Švajcarac pravnik, Dr Franc Veber poručuje Srbima:

Dragan_srbcg

Ističe se
Poruka
2.641
Svajcarac pravnik, Dr Franc Veber porucuje Srbima:​


„Čini mi se da su Srbi u nekoj vrsti nacionalne depresije, što je prirodno posle svega što su preživeli i što i dalje preživljavaju. Ipak rekao bih da je vaš narod izgubio poverenje u sve i svakog. Kičma Srbije još uvek nije polomljena, ali je prilično savijena. Potrebno je mnogo vremena da bi se Srbija ispravila, stala na svoje noge.

Najbolje rešenje je smoći snage, i prvo reći vašem narodu šta mu je učinjeno, ali predočiti to i celom svetu. Znam da to nije lako, ali tek kada se ljudi u Srbiji budu probudili i budu shvatili da je NATO agresijom na SRJ 1999. godine počinio genocid nad srpskim narodom, stvari u vašoj zemlji krenuće nabolje. Zatvarati oči pred istinom, savijati kičmu – to nikud ne vodi.

To treba da znaju i vaši političari. Pokušaj otimanja Kosmeta, koje je duša slovenstva, a možda i duša čitavog pravoslavlja, stravičan je akt, ne samo za Srbiju, nego i za čitav svet. Prema mom mišljenju, to je kriminalni čin, za koji je pre svega odgovorna Evropska unija, pa onda Ujedinjjene nacije. Meni je pre svega nezamislivo da neko otima Kosmet od Srbije. pa Kosmet je duša srpskog naroda. To bi bilo kao kada bi neko otrgao od Francuske Pariz.

To je zločin, apsurdan zločin. I zato kažem da bi Beograd trebalo da tuži NATO za sva zla koja je ova vojna alijansa učinila Srbiji. Srbija mora da izvede NATO pred Međunarodni tribunal u Hagu, i to zvaničnim procesom, bez straha i zazora. Ukoliko se, pak, taj sud o sve ogluši, i ne donese presudu u korist Srbije, onda je potrebno formirati Internacionalni sud savesti. Ja vam stojim na raspolaganju da zajedno započnemo tu aktivnost. Uveliko o tome govorim u Evropi.

Pre dve godine apelovao sam na UNESKO da stavi Kosovo i Metohiju pod svoju zaštitu. Međutim, ispostavilo se da UNESKO ima neke svoje ”kriterijume„, veoma čudan pristup očuvanju ogromnih duhovnih, umetničkih vrednosti koje postoje na Kosmetu. Primera radi, vodio sam i jednu kampanju u cilju zaštite poznatih vinograda u Švajcarskoj. Oni su ušli pod zaštitu UNESKA, ali vrednosti na Kosmetu još uvek ne.

To je paradoks.” – Švajcarac,pravnik i ekolog, dr Franc Veber ( „Pečat”, br. 70)

8.7.2009.
 
Svajcarac pravnik, Dr Franc Veber porucuje Srbima:​


„Čini mi se da su Srbi u nekoj vrsti nacionalne depresije, što je prirodno posle svega što su preživeli i što i dalje preživljavaju. Ipak rekao bih da je vaš narod izgubio poverenje u sve i svakog. Kičma Srbije još uvek nije polomljena, ali je prilično savijena. Potrebno je mnogo vremena da bi se Srbija ispravila, stala na svoje noge.

Najbolje rešenje je smoći snage, i prvo reći vašem narodu šta mu je učinjeno, ali predočiti to i celom svetu. Znam da to nije lako, ali tek kada se ljudi u Srbiji budu probudili i budu shvatili da je NATO agresijom na SRJ 1999. godine počinio genocid nad srpskim narodom, stvari u vašoj zemlji krenuće nabolje. Zatvarati oči pred istinom, savijati kičmu – to nikud ne vodi.

To treba da znaju i vaši političari. Pokušaj otimanja Kosmeta, koje je duša slovenstva, a možda i duša čitavog pravoslavlja, stravičan je akt, ne samo za Srbiju, nego i za čitav svet. Prema mom mišljenju, to je kriminalni čin, za koji je pre svega odgovorna Evropska unija, pa onda Ujedinjjene nacije. Meni je pre svega nezamislivo da neko otima Kosmet od Srbije. pa Kosmet je duša srpskog naroda. To bi bilo kao kada bi neko otrgao od Francuske Pariz.

