Shta ubija Srbiju

111111

Legenda
Banovan
Poruka
60.297
Novi talas smrti zapljusnuo je Srbiju. Prošla nedelja je bila posebno crna. U Egiptu je stradalo osmoro naših građana, u Beogradu je četvoro izvršilo samoubistvo, a u Novom Sadu i okolini je sedmoro ubijeno. U bolnicama je zbog nedostatka krvi i teških bolesti na samrti nekoliko stotina ljudi. Drugim rečima, mrtvih je sve više, a mesta na grobljima sve manje.
- Samo u Beogradu, tokom prošle godine sahranjene su 12.254 osobe, od kojih je 2.327 kremirano - kaže Maja Nikolić, sekretar Udruženja “Oganj”.
- Godišnje u našoj zemlji umre više od 100.000 ljudi - tvrde srpski lekari.
U Srbiji opšta stopa smrtnosti stalno raste i trenutno iznosi 1.434 pokojnika na 100.000 stanovnika. Najnovija istraživanja Instituta za zaštitu zdravlja Srbije “Dr Milan Jovanović Batut” su pokazala da je tokom 2007. godine u Srbiji najviše ljudi umrlo u Zaječarskom okrugu (1.987), Pirotskom (1.757) i Severnobanatskom okrugu (1.749). Najmanji rizik umiranja bio je u Raškom, Zlatiborskom okrugu i Beogradu (1.262). Nažalost, i stopa smrtnosti odojčadi u Srbiji je 8,13 na 1.000 živorođenih. Da ne govorimo o sve realnijim pretnjama da Srbiju na jesen čeka opasna pandemija svinjskog gripa.
- StatistiČki gledano građani Srbije sve duže žive, sve više stare, ali brže umiru i sve ih je manje. Vodeći uzroci umiranja u našoj zemlji gotovo su identični onim u Evropi. Gotovo svaki drugi stanovnik Srbije umre od bolesti srca i krvnih sudova (oko 60.000 ljudi), svaki peti od malignih tumora i svaki 12. od posledica povreda, dijabetesa i hroničnih nezaraznih bolesti. Ovi poremećaji zdravlja čine više od 85 odsto svih uzroka smrti u Srbiji - potvrdio nam je dr Dragan Miljuš, jedan od autora studije “Zdravlje stanovnika Srbije 1997-2007” instituta “Batut”.
Problem je, međutim, u tome što je Srbija po smrtnosti od srca i kardiovaskularnih boleseti, malignih oboljenja i suicida, među prvima u Evropi. Tome, kako su stručnjaci “Batuta” utvrdili, najviše doprinose loši uslovi života u Srbiji. Glavni preduslovi lošeg života u Srbiji su siromaštvo, nezaposlenost, starost, zagađena životna sredina, nizak ekonomski standard, slaba i loša ishrana, preterana upotreba alkohola, duvana i narkotika.
- Srbija je rekorder po broju smetlišta i količini smeća (230 kilograma) po stanovniku. Imamo 113 nehigijenskih deponija za čvrste materijale, 29 naselja izloženih dimu i čađi. Tokom prošle godine registrovano je 1.858 bacanja smeća u vodotokove, a 2.436 bacanja u vlastito dvorište - tumači nam studiju dr Dragan Miljuš.
Uz to naša ishrana je neredovna, sa mnogo mesa i masti, a sa malo ribe, povrća i voća. Posledice jedenja pečenja i usred leta, na saborima ili slavama jeste gojaznost odraslih, ali i 56 odsto dece, koja su dobila visok krvni pritisak. Cigarete troši svaki treći muškarac i svaka četvrta žena. I naša dece sve češće puše. Čak tri četvrtine žitelja aktivno pije alkoholna pića u većim količinama. I deca su stekla običaj da, na primer, kupuju “đačko pivo” u plastičnim flašama od 2 litra i odlaze na Kalemegdansku ili Petrovaradinsku tvrđavu da “se urade”.
