- Poruka
- 4.066
http://www.monitorcg.com/index.php?...anje-&catid=133:novi-broj-tekstovi&Itemid=363
VLAST I VOĐE CRNOGORSKIH SRBA
Ko plaća srbovanje
(Vladimir JOVANOVIĆ)
Uoči transformacije Srpske narodne stranke (SNS) u Novu srpsku demokratiju, Andrija Mandić je, u podgoričkom kafiću Baron, imao sastanke sa izvjesnim Bracom Baturanom, „čovjekom iz prvog štiha Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB)".
„Zapravo, Mandić je razgovarao, po ko zna koji put, sa jednim od najboljih operativaca i prvim čovjekom jedne od uprava ove tajne službe", izvještava 23. jula na svom blogu Dobrilo Dedeić, bivši poslanik i funkcioner SNS-a.
Iz konteksta dvije decenije duge istorije političkog organizovanja Srba u Crnoj Gori, Dedeićeva polemika je nastavak dokumentovanja raspada izvorne Narodne stranke, osnovane maja 1990. uz potporu tadašnje Službe državne bezbjednosti. Sve je više dokaza kako je partijsko srbovanje u Crnoj Gori često objekat navigacije državnih organa pod kontrolom Demokratske partije socijalista.
Svjedočanstva o tome je objavio dr Novak Kilibarda, kasnije potpredsjednik Vlade i diplomatski predstavnik u Sarajevu. Najbliži Kilibardin stranački saradnik iz 1990-ih, Predrag Drecun, sada je član Odbora direktora Prve banke CG.
Prvobitna Kilibardina Narodna stranka se raspadala, godinama, najprije na niz epizodnih partija, dok Božidar Bojović nije 1997. oformio SNS, koja je ucijelo ostala do 2003. godine. Uslijedio je novi dramatični raskol. Nazvani mladi lavovi, Mandić, Dedeić i Goran Danilović, iz stranke su izbacili Bojovića a njegov sljedbenik, Ranko Kadić, na jednom raskolničkom skupu je pretučen, dok je nekoliko drugih aktivista zatražilo medicinsku pomoć. Tokom raskola razmijenjivane su optužbe o „saradnji s režimom".
DEZODORANS SRBI: Opisivanje veza vrha Mandićeve stranke sa strukturama vlasti su dio Dedeićevog insajderskog štiva pod naslovom Kako je crnogorska ANB likvidirala SNS (na internet adresi: http://dobrilodedeic.wordpress.com/)
Kao član Odbora za bezbjednost i odbranu u prethodnom skupštinskom sazivu, za pretpostaviti je da Dedeić ima izoštreniju predstavu o funkcionisanju ANB-a, koju kvalifikuje kao „neformalnu političku instituciju prvog reda". Dedeić nema pouzdane podatke „da li je gospodin Baturan iz ANB-a jedna od veza Mandića koja mu je obezbijedila kvalitet informacija za nesmetano razbijanje SNS-a", ali pretpostavlja kako njih dvojica u Baronu nijesu pričali o „dobrim ribama u gradu" ili „cijeni ograde oko sjedišta ANB-a".
I Dedeić je sklon istorijskim paralelama, pa upoređuje Kilibardu i Mandića („dezodorans Srbi") i tvrdi kako postoji „identičan razvojni politički put", s tom razlikom što je „Kilibarda to radio dok je 1990-ih još uvijek bila žilava zajednička država, a Mandić perfidno dokusuruje Srbe u nezavisnoj Crnoj Gori".
Priča o „dokusurivanju Srba", piše Dedeić, počinje novembra 2008, kada je Mandić došao na sljedeću ideju: „Moramo da poćeramo sve avetinje i alkoholičare iz stranke, one što cuclaju lozu po opštinskim odborima".
