Samokontrola

Da li bi se znalo kakav je kulinarski vrhunac podvarak sa curetinom ako ne bi probali podvarak bez curetine?
I kao sto je najlepse cesto menjati, curetina, dimljena slaninica, rebarca, bez mesa, tako je i sa "samokotrolom": cesto je oscilirati izmedju (dve) krajnosti.
Jer kad stane, kad se ne giba, gubis na svim stranama jer to nije samokontrola nego samouskracivanje.
Samokotrola bi bila, onda, usmeravanje u pravom smeru gibanja (ka razumu ili osecanjima), nikako ukrocivanje gibanja.

Ne dolaze mi prave reci, nadam se da sam dovoljno jasan
 
Da li bi se znalo kakav je kulinarski vrhunac podvarak sa curetinom ako ne bi probali podvarak bez curetine?
I kao sto je najlepse cesto menjati, curetina, dimljena slaninica, rebarca, bez mesa, tako je i sa "samokotrolom": cesto je oscilirati izmedju (dve) krajnosti.
Jer kad stane, kad se ne giba, gubis na svim stranama jer to nije samokontrola nego samouskracivanje.
Samokotrola bi bila, onda, usmeravanje u pravom smeru gibanja (ka razumu ili osecanjima), nikako ukrocivanje gibanja.

Ne dolaze mi prave reci, nadam se da sam dovoljno jasan

Hoces da kazes da njome vise gubimo, nego sto dobijamo? I da ona sprecava da "do kraja" spoznamo neke sfere zivota?
Interesantna mi je podela na samokontrolu i samouskracivanje... Naravno... i kod jednog i kod drugog postoji odredjena granica.

Samokontrola kod situacije rasprave recimo (argumentovane, bez vredjanja, dakle bez svadje). Dovoljno je da samo jednoj strani uzavru strasti, i ode sve u bestrag. Da li se tu ista moze kontrolisati? Konflikt nista ne bi doneo, i onda premotamo film, i pitamo se: "Sta da nisam ovo, sta da nisam ono...?"

Malko sam se i ja zapetljala. :D
 
svi ljudi vladaju većim ili manjim stepenom samokontrole. pogledaj sve te silne žene koje u kilogram kontrolišu svoju telesnu težinu. ili - zamisli i situaciju kada bi rekla šefu ono što stvarno misliš o njemu, ili kada bi na sportskom terenu poraženi, vođen oni prvim impulsom pretukao protivničkog igrača jer ne može da podnese poraz, ili za kartaškim stolom.....dakle, ljudi su i samokontrolišuća bića. ono što nas vodi da ne reagujemo adekvatno temperamentu u svim slučajevima je proračunatost i naše pozitivno, a ne negativno zadovoljenje. od najranijeg doba izgrađujemo regulacione sisteme ponašanja. kad kod sebe primetimo da nismo zadovoljni kako reagujemo, onda možemo i da uvežbamo reakcije, to je taj (samo) regulacioni sistem.
tako ćemo uvek da podstaknemo naučena ponašanja kada je to korisno i dobro po nas. međutim, kažu da preterana samokontrola može da dovede i do anksioznosti.....
__________________
 
svi ljudi vladaju većim ili manjim stepenom samokontrole. pogledaj sve te silne žene koje u kilogram kontrolišu svoju telesnu težinu. ili - zamisli i situaciju kada bi rekla šefu ono što stvarno misliš o njemu, ili kada bi na sportskom terenu poraženi, vođen oni prvim impulsom pretukao protivničkog igrača jer ne može da podnese poraz, ili za kartaškim stolom.....dakle, ljudi su i samokontrolišuća bića. ono što nas vodi da ne reagujemo adekvatno temperamentu u svim slučajevima je proračunatost i naše pozitivno, a ne negativno zadovoljenje. od najranijeg doba izgrađujemo regulacione sisteme ponašanja. kad kod sebe primetimo da nismo zadovoljni kako reagujemo, onda možemo i da uvežbamo reakcije, to je taj (samo) regulacioni sistem.
tako ćemo uvek da podstaknemo naučena ponašanja kada je to korisno i dobro po nas. međutim, kažu da preterana samokontrola može da dovede i do anksioznosti.....
__________________