- Mi smo jedan depresivan narod koji nema želju da se bori da spase svoj život od smrti i da bolje živi. To nije slučajno, jer srpski narod već dve decenije živi pod snažnim stresom i u depresiji. Preživeli smo rat, bombardovanje, sankcije, sad smo u ekonomskoj krizi. I umesto da se borimo za bolji život, mi kao nacija nastavljamo da živimo rizično. Ubijamo se velikim količinama hrane i pića, alkoholom i duvanom, koji izazivaju infarkt i rak - otkriva nam kardiolog Hadži Višeslav Tanović.
GodiŠnje od kancera samo u Rasinskom okrugu oboli oko 1.100 ljudi, dok umre oko 530 stanovnika. Kod žena je najčešći rak dojke, karcinom materice i debelog creva. Muškarci najčešće obolevaju od raka pluća, debelog creva i prostate.
Žitelji naše zemlje zato hronično pate od prevremenog umiranja. Trenutna prosečna starost u našoj zemlji je 42,2 godine kod žena, a 39,6 godina kod muškaraca. Svetska zdravstvena organizacija tvrdi da prosečno trajanje života u Srbiji treba da bude 73,5 godina. To je znatno manje od Austrije, Holandije i Nemačke (80 godina), slično kao u Rumuniji i Poljskoj, ali više od Ukrajine i Kazahstana (68 godina).
Profesor Marko Mladenović kaže da smo imali šansu da budemo jedan od najvećih naroda u Evropi, a pogotovo na Balkanu, samo zato jer smo depresivni:
- Mi smo samoubilački narod. Nismo genetski snažan narod kao Jevreji. Nemamo neki svoj kredo u koji bismo se zaklinjali. Izgubili smo sposobnost i da se razmnožavamo i da opstajemo. Umesto toga - bežimo od života, što je još jedan od vidova nestajanja - zaključuje Marko Mladenović.
To bežanje od života je očigledno jer, kako kažu naši sagovornici, u Srbiji građani pridaju malo značaja očuvanju zdravlja i preventivi od opakih bolesti.
- Prevencijom i kontrolom hroničnih nezaraznih bolesti moguće je značajno poboljšati zdravlje, a samim tim i produžiti ljudski vek. Zdravlje se može poboljšati simultanom prevencijom na individualnom i populacionom nivou, smanjenjem nejednakosti u zdravlju, zajedničkom akcijom zdravstvenog i nezdravstvenih sektora, skriningom pojedinih preventivnih nezaraznih bolesti i preventivnim intervencijama i promocijom protektivnih faktora. Poznato je da ako se eliminišu faktori rizika, može da se smanji broj obolelih od bolesti srca i krvnih sudova i dijabetesa za 80 odsto, a malignih bolesti za 40 odsto - kaže dr Dragan Miljuš.
Međutim, naši ljudi ne idu kod lekara, dok se ne nađu u velikim zdravstvenim problemima. Jedan lekar je definisao tu pravu srpsku boljku:
- Živimo kao hajduci, a umiremo kao bednici!
Profesor dr Hadži Višeslav Tanović, vlasnik Internacionalne klinike “Srce” smatra da moramo hitno da menjamo naš rizični način života i loš odnos prema zdravlju da bismo prestali brzo da umiremo.
- Da bismo promenili naše običaje prežderavanja i opijanja, lošeg odnosa prema zdravlju i rituale oplakivanja smrti, potrebno je da postoji politička volja vlasti, ali i crkve, da menjaju svoj narod. Mediji tu volju treba da pretvore u dugoročnu kampanju promene svesti i naših tužnih običaja. Jer, samo optimistički raspoloženi narodi koji se bore za život idu napred, dok depresivni narodi stoje u mestu i propadaju - kaže dr Hadži Višeslav Tanović.

