Knjige u 4 toma

jelen.co

Veoma poznat
Poruka
12.916
Sta mislite da li su prevazidjene?

Da li su pisane za neko vreme kada se nije brzo zivelo, kada nije postojao TV, sportske utakmice, ogovaranje komsiluka uz kaficu, spijuniranje komsinice sa treceg sprata?
Da li su pisane za neko vreme kada nije postojala struja, pa se lepo ususkate pored kamina u dugim zimskim nocima i citate na miru, a nema mobilnog da vam zvrci non-stop.....

Tihi Don-mogao bi biti bar upola kraci.
Rat i mir bi trebalo podsisati....
Anu Karenjinu ne dam....tu je svako slovo na svom mestu....
Braca Karamazovi?
Zlocin i kazna?

Da ne bude da sam udario po ruskim klasicima-Don Kihot....
Ajte vi, koju bi jos trebalo podsisati?
 
Ne kažem da je to slučaj sa neupitno velikim djelima, ali kod Rusa je često bilo onoga da knjigu razvlače jer je objavljuju u nastavcima u periodici, a plaćaju ih po tabaku.
E sad, generalno govoreći o dugim knjigama, malo koja od njih se ne bi mogla skratiti a da ostane kvalitetna, ali ja smatram da duge (čak i preduge) knjige imaju jednu nepobitnu vrlinu: dugo ih čitamo. Knjigu od 250 str, što je prosječna dužina savremenog romana, pročitamo za dva-tri dana, i praktično ne stignemo o njoj razmisliti, već krećemo s novom. Knjigu od 1000 ili 1500 strana prisiljeni smo čitati duže, bar dvije ili tri sedmice, i to nam daje vremena da je pažljivije sagledamo, dublje se saživimo sa likovima i radnjom, steknemo novu perspektivu.
Naravno, ne pomaže volumen svakoj knjizi, ima danas dosta slučajeva skribomanije potpomognute savremenom tehnologijom pomoću koje se stranice lako "štancaju".
 
Neke knjige su lepe kad su kratke , a neke kad su duge , ja nikad Tihi Don ne bih skracivao , velika char knjige je u sudbinama sporednih likova ...
Ta modernizacija , struje , mobilni , itd...
Kome se tada chitalo , chita mu se i danas.
I ranije su ljudi imali mnogo mesta za druzhenje , mozhda se broj ljudi koji chitaju promenio , ali uvek ce biti ljudi koji ce chitati , a i pisati .
 
Poslednja izmena:
Neke knjige su lepe kad su kratke , a neke kad su duge , ja nikad Tihi Don ne bih skracivao , velika char knjige je u sudbinama sporednih likova ...
Ta modernizacija , struje , mobilni , itd...
Kome se tada chitalo , chita mu se i danas.
I ranije su ljudi imali mnogo mesta za druzhenje , mozhda se broj ljudi koji chitaju promenio , ali uvek ce biti ljudi koji ce chitati , a i pisati .
Koliko se secam ima nekih nepotrebnih naglabanja sa ratista i u Tihom Slonu, koji niti prati glavne niti sporedne likove......
 
Koliko se secam ima nekih nepotrebnih naglabanja sa ratista i u Tihom Slonu, koji niti prati glavne niti sporedne likove......

Stidim se, ali priznaću da sam neke stranice, kad je opisivan rat, preskakala, kako u Tihom Donu, tako i u Ratu i miru. Bila sam mlada pa mi je malo bilo dosadno, a i nije se imalo za sve vremena. Mislim da sva deca imaju odbojnost prema obaveznoj lektiri. Danas kad čitam za svoju dušu, ne pada mi na pamet da nešto preskočim. A o obimu ne razmišljam jer smatram da je autor ponudio baš ono što je hteo.
 
Stidim se, ali priznaću da sam neke stranice, kad je opisivan rat, preskakala, kako u Tihom Donu, tako i u Ratu i miru. Bila sam mlada pa mi je malo bilo dosadno, a i nije se imalo za sve vremena. Mislim da sva deca imaju odbojnost prema obaveznoj lektiri. Danas kad čitam za svoju dušu, ne pada mi na pamet da nešto preskočim. A o obimu ne razmišljam jer smatram da je autor ponudio baš ono što je hteo.

