sta sa vezom od 3 godine?!

malibuda

Početnik
Poruka
15
dobar dan svima,
moze jedan mali savet posto ja vise nisam pametna!

Sa deckom koga zaista iskreno volim sam u vezi 3 godine. Pre mesec dana se vratio sa odsluzenja vojnog roka i za neko kratko vreme delovalo je da stvari prilicno slatko funkcionisu. Bilo nam je super kad smo zajedno, seks je profunkcionisao potpuno i sve u svemu oboje smo bili presrecni posto smo posle tih glupih 8,5 meseci ponovo zajedno. Problem se javio kad je proslo prvih divnih mesec dana i kada su meni dosadile setnje po gradu 2 puta nedeljno i boravak kod mene kuci (gde se sex sekvenca dogadja).

U sustini neka prica pre vojske bila je kako cemo ziveti zajedno. Par napomena: meni je 26, njemu 28, on ima svoj stan koji su mu njegovi kupili ali se iznajmljuje...E sad ja nisam za neku varijantu udaje, ne znam kakvog vezivanja i onog tripa kuca sa belom ogradom, ja tata pas i kravata (ako me razumete) samo mislim da posle 3 godine nesto treba da se pomeri unapred. Uzgred, decko studira visu masinsku, ostao mu je peti semestar koji treba do januara da zavrsi i po njegovim recima to mu je sad osnovni prioritet a posle ce da nadje posao i da obezbedi uslove da mi mozemo da zivimo zajedno.

E sad ja radim vec 7 godina i mislim da u nasem slucaju kada on ima stan i ne trebaju nam neki posebni uslovi da zivimo zajedno. Trenutno nam je veza zbog svega ovoga na pauzi koju sam ja inicirala posto sam se zaista iskreno smorila sa idejom da nam se veza izgleda identicno kao i do sadanarednih 6-8 meseci (koliko je njemu potrebno da zavrsi sve sa skolom).

Sorry na ovolikoj opsirnosti ali tesko mi je da prenesem nekome celu pricu u 3 recenice, ustvari nikada mi kratko pisanje nije bila vrlina.

Pozdrav svima!
 
Nema tu mnogo mudrosti, ako ga iskreno volis - bices strpljiva i cekaces koliko god bude bilo potrebno, a ako tvoja osecanja nisu dovoljno jaka - onda jednostavno kreni dalje. Tri godine i nije tako mnogo, ja cekam devet godina da se stvari srede... Pokusaj da osvezis svoju vezu na neki drugi nacin, idite negde gde nikad niste bili, radite nesto sto nikad ranije niste radili, vremenom ce sve doci na svoje.
 
pa jeste u sustini to tako, i ja verujem da cemo ponovo negde biti zajedno ali stvar je u tome sto sve sto bi ja htela sa njim trenutno nije u potpunosti ostvarljivo prvenstveno zbog para, jer nazalost ipak te to kontrolise u masi planova.
nekako imam potrebu i sebi i njemu da dam slobodno neki period od mesec dva da se saberemo, u mom slucaju mozda i izivimo posto sam ja vodila prilicno sveden zivot za vreme njegove vojske, napadala me griza savest kada odem sa drugaricom u kafic kada znam da on propada tamo negde 400km daleko...


A mozda u svemu tome ima i one male zenske osvete, da vidi on kako je njemu bez mene pa ce mozda da se opameti. Eto ja mislim da bi mogao da nadje neki bezvezan posao i sa mojom platom mogli bi zajedno da zivimo, i cak i da ne polozi sve do januara nego do juna recimo nece biti kraj sveta a bicemo zajedno!!!
 
o svemu tome bi trebalo da razgovaras sa svojim deckom, da mu predocis sve dobre strane svog predloga, da saslusas zbog cega je on mozda protiv i da se - nadjete negde na sredini. Pa cak i ako to bude kraj, i to je bolje nego stalno biti na pocetku. Da te ne pita posle starost gde ti je bila mladost ludost
 
uh, hvala na odgovorima ljudi znaci mi onoliko!!!