UZROCI SMRTI
PROŠLE godine je u Srbiji umrlo 102.805 osoba. Najveći broj njih su bili Srbi sa lošim zdravljem i navikama. Bolesti srca i krvnih sudova ubili su 60.000 ljudi, maligna oboljenja - 20.000, pušenje duvana - 10.000, samoubistva “ugase” 1.358 života, saobraćajne nesreće - 989, ubistva - 99. A zbog povrede na radu, slučajnih stradanja, alkoholizama i narkomanije život izgubi još 56 osoba. Sida je odnela 13 života.


ISKONSKI STRAH
- Srbi javno promovišu smrt i sve običaje vezane za pokojnike, a tajno se zapravo strašno boje smrti. I to više nego neki drugi narod. Amerikanci i Englezi su, na primer, gotovo ravnodušni prema umiranju, jer imaju veću brigu, a to je borba za život. Srbi iz straha od neizvesnosti neguju kult smrti, primenjuju rituale sahrana umesto običaja radovanja životu i uspesima - tvrdi profesor Hadži Višeslav Tanović.

RIZICI PO ŽIVOT
STRUČNJACI instituta “Batut” su utvrdili listu glavnih rizika po život u Srbiji. To su fizička neaktivnost - 74,3 odsto, visok krvni pritisak - 46,5 odsto, konzumiranje alkohola - 40,3 odsto, pušenje duvana - 33,6 odsto i gojaznost - 18,3 odsto.
- Oni ljudi koji nisu umrli zbog ovih rizika izgubili su zdrave godine života. Pušačima duvan “ukrade” 32 godine, a gojaznima “jaka hrana” oduzima čak 15 godina od života - kaže dr Dragan Miljuš.


http://www.novosti.rs/code/navigate.php?Id=4&status=jedna&vest=152109

Nema od gladi. :think:
 
"Изгибе мој народ, јер је без знања; кад си ти одбацио знање ... кад си заборавио Бога свог, и ја ћу заборавити синове твоје."

Народ нема знања,нема образовање,јер га оно не интересује,узда се у мафију и криминалце да им воде животе и животе њихове деце,зато страдају.
 
У уводном тексту свашта је "удробљено", помешане су бабе и жабе.

Човек је "животиња" која може свашта да издржи и глад, и немаштину, и тортуру, и болест, ....али кад изгуби
наду, онда је стварно крај.
Наш народ, је по ономе што свакодневно видимо и чујемо, изгубио наду у бољу будућност, јер не види никакву
перспективу.
Има ту још нешто веома занимљиво у уводном тексту, што заслужује пажњу, а то је прича о култу смрти.
Култ смрти негује православље, а негује и још један погубан култ, по националну свест - култ мученика, жртве,
уместо да негује култ победника. Пример, за СПЦ светац и мученик је цар Лазар, док је цар Душан као освајач
и победник за СПЦ непоћудан! То су неке ствари које мене све више удаљавају од православља, што наравно
не значи да бих се приклонила било којој другој религији.
 
Maла група страних људи може владати над огромним бројем домицијалног становништва користећи се: многобројним одредбама, oграничавањима,убеђивањем и психолошком понижавајућом друштвеном надменошћу која уништава самопоуздање и понос домаћег становништва.
Техника примењивана од памтивека.
 
Maла група страних људи може владати над огромним бројем домицијалног становништва користећи се: многобројним одредбама, oграничавањима,убеђивањем и психолошком понижавајућом друштвеном надменошћу која уништава самопоуздање и понос домаћег становништва.
Техника примењивана од памтивека.
Tacno tako. To se zove psiholoski rat. On se obicno na neki narod primenjuje godinama i pri cemu se sistematski unistava moral kod naroda. Na kraju niti taj narod zeli da se odbrani, niti moze od stranog faktora. Irak je jedan od tih primera. Posle prvog zalivskog rata do kraja Sadamove vlasti, narod je sistematski "trovan". Da li ste primetili koliko je malo amerikancima trebalo da osvoje Bagdad? Vojska Iraka je bila demoralisana.
Da su to amerikanci pokusali pocetkom devedesetih, islo bi mnogo teze.


Najveci deo posla u psiholoskom ratu odrade mediji.
 
ma jeste drugi su nam krivi za sve, jedna smo od najdebljih nacija u Evropi, inace se umire od gladi, ne znam kako to postizemo, a sa debljinom idu visok pritisak i srčke ili mozdani udari.
kod nas je najveca smrtnost zbog raka grlica materice koji je inace jedna od retkih vrsta raka skoro 100% izleciva, jer zene ne idu kod ginekologa po 20 godina..:roll:
po pusenju smo u samom vrhu u Evropi...

stres zbog uslova u kojima zivimo ima takodje ogroman uticaj, i to razumem, ali za ostalo navedeno smo sami krivi...

debeljuskice na sve strane, koje puše po dve pakle dnevno, zderu se masne svinje i loče alkohol u nenormalnim kolicinama.
 
