Vruća jesen u Srbiji

gost 23146

Buduća legenda
Poruka
46.396
Predsednik Saveza samostalnih sindikata Srbije Ljubisav Orbović najavljuje oštrije proteste radnika na jesen . On tvrdi da više nema mogućnosti da se problemi reše bez borbe ljudi za njihova prava.



Ljubisav Orbović, predsednik Saveza samostalnih sindikata Srbije kaže da su samožrtvovanja i štrajkovi glađu, kojih ima i danas, poslednji i najviši stadijum protesta. Radnici su pre nego što su počeli štrajkove na sudu tražili svoja prava ali "sudstvo ne radi svoj posao i ti sporovi traju godinama".



Nestala nada u oživljavanje privrede



Orbović je naglasio da su radnici nakon privatizacija, od 2000. godine, imali nadu da će srpska privreda oživeti dolaskom stranog kapitala i strateških partnera: "Nakon brojnih privatizacija ništa pozitivno se nije desilo, veliki broj firmi je zatvoren, rade loše ili se pripremaju za stečaj, radnici dobijaju otkaze, nema novih radnih mesta i stvoreno je veliko nezadovoljstvo".



Orbović tvrdi da: "Tajkuni koji su kupili firme u Srbiji, nemaju finansijske i kadrovske kapacitete i da nisu nikada ni bili zainteresovani da te firme rade. Njihova ideja je bila da kupe firme i da ih prodaju strancima, došla je svetska ekonomska kriza u kojoj nema investiranja i nema onih koji su zainteresovani za kupovinu tih firmi".



Radna grupa za prevazilaženje problema



Vlada Srbije usvojila je 23. jula 2009. godine Zaključak o potrebi obrazovanja radne grupe koja bi se bavila prevazilaženjem problema u ostvarivanju prava zaposlenih u uslovima ekonomske krize. Radna grupa bi trebalo da u roku od 30 dana pripremi mere koje će omogućiti efikasnu pomoć države najugroženijima.



Prema rečima Orbovića, na sednici Socijalno ekonomskog saveta u aprilu bio je iznet predlog da se formira tim za pomoć najugroženijima, ali, kako je istakao, "tada to nije prihvaćeno". U radnu grupu koju je predložila vlada sindikati nisu pozvani.





Prinudni odmor duži od 45 dana



Skupština Srbije usvojila je 16. jula dopunu Zakona o radu koja omogućava poslodavcu da zaposlenog pošalje na prinudni odmor u trajanju dužem od 45 radnih dana. Poslodavac to može učiniti uz saglasnost nadležnog ministra, koji prethodno traži mišljenje sindikata. Orbović je kazao da sindikati u Srbiji nikada nisu bili jedinstveni i dodao da su neki sindikati stvoreni da bi razbijali sindikalnu scenu. Prema njegovim rečima, sindikat da bi dokazao reprezentativnost potrebno je da ima oko 198.000 članova i prema tome Savez samostalnih sindikata Srbije i Ujedinjeni granski sindikati Nezavisnost imaju reprezentativnost.



"Asocijacija slobodnih i nezavisnih sindikata nije reprezentativan sindikat i nikada neće ni biti, jer nemaju dovoljno članstva", istakao je Orbović.



Predsednik Saveza samostalnih sindikata Srbije Ljubisav Orbović je istakao da je sada bitno stvoriti jedinstvo sindikata i organizacija i ne dozvoliti da se nastavi gubljenje prava radnika.

http://www.dw-world.de/dw/article/0,,4535500,00.html?maca=ser-Blic Online-2569-xml-mrss

Zar u Srbiji još uvek postoje radnici??:think:Ne vide se i ne čuju,100% su zadovoljni kako imaju visok životni standard.
 
Predsednik Saveza samostalnih sindikata Srbije Ljubisav Orbović najavljuje oštrije proteste radnika na jesen . On tvrdi da više nema mogućnosti da se problemi reše bez borbe ljudi za njihova prava.



Ljubisav Orbović, predsednik Saveza samostalnih sindikata Srbije kaže da su samožrtvovanja i štrajkovi glađu, kojih ima i danas, poslednji i najviši stadijum protesta. Radnici su pre nego što su počeli štrajkove na sudu tražili svoja prava ali "sudstvo ne radi svoj posao i ti sporovi traju godinama".



Nestala nada u oživljavanje privrede



Orbović je naglasio da su radnici nakon privatizacija, od 2000. godine, imali nadu da će srpska privreda oživeti dolaskom stranog kapitala i strateških partnera: "Nakon brojnih privatizacija ništa pozitivno se nije desilo, veliki broj firmi je zatvoren, rade loše ili se pripremaju za stečaj, radnici dobijaju otkaze, nema novih radnih mesta i stvoreno je veliko nezadovoljstvo".



Orbović tvrdi da: "Tajkuni koji su kupili firme u Srbiji, nemaju finansijske i kadrovske kapacitete i da nisu nikada ni bili zainteresovani da te firme rade. Njihova ideja je bila da kupe firme i da ih prodaju strancima, došla je svetska ekonomska kriza u kojoj nema investiranja i nema onih koji su zainteresovani za kupovinu tih firmi".