To je zločin, apsurdan zločin. I zato kažem da bi Beograd trebalo da tuži NATO za sva zla koja je ova vojna alijansa učinila Srbiji. Srbija mora da izvede NATO pred Međunarodni tribunal u Hagu, i to zvaničnim procesom, bez straha i zazora. Ukoliko se, pak, taj sud o sve ogluši, i ne donese presudu u korist Srbije, onda je potrebno formirati Internacionalni sud savesti. Ja vam stojim na raspolaganju da zajedno započnemo tu aktivnost. Uveliko o tome govorim u Evropi.

Pre dve godine apelovao sam na UNESKO da stavi Kosovo i Metohiju pod svoju zaštitu. Međutim, ispostavilo se da UNESKO ima neke svoje ”kriterijume„, veoma čudan pristup očuvanju ogromnih duhovnih, umetničkih vrednosti koje postoje na Kosmetu. Primera radi, vodio sam i jednu kampanju u cilju zaštite poznatih vinograda u Švajcarskoj. Oni su ušli pod zaštitu UNESKA, ali vrednosti na Kosmetu još uvek ne.

To je paradoks.” – Švajcarac,pravnik i ekolog, dr Franc Veber ( „Pečat”, br. 70)

8.7.2009.

Стоји већина овога из текста али ми смета ова употреба геноцида. Доста је што нам то сви без икаквог разлога набијају на нос па не треба да га и ми користимо. Не знам колико треба људи да погине да би то био геноцид али сам поприлично сигуран да тога није било на КиМ. Људи, ми смо само изгубили рат, а становништво је побјегло. Није свако губљење рата геноцид. Данас се у свијету толико користи тај израз да га је већ ухватила инфлација и изгубио је на вриједности.
 
Svajcarac pravnik, Dr Franc Veber porucuje Srbima:​


„Čini mi se da su Srbi u nekoj vrsti nacionalne depresije, što je prirodno posle svega što su preživeli i što i dalje preživljavaju. Ipak rekao bih da je vaš narod izgubio poverenje u sve i svakog. Kičma Srbije još uvek nije polomljena, ali je prilično savijena. Potrebno je mnogo vremena da bi se Srbija ispravila, stala na svoje noge.

Najbolje rešenje je smoći snage, i prvo reći vašem narodu šta mu je učinjeno, ali predočiti to i celom svetu. Znam da to nije lako, ali tek kada se ljudi u Srbiji budu probudili i budu shvatili da je NATO agresijom na SRJ 1999. godine počinio genocid nad srpskim narodom, stvari u vašoj zemlji krenuće nabolje. Zatvarati oči pred istinom, savijati kičmu – to nikud ne vodi.

To treba da znaju i vaši političari. Pokušaj otimanja Kosmeta, koje je duša slovenstva, a možda i duša čitavog pravoslavlja, stravičan je akt, ne samo za Srbiju, nego i za čitav svet. Prema mom mišljenju, to je kriminalni čin, za koji je pre svega odgovorna Evropska unija, pa onda Ujedinjjene nacije. Meni je pre svega nezamislivo da neko otima Kosmet od Srbije. pa Kosmet je duša srpskog naroda. To bi bilo kao kada bi neko otrgao od Francuske Pariz.

To je zločin, apsurdan zločin. I zato kažem da bi Beograd trebalo da tuži NATO za sva zla koja je ova vojna alijansa učinila Srbiji. Srbija mora da izvede NATO pred Međunarodni tribunal u Hagu, i to zvaničnim procesom, bez straha i zazora. Ukoliko se, pak, taj sud o sve ogluši, i ne donese presudu u korist Srbije, onda je potrebno formirati Internacionalni sud savesti. Ja vam stojim na raspolaganju da zajedno započnemo tu aktivnost. Uveliko o tome govorim u Evropi.

Pre dve godine apelovao sam na UNESKO da stavi Kosovo i Metohiju pod svoju zaštitu. Međutim, ispostavilo se da UNESKO ima neke svoje ”kriterijume„, veoma čudan pristup očuvanju ogromnih duhovnih, umetničkih vrednosti koje postoje na Kosmetu. Primera radi, vodio sam i jednu kampanju u cilju zaštite poznatih vinograda u Švajcarskoj. Oni su ušli pod zaštitu UNESKA, ali vrednosti na Kosmetu još uvek ne.

To je paradoks.” – Švajcarac,pravnik i ekolog, dr Franc Veber ( „Pečat”, br. 70)

8.7.2009.