Poslednja izmena:
Preživeli smo rat, bombardovanje, sankcije, sad smo u ekonomskoj krizi. I umesto da se borimo za bolji život, mi kao nacija nastavljamo da živimo rizično. Ubijamo se velikim količinama hrane i pića, alkoholom i duvanom, koji izazivaju infarkt i rak - otkriva nam kardiolog Hadži Višeslav Tanović.

Izneo sam cinjenicu iz konteksta koja je surova istina.
 
Ja sam mršav, sav nikakav, prosto fuj kako izgledam, ali ovde se od gladi neće umreti, dakle od dobrog dela Afrike smo bolji, da vidimo dalje...

pa?

dalje sam nabrojala, sta jos treba?

zar nisu dovoljne cigare, masna hrana, debljina i neodlazak na redovne lekarske kontrole..
pa da ti vise od 50% ljudi bude bolesno...

p.s: super sto si ti vitkica.:lol:
 
Novi talas smrti zapljusnuo je Srbiju. Prošla nedelja je bila posebno crna. U Egiptu je stradalo osmoro naših građana, u Beogradu je četvoro izvršilo samoubistvo, a u Novom Sadu i okolini je sedmoro ubijeno. U bolnicama je zbog nedostatka krvi i teških bolesti na samrti nekoliko stotina ljudi. Drugim rečima, mrtvih je sve više, a mesta na grobljima sve manje.
- Samo u Beogradu, tokom prošle godine sahranjene su 12.254 osobe, od kojih je 2.327 kremirano - kaže Maja Nikolić, sekretar Udruženja “Oganj”.
- Godišnje u našoj zemlji umre više od 100.000 ljudi - tvrde srpski lekari.
U Srbiji opšta stopa smrtnosti stalno raste i trenutno iznosi 1.434 pokojnika na 100.000 stanovnika. Najnovija istraživanja Instituta za zaštitu zdravlja Srbije “Dr Milan Jovanović Batut” su pokazala da je tokom 2007. godine u Srbiji najviše ljudi umrlo u Zaječarskom okrugu (1.987), Pirotskom (1.757) i Severnobanatskom okrugu (1.749). Najmanji rizik umiranja bio je u Raškom, Zlatiborskom okrugu i Beogradu (1.262). Nažalost, i stopa smrtnosti odojčadi u Srbiji je 8,13 na 1.000 živorođenih. Da ne govorimo o sve realnijim pretnjama da Srbiju na jesen čeka opasna pandemija svinjskog gripa.
- StatistiČki gledano građani Srbije sve duže žive, sve više stare, ali brže umiru i sve ih je manje. Vodeći uzroci umiranja u našoj zemlji gotovo su identični onim u Evropi. Gotovo svaki drugi stanovnik Srbije umre od bolesti srca i krvnih sudova (oko 60.000 ljudi), svaki peti od malignih tumora i svaki 12. od posledica povreda, dijabetesa i hroničnih nezaraznih bolesti. Ovi poremećaji zdravlja čine više od 85 odsto svih uzroka smrti u Srbiji - potvrdio nam je dr Dragan Miljuš, jedan od autora studije “Zdravlje stanovnika Srbije 1997-2007” instituta “Batut”.
Problem je, međutim, u tome što je Srbija po smrtnosti od srca i kardiovaskularnih boleseti, malignih oboljenja i suicida, među prvima u Evropi. Tome, kako su stručnjaci “Batuta” utvrdili, najviše doprinose loši uslovi života u Srbiji. Glavni preduslovi lošeg života u Srbiji su siromaštvo, nezaposlenost, starost, zagađena životna sredina, nizak ekonomski standard, slaba i loša ishrana, preterana upotreba alkohola, duvana i narkotika.
- Srbija je rekorder po broju smetlišta i količini smeća (230 kilograma) po stanovniku. Imamo 113 nehigijenskih deponija za čvrste materijale, 29 naselja izloženih dimu i čađi. Tokom prošle godine registrovano je 1.858 bacanja smeća u vodotokove, a 2.436 bacanja u vlastito dvorište - tumači nam studiju dr Dragan Miljuš.
