Evo uzeh prije neki dan da igram po 3. put Project Eden(2001) i moram da pohvalim ovu igru. Ono sto mi se najvise svidja je level design i koncept problema(logickih, prostornih, problema simultanog upravljanja likovima- tako nekako bi ih nazvao) koji zahtjevaju dozu intelektualnog napora mada se ne moze reci da su preteski. Zanr je akciona avantura i tempo igre je malo sporiji, napucavanje s protivnicima je u drugom planu, mada ima i toga dosta i desava se svako malo da vas ojade. U tom slucaju desi se neka kratka ok animacija i jednostavno se vratite na posljednji regeneration point. Njih ima dovoljno(regen pointa) i dobro su rasporedjeni tako da nema bojazni od velikog backtrack-inga niti potrebe za manicnim save-ovanjem svako 2 minuta, vec se moze neprekidno uzivati u atmosferi, koja je odlicna.
Prica je zanimljiva ulazi na mala vrata bez kilometarskih brifinga, jednostavno vi ste clanovi UPA (urban protection agency)tima koji su dobili zadatak da ispitaju sta se desilo sa nestalim tehnicarima koji su radili na ucvrscivanju donjih djelova konstrukcija megalopolisa- gradovi su u buducnosti rasli u visinu na temeljima iz proslosti i sadasnjosti. Na vrhu su najbogatiji, dok kako se spustate tako sve vise ima kriminala i odbacenih od sistema.
Prelazak iz nivoa u nivo predstavlja sve dublje i dublje spustanje u podzemlje. Tako se i prica lagano odmotava i uplice vas direktno i otkriva prave razloge vaseg silaska.
S tehnicke strane igra je kvalitetno odradjena.Grafika je recimo slicna 1. Max paynu, mozda za nijansu losija. Engine igrice je cudesan. Prvi put sam presao P.E. na
celeron 466mhz
64mb rama
riva tnt2, sve je radilo kao podmazano.
Na pocetku velikih nivoa koji se prelaze po 2 do 3 sata je loading koji ih ucita kompletne za nekoliko sekundi. Likovi mogu biti razbacani na cetiri strane nivoa a prelazak s jednoga na drugoga je momentalan isto tako ako ocete da loadujete bilo koju poziciju s istog nivoa i to je momentalno, bez sekunde cekanja(sve je ovo vazilo i za celeron 466mhz)
Vodite cetiri lika i svaki ima posebne sposobnosti pomocu kojih rjesava odredjenu klasu problema(Andre-popravka, Minoco-hackovanje terminala, Carter-pristupanje security panelima, Amber-prolazak kroz environmental hazards-e i odlicna za napucavanje s protivnicima.) Od oruzja je najzanimljivije timeshock. Umjesto toliko eksploatisanog bullettime-a pucanjem iz time shocka usporavate protivnika u kojeg pucate pri tom ga ne ostecujuci dok ga preostala 3 clana tima razvaljuju. Sve na ekranu osim upucanog je u real time-u. Plus svako oruzje ima i second firing mode a u slucaju timeshocka to je sfera precnika nekoliko metara koja se formira oko mjesta koje ste pogodili u kojoj je sve usporeno. Van nje opet je sve u real time-u.
Tu su i 3 military gadgeta. Rover-mali gusjenicar koji se zavlaci u nedostupne rupe kad je to potrebno, Flying cam- leteca kamerica koja leti oko pola minuta dok se ne potrosi, odlicna za izvidjanje, aktiviranje nedostupnih prekidaca i odlican mamac za protivnike, i posljednje automatski turret, koga mozete ostaviti bilo gdje za sobom i sam ce pucati. Kao i kod rovera i kamerice i nad turretom je moguce preuzeti direktnu kontrolu.
Pa ako ste malo za odmor od pucacina i mainstreama igracke industrije ne bi bilo lose da probate ovu malo poznatu prilicno zanimljivu igru.
I ladno sad prvi put primjetih kad sam prisao ogledalu i usao u first person mode da lik kojega vodite ocima prati kursor.
A poceh sad i System shock 2 da igram i prosto nevjerovatno koliko su ove danasnje igre zaglupljujuce u odnosu na kompleksnost Ss2. Podsjeca jako na doom 3, mada je doom 3 banalizovan skroz.
eto tako da ne duzim previse. Aj pozzz.