Hiperrealizam

stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.
481cc810.jpg


Andrea Kowch
 
tapi4.jpg


Dragan Malešević Tapi jedno je od veoma važnih srpskih imena kada je u pitanju slikarstvo 20. veka, preciznije fotorealizam koji je nastao kao reakcija na apstraktno slikarstvo. Dragan Malašević Tapi rođen je u Beogradu 1949. godine. Iako je po profesiji bio diplomirani ekonomista, ljubav prema slikarstu gajio je još od najranijeg detinjstva. Međutim, svoja dela će prvi put izložiti 1985. u Rovinju, zajedno sa radovima Olje Ivanjicki i Miće Popovića.

Pošto je živeo u nekoliko svetskih metropola poput Kembridža, Beča, Milana, Ženeve, dospeo je i na Bahame gde je sklopio poznantvo sa vrlo neobičnim čovekom, vidovnjakom koji mu je ukazao na veličinu njegovog slikarskog talenta rekavši mu da je reinkarnacija Jan Van Ajka, slikara Čoveka sa Turbanom, Supružnika Arnolfini i mnogih drugih poznatih dela.

Krajem osamdesetih i početkom devedesetih godina 20. veka Tapijeve slike postaju sve privlačnije ljubiteljima umetnosti, te su samostalne izložbe po čitavom svetu sve brojnije. Izlagao je na Kubi, u Engleskoj, Francuskoj, Americi, Bugarskoj, na Kipru, u Grčkoj, Hrvatskoj, Crnoj Gori, u Nemačkoj, Švajcarskoj, Kini, Japanu, Makedoniji… Zbirka slika Bele kuće, ali i privatna kolekcija nekadašnjeg američkog predsednika Džordža Buša sadrže neke od slika koje je naslikao upravo Dragan Malešević Tapi.

Dragan Malešević Tapi slikao je na platnu i na drvetu, a poslednjih godina svog života bavio se i vajarstvom. Smatraju ga vodećim predstavnikok magičnog i hiperrealizma. Nastojao je da što jasnije naslika ono što vidi tako da je za neke slike vrlo teško proceniti jesu li slike ili fotografije. Slikao je scene iz svakodnevnog života, pejzaže, mrtvu prirodu, ženske aktove, a neke od njegovih najpoznatijih slika su Duh Tesle, Polje sreće, Labudovi, Borba ćurana, Rodezija, Bliher…

Dragan Malešević Tapi iznenada je umro 2002. godine u svojoj 53. godini života.

tapi1.jpg
 
Ako je neko jos uvek ovde,volela bih da kazem kako mislim da je pogresno govoriti da hiperrealizam nije umetnost. Po opste prihvacenoj definiciji,umetnost je covekova duhovna delatnost. Sve drugo je obicna subjektivna procena. Za mene na primer umetnost pretstavlja nesto sto me ispunjava i najbolji je nacin na koji umem da izrazim sebe. Hiperrealizam spada u umetnost,kao i apstraktna dela. Mene hiperrealizam privlaci jer me ispunjava,vidim ga kao nesto u cemu mogu da napredujem,a kad postignem vrhunac mocicu da radim sta zelim. Nemam ono sto zovu "svoj stil," jer me to iako ima dobre strane prosto ne privlaci. Ne mogu da napredujem(razvijam talenat) u jednom stilu,takodje mislim da bi mi brzo postalo monotono. Iako je hiperealizam ogranicen na ono realno,za mene je to jedino sto mi pruza satisfakciju i ispunjenje. To je samo ono sto vazi za mene.Govoriti da nema originalnosti ni maste u hiperrealizmu mi je nejasno. Masta i originalnost se nalaze u motivu,a motiv u onome sto nas inspirise,bilo da je to pesma,film,fotografija odlicne rezolucije,razgovor,priroda i ljudi,sopstvene misli i osecanja,itd. Sve su to stvari iz kojih umetnici "kradu",bez obzira da li je to hiperrealista ili apstraktni slikar ili bilo ko drugi. Samo radite ono sto vas ispunjava,ne osecajte se pogresno ako " kopirate" fotografije,ili "bacate gomilu raznih boja na platno". Sve je to umetnost.
 
stanje
Zatvorena za pisanje odgovora.

Back
Top