Borba protiv vetrenjača...
 
zaboravio si tibet..eno onomad na tibetskim demonstracijama "crna ruka" otpora..isti metodi..ista pravila..iste zamene teza..isti transparenti sa "crnom rukom" koji su noseni i u srbiji svojevremeno..:think:

ma da,nabrojao ovako ofrlje ima dosta,svaka zemlja koja se usprotivi nwo odmah krecu demonstracije,tenzije itd itd otasao je ovaj svet u q...... sve to zbog USA
 
Извор : новине „ПРАВДА“, 11-12.07.2009.


Момир Лазић



Пробуди се Србијо



Зашто мој народ заборавља зло? Зашто верује онима који су нас убијали? Зашто наш скоројевић прихвата све што је туће, иако је ретко када вредније од оног што је наше?

Ово су питања на које смо одговоре тражили проф. др.Иван Чарота, шеф Одсека за славистику Универзитета у Минску, и моја маленкост. Одговор је био скоро идентичан:

- Одрекнемо ли се само делића прошлости, нестаће нас. То се тренутно Србима дешава у свим сферама живота.

Оно што је најтрагичније јесте што од наше историје други праве „историју свију". Последњи случај јесте прекрајање и претварање нашег духовног и културног наслеђа на Космету у аманет Шиптара. Наравно, све уз благослов Ватикана.

Ево како на ову проблематику гледа др Франц Вебер, швајцарски правник светског гласа, писац, филозоф, хуманиста и новинар. Он се није либио да српском роду, нашој „малоумној елити" и „празним политичким главама" каже следеће:

- Тек када се људи у Србији буду пробудили и схватили да је НАТО агресијом на СРЈ 1999. године начинио геноцид над српским народом, ствари у вашој земљи ће кренути на боље.

Међутим, у српским главама и десет година после бомбардовања се, на жалост, ништа није променило. Још увек сами себе оптужујемо за геноцид који су над нама други извршили. Прекрајају нам границе, одузимају свети део земље. А ми? Ми ћутимо.

Прекраја нам се историја, а ми и даље неми. Дроге је све више на улицама. Ми ћутимо. Нема дана да син не убије оца, мајка сина, брат сестру... Ми ћутимо. Научили смо како да се уништавамо.

Сваки вид отпора и одбране карактерише се као фашизам, нетолеранција, примитивизам. А нама управо примитивци на власти полако али сигурно сахрањују народ и земљу.

Деценију после агресије, земља нам нестаје, а ми смо наше убице толико заволели да се просто утркујемо како да их доведемо да нам фашистичком чизмом поново стану за врат.

Зашто Томица Милосављевић, министар здравља јавно не каже да смо по броју оболелих од карцинома једна је од водећих земаља у свету? Зашто се ћути о томе да изумиремо? И да је то заслуга „Натовске браће".

Нису боље прошли ни Шиптари. Пре извесног времена замолим једног француског официра на Космету да ме повезе до Приштине. Каже Француз да се мало стрпим и да ће ме упознати да једним Шиптаром који „обожава" Амере и Европу.

После два месеца чекања отишао сам у северни део Косовске Митровице где ме је сачекао. Кренули смо у обилазак терена ка Приштини. Надомак града сели смо у полупразну кафану. Француз наручи два пива. Столу приђе човек од неких шездесет година. Поздравио се са Французом који ме је представио као службеника УНХЦР-а. Такође, напоменуо му је причам само енглески и да ће ми он преводити. Шиптар седе, официр му наручи пиво и почне да се јада Французу на српском.

- Не иде више овако. Мука нас задесила. Велика мука. Умиремо од рака. Зајебаше нас наши „пријатељи". Бацише бомбе и смрт дође у наше куће. Само код мене троје умире од рака. Наши доктори не знају да лече. Водим децу у Београд. Ако нас не убије рак, хоће дрога. Има је свуда. Више нема бесе. Жене и ћерке нам због дроге постадоше *****. На Косову више не можеш наћи поштену Шиптарку. Било је боље док је био Милошевић - прича Шиптар.

- Па што нисте слушали Милошевића, узврати Француз.

- Е то питај оног у гробу Ругову и Американце, п.... им материна, рече Шиптар, устаде и оде.

Док смо се враћали у Косовску Митровицу Француз ме упита:

- Чу ли то ово, Лазићу?

Чуо сам, одговорих, само не знам да ли су Срби чули др Франца Вебера.
 

Back
Top