Mandić, užim krugovima poznat kao Rajo, telefonski je „oko Aranđelovdana" pozvao Dedeića, alijas Dola „povodom ideje o tansformaciji SNS-a", izlažući mu prednosti života u Evropskoj uniji. Dedeić priznaje da je Mandiću tada kazao kako je „generalno saglasan, ali vidjećemo detalje". Đavo je bio u tim „detaljima", jer je Dedeić skeptičan „da ja i Mandić, koji smo koliko juče sazuli opanke iz Vaškova i Krnje Jele, ubijedimo, iznenada, prvo sebe, pa druge, da smo evropski integristi".
„Dvadesetak dana" od okončanja svog „štrajka glađu" u Skupštini Crne Gore zbog priznanja nezavisnosti Kosova, Mandić se na ideju o transformaciji SNS-a „sjetio odjednom, iz malog mozga". I Dedeić se pita: „Ne znam samo kako se ne sjeti tri mjeseca ranije, kada smo (na mitingu u Beogradu) gutali suzavac 'braneći' Radovana Karadžića. Mandić je tada, zajedno sa Vjericom Radetom, duetski šinuo po Borisu Evropskom Tadiću i proglasio ga izdajnikom Pive, Crne Gore, Srbije i Vaskolikog Srpstva".
PIRAMIDA I CITROENI: Uslijedio je sastanak, Mandića i Dedeića, na kojem su pretresena pitanja o „transformaciji SNS-a".
Dedeić je pokrenuo dilemu zbog čega je Danilović, predsjednik Izvršnog odbora SNS-a, 2007. u emisiji Piramida na Televiziji Atlas „spiskao" 27.000 eura stranačkog novca za vaučere da bi osigurao svoju pobjedu u telefonskom glasanju: „Mandić mi je na to odgovorio da ne zna stvarno zašto je trebalo Goranu da pukne 27.000 eura za Piramidu, u kojoj pobjeda ne znači ništa, sem što Atlas i Duško Knežević zgrću pare". Navodno, Mandić je Dedeiću kazao kako „znamo Goranove slabosti, o njima smo pričali stotinu puta" i „poentirao saopštivši da je stranka vazda brinula o svojim funkcionerima, na primjer za potpredsjednika Slavena Radunovića, kome je omogućeno da SNS-u prodaje citroene i zarađuje novac za svoju firmu".
Radunović je, skupa sa jednim „čovjekom iz DPS-a", vlasnik firme Ofis centar, koja se bavi prodajom kancelarijskog namještaja i automobila citroen. SNS je, odlukom Danilovića, početkom 2007. stranačkim novcem, na lizing kupila čitav vozni park citroena od Ofis centra. Danilović je kasnije objasnio da su vozila „registrovana na SNS". Prema imovinskim kartonima, supruge Mandića i Danilovića takođe voze citroene.
Dedeić navodi Radunovića kao jednog od inspiratora „transformacije
SNS-a" i citira Mandićeve riječi kako mu je žao „što Slaven sa nama nije trgovao po nekoj povlašćenijoj cijeni", uz primjedbu da Dedeić mora „pod hitno položiti vozački, uzećemo ti odmah jedan citroen kod Slavena".
PLJEVLJAK KRVNIK I SEOSKI POP: Prvi talas „transformacije", tvrdi Dedeić, zahvatio bi uklanjanje ili disciplinovanje poslanika Novaka Radulovića i Novice Stanića, „iako Novica nije jučerašnji, to je Pljevljak krvnik, što bi rekli u mom kraju".
„I meni, kao i Goranu, više je pun k.... priče šta je Novica doživio na auto-putu od Pljevalja do Podgorice i prepričavanja toga u okviru svake tačke dnevnog reda Skupštine", požalio se Mandić.
