo ostali opet sami ali sada odvojeni volim ga naravno i kajacu se do krajeva svih zivota sta sam uradila sebi i njemu a on je najdublje povredjen i sada nismo zajedno, znam da i on mene voli ali tu su principi i zato vas sve pitam sta mislite da li bi on to meni mogao da oprosti?
Ja imam velikih ljubavnih problema, probala sam da udjem u ZK tamo je nekakva racija i nisu me pustili evo sad ovde da vam se izjadam, mozda i bude lakse
Ja sam u vezi vec vishe od 10 godina sa mojim deckom, dakle stvarno dugo smo zajedno, volimo se ali imali smo i prekida i malih svadja ipak nismo se razilazili ali sada mi se desila nova uzasna i katastrofalna situacija i sve to bezveze, uzas iz onog cistog zenskog kaprica i revolta.
Bili smo se posvadjali , jedno vreme smo kao prekinuli , ja sam jedno vece setala sa drugaricama gradom i videla sam njega kako seta sa jednom visokom zanosnom plavusom, on se "pravio" da me ne vidi a ja umao nisam dobila infarkt tu na licu mesta, neznam ni sama kako sam iskulirala posle sam kod "drugarica" proverila i saznala da je on poceo ozbiljnu vezu sa njom. Nisam mogla da verujem tako lako da me zaboravi da baci nasih deset godina tek tako? Pre svega to je onaj osecaj kad znash coveka, kad znash sta neko misli, bre....Bila sam vam sebe, besna , ocajna nisam mogla da dodjem k sebi i da poverujem da mi je "on" to mogao uraditi. Drugarice su me tesile ali uzalud morala sam nesto da uradim morala sam da mu se osvetim, morala sam iako sam ZNALA da ne treba, da to ne moze biti istina pa i da jeste ne treba se svetiti ,osveta je znak nemoci, ali kako drugacije covek da rezonuje kada mu padne mrak na oci?
Skockala sam se i sa drugaricama izasla u grad, sedeli smo u jednom kaficu i prisao mi je "divan" decko dodushe bio je to mladic sa sela ali cool lepo smo pricali i pozvao me je i sutra da izadjemo ja sam naravno pristala mada nisam ni obracala paznju kako izgleda valjda je izgledao solidno pojma nemam vec na drugom sastanku on mi se zagledao duboko u oci rekao mi da me voli i da bi hteo da obavimo zaruke ako se slazem, bila sam bash zatecena brzinom njegove odluke (pa on me nije ni poznavao mnogo?) ali kao iz topa sladeci se ukusom ciste i vrhunske osvete rekla sam DA!
Decko je bio presrecan inace je bio iskren i dobrica pa neiskvaren sa sela a ja sam se osecala divno i mocno.
I tako sam nastavila da izlazim sa njim "slusajuci" kakve on planove pravi za svadbu, samo sam odgovarala potvrdno a i dalje se raspitivala za mog sada eto i bivseg decka i zamislite saznala sam i to iz pouzdanih izvora da su ga te noci nakon sto je raskinuo sa mnom drugovi na silu napili tako da nije znao za sebe i onda mu podmetnuli tu ribu samo da ga otkace od mene koja ga navodno samo zezam svih ovih godina. Naravno kad se dobro rastreznio a trebalo mu je i vremena i obloga da bi uspeo odmah je raskinuo sa tom ribom i poceo da trazi mene a kad me je nasao imao je sta i da vidi.
Ocajna zbog ovoga sto sam uradila htela sam prvo da se ubijem a onda ni sama neznam zasto nisam, raskinula sam veridbu sa deckom sa sela kojem sam ujedno I NAJVEROVATNIJE UPROPASTILA ZIVOT jer u tom selu su ljudi jako konzervativni i on ce se verovatno jako tesko posle ozeniti, ako se ikad i ozeni jer svi u njegovoj okolini sada sigurno znaju da je bio veren i da mu je verenica raskinula veridbu. Upropastila sam tog seljaka najverovatnije, naravno prema njemu ne mogu osecati nista a narocito ne ljubav ali ipak ne zelim takvu odgovornost za neciju sudbinu!
I tako posle svega nas dvoje smo ostali opet sami ali sada odvojeni volim ga naravno i kajacu se do krajeva svih zivota sta sam uradila sebi i njemu a on je najdublje povredjen i sada nismo zajedno, znam da i on mene voli ali tu su principi i zato vas sve pitam sta mislite da li bi on to meni mogao da oprosti?