Uz to naša ishrana je neredovna, sa mnogo mesa i masti, a sa malo ribe, povrća i voća. Posledice jedenja pečenja i usred leta, na saborima ili slavama jeste gojaznost odraslih, ali i 56 odsto dece, koja su dobila visok krvni pritisak. Cigarete troši svaki treći muškarac i svaka četvrta žena. I naša dece sve češće puše. Čak tri četvrtine žitelja aktivno pije alkoholna pića u većim količinama. I deca su stekla običaj da, na primer, kupuju “đačko pivo” u plastičnim flašama od 2 litra i odlaze na Kalemegdansku ili Petrovaradinsku tvrđavu da “se urade”.
- Mi smo jedan depresivan narod koji nema želju da se bori da spase svoj život od smrti i da bolje živi. To nije slučajno, jer srpski narod već dve decenije živi pod snažnim stresom i u depresiji. Preživeli smo rat, bombardovanje, sankcije, sad smo u ekonomskoj krizi. I umesto da se borimo za bolji život, mi kao nacija nastavljamo da živimo rizično. Ubijamo se velikim količinama hrane i pića, alkoholom i duvanom, koji izazivaju infarkt i rak - otkriva nam kardiolog Hadži Višeslav Tanović.
GodiŠnje od kancera samo u Rasinskom okrugu oboli oko 1.100 ljudi, dok umre oko 530 stanovnika. Kod žena je najčešći rak dojke, karcinom materice i debelog creva. Muškarci najčešće obolevaju od raka pluća, debelog creva i prostate.
Žitelji naše zemlje zato hronično pate od prevremenog umiranja. Trenutna prosečna starost u našoj zemlji je 42,2 godine kod žena, a 39,6 godina kod muškaraca. Svetska zdravstvena organizacija tvrdi da prosečno trajanje života u Srbiji treba da bude 73,5 godina. To je znatno manje od Austrije, Holandije i Nemačke (80 godina), slično kao u Rumuniji i Poljskoj, ali više od Ukrajine i Kazahstana (68 godina).
Profesor Marko Mladenović kaže da smo imali šansu da budemo jedan od najvećih naroda u Evropi, a pogotovo na Balkanu, samo zato jer smo depresivni:
- Mi smo samoubilački narod. Nismo genetski snažan narod kao Jevreji. Nemamo neki svoj kredo u koji bismo se zaklinjali. Izgubili smo sposobnost i da se razmnožavamo i da opstajemo. Umesto toga - bežimo od života, što je još jedan od vidova nestajanja - zaključuje Marko Mladenović.
To bežanje od života je očigledno jer, kako kažu naši sagovornici, u Srbiji građani pridaju malo značaja očuvanju zdravlja i preventivi od opakih bolesti.
- Prevencijom i kontrolom hroničnih nezaraznih bolesti moguće je značajno poboljšati zdravlje, a samim tim i produžiti ljudski vek. Zdravlje se može poboljšati simultanom prevencijom na individualnom i populacionom nivou, smanjenjem nejednakosti u zdravlju, zajedničkom akcijom zdravstvenog i nezdravstvenih sektora, skriningom pojedinih preventivnih nezaraznih bolesti i preventivnim intervencijama i promocijom protektivnih faktora. Poznato je da ako se eliminišu faktori rizika, može da se smanji broj obolelih od bolesti srca i krvnih sudova i dijabetesa za 80 odsto, a malignih bolesti za 40 odsto - kaže dr Dragan Miljuš.
Međutim, naši ljudi ne idu kod lekara, dok se ne nađu u velikim zdravstvenim problemima. Jedan lekar je definisao tu pravu srpsku boljku:
- Živimo kao hajduci, a umiremo kao bednici!
Profesor dr Hadži Višeslav Tanović, vlasnik Internacionalne klinike “Srce” smatra da moramo hitno da menjamo naš rizični način života i loš odnos prema zdravlju da bismo prestali brzo da umiremo.
- Da bismo promenili naše običaje prežderavanja i opijanja, lošeg odnosa prema zdravlju i rituale oplakivanja smrti, potrebno je da postoji politička volja vlasti, ali i crkve, da menjaju svoj narod. Mediji tu volju treba da pretvore u dugoročnu kampanju promene svesti i naših tužnih običaja. Jer, samo optimistički raspoloženi narodi koji se bore za život idu napred, dok depresivni narodi stoje u mestu i propadaju - kaže dr Hadži Višeslav Tanović.