Plan je, tvrdi Dedeić, opisao Mandić sljedećim riječima: „Goran će tražiti da se napravi nezvanični, povjerljivi spisak nepodobnih aktivista kojima ne treba dozvoliti da blamiraju novu stranku na terenu i da se u njega uvrste obojica, i Novica i Novak. Za cijelu operaciju Goran je obezbijedio pare. Nećemo štedjeti na pouzdane ljude. Treba organizovati ručkove i sastanke na kojima ćemo nas petorica i još desetak izabranih ljudi, koji će raditi samo ono što im se kaže, objašnjavati onim aktivistima, koje treba zadržati, prednosti transformacije. Otvorićemo račune u nekim kafanama i restoranima u Nikšiću i Podgorici, ili ćemo povjerenicima i predsjednicima odbora dati dio para". Zbog takvih aktivnosti, izvještava Dedeić, Mandić mu je kazao kako je navodno „ovih dana Goran na ruke uzeo 200.000 eura", ali nije navedeno od koga je Danilović dobio novac „na ruke".
Procjena Mandića je da „postajemo velika firma, nemamo više vremena za 'sitna crevca', spletke", što uključuje distanciranje od „seljoberskog ponašanja" i paroha Velibora Džomića, jer „bataljujemo svađe sa seoskim popovima". Mandić je godinama u izvjesnom sukobu s Džomićem i daje instrukciju: „Kada vidite, ti i Budimir Aleksić, da vas zove Džomić, ne javljajte se, što dalje, što dalje...".
Iako je svake godine gost kod Novaka Radulovića na krsnoj slavi, Mandić je navodno objasnio Dedeiću „kako je ovo politika, kome je do slava i crkve, neka uzme kandilo, dimi i mlatara njime".
SRBOVANJE KOD DPS-a: Nakon što raščisti situaciju „na terenu", Mandić je, svjedoči Dedeić, planirao da „počisti Socijalističku narodnu partiju" jer „slijedi igra živaca sa DPS-om".
„Ja ću tražiti od ljudi iz DPS-a da ne prime Peca (Popovića) u predizbornu koaliciju, da ga odbiju zbog 'nerealnih zahtjeva', jer sve drugo bi nam dugoročno rušilo koncept. Ako se jedni Srbi uvale kod Mila (Đukanovića), neće biti mjesta za nas druge. Neka pobijedi DPS, samo neka se pogase male stranke. To je naša logika i najveći dobitak na sljedećim izborima", kazao je Mandić a Dedeić navodi i njegove riječi kako su „pomagali i naši prijatelji iz Srbije, da nas DPS ispoštuje, a da mi ne talasamo mnogo i da ih ne diramo u kampanji".
Prema Mandićevoj procjeni, „takva faza nas očekuje, dogovorena je na mnogo višem nivou". I zbog svega toga, Mandić je, tvrdi Dedeić, kazao: „Gledajmo sebe, svoje porodice, DPS će vladati još deceniju. Hoćemo li da neko drugi uleti sa DPS-om, a mi da srbujemo sa strane".
Dedeić je odlučio da ostane da srbuje „sa strane". Nakon što je zimus napustio stranku, osnovao je novu i sa ostatkom nekadašnje Srpske liste nije uspio da pređe cenzus na izborima.
SNS, pod „evropskim" imenom Nova srpska demokratija (NSD), dobila je 29.000 glasova manje nego na prošlim izborima. U stranci je ostao Novica Stanić, ali ne i Novak Radulović.
Vrh NSD je, nakon četiri godine, konačno prijavio svoju imovinu, ali ne u potpunosti. Mandić nije prijavio porodične firme Paneli golda (proizvodnja boja i lakova) i Merlin Da-Kar (trgovina staklarijom i bojama), a Radunović, potpredsjednik stranke, nije prijavio vlasništvo u firmi Akvamarine (posredovanje u prodaji mašina, brodova i aviona).
Danilović je proljetos najavio tužbu protiv „nekih članova rukovodstva bivše SNS", a na specijalnoj konferenciji za štampu je objasnio svoju imovinu kroz podizanje dva kredita -od ukupno 50.000 eura. Nakon toga, u maju, Danilović je podigao još jedan porodični kredit od 11.500 eura, sada ne više za citroen, već za kupovinu mazde - taj kredit nije prijavio.
Dedeićeva ispovijest nije okončana; najavljen je nastavak.