slazem se u potpunosti sa tobom i sve se to dogodilo pre 10 dana, u sustini ja sam ta koja uvek talasa, vuce razgovore i pokrece celu ovu pricu, da ne kazem da mi je doticni stan koji postoji spomenut samo jedanput za eto 3 godine. Njemu je eto dovoljno i najbitnije da smo mi zajedno, nije vazno ni gde smo ni sta radimo. O.k. kazem ja ljubav i sve je to divno, ali meni je DOSADNO da se narednih 8 meseci setam parkom i drzim za ruke. Zaista mislim da sam sa 26 godine to prevazisla...

Na celu moju pricu "...i sta sad..." njegov odgovor je bio da od mene trazi samo malo strpljenja, mozda zvuci grubo ali posle 8 meseci vojnog roka i vidjanja jednom mesecno nemam strpljenja za jos 8 meseci dana mrmota.
 
srebrni_letac:
pa stvar i jeste u tome sto ste vi drage dame pragmaticnije, a nama je uvek potreban neko da nas vodi kroz zivot. Eto, i to sam izgovorio, ali s godinama mi to biva sve jasnije.

10%muškaraca će inicirati neku krupniju promenu u životu. Jel ti treba još nešto?
Ja bih mu dala 6 meseci fore da se pribere posle vojske a onda ACTION! :wink:
 
Ma, da, pusti ga malo da se vrati u civilni zivot ali nisam bas za neko cekanje...nakon tri godine a u godinama koje imate verujem da vam nista nije zabavno u tom zabavljanju.
Sada treba postaviti stvari ili-ili.Na kraju vredi pokusati zivot u dvoje(super sto iamte gajbu,90% mladih je nema i moze samo da sanja!)i dati i tu sansu za opstanak veze.Pa,ako ne ide molim lepo...Ko se zabavio zabavio se,ajmo sada svako svojim putem.
Nista nije za ceo zivot,cak i kada izgovoris ono famozno "da",imas soluciju da se nekada predomislis.
Zajedno do groba je cini mi se u danasnje vreme tezak retro...
 
daj mu vremena...ja sam vojsku skinuo u 21. godinici....trebalo mi je nekih 9 meseci da se potpuno vratim u tokove...sluzio sam celu godinu i odsustvovao ukupno 30 dana...tri puta sam napushtao kasarnicu....
bilo je malo teze od ove danashnje vojskice ali opet mnogo lakshe od one koja je trajala 15 meseci ili uzasne 3 godine....pa su ti ljudi ipak napravili neshto od svojih zivota....mnogi posle vojske odluche da neshto studiraju ili zavrshe zapochete studije...neki rade....sve u svemu mislim da je mnogo teze adaptirati se na zivot u civilu nego na vojsku zato shto obican zivot sa sobom nosi iluziju slobode....
elem...tvoj deckic ima 28 godinica, ne radi, pokushace da zavrshi vishu....ono shto tebi smeta je shto ne znash na chemu si...nisi sigurna u njegovu ozbiljnost, ne izgleda ti zainteresovano...kako je moj bivshi kolega rekao "lako je nama-mi ga samo stavimo"....znachi mushkarci potpuno drugachije gledaju na zivot...ne svi....kod nas i dalje vlada mishljenje da devojke posle 25 nisu ni za....tako da ti se "zuri".....ti bi ga rado podrzala i pomogla mu, da zajedno izneste celu situaciju...
jedna tvoja strana zeli zrelu vezu i zna da ne postoje idealne...da se one grade suocavanjem sa pravim zivotnim problemima...a zivot je poceo...
dok druga zeli napred i ne da ti mira..."da li gubim vreme??"....pitash se sve cheshce
sve bi bilo mnogo lakshe kada bi on pokazao da mu je stalo...malo ozbiljnosti..kada bi prichao sa tobom...
preuzimash inicijativu u svemu i to ti je dodatno opterecenje...jednog dana imaces decu...da li ces njih moci da napustish kada posustanu....da li je dobro imati josh jedno dete pored sebe u telu odraslog mushkarca???

