Fantastika i groteska kod Gogolja

Naravno. Ne samo da je genije, nego je, kao malo koji strani pisac, uticao na naše stvaraoce. Taj spoj bizarnog, fantastičnog i strave, pomešan sa folklornim motivima, pa začinjen živopisnim opisima prirode, a zatim obogaćen mističnim doživljajem sveta, polu-pravoslavnim, polu-paganskim, očigledno nama leži. Moja omiljena pripovetka: "Strašna osveta".
 
"Нос" је, бар по мени, централни масив и врхунац Гогољевог приповедачког стваралаштва, и то зато што је управо у овој причи апсурд уздигнут на ниво реалности и обичности. Сличну чаролију у књижевности поновио је једино Кафка. Намеће ли вам се уопште сличност Гогољевог "Носа" са Кафкиним "Преображајем", тј. реакција мајора Коваљова и Грегора Самсе на невероватан догађај?
 
"Nos" je svakako jedan od najbitnijih momenata Gogoljevog stvaralastva, ali posto vec govoris o groteski - sta kazes na "Mrtve duse"? To je to, isto. Mozda jos naglasenije i hiperbolisano, samo sa odsustvom realisticne fantastike. Covek je spona romantizma i realizma i jedan od najboljih pisaca fantasticne proze s pocetka XIX veka. Dobro, jedan od najboljih istocnoevropskih pisaca fantasticne proze, da ne preterujem.

"Vece uoci Ivanjdana" ce biti uvrstena u antologiju svetske horor price koju pripremam.
 
Nya:
"Nos" je svakako jedan od najbitnijih momenata Gogoljevog stvaralastva, ali posto vec govoris o groteski - sta kazes na "Mrtve duse"?

Сјајно дело! Нарочито бих истакла наглашавање бесмислених детаља у "Мртвим душама", тј. гротескну хиберболизацију, језичку гротеску (нпр. имена спахија и мртвих душа) и контраст, којим Гогољ постиже изванредне комичке ефекте. У погледу фантастике Гогољу дугује и Булгаков.
 

"Šinjel" je i groteksan i fantastičan. Uopšte, da bi priča bila fantastična, ona prema nekim merilima strukture, mora da ima dva pola. Prvi je onaj uronjen u bajkoliko, kao osnovni generator toka. A sa druge strane, da bi za nas bila dovršena, ona mora da ima svoje razrešenje u stvarnosti. Najlepši primer je srednjevekovna gotska priča.

Da bi nas uverila, današnja fantastična priča mora da bude derivacija, ili zakrivljenje poznate i predvidljive svakodnevice.

Gogoljeva zbirka pripovedaka "Starinski posednici" su najbolji uzor fantastike i groteske. Preporučujem i Leonida Nikolajeviča Andrejeva. "Eleazar" i "On" se neumorno preštampavaju u antologijama. Zatim, Bucatijevu "Oklopnjaču smrti", Bokačevu "O Fijezolanskim vilama", i mnoge druge. Od naših pisaca, ne zaboravimo ni Iliju Vukićevića, učitelja Borislava Stankovića, kod koga svet počiva na sili i varvarstvu. Kao zenitista, on je anticipator mnogih kasnijih srpskih pisaca, pre svega Domanovića. Napisao je sjajnu "Priču o selu Vračima".
Bezmalo nepoznat današnjim čitaocima, Božidar Kovačević, pisac "Gospođe vampirice".
 
I ne samo to sto ste vec nabrojali, vec je on uticao i na Bulgakova, Saltikova- Scedrina, Zoscenka, koji ce na slican nacin primeniti tu grotesku!
Jako mi se svidja sto ima jos obozavalaca ruske knjizevnosti :D
Nemojmo zaboraviti i sjajnog " Revizora"!
722.gif
 

Back
Top