Vladimir JOVANOVIĆ
VLAST I VOĐE CRNOGORSKIH SRBA
Ko plaća srbovanje
(Vladimir JOVANOVIĆ)
Uoči transformacije Srpske narodne stranke (SNS) u Novu srpsku demokratiju, Andrija Mandić je, u podgoričkom kafiću Baron, imao sastanke sa izvjesnim Bracom Baturanom, „čovjekom iz prvog štiha Agencije za nacionalnu bezbjednost (ANB)".
„Zapravo, Mandić je razgovarao, po ko zna koji put, sa jednim od najboljih operativaca i prvim čovjekom jedne od uprava ove tajne službe", izvještava 23. jula na svom blogu Dobrilo Dedeić, bivši poslanik i funkcioner SNS-a.
Iz konteksta dvije decenije duge istorije političkog organizovanja Srba u Crnoj Gori, Dedeićeva polemika je nastavak dokumentovanja raspada izvorne Narodne stranke, osnovane maja 1990. uz potporu tadašnje Službe državne bezbjednosti. Sve je više dokaza kako je partijsko srbovanje u Crnoj Gori često objekat navigacije državnih organa pod kontrolom Demokratske partije socijalista.
Svjedočanstva o tome je objavio dr Novak Kilibarda, kasnije potpredsjednik Vlade i diplomatski predstavnik u Sarajevu. Najbliži Kilibardin stranački saradnik iz 1990-ih, Predrag Drecun, sada je član Odbora direktora Prve banke CG.
Prvobitna Kilibardina Narodna stranka se raspadala, godinama, najprije na niz epizodnih partija, dok Božidar Bojović nije 1997. oformio SNS, koja je ucijelo ostala do 2003. godine. Uslijedio je novi dramatični raskol. Nazvani mladi lavovi, Mandić, Dedeić i Goran Danilović, iz stranke su izbacili Bojovića a njegov sljedbenik, Ranko Kadić, na jednom raskolničkom skupu je pretučen, dok je nekoliko drugih aktivista zatražilo medicinsku pomoć. Tokom raskola razmijenjivane su optužbe o „saradnji s režimom".
DEZODORANS SRBI: Opisivanje veza vrha Mandićeve stranke sa strukturama vlasti su dio Dedeićevog insajderskog štiva pod naslovom Kako je crnogorska ANB likvidirala SNS (na internet adresi: http://dobrilodedeic.wordpress.com/)
Kao član Odbora za bezbjednost i odbranu u prethodnom skupštinskom sazivu, za pretpostaviti je da Dedeić ima izoštreniju predstavu o funkcionisanju ANB-a, koju kvalifikuje kao „neformalnu političku instituciju prvog reda". Dedeić nema pouzdane podatke „da li je gospodin Baturan iz ANB-a jedna od veza Mandića koja mu je obezbijedila kvalitet informacija za nesmetano razbijanje SNS-a", ali pretpostavlja kako njih dvojica u Baronu nijesu pričali o „dobrim ribama u gradu" ili „cijeni ograde oko sjedišta ANB-a".
I Dedeić je sklon istorijskim paralelama, pa upoređuje Kilibardu i Mandića („dezodorans Srbi") i tvrdi kako postoji „identičan razvojni politički put", s tom razlikom što je „Kilibarda to radio dok je 1990-ih još uvijek bila žilava zajednička država, a Mandić perfidno dokusuruje Srbe u nezavisnoj Crnoj Gori".
Priča o „dokusurivanju Srba", piše Dedeić, počinje novembra 2008, kada je Mandić došao na sljedeću ideju: „Moramo da poćeramo sve avetinje i alkoholičare iz stranke, one što cuclaju lozu po opštinskim odborima".