Ja sam uvek imao srecu da obavezne lektire budu u stvari neobavezne , pa uvek kad sam neshto citao bilo chisto iz moje zhelje.
Meni su ti delovi donekle bili medju najinteresantnijima , mnogo te uvuku u samu atmosferu dogadjaja u koji su uvucheni svi likovi .
 
Sta mislite da li su prevazidjene?

Da li su pisane za neko vreme kada se nije brzo zivelo, kada nije postojao TV, sportske utakmice, ogovaranje komsiluka uz kaficu, spijuniranje komsinice sa treceg sprata?
Da li su pisane za neko vreme kada nije postojala struja, pa se lepo ususkate pored kamina u dugim zimskim nocima i citate na miru, a nema mobilnog da vam zvrci non-stop.....

Tihi Don-mogao bi biti bar upola kraci.
Rat i mir bi trebalo podsisati....
Anu Karenjinu ne dam....tu je svako slovo na svom mestu....
Braca Karamazovi?
Zlocin i kazna?

Da ne bude da sam udario po ruskim klasicima-Don Kihot....
Ajte vi, koju bi jos trebalo podsisati?

Tu su neke pogrješke.

1. lijeni pajseri ni 1600 ni 1800 ni 1900 nisu čitali nješto "debelo".
Debele su knjige ne samo romani- to je i Homerova "Ilijada", Tassov "Oslobođeni Jeruzalem", Hegelova "Enciklopedija filozofskih znanosti", ...

2. vjerojatno u svim romanima ima "viška". No, nema suglasnosti o tom što je višak.
I knjige od 100- stranica znaju imati "višak". Poznati je višak Tolstojevo razmatranje o
tijekovima historije na kraju "Rata i mira".

Nu- ne bih volio da se to reže, kao ni naklapanja Dostojevskoga o povijesti ruskoga monaštva u Karamazovima, ni Melvilleova razglabanja o cetologiji u "Mobyju Dicku".

Opsežna djela jednostavno, viška - nemaju. Tobožnji je višak jednostavno
primjena kriterija malih prcknedla na golemote mrcine. Ono što vrijedi od fikcije
čitati, po mom sudu, a opsežno je- uza sve moguće zamjerke-pored spomenutih su:

Mann: Čarobna gora
Musil: Čovjek bez osobina/svojstava
Proust: U traganju za za izgubljenim vremenom (7 romana, najbolje početi od 2., a prvi na kraju)
Pasternak: Doktor Živago
Martin Du Gard: Porodica Thibault
Mann: Doktor Faustus
Leonov: Lopov
Faulkner: Trilogija o Snopesima (Zaselak, Palača, Grad)
Mailer: Drevne večeri (Ancient evenings)
Montaigne: Eseji (postoje i cijeli, u 3 knjige na mreži)
.....

Debele knjige koje nisu za kraćenje, nego za
nacističko spaljivanje na lomačama zbog neizlječivih
duševih boli koje su nanijele
naivnim dobrohotnim čitateljima, a bezvezne su i daviteljske:

Mann: Josip i njegova braća
Fuentes: Terra nostra
Pynchon: Gravity's rainbow; Mason & Dixon
Sabato: Abadon ili anđeo uništenja
Grass: Limbur
Homer: Ilijada
Tasso: Oslobođeni Jeruzalem
Ariosto: Bijesni Orlando
....
 
Pa ne, nego hoću da kažem ako je nešto dobro i kvalitetno, da ga treba biti još više. Nemora značiti da kvantitet i kvalitet neidu zajedno kao što obično mislimo. Dokaz za to je Prustova "Potraga za izgubljenim vremenom" u 13 tomova. Grijeh bi bio tu nešto šišati i podrezivati. Pa ko ima vremena i nerava nek čita i uživa a ko nema nek pređe na Isidoru Bjelicu.
 

Back
Top