UZROCI SMRTI
PROŠLE godine je u Srbiji umrlo 102.805 osoba. Najveći broj njih su bili Srbi sa lošim zdravljem i navikama. Bolesti srca i krvnih sudova ubili su 60.000 ljudi, maligna oboljenja - 20.000, pušenje duvana - 10.000, samoubistva “ugase” 1.358 života, saobraćajne nesreće - 989, ubistva - 99. A zbog povrede na radu, slučajnih stradanja, alkoholizama i narkomanije život izgubi još 56 osoba. Sida je odnela 13 života.


ISKONSKI STRAH
- Srbi javno promovišu smrt i sve običaje vezane za pokojnike, a tajno se zapravo strašno boje smrti. I to više nego neki drugi narod. Amerikanci i Englezi su, na primer, gotovo ravnodušni prema umiranju, jer imaju veću brigu, a to je borba za život. Srbi iz straha od neizvesnosti neguju kult smrti, primenjuju rituale sahrana umesto običaja radovanja životu i uspesima - tvrdi profesor Hadži Višeslav Tanović.

RIZICI PO ŽIVOT
STRUČNJACI instituta “Batut” su utvrdili listu glavnih rizika po život u Srbiji. To su fizička neaktivnost - 74,3 odsto, visok krvni pritisak - 46,5 odsto, konzumiranje alkohola - 40,3 odsto, pušenje duvana - 33,6 odsto i gojaznost - 18,3 odsto.
- Oni ljudi koji nisu umrli zbog ovih rizika izgubili su zdrave godine života. Pušačima duvan “ukrade” 32 godine, a gojaznima “jaka hrana” oduzima čak 15 godina od života - kaže dr Dragan Miljuš.


http://www.novosti.rs/code/navigate.php?Id=4&status=jedna&vest=152109

Nema od gladi. :think:

Garant su vam Bosanci I Hercegovci krivi:mrgreen:
 
pa?

dalje sam nabrojala, sta jos treba?

zar nisu dovoljne cigare, masna hrana, debljina i neodlazak na redovne lekarske kontrole..
pa da ti vise od 50% ljudi bude bolesno...

Ne pušim, ne pijem preterano... Treba uticati na ljude da pušenje nije dobro, pričati koliko je štetan fini rafinirani alkohol (mislim na lepa alkoholna pića) i naravno koliko je važan redovan lekarski pregled.

p.s: super sto si ti vitkica.:lol:

Ko ne zna da se šali na svoj račun, ne bi trebalo ni da se šali.
 
ma jeste drugi su nam krivi za sve, jedna smo od najdebljih nacija u Evropi, inace se umire od gladi, ne znam kako to postizemo, a sa debljinom idu visok pritisak i srčke ili mozdani udari.
kod nas je najveca smrtnost zbog raka grlica materice koji je inace jedna od retkih vrsta raka skoro 100% izleciva, jer zene ne idu kod ginekologa po 20 godina..:roll:
po pusenju smo u samom vrhu u Evropi...

stres zbog uslova u kojima zivimo ima takodje ogroman uticaj, i to razumem, ali za ostalo navedeno smo sami krivi...

debeljuskice na sve strane, koje puše po dve pakle dnevno, zderu se masne svinje i loče alkohol u nenormalnim kolicinama.

To je do države da sredi, bar koliko može, medijskim pranjem mozga
i mjerama protiv pušenja, te redovnim pretragama (za žene uključiv i
ginekologa).
 
ma jeste drugi su nam krivi za sve, jedna smo od najdebljih nacija u Evropi, inace se umire od gladi, ne znam kako to postizemo, a sa debljinom idu visok pritisak i srčke ili mozdani udari.
kod nas je najveca smrtnost zbog raka grlica materice koji je inace jedna od retkih vrsta raka skoro 100% izleciva, jer zene ne idu kod ginekologa po 20 godina..:roll:
po pusenju smo u samom vrhu u Evropi...

stres zbog uslova u kojima zivimo ima takodje ogroman uticaj, i to razumem, ali za ostalo navedeno smo sami krivi...

debeljuskice na sve strane, koje puše po dve pakle dnevno, zderu se masne svinje i loče alkohol u nenormalnim kolicinama.