Mandić, užim krugovima poznat kao Rajo, telefonski je „oko Aranđelovdana" pozvao Dedeića, alijas Dola „povodom ideje o tansformaciji SNS-a", izlažući mu prednosti života u Evropskoj uniji. Dedeić priznaje da je Mandiću tada kazao kako je „generalno saglasan, ali vidjećemo detalje". Đavo je bio u tim „detaljima", jer je Dedeić skeptičan „da ja i Mandić, koji smo koliko juče sazuli opanke iz Vaškova i Krnje Jele, ubijedimo, iznenada, prvo sebe, pa druge, da smo evropski integristi".
„Dvadesetak dana" od okončanja svog „štrajka glađu" u Skupštini Crne Gore zbog priznanja nezavisnosti Kosova, Mandić se na ideju o transformaciji SNS-a „sjetio odjednom, iz malog mozga". I Dedeić se pita: „Ne znam samo kako se ne sjeti tri mjeseca ranije, kada smo (na mitingu u Beogradu) gutali suzavac 'braneći' Radovana Karadžića. Mandić je tada, zajedno sa Vjericom Radetom, duetski šinuo po Borisu Evropskom Tadiću i proglasio ga izdajnikom Pive, Crne Gore, Srbije i Vaskolikog Srpstva".
PIRAMIDA I CITROENI: Uslijedio je sastanak, Mandića i Dedeića, na kojem su pretresena pitanja o „transformaciji SNS-a".
Dedeić je pokrenuo dilemu zbog čega je Danilović, predsjednik Izvršnog odbora SNS-a, 2007. u emisiji Piramida na Televiziji Atlas „spiskao" 27.000 eura stranačkog novca za vaučere da bi osigurao svoju pobjedu u telefonskom glasanju: „Mandić mi je na to odgovorio da ne zna stvarno zašto je trebalo Goranu da pukne 27.000 eura za Piramidu, u kojoj pobjeda ne znači ništa, sem što Atlas i Duško Knežević zgrću pare". Navodno, Mandić je Dedeiću kazao kako „znamo Goranove slabosti, o njima smo pričali stotinu puta" i „poentirao saopštivši da je stranka vazda brinula o svojim funkcionerima, na primjer za potpredsjednika Slavena Radunovića, kome je omogućeno da SNS-u prodaje citroene i zarađuje novac za svoju firmu".
Radunović je, skupa sa jednim „čovjekom iz DPS-a", vlasnik firme Ofis centar, koja se bavi prodajom kancelarijskog namještaja i automobila citroen. SNS je, odlukom Danilovića, početkom 2007. stranačkim novcem, na lizing kupila čitav vozni park citroena od Ofis centra. Danilović je kasnije objasnio da su vozila „registrovana na SNS". Prema imovinskim kartonima, supruge Mandića i Danilovića takođe voze citroene.
Dedeić navodi Radunovića kao jednog od inspiratora „transformacije
SNS-a" i citira Mandićeve riječi kako mu je žao „što Slaven sa nama nije trgovao po nekoj povlašćenijoj cijeni", uz primjedbu da Dedeić mora „pod hitno položiti vozački, uzećemo ti odmah jedan citroen kod Slavena".
PLJEVLJAK KRVNIK I SEOSKI POP: Prvi talas „transformacije", tvrdi Dedeić, zahvatio bi uklanjanje ili disciplinovanje poslanika Novaka Radulovića i Novice Stanića, „iako Novica nije jučerašnji, to je Pljevljak krvnik, što bi rekli u mom kraju".
„I meni, kao i Goranu, više je pun k.... priče šta je Novica doživio na auto-putu od Pljevalja do Podgorice i prepričavanja toga u okviru svake tačke dnevnog reda Skupštine", požalio se Mandić.