tvoj mushkarac je zaspao....zivi sa roditeljima, predpostavljam, oni ga i dalje nose....
nije josh spreman za zivot a ti oseca da ces zakasniti....
ne sme sebi da dozvoli da bleji sada...mora da radi....ja sam poceo da radim 15 dana po skidanju iz vojske.....
morash da ga cimash....ne smesh da mu dozvolish da se opushta toliko....postavi mu neke ultimatime!
pritom mu kazi koliko si spremna da se zrtvujesh za njega...koliko ga volish...ako zajedno izgurate to ce ojacati vashu vezu...u buducnosti....
znachi...mnogo je legao na tebe...racuna da si "sigurica"....preni ga...ako oce da zavrshi shkolicu pomozi mu u tome...on sada ne zna shta ce sa sobom, ne radi, nema kesh..zicak od matoraca, tebe, pa ni ne moze da ti pruzi vishe od 2 vidjanja nedeljno...i to je ok...svi su nekada bili u toj situaciji.....
ali morash, MORASH! da ga aktivirash...smisli nachin :wink:
 
...e, vidi ovako, ja mogu da pricam iz licnog iskustva. Mi smo poceli da zivimo zajedno, iako on nije radio, ja jesam. Zavrsavao je fax. Tada smo bili 2 godine u vezi. Medjutim, njemu se osladilo da studira.Ja bila strpljiva jos 3 godine.Kad je bio ispunjen bonus od 5 godina opametila sam se i isterala ga napolje. Bilans veze na kraju je cerkica od tri godine( sto je jedino pozitivno iz tog vremena) i bezbroj problema.
Tako da, devojko, pamet u glavu i pazljivo samo.
Srecno...
 
malibuda:
dobar dan svima,
moze jedan mali savet posto ja vise nisam pametna!

Sa deckom koga zaista iskreno volim sam u vezi 3 godine. Pre mesec dana se vratio sa odsluzenja vojnog roka i za neko kratko vreme delovalo je da stvari prilicno slatko funkcionisu. Bilo nam je super kad smo zajedno, seks je profunkcionisao potpuno i sve u svemu oboje smo bili presrecni posto smo posle tih glupih 8,5 meseci ponovo zajedno. Problem se javio kad je proslo prvih divnih mesec dana i kada su meni dosadile setnje po gradu 2 puta nedeljno i boravak kod mene kuci (gde se sex sekvenca dogadja).

U sustini neka prica pre vojske bila je kako cemo ziveti zajedno. Par napomena: meni je 26, njemu 28, on ima svoj stan koji su mu njegovi kupili ali se iznajmljuje...E sad ja nisam za neku varijantu udaje, ne znam kakvog vezivanja i onog tripa kuca sa belom ogradom, ja tata pas i kravata (ako me razumete) samo mislim da posle 3 godine nesto treba da se pomeri unapred. Uzgred, decko studira visu masinsku, ostao mu je peti semestar koji treba do januara da zavrsi i po njegovim recima to mu je sad osnovni prioritet a posle ce da nadje posao i da obezbedi uslove da mi mozemo da zivimo zajedno.

E sad ja radim vec 7 godina i mislim da u nasem slucaju kada on ima stan i ne trebaju nam neki posebni uslovi da zivimo zajedno. Trenutno nam je veza zbog svega ovoga na pauzi koju sam ja inicirala posto sam se zaista iskreno smorila sa idejom da nam se veza izgleda identicno kao i do sadanarednih 6-8 meseci (koliko je njemu potrebno da zavrsi sve sa skolom).

Sorry na ovolikoj opsirnosti ali tesko mi je da prenesem nekome celu pricu u 3 recenice, ustvari nikada mi kratko pisanje nije bila vrlina.

