P
prakticna zena
Gost
Sta vam znaci svekrva u zivotu, kakav vam je odnos, kako prevazilazite situacije u kojima vas nervira?
Moja svekrva je toliko dobra, da nekada prosto ne mogu da izdrzim toliku dobrotu.
Muz mi je u inostranstvu, tako da se ona osjeca duznom da me u svemu podrzava (stalno se nudi da mi pere ves, da ide za mene u nabavku....).
Skoro svako vece me zove telefonom, da vidi jeli sve o.k. sa djecom, interesuje se za ama bas sve u mom zivotu.
Vecinom mogu sa osmijehom sve njene brige i pitanja da prihvatim, ali ima i trenutaka kada bi joj najradije rekla da me vec jednom ostavi na miru. Srecom, uvijek sam se mogla uzdrzati.
Prosle godine sam imala mali op. zahvat na zubu, i ona je naravno morala da prenoci kod mene, nedaj boze ako dobijem temperaturu. Donijela je punu kesu nekih supica koje sam kasnije sve pobacala.
Jedva sam docekala jutro, da se konacno rijesim te pretjerane brige i njege. Ali moja svekrva je odlucila da ostane jos jednu noc kod mene.
Jao kako mi je bilo, ali ostala sam poslusna u krevetu.
Kada setamo drzi me za ruku, koja bliskost, ali nezgodno mi da odmah izvucem ruku, pa ostavim i tako hodamo. Na svu srecu imam djecu, pa i onu uzivaju u njenoj paznji.
Kada je kod mene, odmah nakon kafe pere sudje, kao da ja to ne mogu stici sama.
Inace, u svakom trenutku mogu racunati na nju, kada treba otici po djecu ili ih pricuvati. To jako cijenim.
Skoro, bio je to petak (koji sma jedva docekala, da se nakon naporne sedmice i nabavke opustim k´o covjek) zove ona i kaze planirala da dodje kod nas. Tada sam reagovala, rekla sam joj da bi bilo bolje da se vidimo za vikend, da sam umorna. Nekako mi drago kako sam spasila taj petak.
Nije da je ne volim, ali stvarno me nekada nervira. Moja draga svekrva.
Moja svekrva je toliko dobra, da nekada prosto ne mogu da izdrzim toliku dobrotu.
Muz mi je u inostranstvu, tako da se ona osjeca duznom da me u svemu podrzava (stalno se nudi da mi pere ves, da ide za mene u nabavku....).
Skoro svako vece me zove telefonom, da vidi jeli sve o.k. sa djecom, interesuje se za ama bas sve u mom zivotu.
Vecinom mogu sa osmijehom sve njene brige i pitanja da prihvatim, ali ima i trenutaka kada bi joj najradije rekla da me vec jednom ostavi na miru. Srecom, uvijek sam se mogla uzdrzati.
Prosle godine sam imala mali op. zahvat na zubu, i ona je naravno morala da prenoci kod mene, nedaj boze ako dobijem temperaturu. Donijela je punu kesu nekih supica koje sam kasnije sve pobacala.
Jedva sam docekala jutro, da se konacno rijesim te pretjerane brige i njege. Ali moja svekrva je odlucila da ostane jos jednu noc kod mene.
Jao kako mi je bilo, ali ostala sam poslusna u krevetu.
Kada setamo drzi me za ruku, koja bliskost, ali nezgodno mi da odmah izvucem ruku, pa ostavim i tako hodamo. Na svu srecu imam djecu, pa i onu uzivaju u njenoj paznji.
Kada je kod mene, odmah nakon kafe pere sudje, kao da ja to ne mogu stici sama.
Inace, u svakom trenutku mogu racunati na nju, kada treba otici po djecu ili ih pricuvati. To jako cijenim.
Skoro, bio je to petak (koji sma jedva docekala, da se nakon naporne sedmice i nabavke opustim k´o covjek) zove ona i kaze planirala da dodje kod nas. Tada sam reagovala, rekla sam joj da bi bilo bolje da se vidimo za vikend, da sam umorna. Nekako mi drago kako sam spasila taj petak.
Nije da je ne volim, ali stvarno me nekada nervira. Moja draga svekrva.