Radna grupa za prevazilaženje problema



Vlada Srbije usvojila je 23. jula 2009. godine Zaključak o potrebi obrazovanja radne grupe koja bi se bavila prevazilaženjem problema u ostvarivanju prava zaposlenih u uslovima ekonomske krize. Radna grupa bi trebalo da u roku od 30 dana pripremi mere koje će omogućiti efikasnu pomoć države najugroženijima.



Prema rečima Orbovića, na sednici Socijalno ekonomskog saveta u aprilu bio je iznet predlog da se formira tim za pomoć najugroženijima, ali, kako je istakao, "tada to nije prihvaćeno". U radnu grupu koju je predložila vlada sindikati nisu pozvani.





Prinudni odmor duži od 45 dana



Skupština Srbije usvojila je 16. jula dopunu Zakona o radu koja omogućava poslodavcu da zaposlenog pošalje na prinudni odmor u trajanju dužem od 45 radnih dana. Poslodavac to može učiniti uz saglasnost nadležnog ministra, koji prethodno traži mišljenje sindikata. Orbović je kazao da sindikati u Srbiji nikada nisu bili jedinstveni i dodao da su neki sindikati stvoreni da bi razbijali sindikalnu scenu. Prema njegovim rečima, sindikat da bi dokazao reprezentativnost potrebno je da ima oko 198.000 članova i prema tome Savez samostalnih sindikata Srbije i Ujedinjeni granski sindikati Nezavisnost imaju reprezentativnost.



"Asocijacija slobodnih i nezavisnih sindikata nije reprezentativan sindikat i nikada neće ni biti, jer nemaju dovoljno članstva", istakao je Orbović.



Predsednik Saveza samostalnih sindikata Srbije Ljubisav Orbović je istakao da je sada bitno stvoriti jedinstvo sindikata i organizacija i ne dozvoliti da se nastavi gubljenje prava radnika.

http://www.dw-world.de/dw/article/0,,4535500,00.html?maca=ser-Blic Online-2569-xml-mrss

Zar u Srbiji još uvek postoje radnici??:think:Ne vide se i ne čuju,100% su zadovoljni kako imaju visok životni standard.

Ne vide ih i ne čujku oni koji bi trebalo... Badava su sve te najave za jesen, kad se trenutno sa više desetina aktivnih i najavljenih štrajkova ništa ne postiže, ne vidim da će se nešto na jesen izmeniti
 
Predsednik Saveza samostalnih sindikata Srbije Ljubisav Orbović najavljuje oštrije proteste radnika na jesen . On tvrdi da više nema mogućnosti da se problemi reše bez borbe ljudi za njihova prava.
Ljubisav Orbović, predsednik Saveza samostalnih sindikata Srbije kaže da su samožrtvovanja i štrajkovi glađu, kojih ima i danas, poslednji i najviši stadijum protesta. Radnici su pre nego što su počeli štrajkove na sudu tražili svoja prava ali "sudstvo ne radi svoj posao i ti sporovi traju godinama".
Nestala nada u oživljavanje privrede
Orbović je naglasio da su radnici nakon privatizacija, od 2000. godine, imali nadu da će srpska privreda oživeti dolaskom stranog kapitala i strateških partnera: "Nakon brojnih privatizacija ništa pozitivno se nije desilo, veliki broj firmi je zatvoren, rade loše ili se pripremaju za stečaj, radnici dobijaju otkaze, nema novih radnih mesta i stvoreno je veliko nezadovoljstvo".
Orbović tvrdi da: "Tajkuni koji su kupili firme u Srbiji, nemaju finansijske i kadrovske kapacitete i da nisu nikada ni bili zainteresovani da te firme rade. Njihova ideja je bila da kupe firme i da ih prodaju strancima, došla je svetska ekonomska kriza u kojoj nema investiranja i nema onih koji su zainteresovani za kupovinu tih firmi".
.........................................................................................................................
..........................................................................................................................
.

Огромна је грешка што су на власт 2000-те дошли дилетанти. Прва и основна замисао им је била: све приватизовати па су све то подвели под крилатицу,,Промена власничке структуре``. И одпочела је распродаја друштвене имовине у бесцење а успут и лоповлук.
Управо ови дилетанти нису имали припремљену формулу за за оживљавање производње која је једино она могла да одржи државу без већих ломова. Производња уопште није стимулисана (ослобађањем дела пореза или у целости за прве 3 године, повољни кредити за инвестициона улагања и обртна средства, итд.) већ су средства од приватизације унешена у потрошњу од буџета до невладиних организација и политичких странака. Потрошачи су почели да ничу као печурке а давало се и капом и шаком. Колико је само људи запошљено у јавним службама и државној управи. И хвалили се како запошљеност расте. У производњи ништа, само намети.
Сада када су паре потрошене, најлакше је раднике извести на улицу а на крају улице: кордон полиције. Последице су јасне: модрице,фрактуре на обе стране и опет радничко питање неће бити решено. Па укинут је и раднички Суд - Суд удруженог рада а формирано сијасет других од Специјалних до Судова за ратне злочине који опет суде српском народу.
Не греје ме сунце да се тек тако реши радничко питање.
 

Back
Top