Pozdrav svima!
Evo kako to meni izgleda. Kada se vratio iz vojske shvatila si da ti on potpuno odgovara, mozda si se cak ponovo zaljubila. Ali, avaj - i on je posle vojske samostalniji, zreliji (ili to bar misli o sebi), mozda zeli ili ce pozeleti nesto novo, pa kod tebe sada krece panika, ovaj "prekid" si inicirala iz ocaja, a kao kuliras. Mislim da ga upravo pritiskas najjace kada ne treba, u riziku si da izvisis, ali bar ces znati na cemu si. A to, valjda, hoces? Realno, oboje ste u "postvojska" krizi, pa vidi ciju ces krizu da resavas. Mozda bi sa malo strpljenja vise dobila.
 
meni se desila skoro identicna situacija. samo sam ja odlicio da nema potrebe da je zovem. pazi da se i tebi to ne desi.i zbog nekog svog sopstvenog iskustva razmisli i reci sta je sustina. mozda se plasis da ako on zavrsi visu, nestace njegova potreba za setnjom,ustaljenim sexom? mozda se plasis kraja vise skole, kao moguci inicijator promene? mozda ce on sa visom skolom naci dobar posao i biti zanimljiviji za druge devojke? pa ti vidi i napisi sta je....
 
Mislim da je njegov vojni rok, vise uticao na tebe. Pokusaj da se iskrenije suocis s tim. Prilicno si se udaljila od njega, njegovog fizickog prisustva nije bilo dugo. Pustila malo masti na volju i? I zelis da pobegnes, glavom bez obzira, iz perioda uzasne monotonije u svom zivotu.
Svoj stan, svaki tren proveden u njemu, dozivljavas kao zatvor, kao nesto sto te gusi, pritiska. Cak si i setnje, sa njim, pocela da brojis. Zastani malo.
Pogledaj se u ogledalo. Prvo se suoci sa sobom. Ako budes dovoljno iskrena prema sebi, moci ces i sa njim iskrenije o svemu da popricas, i dodjes do resenja. I doneces ispravnu i iskenu odluku. To je posteno. I dobro za oboje.
 
Bogami,
prijatno sam iznenadjena odzivom...
i moram vam priznati da je vas apr prilicno pogodilo neke stvari kojih naravno ni ja nisam bila svesna!

pitanje sta je ljubav a sta navika u vezi od 3 godine je vrlo diskutabilno, ali mislim da je ljubav potvrdjena onoga trenutka kada ga vidis i obuzme te onaj fantastican osecaj pripadnosti. Kada je njegov zagrljaj najtoplije mesto i jedina fukcionalna poza za spavanje podrazumeva da mu bacis ruku i nogu preko njega i da znas da je tu.

Jeste super sto on ima svoj stan, u danasnjoj situaciji kada gomila rodjenih beogradjana zive kao podstanari u sopstvenom gradu to je sjajna stvar, ali ono sto mene buni jeste da se taj stan spomenuo samo jedanput za svo ovo vreme. Ja znam da bi on voleo da sve zavrsi prema svojim planovima, nadje neki o.k. posao i onda dodje jedno vece i iznenadi me sa kljucevima stana ali to uglavnom tako ne funkcionise. Ja sam onaj tip "daj da se radi sta moze", o.k. mozda nemamo kintu za belu tehniku, tv,...ali pocecemo zajedno od toga sto imamo i napravicemo nesto. Krecicemo zajedno ako treba, kupicemo tv karticu pa cemo je zabodemo u comp,...itd. Ne trazim od njega da on sve resi a ja da dodjem na gotovo, nisam taj tip, ali iz nekog razloga on jednostavno to ne moze ili ne ume da podeli sa mnom!!!

GOODDAY, potpuno si me zaustavio na trenutak i hvala ti na tome, za nekoga ko je procitao jednu moju poruku neverovatno lako si usao u pricu i izvukao zakljucke koje ja sama sebi nisam zelela da priznam. Verujem ipak, a i zivot mi je tako pokazao, da vreme mnogo toga zna bolje od nas samih, mi smo ipak samo mali tockovi ili neki delovi ogromnog sistema u kome se vrtimo.