Plan je, tvrdi Dedeić, opisao Mandić sljedećim riječima: „Goran će tražiti da se napravi nezvanični, povjerljivi spisak nepodobnih aktivista kojima ne treba dozvoliti da blamiraju novu stranku na terenu i da se u njega uvrste obojica, i Novica i Novak. Za cijelu operaciju Goran je obezbijedio pare. Nećemo štedjeti na pouzdane ljude. Treba organizovati ručkove i sastanke na kojima ćemo nas petorica i još desetak izabranih ljudi, koji će raditi samo ono što im se kaže, objašnjavati onim aktivistima, koje treba zadržati, prednosti transformacije. Otvorićemo račune u nekim kafanama i restoranima u Nikšiću i Podgorici, ili ćemo povjerenicima i predsjednicima odbora dati dio para". Zbog takvih aktivnosti, izvještava Dedeić, Mandić mu je kazao kako je navodno „ovih dana Goran na ruke uzeo 200.000 eura", ali nije navedeno od koga je Danilović dobio novac „na ruke".
Procjena Mandića je da „postajemo velika firma, nemamo više vremena za 'sitna crevca', spletke", što uključuje distanciranje od „seljoberskog ponašanja" i paroha Velibora Džomića, jer „bataljujemo svađe sa seoskim popovima". Mandić je godinama u izvjesnom sukobu s Džomićem i daje instrukciju: „Kada vidite, ti i Budimir Aleksić, da vas zove Džomić, ne javljajte se, što dalje, što dalje...".
Iako je svake godine gost kod Novaka Radulovića na krsnoj slavi, Mandić je navodno objasnio Dedeiću „kako je ovo politika, kome je do slava i crkve, neka uzme kandilo, dimi i mlatara njime".
SRBOVANJE KOD DPS-a: Nakon što raščisti situaciju „na terenu", Mandić je, svjedoči Dedeić, planirao da „počisti Socijalističku narodnu partiju" jer „slijedi igra živaca sa DPS-om".
„Ja ću tražiti od ljudi iz DPS-a da ne prime Peca (Popovića) u predizbornu koaliciju, da ga odbiju zbog 'nerealnih zahtjeva', jer sve drugo bi nam dugoročno rušilo koncept. Ako se jedni Srbi uvale kod Mila (Đukanovića), neće biti mjesta za nas druge. Neka pobijedi DPS, samo neka se pogase male stranke. To je naša logika i najveći dobitak na sljedećim izborima", kazao je Mandić a Dedeić navodi i njegove riječi kako su „pomagali i naši prijatelji iz Srbije, da nas DPS ispoštuje, a da mi ne talasamo mnogo i da ih ne diramo u kampanji".
Prema Mandićevoj procjeni, „takva faza nas očekuje, dogovorena je na mnogo višem nivou". I zbog svega toga, Mandić je, tvrdi Dedeić, kazao: „Gledajmo sebe, svoje porodice, DPS će vladati još deceniju. Hoćemo li da neko drugi uleti sa DPS-om, a mi da srbujemo sa strane".
Dedeić je odlučio da ostane da srbuje „sa strane". Nakon što je zimus napustio stranku, osnovao je novu i sa ostatkom nekadašnje Srpske liste nije uspio da pređe cenzus na izborima.
SNS, pod „evropskim" imenom Nova srpska demokratija (NSD), dobila je 29.000 glasova manje nego na prošlim izborima. U stranci je ostao Novica Stanić, ali ne i Novak Radulović.
Vrh NSD je, nakon četiri godine, konačno prijavio svoju imovinu, ali ne u potpunosti. Mandić nije prijavio porodične firme Paneli golda (proizvodnja boja i lakova) i Merlin Da-Kar (trgovina staklarijom i bojama), a Radunović, potpredsjednik stranke, nije prijavio vlasništvo u firmi Akvamarine (posredovanje u prodaji mašina, brodova i aviona).
Danilović je proljetos najavio tužbu protiv „nekih članova rukovodstva bivše SNS", a na specijalnoj konferenciji za štampu je objasnio svoju imovinu kroz podizanje dva kredita -od ukupno 50.000 eura. Nakon toga, u maju, Danilović je podigao još jedan porodični kredit od 11.500 eura, sada ne više za citroen, već za kupovinu mazde - taj kredit nije prijavio.
Dedeićeva ispovijest nije okončana; najavljen je nastavak.
Vladimir JOVANOVIĆ
.
