"Šinjel" je i groteksan i fantastičan. Uopšte, da bi priča bila fantastična, ona prema nekim merilima strukture, mora da ima dva pola. Prvi je onaj uronjen u bajkoliko, kao osnovni generator toka. A sa druge strane, da bi za nas bila dovršena, ona mora da ima svoje razrešenje u stvarnosti. Najlepši primer je srednjevekovna gotska priča.
Da bi nas uverila, današnja fantastična priča mora da bude derivacija, ili zakrivljenje poznate i predvidljive svakodnevice.
Gogoljeva zbirka pripovedaka "Starinski posednici" su najbolji uzor fantastike i groteske. Preporučujem i Leonida Nikolajeviča Andrejeva. "Eleazar" i "On" se neumorno preštampavaju u antologijama. Zatim, Bucatijevu "Oklopnjaču smrti", Bokačevu "O Fijezolanskim vilama", i mnoge druge. Od naših pisaca, ne zaboravimo ni Iliju Vukićevića, učitelja Borislava Stankovića, kod koga svet počiva na sili i varvarstvu. Kao zenitista, on je anticipator mnogih kasnijih srpskih pisaca, pre svega Domanovića. Napisao je sjajnu "Priču o selu Vračima".
Bezmalo nepoznat današnjim čitaocima, Božidar Kovačević, pisac "Gospođe vampirice".