Da, manje-vise, poistovecujemo neke slicne situacije u zivotu u buducnosti sa onima sto se vec dogodilo, i nastojimo da delamo na osnovu iskustva... Ne kaze se za dzabe da je iskustvo isto sto i pamet. :)
Medjutim, preterana opreznost nikako nije dobra, jer necemo moci da budemo nikad u potpunosti ispunjeni, jer svako od nas ima barem malo avanturizma u sebi. I moze se reci da zbog te suzdrzanosti cesto gubimo dosta. Mada, ne vredi razbijati glavu necim sto se nije ni desilo. Puko bavljenje premotavanjem (ne)mogucih desavanja teska je rabota.

Ima jedna izreka: "Ko uci na tudjim greskama je pametan covek, a ko uci na svojim je budala." Opet se vracamo na iskustvo, tako da ne pisem jedno te isto. :D

I to sum up... sve bi bilo savrseno da mozemo da znamo naredne dve, tri reakcije neke osobe od dogadjaja koje smatramo kljucnim, tj. "granicom". Za tu granicu, nazalost, doznamo tek kada je predjemo.
 
...samokontrola je zauzdavanje nagona koji nas theraju da miseve u rupu utjeramo , a i gdje bi ih drugo. Jedna samokontrola nadrazuje druge da nas i dalje maltretiraju ...ja vise ne napasam ali kontrolu tjeram da ide do maximuma i da ne dostigne samokontrolu...samokontrola je davanje sanse deugima da divljaju ...
 
A "adrenalin zavisnici" ?
Granica ?
Rizik 50%,80%,90% i 0,3 sec,vreme reakcije ,greshka i...ode glava ili glave.
Svedoci smo avionskih ,saobracajnih i drugih nesreca ,gde je bio f(x) ljudski faktor.
Josh malo,josh malo i ode sve k`vragu.
Pitam se koliko smo puta svako od nas , bili na granici razuma i..."srca" (srcanosti).
Hrabrost ili ludost,pitanje je sad ?
 
da, ali ne bih rekao da je tu reč o samokontroli već o slaboj koncentraciji, kad od jedne sekunde zavisi gubitak kontrole nad mašinom ili slično. ovde je već pitanje interpersonalnih odnosa, a veza je u ovladavanju i kontroli emocija...dok kod npr. skakanja sa bandžija, višak impulsivnosti se kanališe kroz aktivnost povećanog adrenalina... ;)
 
Vrlo rijetko udaram sebi samokontrolu.
Možda je razlog što se ne ljutim često ili makar burno. A i kad se to desi kažem sve što mi je na umu. Nekima sam se time zamjerio ali mene za to zabole.
Gledam da pošteno odvagam i ne optužim pravoga a ako se to dogodi a događa se, javno se izvinem ako je tome što bolje od mog izvinjenja. Mnogi prihvate izvinjenje i kao da ništa nije ni bilo.
Isto se dešava i kad neko prema meni pogriješi, lako oprostim, čak brzo i zaboravim.
Izuzetak je kad mi neko iz obijesti ili sličnog motiva uskraćuje prava ili me bilo kako diskriminiše. Tu nema kompromisa a još manje samokontrole.
E, u koliko ima više od jednog pištolja u tom slučaju proradi samokontrola i jbг.
Onda smišljam način kako da skupim novac da i ja kupim drugi. ;)
 
Smatram da je "licnost" veoma kompleksna.
Ravnotezha svih vidova emocija vodjena razumom,je potrebna.
Koliko uspeshno vladamo ,svako za sebe individualno nek zakljuci.
 
Samokontrola je potrebna svima zarad boljeg kvaliteta zivota, i onaj ko uspe da napravi balans izmedju razuma i osecanja taj ne moze da pogresi. Dakle, nisam protivnik uzivanja (ispostovati svoja cula) ali jesam protiv preterivanja u istom (tu razum mora da odigra)...

Mozda je ovo samo jedna od sfera gde treba primeniti samokontrolu ali ona je pozeljna u svim oblastima zivota...
 

Back
Top