Rak grlića materice je prouzrokovan virusom zvanim Humani papillomavirus (HPV).
HPV se najčešće prenosi seksualnim kontaktima.Taj virus je veoma rasprostranjen i Većina infekcija izazvanih HPV-om ne pokazuje simptome i prođe sama od sebe. Međutim, neke žene neće ozdraviti od infekcije HPV-om i kod njih
je rizik da dobiju rak grlića materice povećan., virus moze biti jako dugo u telu devojke pre nego sto se jave komplikacije,jedan od razloga je i promiskuitet , danasnje devojke stupaju u odnose jako rano jos sa 13,14 pa i ranije
 
Faktori rizika za nastanak raka grlića materice su

•Izvesne genitalne infekcije (HPV)
•Hemijski faktori (pušenje)
•Imunosupresija (oslabljen imuni sistem, HIV, stanja posle transplantacije organa)
•Seksualne navike (rano stupanje u seksualne odnose, promiskuitet)
•Faktori vezani za muškog partnera (promiskuite

Koje su rizične grupe žena?


Žene koje imaju nizak rizik za rak grlića materice:

•nepušači
•žene koje ranije nisu imale abnormalan Pap bris
•žene sa seksualnim navikama niskog rizika (kasno stupanje u polne odnose, mali broj partnera)
Žene sa faktorima visokog rizika:

•seksualna aktivnost započeta u ranoj mladosti (pre 16. godine)
•brojni seksualni partneri
•odnosi sa muškarcem koji ima HPV infekciju
•prethodne seksualno prenosive bolesti ili genitalne bradavice
•pušači ili raniji pušači
•odsustvo normalnog imunog odgovora (sve HIV pozitivne žene, žene koje iz različitih razloga primaju imunosupresive)
•intrauterina izloženost dietilstilbestrolu (DES)
•žene kojima prethodno nije redovno uziman Papanikolau bris
•žene mladje od 30 godina, Glavni faktor je promiskuitet i rano stupanje u sexualne odnose i to ne samo za rak grlica materice vec i druge polno prenosive bolesti a i tu smo prvi u Evropi
 
Polno prenosive bolesti u Srbiji su u višestrukom porastu. Najprisutnije kod oba pola su genitalne bradavice, odnosno kondilomi, na drugom mestu po učestalosti je genitalna hlamidija, a prati ih genitalni herpes. Sve ove bolesti rezultat su niskog nivoa svesti gradjana, koji se neredovno ili uopšte ne štite tokom seksualnog odnosa.

Stručnjaci za polne bolesti upozoravaju da svako ko ne koristi kondom prilikom seksualnog odnosa dolazi u kontakt sa raznim bakterijama i virusima koje može da pokupi od partnera. Dermatovenerolog dr Željko Mijušković sa Vojnomedicinske akademije posebno upozorava na genitalne bradavice.

"Poslednjih godina je došlo do prave ekspanzije ovog virusnog oboljenja. Reč je o izraslinama na polnim organima. Njihovo širenje može da se tumači sve promiskuitetnijim načinom života gradjana, ali i kao posledica migracija stanovništva. Obavezno ih treba lečiti, tim pre što im ima leka", kaže za "Blic“ dr Mijušković.

Odmah za kondilomima sledi genitalna hlamidija, koja je u stvari bakterija koja se veoma lako prenosi. Statistika kaže da skoro polovina seksualno aktivnih žena dobije hlamidiju pre 30. godine. Dr Milan Bjekić objašnjava da bakterija u organizmu može da ostane i više od godinu dana bez ikakvih simptoma. Njeno otkrivanje kod jednog od partnera ne mora da znači neverstvo jer ne može pouzdano da se utvrdi ko je kada zaražen. Simptomi koji se mogu javiti kod žena zaraženih hlamidijom su krvarenje iz vagine, peckanje i bol prilikom uriniranja, a kod muškaraca vodnjikavo belo curenje iz penisa.

"Hlamidija se mora lečiti, posebno kod trudnica jer bakterija može da dovede do prevremenog prsnuća vodenjaka, kao i do zastoja u razvoju bebe. Ukoliko je majka zaražena hlamidijom i infekcija se ne leči, bakterija kod bebe izaziva konjunktivitis i upalu pluća u prvim mesecima života. Kod beba bolest traje nekoliko nedelja i ne ostavlja nikakve posledice", objašnjava dr Bjekić.
 

Back
Top