Zašto se zanimati za druge religije?
BEZ obzira na to gdje živiš, zasigurno si vidio kako religija utječe na život milijunâ ljudi, a možda i na tvoj vlastiti. U hinduističkim zemljama često ćeš vidjeti kako ljudi vrše puju — ceremoniju u kojoj ponekad na žrtvu bogovima prinose kokosove orahe, cvijeće i jabuke. Svećenik će na čelima vjernika crvenim ili žutim pigmentom nacrtati točku, tilak. Pored toga, milijuni svake godine hrle na rijeku Ganges da bi se obredno očistili u njenim vodama.
U katoličkim zemljama vidjet ćeš ljude koji se mole u crkvama i katedralama dok drže raspelo ili krunicu. Zrna krunice služe za brojanje molitava koje se u odanosti upućuju Mariji. A opatice i svećenike nije teško prepoznati u njihovoj specifičnoj crnoj odjeći.
Protestantske zemlje obiluju kapelama i crkvama, te nedjeljom župljani obično oblače svoju najbolju odjeću i okupljaju se da bi pjevali crkvene pjesme i slušali propovijedi. Njihovi svećenici obično nose crnu odjeću i karakterističan svećenički ovratnik.
U islamskim zemljama možeš čuti glas mujezinâ, muslimanskih pozivara, koji pozivaju s minaretâ pet puta na dan, okupljajući vjernike na namaz, ili obrednu molitvu. Muslimani Kur’an smatraju islamskom svetom knjigom. Prema islamskom vjerovanju, objavio ga je Bog i po anđelu Džibrilu dao poslaniku Muhammedu u sedmom stoljeću naše ere.
U mnogim se budističkim zemljama na budističke monahe, koji se na ulicama mogu vidjeti u haljinama šafranove, crne ili crvene boje, gleda kao na simbol pobožnosti. Drevni hramovi s prikazima spokojnog Bude dokaz su drevnosti budističke vjere.
Šintoizam, koji se ispovijeda uglavnom u Japanu, prodire u svakodnevni život putem obiteljskih svetišta i žrtava koje se prinose precima. Japanci se osjećaju slobodnima moliti za krajnje svjetovne stvari, čak i za uspjeh na školskim ispitima.
Jedna druga vjerska aktivnost poznata diljem svijeta aktivnost je što je obavljaju ljudi koji idu od kuće do kuće i koji stoje na ulicama s Biblijama i biblijskom literaturom. S časopisima Kula stražara i Probudite se! na vidljivom mjestu, ove ljude skoro svatko prepoznaje kao Jehovine svjedoke.
Na što ukazuje ova velika svjetska raznolikost u izražavanju religioznosti? Na to da je tisućama godina čovječanstvo imalo duhovnu potrebu i čežnju. Čovjek je živio sa svojim nevoljama i tegobama, sa svojim nedoumicama i pitanjima, uključujući i enigmu smrti. Vjerske se osjećaje izražavalo na mnogo različitih načina, dok su se ljudi obraćali Bogu ili svojim bogovima, tražeći blagoslove i utjehu. Religija je također pokušavala odgovoriti na značajna pitanja: Zašto smo ovdje? Kako bismo trebali živjeti? Što čovječanstvu donosi budućnost?
S druge strane, postoje milijuni ljudi koji ne ispovijedaju nijednu religiju niti bilo kakvo vjerovanje u nekog boga. Oni su ateisti. Drugi, agnostici, vjeruju da je Bog nepoznat i da ga se najvjerojatnije ne može ni upoznati. Međutim, to sasvim sigurno ne znači da ti ljudi nemaju principa ili etike, isto kao što ni činjenica da netko ispovijeda religiju ne znači da ih ima. Međutim, ako netko prihvati religiju kao ’odanost nekom principu; strogu predanost ili vjernost; savjesnost; pobožnu naklonost ili privrženost‘, tada većina ljudi, uključujući ateiste i agnostike, ipak u svom životu pokazuje neki oblik religioznosti (The Shorter Oxford English Dictionary).
Uz toliko mnogo religija na svijetu, koji postaje sve manji i manji zbog sve bržih putovanja i komunikacija, utjecaj tih različitih vjera osjeća se diljem svijeta, bez obzira na to sviđalo nam se to ili ne. Eksces do kojeg je 1989. došlo zbog knjige Sotonski stihovi, čijeg pisca neki nazivaju ’otpadničkim muslimanom‘, jasno pokazuje da se vjerski osjećaji mogu manifestirati na globalnom planu. Neki islamski vođe tražili su da se knjiga zabrani i čak da se autoru oduzme život. Što navodi ljude da reagiraju tako žestoko kad se radi o religiji?
Da bismo odgovorili na to, moramo nešto znati o pozadini svjetskih religija. Geoffrey Parrinder o tome u svom djelu World Religions—From Ancient History to the Present (Religije svijeta — od drevne povijesti do danas) kaže sljedeće: ”Proučavanjem različitih religija pojedinac ne postaje automatski nevjeran svojoj vlastitoj vjeri, nego je umjesto toga produbljuje, spoznavajući kako su drugi ljudi tražili istinu i kako su bili obogaćeni svojom potragom.“ Spoznaja vodi do razumijevanja, a razumijevanje do tolerancije među ljudima različitih nazora.