Mislim da i meni i njemu treba neko vreme da se vratimo sopstvenim bicima i pronadjemo neke lepe stvari zbog kojih smo se izmedju ostalog i pronasli. Koliko god mi bilo tesko svaki dan isto tako mi i prija samoca posle dugog vremena, dobra knjiga, prava pesma u koraku, novo poznanstvo, neke sveze price...

hvala vam ljudi u svakom slucaju, svaki vas zakljucak ili primedba baci jos jedno zrno na moju pescanu kulu na kojoj jos ne pronalazim ni ulaz ni izlaz, ali znam da su tu negde. Mozda treba da pocnem sa trazenjem stepenica?

pozdrav i plavo nebo svima
 
srebrni_letac:
pa stvar i jeste u tome sto ste vi drage dame pragmaticnije, a nama je uvek potreban neko da nas vodi kroz zivot. Eto, i to sam izgovorio, ali s godinama mi to biva sve jasnije.
Ovo me podsjeti na jednog posebnog muskarca u mom zivotu, koji bas nedavno, pricajuci o nekim dogadjajima iz svoje proslosti, konstatova:"Koliko su zene jace od muskaraca..."
 
DellBoy-011:
srebrni_letac:
pa stvar i jeste u tome sto ste vi drage dame pragmaticnije, a nama je uvek potreban neko da nas vodi kroz zivot. Eto, i to sam izgovorio, ali s godinama mi to biva sve jasnije.

a bilo bi lepo da govoris u jednini, a ne u mnozini :evil:

brate, sta sam pogresno rekao. koje si godiste? ajde da mi se javis tamo negde 2014. i da mi kazes da sam bio u pravu
 
srebrni_letac:
gazdarice, nadam se da ti je on i dalje poseban
Mislis da bi zbog ovoga za mene bio manje muskarac...???
Naprotiv, licno vise smatram muskarcima one koji se ne libe da pokazu i, da je tako nazovem, svoju zensku stranu - emocije, njeznost, tugu...
One koji se ne libe da kazu i pokazu kada sam im potrebna...
Skrivanje iza maske nepovrijedivog macho muskarca, ide mi na zivce... Ako je bas ekstremno, izaziva mi i dijareju... :roll:
I muskarci, bas kao i zene, imaju pravo na emocije i na to da ih pokazu...
 
Gazdarica:
srebrni_letac:
gazdarice, nadam se da ti je on i dalje poseban
Mislis da bi zbog ovoga za mene bio manje muskarac...???
Naprotiv, licno vise smatram muskarcima one koji se ne libe da pokazu i, da je tako nazovem, svoju zensku stranu - emocije, njeznost, tugu...
One koji se ne libe da kazu i pokazu kada sam im potrebna...
Skrivanje iza maske nepovrijedivog macho muskarca, ide mi na zivce... Ako je bas ekstremno, izaziva mi i dijareju... :roll:
I muskarci, bas kao i zene, imaju pravo na emocije i na to da ih pokazu...

pogresno si me shvatila, zeleo sam da kazem da se NADAM da ti je i dalje poseban zato sto se apsolutno slazem s tobom
 
Ljudi

a da spustite loptu svi...cela ta prica ko vodi a ko voli da bude vodjen je vrlo relativna. Uostalom, u normalnoj vezi to bi trebalo da zavisi od situacije, po meni je nenormalno da jedna osoba sve vreme vuce ovu drugu na grbaci, sigurna sam da takav odnos kad tad dosadi. U dugim vezama i sami se menjamo pa tako i nasa potreba da vodimo ili da pratimo.

nemojte to toliko uzimati k srcu.
 
malibuda:
nekako imam potrebu i sebi i njemu da dam slobodno neki period od mesec dva da se saberemo, u mom slucaju mozda i izivimo posto sam ja vodila prilicno sveden zivot za vreme njegove vojske, napadala me griza savest (devojko!) kada odem sa drugaricom u kafic kada znam da on propada (hm... tesko - vratio se zdrav i prav, zar ne?!) tamo negde 400km daleko (a i tamo ima kafica zar ne?!)...

Hm...Test! Ako vas ta pauza ne rastavi onda ce samo jace da vas spoji. I to bi pokazalo kolika je jacina/slabost vase ljubavi. Sto te ne ubije samo moze da te ojaca!
Ali lako je teoretisati, a najteze sesti i reci mu: "Slusaj, imamo dovoljno godina da mozemo da se dogovorimo, da znamo sta hocemo sta necemo. Ja da budem "devojcica" jos osam meseci dok ti zavrsis Visu skolu i zaposlis se (danas se posao ne ubire na grani nego "potraga" zna da potraje mesecima), iskreno, ne znam da li imam snage (Prosao sam davno cmakanje u parku drzanje za ruke lezanje na travi...). Moras mi pomoci."
Ono sto bi moglo da te ceka kao odgovor je: Eto, da si ti bila u vojsci (citaj - "mucila se kao ja" - mada vojska vise nije takvo mucenje kada se ide na vreme, a ne sa 27 godina - prim.aut.) i da ti treba vremena, prostora i mira da zavrsis skolu ja bih ti to pruzio. /jedna varijanta/ Ti imas drugog! / druga varijanta/. Nisam ni ocekivao da me razumes. Ocito je da ti nije stalo do mene, jer da jeste ti bi me podrzala. /treca varijanta/ Ok, hajde da porazgovaramo da cujem sta zelis pa da uskladimo nase zelje i mogucnosti. /cetvrta najnesigurnija varijanta/

Hm, ono sto tebe plasi, logicno je da sta: ako se ti i strpis tih nekoliko meseci, i on zavrsi Visu i zaposli se (hipoteticki - odmah po zavrsetku skole) da se prica o ne-zivljenju zajedno i napredovanju vase veze nastavi do nekog njegovog drugog cilja tipa dovoljno velika plata - bolje radno mesto, porodici trebaju pare i stan mora da se izdaje, sta nam fali i ovako se dovoljno vidjamo samo bi se gusili, ... itd. Ma razloga ima milion. Pitanje je samo koliko ga poznajes i da li mozes da ocekujes ovakve odgovore.
Da se ima vremena za bacanje nema, ma sta drugi pricali. Neko je gore napisao da ceka 9 godina... Koga bre???!!! Kakva je to sado-mazo ljubav ako ti cekas da se stvari "srede" devet godina. Mada ako neko ima mladost za bacanje - samo napred. Cekala tako jedna (tada) devojka svog "decka" desetak godina sve "sutra cemo da resimo pitanje zivljenja zajedno"... i napuni ona 40 godina i on joj dan pred rodjendan javi: "Draga, ja se sutra zenim" - zenom 10 godina mladjom kojoj je napravio dete. Ziva istina.

Sta da ti kazem?! Ja imam 27 godina, radim, a na jesen krecem na Visu i 90% plate ce mi ici na skolarinu. Moj decko radi. Njegov stan je bio izdavan, ali vise nije mi tu zivimo, iako njegovi roditelji zive od samo od prosecnih penzija. A samo 6 meseci smo zajedno. Mi smo jos drugog meseca dosli do zakljucka da je glupo "vidjati" se, jer je to gubljenje vremena. I nije nam dosadno i ne gusimo jedno drugo... Na bilo sta manje od zajednickog zivota (u iznajmljenoj garsonjerici na periferiji) ne bih pristala cak i da sutra raskinem sa njim i budem sa drugim. Moje misljenje. Mozda malo strogo, ali takvo je.
 
:arrow: ...zeznuto...shvati da insistira na zavrsavanju skole i tek onda posao delom da bi obezbedio uslove za vas dvoje da mozete da zivite,a ta gajba koja se rentira,pa proverite da li su prihodi od tog stana bas toliko neophodni ili nisu,ako nisu onda bi mogao da se otvori malo gospodin...
 

Back
Top